USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2840/13, rješavajući apelaciju Kantona Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. februara 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije Kantona Sarajevo.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Ukidaju se:
- -presude Kantonalnog suda u Goraždu br. 05 0 Rs 000500 13 Rsž od 30. oktobra 2013. godine, 05 0 Rs 000456 13 Rsž od 7. juna 2013. godine, 05 0 RS 000445 13 Rsž od 21. maja 2013. godine, 05 0 Rs 000452 13 Rsž od 30. maja 2013. godine, 05 0 Rs 000455 13 Rsž od 7. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000459 13 Rsž od 11. juna 2013. godine, 45 0 Rs 024422 13 Rsž od 6. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000450 13 Rsž od 24. maja 2013. godine, 05 0 Rs 000453 13 Rsž od 30. maja 2013. godine, 45 0 Rs 023795 13 Rsž od 7. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000458 13 Rsž od 12. juna 2013. godine 05 0 Rs 000494 13 Rsž od 19. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000496 13 Rsž od 1. oktobra 2013. godine, 05 0 Rs 000468 13 Rsž od 15. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000471 13 Rsž od 13. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000472 13 Rsž od 15. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000464 13 Rsž od 13. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000474 13 Rsž od 16. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000481 13 Rsž od 23. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000490 13 Rsž od 5. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000484 13 Rsž od 29. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000482 13 Rsž od 29. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000492 13 Rsž od 11. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000491 13 Rsž od 11. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000501 13 Rsž od 30. oktobra 2013. godine i 05 0 Rs 000497 13 Rsž od 2. oktobra 2013. godine i
- -Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 263733 13 Rsž od 5. juna 2013. godine.
Predmeti se vraćaju Kantonalnom sudu u Goraždu i Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji su dužni da po hitnom postupku donesu nove odluke, u skladu sa odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Goraždu i Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Kanton Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Pravobranilaštvo Kantona Sarajevo, podnio je u periodu od 28. juna 2013. godine do 19. decembra 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelacije protiv presuda Kantonalnog suda u Goraždu br. 05 0 Rs 000500 13 Rsž od 30. oktobra 2013. godine, 05 0 Rs 000456 13 Rsž od 7. juna 2013. godine, 05 0 RS 000445 13 Rsž od 21. maja 2013. godine, 05 0 Rs 000452 13 Rsž od 30. maja 2013. godine, 05 0 Rs 000455 13 Rsž od 7. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000459 13 Rsž od 11. juna 2013. godine, 45 0 Rs 024422 13 Rsž od 6. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000450 13 Rsž od 24. maja 2013. godine, 05 0 Rs 000453 13 Rsž od 30. maja 2013. godine, 45 0 Rs 023795 13 Rsž od 7. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000458 13 Rsž od 12. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000494 13 Rsž od 19. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000496 13 Rsž od 1. oktobra 2013. godine, 05 0 Rs 000468 13 Rsž od 15. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000471 13 Rsž od 13. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000472 13 Rsž od 15. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000464 13 Rsž od 13. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000474 13 Rsž od 16. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000481 13 Rsž od 23. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000490 13 Rsž od 5. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000484 13 Rsž od 29. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000482 13 Rsž od 29. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000492 13 Rsž od 11. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000491 13 Rsž od 11. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000501 13 Rsž od 30. oktobra 2013. godine i 05 0 Rs 000497 13 Rsž od 2. oktobra 2013. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 263733 13 Rsž od 5. juna 2013. godine (u daljnjem tekstu: kantonalni sudovi). Predmetne apelacije su registrirane pod sljedećim brojevima: AP 2840/13, AP 2841/13, AP 2883/13, AP 2886/13, AP 3054/13, AP 3055/13, AP 3056/13, AP 3187/13, AP 3189/13, AP 3237/13, AP 3513/13, AP 4101/13, AP 4184/13, AP 4185/13, AP 4262/13, AP 4263/13, AP 4264/13, AP 4265/13, AP 4316/13, AP 4317/13, AP 4402/13, AP 4403/13, AP 4610/13, AP 4611/13, AP 4894/13, AP 4895/13 i AP 5192/13.
