USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 23. aprila 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 41/04
OBRAZLOŽENJE
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Tudor Pantiru, potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
David Feldman, prof., sudija
Valerija Galić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Odbija se, kao neosnovana, apelacija S. A. iz Sarajeva, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Kž-70/01 od 11. juna 2001. godine, i presude Okružnog suda u Srpskom Sarajevu, broj K 14/00 od 16. januara 2001. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.S. A. iz Sokoca (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa B. J., advokat iz Srpskog Sarajeva, podnio je 2. oktobra 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kž-70/01 od 11. juna 2001. godine, i presude Okružnog suda u Srpskom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj K 14/00 od 16. januara 2001. godine Apelant je osuđen zbog krivičnog djela ubistva i navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Ustavni sud je, 28. aprila 2003. godine, zatražio od Okružnog suda i Vrhovnog suda da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Okružni sud je dostavio svoj odgovor 9. juna 2003. godine. Okružni sud je također dostavio predmetni spis Ustavnom sudu.
- 4.Vrhovni sud nije odgovorio na pismo.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, su sljedeće: apelant je presudom Okružnog suda, broj K 14/2000 od 16. januara 2001. godine, osuđen za krivično djelo ubistva iz člana 36. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske. Okružni sud je apelantu izrekao kaznu zatvora u trajanju od 13 godina zbog ubistva policajca M. G. 3. decembra 1999. godine.
- 6.Prema Okružnom sudu, apelant je u noći kada se desilo ubistvo zajedno sa prijateljima pio u kafani gdje je bio prisutan i M. G. Kasnije, kada su i apelant i M. G. napustili kafanu, apelant je pošao za M. G. na ulicu i udario ga saobraćajnim čunjem, nanijevši mu teške povrede mozga od kojih je nekoliko dana kasnije u bolnici podlegao.
- 7.U toku postupka pred Okružnim sudom saslušani su brojni svjedoci, porodica, prijatelji i kolege koji su posjetili M. G. u bolnici, kao i svjedoci koji su pronašli M. G. na mjestu zločina i doveli ga u bolnicu. Nekoliko svjedoka, koji su bili prisutni u kafani u noći kada se desio zločin, potvrdili su apelantovo prisustvo u kafani, te da je apelant napustio kafanu nedugo iza M. G. Isto tako, Okružni sud je utvrdio, nakon saslušanja svjedoka, da je M. G., kada je došao svijesti u bolnici, potvrdio da je apelant bio taj koji ga je udario. Okružni sud nije povjerovao nekim svjedocima koji nisu mogli potkrijepiti izjavu M. G. i o tome je dao obrazloženje u svojoj odluci.
- 8.Apelant je osporio izjavu M. G. i predložio da tim stručnjaka ispita može li se njegov navod smatrati pouzdanim s obzirom na njegovo teško zdravstveno stanje. Okružni sud je odbacio ovaj prijedlog kao suvišan i neosnovan i stao na stanovište da su doktor koji ga je liječio i njegovi prijatelji i kolege potvrdili stanje svijesti i vjerodostojnost izjava M. G.
- 9.Što se tiče apelantovog stanja svijesti, vještak neuropsihijatar je pregledao apelanta i zaključio da je bio pijan kada se desio zločin, te da je njegova sposobnost da shvati značaj djela, kao i mogućnost da upravlja postupcima bila smanjena, ali ne bitno. Neuropsihijatar je, također, zaključio da kod apelanta nije otkrivena duševna bolest, niti zaostalost u duševnom razvoju.
- 10.Apelant je zahtijevao da se pozove još jedan vještak koji bi ocijenio apelantovu ličnost i stanje njegove svijesti. Okružni sud je odbio zahtjev kao suvišan, navodeći da je neuropsihijatar vještak stručno lice sa obimnim iskustvom i znanjem. Apelant je, između ostalog, tvrdio da je neuropsihijatar svoj pregled izvršio unaprijed uvjeren da je apelant kriv. Međutim, Okružni sud je odbio ove navode kao neosnovane.
- 11.Apelant je također doveo u pitanje zakonitost pretresa njegovih stvari u njegovom domu. Policija je, između ostalog, oduzela apelantove farmerke kako bi se analizirali tragovi krvi na njima. Apelant je naročito doveo u sumnju oduzimanje farmerki i naglasio da je policija mogla da montira dokaze, a postavljeno je i pitanje da li je pretres izvršen u skladu sa nalogom istražnog sudije. Okružni sud je potvrdio da je istražni sudija dao nalog da se apelantove farmerke oduzmu u skladu s članom 210. Zakona o krivičnom postupku, te da je dokaz oduzet u skladu s zakonom.
