USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 26. augusta 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 48/04.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 402/03, rješavajući apelaciju I. L., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
Valerija Galić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija I. L. podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj U-02/03 od 8. oktobra 2003. godine, i akta Ministarstva civilnih poslova i komunikacija, broj 03-204-414-BA/01 od 13. juna 2002. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.I - L. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Dubrovnika, podnio je 10. novembra 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj U-02/03 od 8. oktobra 2003. godine, i akta Ministarstva civilnih poslova i komunikacija, broj 03-204-414-BA/01 od 13. juna 2002. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Suda Bosne i Hercegovine i Ministarstva civilnih poslova i komunikacija Bosne i Hercegovine zatraženo je, 24. maja 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju. Sud Bosne i Hercegovine dostavio je odgovor na apelaciju 3. juna 2004. godine, a Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija nije dostavilo odgovor na apelaciju.
III - Činjenično stanje
- 3.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 4.Rješenjem Ministarstva pravde i opće uprave, broj 07/2-204-869/96 od 31. jula 1996. godine, uvažen je zahtjev apelanta za prijem u državljanstvo Bosne i Hercegovine. Na kraju tog rješenja navedeno je da je apelant, kao podnosilac zahtjeva, dužan da plati administrativnu taksu u iznosu od 1.000 USA dolara i da se ova obaveza temelji na tački 1. tarifnog broja 12 Tarife republičke administrativne takse, koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva.
- 5.Apelant je administrativnu taksu u navedenom iznosu uplatio 22. decembra 2000. godine kada je u primjeni bila druga odredba po kojoj je visina predmetne takse iznosila 450,00 KM. Radi toga, apelant se obratio sa zahtjevom Ministarstvu za civilne poslove i komunikacije kojim je tražio povrat iznosa od 1688,45 KM. Rješavajući taj zahtjev, navedeni organ je donio akt, broj 03-204-414-BA/01 od 13. juna 2002. godine, kojim je odbio apelantov zahtjev.
- 6.Protiv predmetnog upravnog akta, kao konačnog u upravnom postupku, apelant je podnio tužbu Sudu Bosne i Hercegovine i pokrenuo upravni spor. Rješavajući apelantovu tužbu, taj sud je donio presudu, broj U-02/03 od 8. oktobra 2003. godine, kojom je apelantovu tužbu odbio. U obrazloženju svoje odluke Sud Bosne i Hercegovine, između ostalog, navodi da se osporeni akt, kojim je odbijen apelantov zahtjev za vraćanje spornog novčanog iznosa, temelji na pravilnoj primjeni zakona. Naime, taj sud smatra da je apelant morao platiti onaj iznos administrativne takse koji je bio utvrđen u vrijeme podnošenja zahtjeva za prijem u državljanstvo.
- 7.Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu 10. novembra 2003. godine.
IV - Relevantni propisi
- 8.Uredba sa zakonskom snagom o administrativnim taksama ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine", broj 5/95)
Član 5. Zakona, u relevantnom dijelu, glasi:
"Taksa se plaća u trenutku nastanka obaveze, ako ovom uredbom nije drukčije određeno."
- 9.Tarifa republičke administrativne takse ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine", br. 5/95 i 16/96)
Tačka 1. tarifnog broja 12 glasi:
"Za prijem u državljanstvo Republike Bosne i Hercegovine Š...Ć 1000 $."
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.U apelaciji podnesenoj Ustavnom sudu apelant navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Budući da se radi, navodi apelant, o novčanoj prikrati koja je u vezi sa obavezom plaćanja takse kao obavezom građanske naravi, smatra da Sud Bosne i Hercegovine nije pravično ispitao slučaj i da je pogrešno primijenio zakon na njegovu štetu.
Nadalje, Ustavni sud primjećuje da se apelant žali, iako to nije eksplicitno naveo u apelaciji, da mu je osporenim odlukama uskraćeno pravo na imovinu u iznosu od 1.688,45 KM. Time se apelant žali i na povredu prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
b) Odgovor na apelaciju
- 11.U odgovoru na apelaciju Sud Bosne i Hercegovine navodi da u svemu ostaje kod obrazloženja datog u osporenoj presudi, uz posebnu naznaku da taksena obaveza nastaje danom podnošenja zahtjeva, te da je u ovoj stvari primijenjen tada važeći propis.
VI - Dopustivost
- 12.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 13.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 14.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Suda Bosne i Hercegovine, broj U-02/03 od 8. oktobra 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, apelant je apelaciju podnio 10. novembra 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 15.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 16.Apelant pobija navedene odluke tvrdeći da su tim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 17.Član II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
(...)
- k)Pravo na imovinu."
- 18.Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
- 18.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
Š...Ć"
- 19.Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo mirno na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."
