Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 5657/10, rješavajući apelacije "INE" d.d. Zagreb, Republika Hrvatska, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 8, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 15. januara 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije "INE" d.d. Zagreb, Republika Hrvatska.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje – pravo na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukidaju se:

  • -
    rješenja Višeg privrednog suda u Banjoj Luci br. 57 0 Ps 007 058 10 Pž od 12. novembra 2010. godine, 57 0 Ps 007 807 10 Pž od 15. novembra 2010. godine i 57 0 Ps 002 318 10 Pž od 28. januara 2011. godine;
  • -
    rješenja Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci br. 57 0 Ps 007 058 05 Ps od 17. septembra 2010. godine, 57 0 Ps 007 807 06 Ps od 20. septembra 2010. godine i 57 0 Ps 002 318 05 Ps od 27. augusta 2010. godine.

Nalaže se Okružnom privrednom sudu u Banjoj Luci da hitno nastavi postupak u predmetima broj 57 0 Ps 007 058 05 Ps, broj 57 0 Ps 007 807 06 Ps i 57 0 Ps 002 318 05 Ps

Nalaže se Okružnom privrednom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije "INE" d.d. Zagreb, Republika Hrvatska podnesene protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banjoj Luci br. 57 0 Ps 002 233 10 Pž od 30. decembra 2010. godine, 57 0 Ps 003 275 11 Pž od 10. februara 2011. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci br. 57 0 Ps 002 233 05 Ps od 13. septembra 2010. godine i 57 0 Ps 003 275 05 Ps od 8. novembra 2010. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    "INA" d.d. Zagreb, Republika Hrvatska (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupa dr. Miroslav Mikeš, advokat iz Banje Luke, podnijela je u periodu od 17. decembra 2010. godine do 24. februara 2011. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) br. 57 0 Ps 007 058 10 Pž od 12. novembra 2010. godine, 57 0 Ps 007 807 10 Pž od 15. novembra 2010. godine i 57 0 Ps 002 233 10 Pž od 30. decembra 2010. godine, 57 0 Ps 002 318 10 Pž od 28. januara 2011. godine, 57 0 Ps 003 275 11 Pž od 10. februara 2011. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) br. 57 0 Ps 007 058 05 Ps od 17. septembra 2010. godine, 57 0 Ps 007 807 06 Ps od 20. septembra 2010. godine i 57 0 Ps 002 318 05 Ps od 27. augusta 2010. godine, 57 0 Ps 002 233 05 Ps od 13. septembra 2010. godine i 57 0 Ps 003 275 05 Ps od 8. novembra 2010. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene tri apelacije iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu s članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 5657/10. Spojene su sljedeće apelacije: AP 5657/10, AP 5665/10, AP 412/11, AP 860/11 i AP 1199/10.
  • 3.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Višeg privrednog suda, Okružnog privrednog suda, te "Krajinapetrola" AD Banja Luka, "Balkanpetrola" Mrkonjić Grad i Opštine Mrkonjić Grad, te Hypo Alpe Adria a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 23. jula, 4. oktobra i 6. i 7. novembra 2013. godine da dostave odgovor na apelacije.
  • 4.
    Viši privredni sud je dostavio odgovore 1. augusta, 10. i 18. oktobra, te 14. i 18. novembra 2013. godine, Okružni privredni sud 19. augusta, 8. i 19. novembra 2013. godine, a "Krajinapetrol" AD Banja Luka 5. augusta, 13. i 18. novembra 2013. godine, Hypo Alpe Adria a.d. Banja Luka 31. jula 2013. godine, dok tuženi "Balkanpetrol" Mrkonjić Grad i Općina Mrkonjić Grad (u daljnjem tekstu: tuženi) u ostavljenom roku nisu dostavili traženi odgovor.
  • 5.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Višeg privrednog suda, Okružnog privrednog suda i tuženog "Krajinapetrola" AD Banja Luka dostavljeni su apelantu 2. decembra 2013. godine.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 7.
    Apelant je 23. augusta, te 26. i 27. septembra 2005. godine podnio tužbe Okružnom privrednom sudu protiv tuženih radi predaje u posjed nekretnina - benzinskih stanica koje se nalaze na teritoriji Republike Srpske na području opština Banje Luke i Mrkonjić Grada. Tužbe su evidentirane pod brojem 57 0 Ps 007 058 05 Ps, 57 0 Ps 007 807 06 Ps i 57 0 Ps 002 318 05.
  • 8.