- 2.Apelant je 13. novembra 2013. godine zatražio prioritetno rješavanje predmetnih apelacija.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 3.S obzirom na to da je Ustavnom sudu podneseno 27 apelacija koje se odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 2840/13. Spojene su apelacije br. AP 2840/13, AP 2841/13, AP 2883/13, AP 2886/13, AP 3054/13, AP 3055/13, AP 3056/13, AP 3187/13, AP 3189/13, AP 3237/13, AP 3513/13, AP 4101/13, AP 4184/13, AP 4185/13, AP 4262/13, AP 4263/13, AP 4264/13, AP 4265/13, AP 4316/13, AP 4317/13, AP 4402/13, AP 4403/13, AP 4610/13, AP 4611/13, AP 4894/13, AP 4895/13 i AP 5192/13.
- 4.Ustavni sud je na sjednici Malog vijeća, održanoj 19. novembra 2013. godine, donio zaključak o prioritetnom rješavanju predmetnih apelacija.
- 5.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od kantonalnih sudova i Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 1. decembra 2013. godine da dostave odgovore na apelacije.
- 6.Kantonalni sud u Sarajevu je dostavio odgovor 4. decembra 2013. a Kantonalni sud u Goraždu 9. decembra 2013. godine. Općinski sud je dostavio odgovor 24. decembra 2013. godine.
- 7.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori kantonalnih sudova na apelaciju dostavljeni su apelantu 13. decembra 2013. godine, a odgovor Općinskog suda 28. januara 2014. godine.
III. Činjenično stanje
- 8.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 9.Tužioci su sudije sudova u Kantonu Sarajevo. Nakon donošenja Zakona o porezu na dohodak, shodno odredbama tog zakona, tužiocima je od januara 2009. godine isplaćivana netoplaća umanjena za 10%, koliko iznosi stopa poreza na dohodak. Tužioci su podnijeli tužbe protiv apelanta kojim su zahtijevali isplatu razlike između isplaćenih plaća i plaća bez umanjenja za iznos poreza na dohodak, pozivajući se na odredbe Zakona o plaćama i ostalim naknadama sudija i tužilaca u FBiH (u daljnjem tekstu: Zakon) kojim je propisana minimalna osnovna plaća sudija i na Amandman CVI na Ustav FBiH kojim je propisano da se plaće ili druge naknade sudijama ne mogu umanjivati na osnovu propisa koji su doneseni nakon 10. januara 2006. godine.
- 10.Presudama Općinskog suda u Sarajevu br. 65 0 Rs 262832 12 Rs od 19. decembra 2012. godine, 65 0 Rs 263689 12 Rs od 19. decembra 2012. godine, 65 0 Rs 263733 12 Rs od 4. marta 2013. godine, 65 0 Rs 263797 12 Rs od 27. decembra 2012. godine, 65 0 Rs 263445 12 Rs od 26. decembra 2012. godine, 65 0 Rs 260169 12 Rs od 6. februara 2013. godine, 65 0 Rs 262838 12 Rs od 26. decembra 2012. godine, 65 0 Rs 263439 12 Rs od 27. decembra 2012. godine, 65 0 Rs 264073 12 Rs od 31. januara 2013. godine, 65 0 Rs 264087 12 Rs od 1. aprila 2013. godine, 65 0 Rs 263731 12 Rs od 22. marta 2013. godine, 65 0 Rs 263818 12 Rs od 13. februara 2013. godine, 65 0 Rs 263691 12 Rs od 12. marta 2013. godine, 65 0 Rs 264101 12 Rs od 22. aprila 2013. godine, 65 0 Rs 264084 12 Rs od 23. januara 2013. godine, 65 0 Rs 263178 12 Rs od 26. marta 2013. godine, 65 0 Rs 263792 12 Rs od 18. marta 2013. godine, 65 0 Rs 263807 12 Rs od 28. februara 2013. godine, 65 0 Rs 263695 12 Rs od 18. aprila 2013. godine, 65 0 Rs 267955 12 Rs od 22. marta 2013. godine, 65 0 Rs 263455 12 Rs od 18. marta 2013. godine, 65 0 Rs 264094 12 Rs od 23. januara 2013, 65 0 Rs 262825 12 Rs od 12. aprila 