- 12.Apelant je uložio žalbu Vrhovnom sudu protiv presude Okružnog suda broj K 14/00. Apelant je pobijao presudu Okružnog suda zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede krivičnog zakona (član 364. stav 1. tačka 11. Zakona o krivičnom postupku) i zahtijevao da se presuda ukine, te da se predmet vrati prvostepenom sudu. Republički javni tužilac je u pismenom aktu, broj Ktž-82/01 od 29. marta 2001. godine, predložio da se žalba odbije kao neosnovana.
- 13.Presudom broj Kž-70/01, od 11. juna 2001. godine, Vrhovni sud je potvrdio presudu Okružnog suda i odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu. Vrhovni sud je obrazložio da nije došlo do ozbiljne povrede krivičnog postupka. Vrhovni sud je stao na stanovište da, premda je apelant primijetio neke uopćene nedostatke u presudi Okružnog suda, on ipak nije dokazao zašto bi one bile odlučne za pravilno presuđenje. Nadalje, Vrhovni sud je stao na stanovište da je Okružni sud sa jednakom pažnjom ispitao i utvrdio činjenice koje ga terete, kao i one koje idu u korist apelantu.
- 14.Što se tiče utvrđivanja činjeničnog stanja, Vrhovni sud je stao na stanovište da su navodi apelantove žalbe neosnovani. Vrhovni sud je zaključio da je Okružni sud ispravno izveo zaključke na osnovu prikupljenih dokaza i odbio kao neosnovane navode apelanta da su neki dokazi montirani, te da su izjave nekih svjedoka lažne. Vrhovni sud je naveo da detaljna analiza izjava svjedoka i dokaza koje je izveo Okružni sud dokazuju da je taj sud imao dovoljno osnova da zaključi da je apelant kriv. Vrhovni sud je, također, zaključio da je Okružni sud pravilno postupio kada je odbio apelantov zahtjev za dopunu dokaznog postupka novim psihijatrijskim vještačenjem.
IV - Relevantni propisi
- 15.Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 14/85, 74/87, 57/89, 3/90 i 27/90 i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01)
"Član 154.
(1) Organi unutarnjih poslova mogu i prije pokretanja istrage privremeno oduzeti predmete po odredbama člana 211. ovog zakona ako postoji opasnost od odgađanja i izvršiti pretresanje stana i lica pod uvjetima predviđenim u članu 210. ovog zakona.
(2) Ako istražni sudija nije u mogućnosti da odmah izađe na lice mjesta, organi unutrašnjih poslova mogu sami izvršiti uviđaj i odrediti potrebna vještačenja, osim obdukcije i ekshumacije leša. Ako istražni sudija stigne na lice mjesta u toku vršenja uviđaja, on može preuzeti obavljanje ovih radnji. O svemu što je preduzeto bit će obaviješten javni tužilac.
Član 211.
(1) Predmeti koji se po krivičnom zakonu imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz o krivičnom postupku, privremeno će se oduzeti i predati na čuvanje sudu ili će se na drugi način osigurati njihovo čuvanje.
(4) Ovlaštena službena lica organa unutrašnjih poslova mogu oduzeti predmete navedene u stavu 1. ovog člana kad postupaju po čl. 151. i 154. ovog zakona ili kad izvršavaju nalog suda.
(5) Pri oduzimanju predmeta naznačit će se gdje su pronađeni i opisat će se, a po potrebi će se i na drugi način osigurati utvrđivanje njihove identičnosti. Za oduzete predmete izdat će se potvrda".
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 18.Apelant ističe da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično saslušanje zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije.
- 19.Apelant navodi da je njegov prijedlog, upućen Okružnom i Vrhovnom sudu za dodatne dokaze i izjave svjedoka, odbijen. On je predložio Okružnom sudu da se iz dokaza izuzmu njegove farmerke, te da još nekoliko svjedoka svjedoči o njegovom prisustvu u kafani u noći kada je izvršeno krivično djelo. Na glavnoj raspravi je, također, predložio da još jedan vještak ispita stanje svijesti M. G., te da još jedan neuropsihijatar ispita apelanta. Okružni sud je odbio ove prijedloge apelanta. Apelant kao osnovu za svoje zahtjeve ukazuje na žalbu protiv presude Okružnog suda.
