USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 55. stav 1. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici održanoj 27. juna 2002. godine, donio je
ODLUKU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 30/03.
OBRAZLOŽENJE
Odbacuje se zahtjev D. V. iz Banje Luke za ocjenu ustavnosti čl. 2. i 3. Sporazuma o međusobnim pravima i obavezama u sprovođenju penzijskog i invalidskog osiguranja ("Službene novine Federacije BiH", broj 24/00 i "Službeni glasnik Republike Srpske", broj 15/00), jer ga je podnijelo neovlašteno lice.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.D. V. iz Banje Luke (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je, 9. marta 2001. godine, zahtjev Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) tražeći ocjenu ustavnosti odredbi čl. 2. i 3. Sporazuma o međusobnim pravima i obavezama u sprovođenju penzijskog i invalidskog osiguranja ("Službene novine Federacije BiH", broj 24/00 i "Službeni glasnik Republike Srpske", broj 15/00 - u daljem tekstu: Sporazum).
II - Činjenično stanje
- 2.Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda zahtjeva i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 3.Javni fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Društveni fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine i Zavod mirovinskog i invalidskog osiguranja Mostar, na osnovu člana 205. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 27/93, 14/94 i 10/95) i člana 82. stav 4. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/98), 31. marta 2000. godine zaključili su Sporazum. Na osnovu člana 1. ovog sporazuma, učesnici Sporazuma kao nosioci osiguranja uredili su način podjele obaveza u isplati ostvarenih penzija, uračunavanja penzijskog staža u postupku ostvarivanja prava na penziju, određivanja srazmjerne penzije, ostvarivanja prava na invalidsku i porodičnu penziju, nadležnost za odlučivanje o pravima i podjeli tereta isplate penzija ostvarenih nakon potpisivanja ovog sporazuma, razmjenu dokumentacije i podataka i druga pitanja koja se odnose na sprovođenje penzijskog i invalidskog osiguranja i ovog sporazuma.
- 4.Sporazum i osporene odredbe čl. 2. i 3. Sporazuma su i sada na snazi.
III - Relevantni propisi
- 5.Osporene odredbe čl. 2. i 3. Sporazuma glase:
"Član 2.
Nosilac osiguranja, koji je korisniku penzije vršio isplatu penzije na dan stupanja na snagu ovog sporazuma, nastavlja isplatu penzije, bez obzira na mjesto prebivališta ili mjesto boravka korisnika penzije.
Korisniku penzije kojem je vršena isplata penzije od aprila 1992. godine, ali je prekinuta prije stupanja na snagu ovog sporazuma, penziju će isplaćivati Nosilac osiguranja koji je posljednji izvršio isplatu penzije.
Član 3.
Korisniku penzije kojem je isplatu penzije, zaključno sa mjesecom martom 1992. godine, vršio bivši Društveni fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Fond), a isplatu penzije za period april 1992. godine - dan stupanja na snagu ovog sporazuma nije vršio ni jedan Nosilac osiguranja, isplatu penzije vršit će Nosilac osiguranja na čijem se području nalazila isplatna adresa korisnika za mjesec mart 1992. godine na teritoriji Bosne i Hercegovine, bez obzira na sadašnje mjesto prebivališta ili mjesto boravka korisnika penzije.
Ako se u slučaju iz stava 1. ovog člana isplatna adresa korisnika penzije za mjesec mart 1992. godine nalazila van teritorije Bosne i Hercegovine, ali na teritoriji bivše SFRJ, isplatu penzije vršit će Nosilac osiguranja na čijem području je korisnik penzije, prije ostvarivanja prava, bio posljednji put osiguran u Bosni i Hercegovini, bez obzira na sadašnje mjesto prebivališta ili mjesto boravka korisnika penzije."
IV - Zahtjev
Navodi iz zahtjeva
- 6.Podnosilac zahtjeva smatra da je osnovni princip da penziju isplaćuje ona država u kojoj je osiguranik ostvario svoj radni staž, kao i da bi bilo najlogičnije da postoji jedan penzioni fond u Bosni i Hercegovini. U toku rata i kasnije, pa čak i sada, entiteti isplaćuju penzije na različite načine, pretežno prema kriteriju gdje se ko od korisnika zatekao, tj. prema određenom mjestu boravka poslije nastupanja mira. Međutim, kako je zbog povratka izbjeglica danas situacija savim drukčija, podnosilac zahtjeva smatra da nema nikakvog pravnog osnova za osporene odredbe Sporazuma, jer se mnogi penzioneri vraćaju u svoja prijeratna mjesta prebivališta u kojim su uglavnom i ostvarili svoj radni staž. Podnosilac zahtjeva ukazuje da oni koji su se vratili u svoje mjesto poslije 18. maja 2000. godine, kada je Sporazum stupio na snagu, primaju penziju od fonda onog entiteta iz kojeg su se vratili, a ne entiteta u koji su se vratili. To im, smatra podnosilac zahtjeva, onemogućavaju osporene odredbe čl. 2. i 3. Sporazuma koje su u suprotnosti sa zakonima o penzijskom i invalidskom osiguranju, ustavima entiteta i Ustavom Bosne i Hercegovine. Smatra da je potrebno aktivirati ranije stečeno pravo, a da penzije isplaćuju oni fondovi na čijoj je teritoriji osiguranik ostvario radni staž, bez obzira na njegovo sadašnje mjesto prebivališta.
V - Dopustivost
- 7.Prema članu VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, "Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to:
- -Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
- -Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.
- -
Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta."
- 8.Prema navedenoj Ustavnoj odredbi, spor pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti samo određeni subjekti, u koje ne spada podnosilac zahtjeva. Zato je zahtjev nedopušten.
VI - Zaključak
- 9.S obzirom da podnosilac zahtjeva nije ovlašteni subjekt koji može pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je, u skladu sa članom 55. stav 1. tačka 2., odlučio kao u izreci ove odluke.
Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine su konačne i obavezujuće.
Ovu odluku Ustavni sud je donio jednoglasno u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i sudije prof. dr. David Feldman, Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, prof. dr. Didier Maus, Tudor Pantiru, prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović.
U 60/02
27. juna 2003. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.