2013. godine, 65 0 Rs 264080 12 Rs od 19. aprila 2013. godine i 65 0 Rs 263459 12 Rs od 14. februara 2013. godine, te presudama Općinskog suda u Goraždu br. 45 0 Rs 024422 12 Rs od 9. aprila 2013. godine i 45 0 Rs 023759 12 Rs od 9. aprila 2013. godine usvojeni su tužbeni zahtjevi tužilaca-sudija Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: tužioci) i obavezan apelant da im na ime umanjenja plaća za period "od maja 2009. godine do decembra 2011. godine" isplati iznose precizirane u presudama sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate i naknadi troškove postupka, a sve u roku od 15 dana od dostave prepisa presude. Presudama Općinskog suda u Goraždu odbijeni su dijelovi tužbenih zahtjeva nekih od tužilaca kojim su tražili da sud obaveže apelanta da im obračunava i u poreznim evidencijama iskazuje plaće u brutoiznosima tako da se tužiocima isplaćuju plaće utvrđene čl. 2. i 5. Zakona o plaćama i naknadama sudija i tužilaca u FBiH ("Službene novine FBiH" broj 22/09, u daljnjem tekstu: Zakon) nakon odbitka poreza na dohodak.
- 11.U obrazloženjima svih presuda je, u suštini, navedeno da su sudovi, odlučujući o primjeni prava na konkretna potraživanja tužilaca, utvrdili da su ta potraživanja osnovana, jer je "odredbama Amandmana LX na Ustav FBiH, kao najvišeg pravnog akta u FBiH, s kojim moraju biti usklađeni svi zakoni u FBiH, pa i Zakon o porezu na dohodak, izmijenjen član IV.C.7. Ustava FBiH i propisano da se plaće i druge naknade sudijama ne mogu umanjivati za vrijeme vršenja sudijske funkcije osim kao posljedica disciplinskog postupka, te da u konkretnom slučaju Zakon o porezu na dohodak nije usaglašen sa navedenim amandmanima". Navedeno je i "da je Amandmanom CVI na Ustav FBiH dodat novi član IX.11.f. iza člana IX.11.e. kojim je propisano da, kao izuzetak od navedenog člana Ustava, plaća i/ili druge naknade sudiji mogu biti umanjeni zakonom donesenim do 10. januara 2006. godine a to umanjenje se može izvršiti samo jednom". Općinski sudovi su, dalje, naveli da je "odredbama 2. Zakona propisano da osnovna mjesečna plaća za sudije kantonalnog suda iznosi 3.000,00 KM dok je odredbama člana 5. istog zakona propisano da se osnovna mjesečna plaća svakog sudije povećava za 0,5% za svaku punu godinu radnog staža". S tim u vezi, sudovi su naveli da je u konkretnim predmetima utvrđeno da je tužiteljima-sudijama vršeno umanjenje plaće primjenom formule iz člana 49. Zakona o porezu na dohodak (prema kojem su poslodavci dužni do dana stupanja na snagu, odnosno najkasnije sa danom početka primjene ovog zakona, mjesečne plaće svojim zaposlenicima obračunavati i u poreznim evidencijama i izvještajima iskazivati u brutoiznosima a oni koji tako ne postupe dužni su obračun doprinosa i poreza na plaću vršiti na osnovu brutoiznosa plaće koji bi se utvrdio preračunavanjem postojeće ugovorene netoplaće u brutoplaću po formuli preciziranoj u tom članu zakona) koji je donesen i stupio na snagu nakon 10. januara 2006. godine a na način preciziran u nalazima vještaka ekonomske struke. Uzimajući u obzir citirane odredbe Ustava FBiH i Zakona, općinski sudovi su zaključili da odredbe Zakona o porezu na dohodak zbog navedenih propisa ne mogu imati utjecaja na visine plaća tužitelja koja je određena kao fiksna u pogledu najmanjeg iznosa plaće pa su donijeli predmetne presude.
