USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 30. juna 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 48/04
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 129/02, rješavajući apelaciju N. H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2., člana 61. st. 1. i 2. i člana 77. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
Valerija Galić, sudija
Usvaja se apelacija N. H.
Utvrđuje se da je Općinski sud Konjic povrijedio član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetima Općinskog suda Konjic, br. P-426/98 i P-587/98.
Nalaže se Općinskom sudu Konjic donošenje odluke u meritumu u predmetu broj P-587/98, bez daljnjeg odlaganja.
Nalaže se Općinskom sudu Konjic da, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama u skladu sa članom 75. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Na osnovu člana 77. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavezuje se Federacija Bosne i Hercegovine da, na ime nematerijalne štete, isplati apelantici iznos od 1.000 KM u roku od 30 dana od dana dostave ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH" "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.N. H. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Konjica, podnijela je 5. jula 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je vođen pred Općinskim sudom u Konjicu, u predmetima br. P-207/98 i P-426/98 zbog smetanja posjeda i utvrđenja prava suvlasništva na nekretninama. Dopunu apelacije, u kojoj apelantica traži kompenzaciju u iznosu od 5.000,00 KM, Ustavni sud je primio 9. juna 2004. godine zbog odugovlačenja sudova da donesu odluku.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Općinskog suda Konjic i Kantonalnog suda Mostar zatraženo je, 5. marta i 9. aprila 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju. Od Općinskog suda Konjic i Kantonalnog suda Mostar zatražena je dostava spisa br. P-207/98 i P-426/98.
- 3.Ustavni sud je, 27. maja 2004. godine, dostavio apelaciju na odgovor M. T., koji je bio tuženi u predmetnim postupcima.
- 4.Odgovor na apelaciju Općinski sud Konjic dostavio je 15. marta 2004. godine, a Kantonalni sud Mostar 21. aprila 2004. godine.
- 5.Spise Općinskog suda Konjic br. P-207/98, P-587/98 i P-426/98 Ustavnom sudu je, 6. maja 2004. godine, dostavio Kantonalni sud Mostar.
- 6.M. T. je dostavio odgovor na apelaciju 31. maja 2004. godine.
- 7.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Općinskog suda Konjic i Kantonalnog suda Mostar su 12. maja 2004. godine dostavljeni apelantici, dok je odgovor M. T. dostavljen apelantici 5. juna 2004. godine.
- 8.Dopuna apelacije dostavljena je na izjašnjenje strankama u postupku pred Ustavnim sudom uz dopis 10. juna 2004. godine.
III - Činjenično stanje
- 9.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
Postupak u predmetu broj P-207/98 koji je vođen pred Osnovnim sudom Konjic
- 10.Apelantica je 12. februara 1998. godine tadašnjem Osnovnom sudu Konjic podnijela tužbu zbog smetanja posjeda (tužiteljice u predmetnoj tužbi su bile apelantica i D. A., međutim, apelaciju je podnijela samo N. H., te se stoga ona smatra apelanticom u postupku pred Ustavnim sudom). Kao tuženi, označen je M. T.. U tužbi, apelantica je navela da je M. T., bez njenog pristanka i preko njenog zemljišta, prokopao put do svoje parcele. Apelantica je tražila da sud naloži tuženom da prestane sa smetanjem njenog posjeda, te da zemljište vrati u stanje kakvo je bilo prije izgradnje puta. Također, tražena je i privremena mjera kojom se zabranjuje izvođenje bilo kakvih radova na apelantičinom zemljištu.
- 11.U navedenom predmetu održana su sljedeća ročišta:
- -Osnovni sud Konjic donio je 23. februara 1998. godine rješenje broj P-207/98 kojim je usvojio apelantičin prijedlog za donošenje privremene mjere.
- -Nakon toga, Osnovni sud Konjic održao je 17. i 20. marta 1998. godine ročišta povodom apelantičine tužbe zbog smetanja posjeda. Na oba ročišta bili su prisutni apelantica i tuženi. Tuženi je osporio apelantičinu tužbu na ročištu od 17. marta 1998. godine. Naveo je da njegova parcela i apelantičina parcela nikad nisu razgraničene, te da je smatrao da ima pravo prokopati put preko apelantičine parcele, jer navodno nije znao koji dio te parcele pripada njemu, a koji apelantici. Na ročištu od 20. marta 1998. godine saslušani su svjedoci koje je predložila apelantica, nakon čega je završena glavna rasprava u ovom predmetu.