- 20.Apelant, također, osporava tvrdnju Okružnog i Vrhovnog suda o postojanju tragova krvi na njegovim farmerkama. Apelant tvrdi da, s obzirom da je istražni sudija već izvršio uviđaj na licu mjesta događaja, policija nije više bila ovlaštena da određuje vještačenje tragova krvi na farmerkama i da je, postupivši tako, povrijedila odredbe člana 154. stav 2. Zakona o krivičnom postupku. Apelant ne osporava tačnost analize krvi, ali tvrdi da nije bilo tragova krvi na njegovim farmerkama. Apelant, stoga, tvrdi da se dokaz krvi na njegovim farmerkama ne može koristiti kao dokaz u ovom predmetu. Nadalje, apelant tvrdi da je policija fotografirala njegove farmerke tek nakon što ih je pregledao vještak, a ne odmah pošto ih je policija pronašla u njegovom stanu. Nadalje, nije mu bilo dozvoljeno da farmerke dobije natrag. Apelant na osnovu ove činjenice tvrdi da je jasno da tragovi krvi na farmerkama nisu bili prisutni kada ih je policija oduzela, te da je dokaz montiran. Apelant, stoga, smatra da njegovo pravo na odbranu nije ispoštovano.
- b)Odgovor na apelaciju
- b)
- 21.U odgovoru od 9. juna 2003. godine, Okružni sud je istakao da apelant nije uspio da iznese razloge zbog kojih je trebalo njegove farmerke isključiti iz dokaza, te da je Okružni sud obrazložio razloge zbog kojih je odbijen apelantov zahtjev. Nadalje, Okružni sud je istakao da je u svojoj presudi obrazložio zašto je odbacio ostale apelantove zahtjeve. Okružni sud, stoga, smatra da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično saslušanje u krivičnim stvarima.
VI - Dopustivost
a) Nadležnost Suda ratione materiae i ratione temporis
- 22.Ustavni sud je nadležan za događaje i sudske presude koje su uslijedile nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, tj. 14. decembra 1995. godine. Apelant pobija presudu Okružnog suda, broj K-14/00, i presudu Vrhovnog suda, broj Kž-70/01, koje su donesene nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Događaji vezani za apelantov predmet su se također desili nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud ima nadležnost ratione temporis da razmotri apelaciju.
- 23.Apelant navodi povredu njegovog prava na pravično saslušanje u krivičnim stvarima iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Apelant se, prema tome, pozvao na pravo iz Ustava Bosne i Hercegovine, te je Ustavni sud nadležan ratione materiae da razmotri apelaciju.
- b)Iscrpljivanje pravnih lijekova i rok
- b)
- 24.Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu 2. oktobra 2001. godine, a presuda Vrhovnog suda je dostavljena apelantu 14. augusta 2001. godine. Apelant je, dakle, podnio apelaciju Ustavnom sudu u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.
- 25.Apelant je dobio sudsku presudu od Vrhovnog suda protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova. Stoga je apelacija dopustiva.
VII - Meritum
a) Pravo na pravično saslušanje u krivičnim stvarima iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije
- 26.Apelant tvrdi da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično saslušanje u krivičnim stvarima iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 27.Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
- 27.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
- 2.Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim dok se njegova krivica po zakonu ne dokaže.
- 3.Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:
...
d. da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoke optužbe;
... "
- 28.Prilikom razmatranja apelacija na osnovu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, uloga Ustavnog suda je ograničena na procjenu je li krivični postupak pred nižim sudovima bio pravičan i u skladu sa određenim garantima koje predviđa Evropska konvencija. Prema tome, uloga Ustavnog suda jeste da ocijeni ispunjava li postupak, posmatran kao cjelina, zahtjeve pravičnog saslušanja. Ustavni sud nije žalbeni sud, te, prema tome, ne može odrediti krivičnu odgovornost. Ukoliko bi Ustavni sud i zaključio da postupci pred nižim sudovima nisu ispunili zahtjeve iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, to ipak ne bi per se rezultiralo poništenjem kazne.
- 29.U predmetu pred Ustavnim sudom, apelant tvrdi da mu nije bilo dozvoljeno da se saslušaju još neki svjedoci koji bi svjedočili u njegovu korist, da se izvrši još jedno vještačenje njegovog stanja svijesti, kao i stanja svijesti M. G. Apelant, također, navodi da su neki dokazi montirani. Iako se nije pozvao na specifične odredbe, jasno je da apelant navodi da je povrijeđeno njegovo pravo da zahtijeva ispitivanje svjedoka odbrane i pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe iz člana 6. stav 3. tačka d. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća da opći koncept jednakosti strana u postupku, sadržan u članu 6. Evropske konvencije, koji, prema tome, čini sastavni dio člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, uključuje pravo svake strane u postupku na razumnu mogućnost da iznese svoj predmet pred sudom pod uvjetima koji ga neće staviti u znatnije nepovoljan položaj u odnosu na suprotnu stranu.