- 12.Protiv navedenih presuda Općinskog suda u Sarajevu apelant, a protiv presuda Općinskog suda u Goraždu, apelant i tužitelji su podnijeli žalbe kantonalnim sudovima. Kantonalni sud u Goraždu (na koji je prenesena nadležnost za rješavanje po žalbama s obzirom na to da su tužitelji zaposlenici Kantonalnog suda u Sarajevu) je presudama br. 05 0 Rs 000500 13 Rsž od 30. oktobra 2013. godine, 05 0 Rs 000456 13 Rsž od 7. juna 2013. godine, 05 0 RS 000445 13 Rsž od 21. maja 2013. godine, 05 0 Rs 000452 13 Rsž od 30. maja 2013. godine, 05 0 Rs 000455 13 Rsž od 7. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000459 13 Rsž od 11. juna 2013. godine, 45 0 Rs 024422 13 Rsž od 6. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000453 13 Rsž od 30. maja 2013. godine, 45 0 Rs 023795 13 Rsž od 7. juna 2013. godine, 05 0 Rs 000458 13 Rsž od 12. juna 2013. godine 05 0 Rs 000494 13 Rsž od 19. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000496 13 Rsž od 1. oktobra 2013. godine, 05 0 Rs 000468 13 Rsž od 15. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000472 13 Rsž od 15. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000464 13 Rsž od 13. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000474 13 Rsž od 16. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000481 13 Rsž od 23. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000490 13 Rsž od 5. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000484 13 Rsž od 29. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000482 13 Rsž od 29. augusta 2013. godine, 05 0 Rs 000492 13 Rsž od 11. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000491 13 Rsž od 11. septembra 2013. godine, 05 0 Rs 000501 13 Rsž od 30. oktobra 2013. godine i 05 0 Rs 000497 13 Rsž od 2. oktobra 2013. godine, a Kantonalni sud u Sarajevu (s obzirom na to da je tužiteljica u ovom predmetu tražila da o žalbi odlučuje taj sud) Presudom broj 65 0 Rs 263733 13 Rsž od 5. juna 2013. godine odbili žalbe kao neosnovane. Presudama br. 05 0 Rs 000450 13 Rsž od 24. maja 2013. godine i 05 0 Rs 000471 13 Rsž od 13. augusta 2013. godine Kantonalni sud u Goraždu je djelimično usvojio apelantove žalbe i preinačio prvostepene presude br. 65 0 RS 262838 12 Rs od 26. decembra 2012. godine i 65 0 Rs 263691 12 Rs od 12. marta 2013. godine u dijelu odluke o troškovima postupka i obavezao apelanta da tužiteljima u tim predmetima na ime troškova postupka naknadi iznose precizirane u presudama. Svim presudama su odbijeni zahtjevi tužitelja za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbe.
- 13.U obrazloženjima presuda, vezano za potraživanja tužitelja, navedeno je da kantonalni sudovi u cijelosti prihvataju pravne stavove prvostepenih sudova, da su prvostepeni sudovi pravilno utvrdili da su potraživanja tužitelja osnovana, te da su, suprotno apelantovim žalbenim navodima, pravilno primijenili materijalno pravo. Ovo stoga što se, kako su istakli kantonalni sudovi, i "konkretan Zakon [o porezu na dohodak] mora primjenjivati na način da se ne mogu umanjivati plaće sudija kako je jasno i nedvosmisleno određeno navedenim Amandmanom na Ustav FBiH". Pri tome su kantonalni sudovi naveli da, budući da je navedenim "amandmanima na Ustav jasno propisano da se umanjenje plaća ne može vršiti niti jednim propisom donesenim nakon 10. januara 2006. godine, iz toga proizlazi da je pravilno tumačenje prvostepenih sudova da se ni na bilo koji način, niti u bilo kom obliku, direktno ili indirektno, dozvoljava umanjenje plaće sudijama, odnosno da je Zakon o porezu na dohodak moguće primjeniti na sudije". Navedeno je i da su neosnovani i žalbeni navodi vezani za visinu dosuđenih troškova postupka, jer, kako su obrazložili Kantonalni sudovi, troškovi su tužiteljima dosuđeni na osnovu relevantnih odredaba Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).
IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije
- 14.Apelant smatra da mu je osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u arbitrarnoj primjeni prava. Apelant smatra da je porez na dohodak obaveza koju je dužan ispunjavati svako ko ostvaruje dohodak, odnosno svaki zaposlenik, kao i da plaćanje poreza na dohodak ne predstavlja umanjenje plaće već isključivo ispunjenje zakonske obaveze. Apelant smatra da prilikom donošenja navedenih amandmana na koje se pozivaju redovni sudovi zakonodavac nije imao, niti je mogao imati u vidu da će tri godine nakon donošenja tog amandmana biti donesen i Zakon, te da je zbog toga u svemu postupio u skladu sa odredbama Zakona jer bi u suprotnom kršio pravne norme. Apelant, također, smatra da u ovakvoj situaciji nije mogao drugačije postupati osim u slučaju da je nakon donošenja navedenih odredaba Zakona nadležni organ pokrenuo pitanje ocjene ustavnosti odredaba tog zakona u odnosu na navedene odredbe Amandmana na Ustav FbiH, pa da je utvrđena neustavnost zbog čega bi se vršile izmjene Zakona kojim bi teret snošenja poreza na dohodak pao na one vlasti koje finansiraju plaće sudija. Prema apelantovom mišljenju, kako se ovakve promjene nisu desile, to je apelant imao zakonski osnov da primjenjuje Zakon.
b) Odgovor na apelaciju
- 15.U odgovoru na apelacije kantonalni sudovi su istakli da u predmetnim postupcima nije bilo kršenja apelantovog prava, te da nije proizvoljno primijenjeno materijalno pravo o čemu su ti sudovi, kako navode, dali jasne i potpune razloge u svojim presudama pri kojima i sada ostaju.
- 16.U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da u konkretnom postupcima nije bilo kršenja apelantovog prava, te da se u svojim odlukama pozvao na odredbe spornih amandmana i istakao da se njihove odredbe ne mogu tumačiti niti na kakav drugi način nego samo da ne postoji nikakva mogućnost za umanjenje plaća sudijama i tužiteljima nakon 10. januara 2006. godine.
V. Relevantni propisi
- 17.U Ustavu FBiH relevantne odredbe glase:
C. SUDSKA VLAST FEDERACIJE
- 3.Ustavni sud
Član 11.
Kad Vrhovni sud, Sud za ljudska prava ili kantonalni sud, u toku postupka koji se vodi pred sudom, smatraju da odgovarajući zakon nije u skladu sa ovim ustavom, obustavit će postupak i predočiti predmet Ustavnom sudu u skladu sa članom IV. C. 10.(3).
Član 12.
Odluke Ustavnog suda konačne su i obavezujuće, posebno kada:
- a)Sud rješava spor u skladu sa članom IV. C. 10. (1). Sve strane u sporu moraju poštovati tu odluku i pridržavati se naredbi Suda izdatih u toku ili na kraju postupka;
- b)Sud utvrdi da zakon, usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis Federacije ili bilo kojeg kantona ili općine nije u skladu sa ovim ustavom. Taj ili drugi propis neće se primjenjivati, odnosno stupiti na snagu, osim ukoliko se izmjeni na način koji propise Sud ili ukoliko Sud ne utvrdi prijelazna rješenja, koja ne mogu biti na snazi duže od šest mjeseci.
- c)Sud odluči o ustavnom pitanju koje mu je predočeno u skladu sa članom IV. C. 10. (3). Odluka Ustavnog suda bit će obavezujuća za sud koji je predočio pitanje u odnosu na postupak tokom kojeg je pitanje pokrenuto i imat će djejstvo utvrđeno pod (b).
- 18.Amandman CVI na Ustav FBiH ("Službene novine FBiH" broj 72/05) glasi:
- 18.