- -Osnovni sud Konjic donio je rješenje broj P-207/98 od 20. marta 1998. godine, kojim je usvojio tužbeni apelantičin zahtjev.
- -Na navedeno rješenje tuženi je, 4. maja 1998. godine, uložio žalbu tadašnjem Višem sudu Mostar. Apelantica je podnijela odgovor na žalbu 19. maja 1998. godine. Osnovni sud Konjic je, 4. juna 1998. godine, otpremio drugostepenom sudu spis broj P-207/98 na daljnje rješavanje.
- -Viši sud Mostar donio je rješenje broj Gž-102/98 od 19. oktobra 1998. godine kojim je usvojio žalbu M. T., ukinuo prvostepenu odluku Osnovnog suda u Konjicu broj P-207/98 od 20. marta 1998. godine i predmet vratio na ponovni prvostepeni postupak.
- -
Postupak u predmetu P-587/98 koji je vođen pred Osnovnim, odnosno Općinskim sudom Konjic
- 12.Nakon što je Viši sud Mostar donio rješenje broj Gž-102/98 od 19. oktobra 1998. godine i ukinuo prvostepenu presudu Osnovnog suda Konjic, predmet je vraćen tom Sudu na ponovni postupak i dobio novi poslovni broj P-587/98.
- 13.U navedenom predmetu održana su sljedeća ročišta:
- -Prvo ročište održano je 8. juna 2000. godine pred Osnovnim sudom Konjic. Na ročištu su bili prisutni apelantičin zastupnik i tuženi M. T., koji su se sporazumjeli da se ročište odloži na neodređeno vrijeme. Kao razlog za odgodu stranke su navele da se, pred istim sudom i među istim strankama, vodi parnica radi utvrđivanja prava suvlasništva na nekretninama, koje su obuhvaćene i predmetnom tužbom zbog smetanja posjeda. Prema navedenom, Sud je donio rješenje da se ročište odlaže na neodređeno vrijeme.
- -U spisu se nalazi dopis predsjednika Općinskog suda Konjic (Sud je promijenio naziv te se, umjesto Osnovni, sada zove Općinski sud Konjic) od 3. septembra 2002. godine, upućen Ombudsmenu za ljudska prava Bosne i Hercegovine, kojim objašnjava zašto se ne zakazuju ročišta u ovom predmetu.
- -Drugo ročište, na kojem su bili prisutni apelantičin zastupnik i sin tuženog M. T., koji je predložio da se ročište odgodi jer mu je otac bolestan te se zbog toga nije mogao odazvati pozivu suda, održano je 11. novembra 2002. godine.
- -Treće ročište, kojem nije pristupila apelantica koja je bila i tužiteljica u ovoj pravnoj stvari, održano je 12. decembra 2002. godine. S obzirom da je apelantica bila uredno pozvana, Općinski sud je donio rješenje broj P-587/98 da postupak u ovoj pravnoj stvari miruje počevši od 12. decembra 2002. godine.
- -Apelantičin zastupnik je 28. marta 2003. godine od Općinskog suda Konjic tražio hitan nastavak postupka u predmetu broj P-587/98.
- -U spisu broj P-587/98 nema dokaza da je Općinski sud Konjic nastavio postupak nakon apelantičinog podneska od 28. marta 2003. godine, niti je dao objašnjenje zašto to nije uradio.
- -
Postupak u predmetu P-426/98 koji je vođen pred Osnovnim sudom Konjic
- 14.Apelantica je, 18. juna 1998. godine, podnijela tužbu tadašnjem Osnovnom sudu Konjic radi utvrđenja prava suvlasništva na zemljištu upisanom u z.k.. uložak 1298 K.O. Orahovica (na istom zemljištu je izvršeno smetanje posjeda i po tom osnovu je vođen postupak u predmetima P-207/98 i P-587/98) protiv M. T., S. H. i A. Č. Predmet je registriran pod poslovnim brojem P-426/98. Napominje se da su tužiteljice u predmetnoj tužbi bile apelantica i D. A., međutim, apelaciju je podnijela samo N. H., te se stoga ona smatra apelanticom u postupku pred Ustavnim sudom.