    Okružni privredni sud je, postupajući po navedenim tužbama, donio rješenja br 57 0 Ps 007 058 05 Ps od 17. septembra 2010. godine, 57 0 Ps 007 807 06 Ps od 20. septembra 2010. godine i 57 0 Ps 002 318 05 od 27. augusta 2010. godine, kojim je prekinuo postupke u konkretnim privrednim sporovima. U obrazloženjima navedenih rješenja Okružni privredni sud se istakao da je odredbom člana 378. stav 1. tačka 6. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da se postupak prekida kada je to drugim zakonom određeno. Dalje, Okružni privredni sud je ukazao da je Zakonom o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske, koji je stupio na snagu 31. jula 2010. godine i to odredbom člana 4. istog zakona, propisano da se sudski i drugi postupci koji za predmet imaju rješavanje imovinskopravnih odnosa imovine pravnih lica sa sjedištem na teritoriji neke od država koje su nastale raspadom SFRJ, a koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske, prekidaju u svim fazama. Imajući u vidu navedeno, Okružni privredni sud je prekinuo predmetne postupke privrednog spora.
  • 9.
    Odlučujući o apelantovim žalbama protiv prvostepenih rješenja, Viši privredni sud je donio rješenja br 57 0 Ps 007 058 10 Pž od 12. novembra 2010. godine, 57 0 Ps 007 807 10 Pž od 15. novembra 2010. godine i 57 0 Ps 002 318 10 od 28. januara 2011. godine kojim su apelantove žalbe odbijene i prvostepena rješenja potvrđena. Viši privredni sud je u obrazloženjima svojih rješenja zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je predmetne postupke prekinuo u skladu s odredbom člana 4. Zakona o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske, koja je u direktnoj vezi sa odredbom člana 1. istog zakona, kojom su regulirana pitanja na koja se odnosi provođenje Aneksa "G" Sporazuma o pitanju sukcesije na teritoriji Republike Srpske, a jedno od tih pitanja je i ostvarivanje zaštite imovine koja je predmet konkretnih sporova, a koja prema navodima predmetnih tužbi pripada apelantu. S tim u vezi, Viši privredni sud je zaključio da je Okružni privredni sud pravilno postupio kada je primjenom odredbe člana 378. stav 1. tačka 6. ZPP-a prekinuo predmetne postupke budući da je navedenom odredbom propisano da će sud prekinuti postupak i u slučajevima koji su predviđeni drugim zakonom, a po mišljenju Višeg privrednog suda taj drugi zakon u predmetnim postupcima je Zakon o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske. Dalje, Viši privredni sud je istakao da apelant svojim žalbenim navodima osnovano ukazuje da izreka prvostepenog rješenja ne sadrži odluku kada će se prekinuti postupak nastaviti, međutim Viši privredni sud je u svojim rješenjima zaključio da je u tim postupcima nastavak postupka faktički odložen do zaključenja odgovarajućih ugovora o uređenju imovinsko-pravnih odnosa između BiH i država nastalih raspadom SFRJ, kako to predviđa odredba člana 4. stav 2. Zakona o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske.
  • 10.
    Ustavni sud je 13. jula 2012. godine u predmetu broj U 16/11 donio odluku kojom je utvrdio da Zakon o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 71/10) u cijelosti nije saglasan s odredbama člana III/1.e), člana III/3.b), člana IV/4.b) i člana V/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Istom odlukom, u skladu s članom 63. stav 2. Pravila Ustavnog suda, navedeni zakon je stavljen van snage. Prema navedenoj odluci Ustavnog suda, taj zakon, u skladu s članom 63. stav 3. Pravila Ustavnog suda, prestaje važiti narednog dana od dana objavljivanja te odluke u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 16/11 od 13. jula 2012. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 105/12.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacija

  • 11.
    Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije. Povredu navedenih prava apelant vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog prava jer su nadležni sudovi prema apelantovim navodima pogrešno zasnovali svoje odluke na Zakonu o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske, budući da se iz osporenih rješenja "ne vidi pod kojim uslovima i kada će se prekinuti postupak nastaviti". Apelant smatra da u konkretnim predmetima prekid postupka može da traje vječno, zbog čega smatra da je donošenjem osporenih rješenja o prekidu postupka u konkretnim predmetima nesporno povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu budući da "onaj ko je pokrenuo postupak zbog zaštite svojih interesa, nezakonitim postupanjem suda nije u mogućnosti da dovrši započeti parnični postupak".