Iza člana IX.11.e, dodaje se novi član IX.11.f, koji glasi:
"član 11.f
(1) Kao izuzetak od načela iz stava 1. člana IV.C.7, stava 3. člana V.4.11 i stava 4. člana VI.7 ovog Ustava, plaća i/ili druge naknade sudiji mogu biti umanjeni zakonom donesenim do 10. januara 2006. godine.
(2) Umanjenje iz stava 1. ovog člana može se izvršiti samo jednom.
(3) Stavovi 1. i 2. ovog člana ne mogu se tumačiti tako da je na bilo koji način ili u bilo kojem obliku, direktno ili indirektno, dozvoljeno neko drugo umanjenje plaće i/ili drugih naknada sudiji zaštićenih stavom 1. člana IV.C.7, stavom 3. člana V.4.11 i stavom 4. člana VI.7 ovog Ustava."
- 19.U Zakonu o platama i naknadama sudija i tužitelja u FBiH ("Službene novine FBiH" broj 22/09) relevantne odredbe glase:
Član 2. stav 1. tač. a) i f)
Osnovna mjesečna plata sudija
- 1.Osnovna mjesečna plata sudija iznosi:
- a)Za sudije općinskih sudova: 2.400 KM.
- f)Za sudije kantonalnih sudova: 3.000 KM.
- a)
Član 5.
Dodatak na radni staž
Osnovna mjesečna plata svakog sudije i tužitelja iz člana 2. odnosno 3. ovog Zakona i stručnog saradnika iz člana 4. povećava se za 0,5% za svaku punu godinu radnog staža, najviše do 40 godina.
- 20.U Zakonu o porezu na dohodak u FBiH ("Službene novine FBiH" broj 10/08) relevantne odredbe glase:
Član 4.
Porezom na dohodak oporezuju se dohoci koje poreski obveznik ostvari od:
- 1)nesamostalne djelatnosti;
Član 9.
Porez na dohodak plaća se po stopi od 10%.
Član 10. stav 1.
(1) Prihodom od nesamostalne djelatnosti smatra se: bruto plata koju zaposleniku isplaćuje poslodavac po osnovu ugovora o radu, odnosno radnog odnosa ili daje u stvarima, koristima, protivuslugama i/ili u vidu premija i drugih prihoda, za rad obavljen po njegovim uputama, osim prihoda iz čl. 5. i 6. ovog Zakona.
Član 11.
Rashodima koji se oduzimaju od prihoda prilikom utvrđivanja dohotka od nesamostalne djelatnosti smatraju se uplaćeni obavezni doprinosi iz plate, i to:
- 1)doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: PIO);
- 2)doprinos za zdravstveno osiguranje;
- 3)doprinos za osiguranje od nezaposlenosti.
Član 27.
(1) Akontacija poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti obračunava se i obustavlja pri svakoj isplati plate i/ili oporezive naknade, prema propisima koji se primjenjuju na dan isplate, a uplaćuje se istog dana ili prvog narednog dana po izvršenoj isplati plate i/ili oporezive naknade.
(2) Obračun, obustavu i uplatu akontacije poreza na dohodak od nesamostalne djelatnost vrši poslodavac ili sam obveznik poreza. Obveznik poreza na dohodak je zaposlenik.
(3) Akontacija poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti, koji se ostvaruje kod poslodavca kojem je zaposlenik dostavio svoju poresku karticu, obračunava se mjesečno od poreske osnovice koju čine svi oporezivi prihodi od nesamostalne djelatnosti koje je zaposlenik ostvario kod tog poslodavca u tom mjesecu, umanjeni za plaćene rashode iz člana 11. ovog Zakona i za iznose mjesečnih ličnih odbitaka iz člana 24. st. (1) i (2) ovog Zakona, primjenom stopa iz člana 9. ovog Zakona.
(4) Akontacija poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti, koji se ostvaruje kod poslodavca kojem zaposlenik nije dostavio svoju poresku karticu, obračunava se mjesečno od poreske osnovice koju čine svi oporezivi prihodi od nesamostalne djelatnosti koje je zaposlenik ostvario kod tog poslodavca u tom mjesecu, umanjeni za plaćene rashode iz člana 11. ovog Zakona, primjenom stope od 10%.