- 15.U navedenom predmetu održana su sljedeća ročišta:
- -Prvo ročište u ovom predmetu, na koje su pristupili apelantičin zastupnik i sin prvotuženog M. T., održano je 27. januara 1999. godine. Apelantičin zastupnik je istakao da će nadležna općinska služba vršiti izlaganje spornog zemljišta na javni uvid, te da će tada stranke pokušati mirnim putem riješiti ovaj spor. Zbog navedenog tražena je odgoda. Sud je usvojio prijedlog i ročište je odgođeno na neodređeno vrijeme.
- -Nakon toga, apelantica je podneskom od 8. aprila 1999. godine tražila hitan nastavak postupka, naglašavajući da je tuženi nastavio koristiti na silu prokopani put preko njenog zemljišta, te da ne poštuje privremenu mjeru koju je donio Osnovni sud Konjic u predmetu smetanja posjeda.
- -Drugo ročište, na kojem su bili prisutni apelantica i njen zakonski zastupnik, kao i sva lica koja su u tužbi označena kao tuženi, održano je 19. maja 1999. godine. Drugotuženi S. H. dao je odgovor na tužbu, dok je prvotuženi M. T. ostao kod ranijeg odgovora na tužbu. Osim toga, odlučeno je da će se naredno ročište održati na licu mjesta 7. juna 1999. godine.
- -Treće ročište održano je na licu mjesta 7. juna 1999. godine, kada su saslušani svjedoci koje je predložila apelantica, a na ročištu je bio prisutan i vještak-geometar, koji je dao svoje mišljenje.
- -Četvrto ročište održano je 23. augusta 1999. godine. Na ročište su pristupili apelantičin zastupnik i prvotuženi M. T. Ročište je odgođeno zbog toga što na njega nije pristupio drugotuženi S. H. U zapisniku je konstatirano da se na sljedeće ročište pozove S. H., uz napomenu da će se saslušati u svojstvu parnične stranke.
- -Peto ročište, na koje su pristupili apelantica i njen zastupnik i prvotuženi M. T., održano je 30. augusta 1999. godine. Na ročištu su saslušani apelantica i prvotuženi M. T.
- -U međuvremenu, drugotuženi i trećetuženi, tj. S. H. i A. Č., dostavili su podnesak od 24. augusta 1999. godine, kojim u cijelosti priznaju apelantičin tužbeni zahtjev.
- -Šesto ročište, na kojem su bili prisutni zastupnik apelantice i prvotuženi M. T., održano je 16. septembra 1999. godine. Odlučeno je da se na sljedeće ročište pozove vještak-geometar kako bi razjasnio određene nejasnoće. Također, odlučeno da se na ročištu saslušaju svjedoci koje je predložio prvotuženi M. T. Apelantičin zastupnik se protivio tome, smatrajući da su svjedoci trebali biti saslušani na licu mjesta, kao što su bili saslušani apelantičini svjedoci, jer se radi o spornom zemljištu i samo se na licu mjesta mogu saslušavati svjedoci na te okolnosti. Sud je odbio navedeni prigovor i saslušao je predložene svjedoke, nakon čega je odlučio da se sljedeće ročište održi na licu mjesta, na kojem će biti prisutan vještak-geometar i svjedoci.
- -Sedmo ročište, na kojem su bili prisutni apelantica i njen zastupnik, te zastupnik prvotuženog M. T., kao i vještak-geometar i svjedoci, održano je na licu mjesta 27. septembra 1999. godine. Svjedoci i vještak-geometar su dali svoje iskaze. Apelantici je naloženo da precizira tužbeni zahtjev prema iskazu i skici vještaka-geometra.
- -Osmo ročište, na kojem su bili prisutni zastupnik apelantice i prvotuženi M. T., održano je 10. decembra 1999. godine. Parnične stranke nisu imale daljnjih prijedloga za provođenje dokaza. Apelantičin zastupnik je predložio da Sud usvoji tužbeni zahtjev, dok je prvotuženi predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev. Nakon uvida u spis, Sud je konstatirao da je glavna rasprava završena.
- -Deveto ročište, na kojem je bio prisutan apelantičin zastupnik i zastupnik prvotuženog M. T., održano je 20. juna 2000. godine. Apelantičin zastupnik je istakao da je raniji advokat, koji je zastupao apelanticu u ovom predmetu, u međuvremenu postao javni tužilac, zbog čega on sada traži odgodu kako bi se upoznao sa predmetom i precizirao tužbeni zahtjev.