- 30.Ustavni sud primjećuje da sudovi nisu obavezni da pozovu sve svjedoke ukoliko se npr. ne smatra da su bitni za predmet (Evropski sud za ljudska prava, Ankerl protiv Švicarske, presuda od 23. oktobra 1996. godine, Izvještaji 1996-V, stav 38). Da bi se ustanovila povreda apelantovog prava za pozivanje svjedoka, apelant mora dokazati da je pozivanje svjedoka bilo neophodno za utvrđivanje istine i da je nepozivanje svjedoka prejudiciralo apelantov predmet (Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Švicarske, 28 Odluke i izvještaji, stav 136).
- 31.Apelant u svojoj žalbi Vrhovnom sudu nije iznio dokaze kojima bi dokazao da bi pozivanje drugih svjedoka odbrane bilo važno za utvrđivanje istine, te da je nepostupanje suda u tom pravcu prejudiciralo njegov predmet. Ustavni sud primjećuje da je Okružni sud ispitivao svjedoke čiji iskazi nisu išli u prilog apelantovoj osudi, te da su razmatrani i drugi dokazi, osim saslušavanja svjedoka. Ustavni sud ne može na osnovu dokaza koji su mu predočeni zaključiti da je Okružni sud povrijedio apelantovo pravo na pozivanje svjedoka odbrane iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 3. tačka d. Evropske konvencije.
- 32.Apelant navodi da su njegovi zahtjevi da se angažira drugi psihijatar, koji bi ga ispitao, i drugi vještak, koji bi ispitao psihičko stanje M. G., odbačeni bez razloga. Okružni sud je obrazložio da nije neophodno da se apelant ponovo ispita, s obzirom da ne postoje dokazi da se apelantovo stanje svijesti promijenilo dok je bio u pritvoru. Ustavni sud primjećuje da apelant nije osporio ispravnost neuropsihijatrijskog vještačenja, te da nije iznio argumente prema kojima bi još jedno neuropsihijatrijsko vještačenje uticalo na ishod predmeta. U pogledu zahtjeva da se dovede drugi ekspertni tim koji bi ispitao M. G., Okružni sud je istakao da je njega ispitao stručni ljekar, a prema presudi Vrhovnog suda nema dokaza koji bi ukazivali da bi novo ispitivanje donijelo nešto novo u pogledu postupka. Apelant nije dostavio ni jedan argument koji bi pokazao da bi novo ispitivanje promijenilo već utvrđene činjenice. Na osnovu iznesenog, Ustavni sud zaključuje da apelantovo pravo na jednakost strana u postupku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 3. tačka d. Evropske konvencije nije povrijeđeno.
- 33.Apelant, također, navodi da dokazi nisu prikupljeni u skladu sa zakonom i poziva se na član 154. stav 1. Zakona o krivičnom postupku, prema kojem organi unutrašnjih poslova mogu privremeno oduzeti predmete. Apelant, između ostalog, tvrdi da policija nije bila ovlaštena da oduzme farmerke i da ih je trebala fotografirati prije nego što ih je uklonila iz apelantovog stana. Apelant, također, negira da je bilo krvi na njegovim farmerkama. Apelant je osporavao presudu Kantonalnog suda pred Vrhovnim sudom iz istih razloga.
- 34.Ustavni sud nije našao osnovu za povredu prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije u odredbama na koje se pozvao apelant u vezi sa ponašanjem policije - kao dokaz da je policija prikupljala dokaze suprotno odredbama zakona. Pretraživanje stana i zapljena apelantovih farmerki su obavljeni na osnovu naloga istražnog sudije, što je potvrđeno zapisnikom o istrazi od 3. decembra 1999. godine. Pored toga, policija je, između ostalog, sačinila zapisnik oduzetih stvari i dovela dva svjedoka, što je obavezno kada se vrši pretres stana. Ustavni sud, nadalje, nije mogao zaključiti da nefotografiranje dokaza predstavlja povredu sve dok postoje drugi načini evidentiranja dokaza koji se prikupljaju u skladu sa članom 211. stav 5. Zakona o krivičnom postupku. Ustavni sud, dakle, ne može zaključiti da su pretraživanje stana i oduzimanje dokaza doveli do povrede apelantovih prava na pravično suđenje.
- 35.Ustavni sud zaključuje da apelant nije prezentirao nijedan dokaz u prilog svojih tvrdnji o povredi prava na pravično suđenje.
VIII - Zaključak
- 36.Na osnovu navedenog i u skladu sa članom 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 37.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.