- 21.U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 17. stav 1.
(1) Svaki sud tokom cijelog postupka, po službenoj dužnosti pazi na svoju stvarnu nadležnost.
Član 27.
U parničnom postupku sudovi sude u granicama svoje stvarne nadležnosti određene ovim ili drugim zakonom Federacije, odnosno zakonom kantona.
VI. Dopustivost
- 22.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 23.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 24.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom su presude kantonalnih sudova protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporene presude apelant je primio u periodu od 27. maja 2013. godine do 4. novembra 2013. godine a apelacije su podnesene u periodu od 28. juna 2013. godine do 19. decembra 2013. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 25.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 26.Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama prekršena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 27.U vezi s tim, s obzirom na to da je apelant nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da državni organi i javna vlast ne uživaju zaštitu prava zagarantiranih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome prekršena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).
Pravo na pravično suđenje
- 28.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 29.Apelant smatra da mu je odlukama redovnih sudova prekršeno pravo na pravično suđenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
- 30.Ustavni sud se, dakle, prema navedenome stavu, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenoga Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant problematizira, ispitati da li su pobijane odluke utemeljene na proizvoljnoj primjeni pozitivnopravnih propisa.
- 31.U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi utvrdili da su osnovana potraživanja tužitelja-sudija Kantonalnog suda vezana za isplatu razlike između isplaćene umanjene plaće obračunate nakon donošenja Zakona o porezu na dohodak i plaće koja je prije toga isplaćivana tužiteljima. Redovni sudovi su se tom prilikom pozvali na odredbe amandmana LX i CVI na Ustav FBiH i Zakona koje su citirane u prethodnim tačkama ove odluke, ističući "da Zakon o porezu na dohodak nije usaglašen sa navedenim amandmanima na Ustav FbiH, te kako je morao biti usaglašen, budući da je Ustav FBiH najviši pravni akt, to nije osnovano apelantovo pozivanje na obaveznu primjenu odredaba Zakona o porezu na dohodak u odnosu na sudije navedenog suda".
- 32.S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da je ZPP propisana stvarna nadležnost sudova na teritoriji FBiH (član 27. ZPP), te da su redovni sudovi, po službenoj dužnosti, u toku cijelog postupka obavezni da paze na svoju stvarnu nadležnost (član 17. stav 1. ZPP). Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je citiranim odredbama Ustava FBiH propisana nadležnost Ustavnog suda FBiH, koja, između ostalog, podrazumijeva i njegovu nadležnost da ocjenjuje usaglašenost zakona sa Ustavom FBiH u slučaju kada Vrhovni sud, Sud za ljudska prava ili kantonalni sud, u toku postupka koji se vodi pred nekim od tih sudova, smatraju da odgovarajući zakon nije u skladu sa Ustavom FBiH, te da će ti sudovi u takvoj situaciji obustaviti postupak i predočiti predmet Ustavnom sudu FBiH u skladu sa članom IV. C. 10.(3).
- 33.Dalje, Ustavni sud podsjeća i da je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzeo stav da "su sudovi u redovnom postupku dužni primijeniti pozitivne propise, a ako im se u postupku postavi pitanje pravne valjanosti ili ustavnosti određenog općeg pravnog akta, onda to pitanje mogu proslijediti nadležnom sudu, u konkretnom slučaju Ustavnom sudu Republike Srpske, što nije učinjeno. Ustavni sud, također, ukazuje da ovakvo ad hoc ocjenjivanje pravne valjanosti propisa od redovnih sudova ne samo da nije zakonito već nije ni u skladu sa ustavnim principom vladavine prava iz člana I/2. Ustava BiH i u njega inkorporiranom principu pravne sigurnosti (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1603/05 od 21. decembra 2006. godine, tačka 37, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba)".