- -Deseto ročište, na kojem su bili prisutni apelantičin zastupnik, prvotuženi M. T. i njegov zastupnik, održano je 4. jula 2000. godine. Apelantičin zastupnik je na ročištu precizirao tužbeni zahtjev. Zastupnik prvotuženog M. T. se nije mogao izjasniti na precizirani tužbeni zahtjev, zbog čega je tražio odgodu ročišta. Sud je prihvatio prijedlog i zakazao novo ročište za 30. august 2000. godine.
- -Nakon toga, apelantičin zastupnik je podneskom od 16. augusta 2000. godine tražio izuzeće sudije u ovom predmetu, zbog toga što se sudija nalazi u tazbinskom srodstvu sa suprugom brata prvotuženog M. T. U vezi sa prijedlogom za izuzeće, sudija je dao svoje izjašnjenje 21. augusta 2000. godine, u kojem je naveo da se radi o vrlo dalekom srodstvu, da bi to mogao biti razlog za izuzeće po tom osnovu. Predsjednik suda je, 21. augusta 2000. godine, donio rješenje kojim se kao neosnovan odbija apelantičin zahtjev za izuzeće sudije.
- -Jedanaesto ročište, na kojem su bili prisutni zastupnik apelantice i prvotuženi M. T. u pratnji svog zastupnika, održano je 30. augusta 2000. godine. Na ročištu je zastupnik prvotuženog osporio navode iz tužbenog zahtijeva. Nakon toga sud je odlučio da se sljedeće ročište održi na licu mjesta uz prisustvo vještaka-geometra.
- -Dvanaesto ročište, na kojem su bili prisutni apelantica, prvotuženi M. T. i njegov zastupnik, kao i vještak-geometar, održano je na licu mjesta 19. septembra 2000. godine. Apelantica je ostala kod dosadašnjih navoda iznijetih u toku postupka. Također, naloženo je vještaku-geometru da sudu dostavi pismeni nalaz, nakon čega će se zakazati novo ročište.
- -Trinaesto ročište, na kojem su bili prisutni zastupnici apelantice i prvotuženog M. T., održano je 24. oktobra 2000. godine. Apelantičin zastupnik nije se protivio nalazu vještaka-geometra. Također, zastupnik prvotuženog M. T. nije se protivio nalazu vještaka-geometra, ali je uložio protutužbeni zahtjev protiv apelantice, kojim je zahtijevao utvrđivanje prava vlasništva na nekretninama označenim kao kč. br. 1435/1, 1435/2 i 1435/4 upisanim u PL br. 835 K.O. Orahovica. Sud je naložio apelantičinom zastupniku da se do sljedećeg ročišta izjasni na protutužbeni zahtjev.
- -Nakon toga, apelantičin zastupnik se podneskom od 15. novembra 2000. godine pismeno izjasnio na protutužbeni zahtjev i izvršio preciziranje tužbe.
- -Četrnaesto ročište, na kojem su bili prisutni zastupnici apelantice i prvotuženog M. T., održano je 16. novembra 2000. godine. Na ročištu je konstatirano da je u spis uložen apelantičin podnesak kojim se precizira tužbeni zahtjev i daje odgovor na protutužbu. Zastupnik prvotuženog tražio je od suda rok za izjašnjenje na apelantičin podnesak. Također, sud je odlučio da se apelantičin podnesak dostavi na izjašnjenje drugotuženom S. H. i trećetuženoj A. Č., kao i da se oni pozovu na sljedeće ročište.
- -Petnaesto ročište, na kojem su bili prisutni zastupnici apelantice i prvotuženog M. T., održano je 6. decembra 2000. godine. Nakon što su zastupnici apelantice i prvotuženog izjavili da nemaju daljnjih prijedloga za izvođenje dokaza, te nakon što je izvršio uvid u spis, sud je konstatirao da je glavna rasprava završena. Također, sud je i objavio presudu kojom je u cijelosti usvojio apelantičin tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženog M. T., drugotuženog S. H. i trećetuženu A. Č. Istom presudom, sud je u cijelosti usvojio i protutužbeni zahtjev protutužitelja M. T. protiv apelantice.