b) Odgovor na apelaciju

  • 12.
    Viši privredni sud je u odgovoru na apelacije naveo da u konkretnom slučaju ne postoje povrede prava na koje apelant ukazuje jer je postupak prekinut u skladu sa Zakonom o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske, koji je u tom periodu bio na snazi. Također je istakao da apelantovi tužbeni zahtjevi nisu odbijeni niti su tužbe odbačene, te da prekid postupka ne znači onemogućavanje apelantu pristupa sudu, niti povredu njegovog prava na pravično suđenje.
  • 13.
    Okružni privredni sud smatra da su osporena rješenja tog suda pravilna i zakonita jer su donesena u skladu sa Zakonom o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske koji je u to vrijeme bio na snazi. Okružni sud smatra da nisu osnovani apelantovi navodi o povredi njegovog prava na pravično suđenje.
  • 14.
    Tuženi "Krajinapetrol" AD Banja Luka je u odgovoru na apelacije AP 412/11 i AP 1199/11 istakao da nisu osnovani apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije, jer je Okružni privredni sud nastavio postupke koji su prekinuti rješenjima 57 0 Ps 003 233 05 Ps od 8. novembra 2010. godine (osporeno AP 412/11) i 57 0 Ps 003 275 05 Ps od 8. novembra 2010. godine (osporeno AP 1199/11), a nakon objavljivanja odluke Ustavnog suda U 16/11 ("Službeni glasnik BiH" broj 105/12 od 31. decembra 2012. godine i "Službeni glasnik Republike Srpske broj 11/12 od 13. februara 2013. godine). Naime, navedeno je da je Okružni sud u predmetu 57 0 Ps 003 233 05 Ps donio rješenje 57 0 Ps 003 233 13 PS 2, a u predmetu 57 0 Ps 003 275 05 Ps rješenje broj 57 0 Ps 003 275 13 Ps 2 kojim je nastavljen postupak u navedenim predmetima, a u prilogu odgovora dostavljen je i zapisnik Okružnog privrednog suda od 10. juna 2013. godine o održanom pripremnom ročištu u predmetu 57 0 Ps 003 275 13 Ps 2.

V. Relevantni propisi

  • 15.
    U zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 49/09) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Prekid postupka

Član 378. stav 1. tačka 6.

Postupak se prekida:

  • 6)
    kad je to drugim zakonom određeno.

Član 381. stav 3.

(3) U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastaviće se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida.

Član 382. stav 1.

(1) Žalba protiv rješenja kojim se utvrđuje (član 378.) [...] prekid postupka ne zadržava izvršenje rješenja.

  • 16.
    U Zakonu o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 71/10) relevantna odredba glasi:

Član 4.

(1) Sudski i drugi postupci, koji za predmet imaju rješavanje imovinsko-pravnih odnosa imovine pravnih lica sa sjedištem na teritoriji neke od država koje su nastale raspadom SFRJ, a koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske, prekidaju se u svim fazama.

(2) Prekid postupaka iz stava 1. ovog člana će trajati do zaključenja odgovarajućih ugovora o uređenju imovinsko-pravnih odnosa između Bosne i Hercegovine i država koje su nastale raspadom SFRJ.

VI. Dopustivost u odnosu na predmete AP 412/11 i AP 1199/11

  • 17.
    Apelant smatra da mu je rješenjima u osporenim odlukama AP 412/11 i AP 1199/11 povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 18.
    Prilikom ispitivanju ovih apelantovih navoda, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

  • 8)
    ako su izmijenjene pravne okolnosti;
    • 19.
      U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant podnio Ustavnom sudu apelacije protiv rješenja Višeg privrednog suda 57 0 Ps 002 233 10 Pž od 30. decembra 2010. godine i 57 0 Ps 003 275 11 Pž od 10. februara 2011. godine te Okružnog privrednog suda 57 0 Ps 002 233 05 Ps od 13. septembra 2010. godine i 57 0 Ps 003 275 05 Ps od 8. novembra 2010. godine, kojim su postupci u navedenim predmetima prekinuti. Ustavni sud primjećuje da iz odgovora tuženog "Krajinapetrol" proizlazi da je Okružni privredni sud donio rješenja kojima se nastavlja postupak u predmetima 57 0 Ps 002 233 05 Ps i 57 0 Ps 003 275 05 Ps u kojima su postupci rješenjima Okružnog suda 57 0 Ps 002 233 05 Ps od 13. septembra 2010. godine i 57 0 Ps 003 275 05 Ps od 8. novembra 2010. godine prekinuti, zbog čega Ustavni sud zaključuje da su se izmijenile pravne okolnosti zbog kojih je bespredmetno razmatranje navoda iz apelacija AP 412/11 i AP 1199/11 u odnosu na osporena rješenja, a u odnosu na koja je apelant tražio da se utvrdi povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
    • 20.
      Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke u odnosu na AP 412/11 i AP 1199/11.