- 34.U kontekstu navedenog Ustavni sud zapaža da iz osporenih presuda proizlazi da su se redovni sudovi u postupku ocjenjivanja osnovanosti tužbenih zahtjeva tužitelja, nesumnjivo, bavili ocjenom saglasnosti odredaba Zakona o porezu na dohodak sa citiranim amandmanima na Ustav FBiH, a na šta osnovano ukazuje apelant u predmetnim apelacijama. Naime, iz osporenih presuda nesporno proizlazi da su redovni sudovi osnovanost potraživanja tužitelja utvrdili na temelju svog zaključka koji u suštini glasi da "Zakon o porezu na dohodak nije u saglasnosti sa Ustavom FBiH, koji eksplicitno propisuje zabranu smanjenja plaća sudijama, iako bi to morao biti, te da iz tog razloga nije bilo moguće primijeniti navedeni zakon na sudije kantonalnog suda i vršiti umanjenje plaća u visini od 10% po osnovu poreza na dohodak". Zbog navedenog, Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može, mutatis mutandis, primijeniti citirani stav iskazan u Odluci Ustavnog suda broj AP 1603/05, budući da se i u predmetnim postupcima pred redovnim sudovima postavilo pitanje pravne valjanosti, preciznije rečeno, usklađenosti zakona koji je trebalo primijeniti, sa odredbama Ustava FBiH. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi, samostalno izvodeći zaključak o (ne)saglasnosti odredaba Zakona o porezu na dohodak sa Ustavom FBiH i na takvom zaključku temeljeći pravo tužitelja na potraživanja koja su postavili u tužbenim zahtjevima, arbitrarno primijenili procesno pravo, jer su izašli izvan okvira svoje stvarne nadležnosti s obzirom na to da, kako je već rečeno, niti jednom zakonskom niti ustavnom odredbom nije propisana mogućnost da redovni sudovi u postupcima koji vode vrše ocjenu usaglašenosti nekog zakona sa bilo kojim ustavom, pa tako niti sa Ustavom FBiH.
- 35.Pored navedenog, Ustavni sud podsjeća da niti jednom odredbom Zakona o porezu na dohotak nije predviđena mogućnost isključivanja bilo koje kategorije zaposlenih iz obaveze plaćanja poreza na dohodak, pa tako niti obaveze da ga plaćaju sudije, između ostalog i kantonalnih sudova, niti je propisana bilo kakva drugačija procedura naplate ovog poreza od navedene kategorije zaposlenih. Međutim, to ne znači da su njegovu eventualnu neusaglašenost sa Ustavom FBiH mogli utvrđivati redovni sudovi u predmetnom postupku. Pri tome Ustavni sud naglašava da je nesporno da su redovni sudovi ti koji primjenjuju materijalno pravo, ali zapaža da iz činjenica konkretnih predmeta proizlazi da se sudovi u osporenim odlukama nisu bavili primjenom materijalnog prava, već ocjenom usaglašenosti relevantnih propisa sa odredbama Ustava Federacije BiH, a nesporno je da takva ocjena nije spadala, niti spada u njihovu stvarnu nadležnost. Zbog navedenog, Ustavni sud smatra osnovanim apelantove navode da su redovni sudovi arbitrarno primijenili procesno pravo (relevantne odredbe ZPP vezane za nadležnost suda) kada su, odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja, zaključili da Zakon o porezu na dohodak nije usaglašen sa odredbama Ustava, te da su iz tog razloga potraživanja tužitelja osnovana. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 29.
Pravo na imovinu
- 36.Apelant navodi da mu je prekršeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud zapaža da apelant kršenje navedenog prava vezuje za kršenje prava na pravično suđenje, odnosno na primjenu prava. S obzirom na navedeno, kao i na elaboraciju iz prethodnih tačaka u kojima je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe da razmatra navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
VIII. Zaključak
- 37.Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u odnosu na primjenu procesnog prava kada su redovni sudovi, odlučujući u parničnom postupku radi naknade razlike plaća, izašli izvan okvira svoje stvarne nadležnosti i bavili se ocjenom saglasnosti Zakona o porezu na dohodak sa Ustavom FBiH, a što je u nadležnosti Ustavnog suda FBiH.
- 38.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 39.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.