- -Navedenu presudu (P-426/98 od 6. decembra 2000. godine) apelantičin zastupnik je primio 8. februara 2001. godine. Apelantičin zastupnik je 21. februara 2001. godine uložio žalbu Kantonalnom sudu Mostar na navedenu presudu. Žalba je dostavljena na odgovor zastupniku prvotuženog M. T., koji je odgovor dostavio 19. marta 2001. godine.
- -Općinski sud Konjic je, uz dopis od 12. novembra 2002. godine, proslijedio spis broj P-426/98 Kantonalnom sudu Mostar na rješavanje o izjavljenoj žalbi.
- -
Žalbeni postupak pred Kantonalnim sudom Mostar u predmetu Gž-173/04
- 16.Rješavajući apelantkinjunu žalbu, Kantonalni sud Mostar 2. marta 2004. godine je vratio spis Općinskom sudu Konjicm zato što u spisu nije bilo punomoći za apelantičinog zastupnika, kao ni druge dokumentacije koja se odnosi na pitanje vlasništva nad spornim zemljištem (z.k.-izvadak, ostavinsko rješenje i dr.).
- -Traženu dokumentaciju apelantica je dostavila Općinskom sudu Konjic 8. marta 2004. godine, nakon čega je spis 9. marta 2004. godine vraćen Kantonalnom sudu Mostar.
- -Kantonalni sud Mostar je, 8. aprila 2004. godine, donio odluku u meritumu broj Gž-173/04, kojom je uvažio apelantičinu žalbu, odbio protutužbu prvotuženog M. T., a potvrdio prvostepenu presudu Općinskog suda Konjic u dijelu kojim se usvaja apelantičin tužbeni zahtjev.
- -Predmetni spis, zajedno sa drugostepenom odlukom, dostavljen je Općinskom sudu Konjic 22. aprila 2004. godine, međutim, pošto taj sud nije dostavio drugostepenu odluku parničnim strankama, to je uradio Kantonalni sud Mostar 5. maja 2004. godine.
- -
- 17.Kantonalni sud Mostar je, 6. maja 2004. godine, dostavio Ustavnom sudu spise Općinskog suda Konjic br. P-426/98, P-207/98 i P-587/98, s obzirom da je to Ustavni sud već tražio u svojim dopisima od 5. marta i 9. aprila 2004. godine.
- 18.Apelantica je podnijela apelaciju 5. jula 2002. godine, tj. prije nego što je Kantonalni sud Mostar donio drugostepenu odluku, dok je dopunu apelacije podnijela nakon prijema te odluke, odnosno 9. juna 2004. godine.
IV - Relevantni propisi
- 19.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 58/03)
"Član 10. u svom relevantnom dijelu glasi:
Š..Ć Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja Š..Ć".
"Član 424. u svom relevantnom dijelu glasi:
Š...ĆPri određivanju rokova i ročišta po tužbama zbog smetanja posjeda sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja Š..Ć".
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 20.Apelacija je podnijeta 5. jula 2002. godine, tj. prije nego što je Kantonalni sud Mostar donio drugostepenu odluku broj Gž-173/04 od 8. aprila 2004. godine, čime je okončan postupak u predmetu P-426/98, uz napomenu da postupak u predmetu smetanja posjeda broj P-587/98 još uvijek nije završen.
- 21.Apelantica ističe da su nedonošenjem odluke povrijeđena njena ustavna prava kako slijedi: pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem dijelu teksta: Evropska konvencija), pravo na efektivan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 22.U dopuni apelacije od 9. juna 2004. godine apelantica naglašava da traži kompenzaciju u iznosu od 5.000,00 KM (konvertibilnih maraka) zato što su redovni sudovi odugovlačili da donesu odluku, te iznosi zamjerke na rad Općinskog suda Konjic i Kantonalnog suda Mostar.
b) Odgovor na apelaciju
- 23.Prvotuženi M. T. je naveo da smatra kako se dugo vodi postupak radi utvrđivanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama, te da su stoga ugrožena i njegova prava.
- 24.Općinski sud Konjic se nije izjasnio u pogledu navodnog kršenja ustavnih prava, posebno u pogledu dužine trajanja postupka. Navedeni sud je, u dopisu od 15. marta 2004. godine, samo obavijestio Ustavni sud da je Kantonalni sud Mostar vratio kompletan spis zato što nedostaje određena dokumentacija. Nakon što je tražena dokumentacija kompletirana spis je ponovo, tj. 9. marta 2004. godine, otpremljen Kantonalnom sudu Mostar na rješavanje žalbe.