- 20.Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je apelaciona jurisdikcija Ustavnog suda (član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine), u skladu sa ustaljenom praksom, ograničena na "pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i Ustavni sud, prema tome, nije nadležan da preispituje odluke redovnih sudova, kako je to tražio apelant u konkretnom slučaju, u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja ili tumačenja i primjene nižerangiranog prava, sve dok te odluke ne povređuju apelantova ustavna prava. Ovo će biti slučaj kada redovni sudovi zanemaruju ustavna prava ili ih pogrešno primjenjuju, uključujući slučajeve kada je primjena prava očigledno proizvoljna, ako je pravo po sebi protivno Ustavu Bosne i Hercegovine ili ako su povrijeđeni osnovni procesni principi (pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivne pravne lijekove i u drugim slučajevima).
- 21.U predmetnom slučaju apelant se poziva na povredu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Osnovna svrha člana 6. Evropske konvencije jeste garancija pravičnosti postupaka prilikom utvrđivanja "građanskih prava i obaveza". Međutim, Ustavni sud smatra da se u konkretnom predmetu nije raspravljalo i odlučivalo o apelantovim građanskim pravima, odnosno obavezama. Obaveza plaćanja administrativne takse nema karakter građanskopravne već javnopravne obaveze, gdje određenje za koju vrstu usluga se plaća administrativna taksa i visina njezinog iznosa predstavlja izraz suverenosti svake države u okviru slobodnog polja procjene. Prema tome, postupak u kojem se autonomno odlučuje o visini administrativne takse i osnovanosti zahtjeva za povrat uplaćenog iznosa novca po tom osnovu ne određuje građanska prava i obaveze, radi čega član 6. Evropske konvencije u takvim postupcima nije primjenjiv. Stoga, Ustavni sud konstatira da u predmetnom slučaju nije došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 22.U pogledu apelantovih navoda da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu u novčanom iznosu od 1.688,45 KM, čiji je povrat tražio kao razliku u visini administrativnih taksi, Ustavni sud, prije svega, mora razmotriti da li apelant ima imovinska prava ili posjed koji potpadaju pod član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 23.Riječ "imovina" uključuje širok obim imovinskih interesa koja predstavljaju određenu ekonomsku vrijednost (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, "Službeni glasnik BiH", broj 33/01). Nadalje, Ustavni sud se prisjeća da, prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, "posjed" koji se štiti može biti samo "postojeći posjed" (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van der Mussele, presuda od 23. novembra 1983., serija A br. 70, tačka 48) ili barem imovina za koju apelant ima "opravdano očekivanje" da će je dobiti (vidi Evropski sud za ljudska prava, Pine Valley Developments Ltd i drugi, presuda od 29. novembra 1995., serija A br. 332, tačka 31). Stoga, Ustavni sud smatra da pravo, za koje apelant tvrdi da mu je osporenim odlukama uskraćeno, predstavlja zaštićeni posjed ukoliko se temelji na valjanom pravnom osnovu.
- 24.U konkretnom slučaju, apelant mora biti u stanju da pokaže da ima pravo na predmetnu imovinu kako bi ona predstavljala posjed u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud konstatira da su u ovom predmetu nadležni upravni organ i Sud Bosne i Hercegovine ustanovili da apelant ne ispunjava uvjete propisane zakonom da bi mu se vratio sporni iznos novca na ime razlike u visini administrativne takse. Nadalje, Ustavni sud zapaža da se apelant žali da su nižestepeni sudovi donijeli osporene odluke na bazi pogrešno ocijenjenih činjenica i primjene prava u prethodnim postupcima u njegovom predmetu. Radi toga, a u skladu sa svojom jurisprudencijom, Ustavni sud smatra da nije u njegovoj nadležnosti da vlastitom procjenom činjenica i primjene zakona zamijeni ocjenu redovnih sudova (vidi Odluku Ustavnog suda, broj U 39/01, "Službeni glasnik BiH", broj 25/02).
- 25.Slijedom toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju sporna razlika u visini administrativne takse ne može predstavljati zaštićen posjed za apelanta u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud neće, kako je navedeno, ulaziti u to da li su nižestepeni sudovi pravilno ocijenili utvrđene činjenice i primijenili prava, posebno jer ne postoje naznake da su ti sudovi u provedenim postupcima zloupotrijebili pravo na štetu apelanta.
VIII - Zaključak
- 26.S obzirom na navedeno, u slučaju kad je administrativna taksa naplaćena u skladu sa odredbom o visini takse, ne postoji povreda prava iz člana 6. stav 1. i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ukoliko se, zbog naknadne promjene visine takse, ne udovolji zahtjevu taksenog obveznika za povrat uplaćenog novca.
- 27.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 28.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s.r.