VI. Dopustivost u odnosu na AP 5657/10, AP 5665/10 i AP 860/11

  • 21.
    U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 22.
    U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 23.
    U konkretnom slučaju, predmeti osporavanja apelacijama su rješenja Višeg privrednog suda i Okružnog privrednog suda, protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporena rješenja apelant je primio u periodu od 6. decembra 2010. godine do 18. februara 2011. godine, a apelacije su podnesene u periodu od 17. decembra 2010. godine do 24. februara 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.
  • 24.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 25.
    Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [ ... ]

  • 26.
    Odgovor na pitanje je li član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv ili ne nalazi se u zaključku je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava, Tre Taktőrer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47). Dakle, ukoliko je posljedica procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim, a ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenjivim.
  • 27.
    U konkretnom slučaju predmetni postupci se odnose na predaju u posjed nekretnina, dakle na predmete građanskopravne prirode. Nadalje, apelant pobija rješenja kojima je prekinut parnični postupak i na taj način privremeno onemogućeno utvrđivanje građanskih prava i obaveza, te je ishod takvog postupka odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava. Dakle, u konkretnom slučaju je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.
  • 28.
    Pravo pristupa sudu, zajamčeno u članu 6. stav 1. Evropske konvencije, nije apsolutno pravo i ono može biti predmet ograničenja. Međutim, ta ograničenja ne mogu biti tolikog obima da "je sama suština prava umanjena" (vidi Evropski sud za ljudska prava, Guerin protiv Francuske, presuda od 29. jula 1998. godine, 1998-V). Dalje, ograničenje neće biti u skladu s članom 6. stav 1. Evropske konvencije ako ne služi legitimnom cilju i ako ne postoji razuman odnos ravnomjernosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti (vidi Evropski sud za ljudska prava, Bellet protiv Francuske, presuda od 20. novembra 1995. godine, serija A, tom 333).
  • 29.
    U konkretnim predmetima redovni sudovi su donijeli, na osnovu člana 378. stav 1. tačka 6. Zakona o parničnom postupku, rješenja kojima se prekidaju parnični postupci. Naime, predmet spora u konkretnim parnicama je apelantov zahtjev da mu se kao vlasniku predaju nekretnine (benzinske pumpe) koje se nalaze na teritoriji Republike Srpske. Budući da se radi o zahtjevu za rješavanje imovinskopravnih odnosa, odnosno o zahtjevu apelanta koji ima sjedište na teritoriji druge države (Republika Hrvatska) koja je nastala raspadom SFRJ, predmetni postupci su prekinuti rješenjima Okružnog privrednog suda donesenim na osnovu člana 4. Zakona o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske, koja su potvrđena rješenjima Višeg privrednog suda.
  • 30.
    U vezi s navedenim, Ustavni sud zapaža da je Odlukom Ustavnog suda broj U 16/11 od 13. jula 2012. godine utvrđeno da Zakon o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske u cijelosti nije suglasan odredbama člana III/1.e), člana III/3.b), člana IV/4.b) i člana V/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Istom odlukom, u skladu s članom 63. stav 2. Pravila Ustavnog suda, navedeni zakon je stavljen van snage. Ustavni sud je također 6. decembra 2012. godine u predmetu broj AP 3850/09 donio odluku kojom je utvrdio da je "predmetni postupak, nakon podnošenja apelacije, 2010. godine prekinut rješenjem Okružnog privrednog suda donesenim na osnovu člana 4. Zakona o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske za koji je Ustavni sud Odlukom broj U 16/11 od 13. jula 2012. godine utvrdio da u cijelosti nije saglasan s Ustavom Bosne i Hercegovine", te je s tim u vezi zaključio "da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 31.
    Ustavni sud zapaža da su osporena rješenja utemeljena na odredbi člana 4. Zakona o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske koji je bio u tom periodu na snazi. Međutim Ustavni sud podsjeća da je svojom Odlukom broj U 16/11 od 13. jula 2012. godine utvrdio da Zakon o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske u cijelosti nije saglasan s Ustavom Bosne i Hercegovine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je neophodno naložiti Okružnom privrednom sudu da bez daljnjeg odgađanja nastavi i okonča predmetni postupak.
  • 32.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je osporenim rješenjima prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

  • 33.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 34.
    Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 8. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 35.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić, s. r.