- 25.Kantonalni sud Mostar je, u izjašnjenju na apelaciju od 21. aprila 2004. godine, naveo da još uvijek nije u mogućnosti da donese odluku u ovom predmetu, zato što je na sjednici drugostepenog vijeća, koja je održana 19. februara 2004. godine, konstatirano da u spisu nedostaje punomoć za zastupnika tužiteljice, odnosno apelantice N. H., kao i rješenje o nasljeđivanju. Zbog toga je kompletan spis vraćen Općinskom sudu Konjic kako bi se kompletirala navedena dokumentacija.
- 26.Kantonalni sud Mostar je naglasio da je mišljenja da ukupan postupak u ovom predmetu doista predugo traje, s tim da ne žele komentirati postupak pred prvostepenim sudom. Posebno su naglasili, da je potpuno nejasno šta je bilo sa predmetom broj P-426/98 od donošenja prvostepene presude, tj. od 6. decembra 2000. godine pa do 15. novembra 2002. godine, kada je navedeni predmet dostavljen Kantonalnom sudu Mostar na rješavanje žalbe.
- 27.Što se tiče žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom Mostar, navedeno je da apelantičin predmet prema vrsti spora ne spada u prioritetne predmete za rješavanje u drugom stepenu, da je od zaduženja predmeta do zakazivanja sjednice drugostepenog vijeća prošlo tačno godinu dana, te da predmet nije mogao biti riješen na sjednici vijeća zbog manjkavosti u prvostepenom postupku.
VI - Dopustivost
- 28.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 29.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 30.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi odluku Ustavnog suda broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 10/01).
- 31.U konkretnom slučaju, Ustavni sud naglašava da je apelantica podnijela apelaciju 5. jula 2002. godine, a iz sudskog spisa je vidljivo da njen predmet (spis broj P-426/98 koji se tiče utvrđivanja prava suvlasništva na spornom zemljištu) tada nije ni bio proslijeđen drugostepenom sudu na rješavanje žalbe (proslijeđen je tek 12. novembra 2002. godine, a odluka je donesena 8. aprila 2004. godine), pa su bile opravdane apelantičine sumnje da se njen predmet neće riješiti u razumnom roku. Također, u dopuni apelacije od 9. juna 2004. godine apelantica traži kompenzaciju, u iznosu od 5.000,00 KM zbog toga što je postupak predugo trajao.
- 32.Osim toga, iz spisa broj P-587/98 vidi se da postupak u pravnoj stvari smetanja posjeda još uvijek nije završen. Naime, postupak u predmetu P-587/98 vođen je nakon što je tadašnji Viši sud Mostar presudom broj Gž-102/98 od 19. oktobra 1998. godine poništio presudu tadašnjeg Osnovnog suda Konjic broj P-207/98 od 20. marta 1998. godine i predmet vratio na ponovni postupak. U ponovnom postupku, koji je vođen pred Općinskim sudom Konjic, pod poslovnim brojem P-587/98, taj sud je, na ročištu od 12. decembra 2002. godine, donio rješenje da postupak miruje počevši od tog datuma. Apelantičin zastupnik je 28. marta 2003. godine podnio prijedlog za nastavak postupka u ovom predmetu, međutim, u spisu nema dokaza da je postupak nastavljen, ili da je donesena odluka. Također, ne postoji ni objašnjenje suda zašto postupak nije nastavljen nakon prijedloga apelantičinog zastupnika koji je Općinski sud Konjic primio 31. marta 2003. godine.
- 33.Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. prava i slobode, određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima, direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim drugim zakonima.
- 34.Stoga, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelantica poziva na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer nije u mogućnosti da dođe do odluke u postupku (postupak smetanja posjeda zaveden pod poslovnim brojem Općinskog suda Konjic broj P-587/98), dok je u drugom postupku, koji je vođen pred istim sudom, u pravnoj stvari utvrđivanja prava suvlasništva, u predmetu broj P-426/98, do konačne odluke došla nakon proteka roka koji je trajao skoro šest godina.
- 35.Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se prilikom primjene pravila iz člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi presudu Evropskog suda Cardot v. France od 19. marta 1991. godine, serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući po zakonu nije apsolutno niti se može primjenjivati automatski i, prilikom ispitivanja je li bilo poštovano, bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava Van Oosterwijek v. Belgium od 6. decembra 1980.; serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu, već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i lične prilike apelanta.
- 36.Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantici da se žali zbog predugog trajanja postupka (vidi: mutatis mutandis, Tome Mata v. Portugal broj 32082/98, ECHR 1999-IX). Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju uticati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
- 37.Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lahko dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Pored toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava Zanghi protiv Italije presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194 stav 21).
- 38.U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se radi o propuštanju da nadležni sud donese odluku u razumnom roku (predmet smetanja posjeda broj P-587/98), te da je odluka donesena u drugom postupku (predmet utvrđivanja prava suvlasništva broj P-426/98) u roku koji je nerazumno dugo trajao, kao i da apelantica nije imala na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi osporila dužinu postupka.
- 39.Imajući u vidu navedeno, te uzevši u obzir da postoje izuzetne okolnosti u konkretnom slučaju, Ustavni sud prihvata da je predmetna apelacija dopustiva.
VII - Meritum
- 40.Apelantica smatra da su povrijeđena njena ustavna prava kako slijedi: pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na efektivan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 Evropske konvencije.
Član 6. stav 1. Evropske u svom relevantnom dijelu glasi:
- 41."Š...Ć Prilikom utvrđivanja građanskih prava svako ima pravo na raspravu u razumnom roku Š...Ć"
Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije
- 42.Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupci odnose na smetanje posjeda na nekretninama, odnosno na utvrđivanje prava suvlasništva na zemljištu, iz čega je vidljivo da se radi o imovini. Dakle, radi se o zahtjevu da se u sporu o građanskom pravu dobije konačna odluka u razumnom roku, stoga je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.
Period koji se uzima u obzir
- 43.Ustavni sud podsjeća na konstantnu praksu organa Evropske konvencije u odnosu na predmete o dužini postupka, gdje su postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije zasnovali svoju vremensku nadležnost. Organi Evropske konvencije smatraju da period koji se uzima u obzir za svrhu žalbe u pogledu dužine trajanja postupka počinje sa danom zasnivanja njihove vremenske nadležnosti - u ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prevazišlo taj datum mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut tog datuma (vidi Evropski sud za ljudska prava Foti i drugi protiv Italije presuda od 10. decembra 1982. godine serija A broj 56. stav 53; Styranowski v. Poland broj 28616/95 ECHR 1998-VIII).
- 44.U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je postupak radi smetanja posjeda započeo 12. februara 1998. godine, dok je postupak radi utvrđivanja prava suvlasništva na nekretninama započeo 18. juna 1998. godine. Prema tome, period u kojem su pokrenuti navedeni postupci spada u nadležnost Ustavnog suda, s obzirom da su oni započeli nakon 14. decembra 1995. godine, tj. nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu.
- 45.Postupak radi smetanja posjeda započeo je 12. februara 1998. godine i do danas nije završen. Dakle, postupak (do donošenja ove odluke) traje preko šest godina i četiri mjeseca.
- 46.Postupak radi utvrđivanja prava suvlasništva na nekretninama započeo je 18. juna 1998. godine, dok je konačna presuda donesena 8. aprila 2004. godine. Dakle, postupak je trajao pet godina, devet mjeseci i 17 dana, što je period koji spada u nadležnost Ustavnog suda i koji se treba ispitati.
- 47.Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući u obzir posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti s druge strane, kao i važnost onoga što se za apelanticu dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za ljudska prava Vernillo protiv Francuske presuda od 20. februara 1981. godine, serija A broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švicarske presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
a) Složenost predmeta
- 48.Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta predmetnih sporova, tj. dokaza koje sud treba izvesti i procijeniti u svjetlu pravne prirode spora.
- 49.Ustavni sud zapaža da je prvi postupak pokrenut radi smetanja posjeda. Ustavni sud smatra da su u postupak uključene samo dvije strane i ne smatra da se predmet koji se razmatra pred nadležnim sudom može opisati kao naročito složen, kako u pogledu činjeničnog stanja tako i u pogledu pravnih pitanja.
- 50.Ustavni sud naglašava da je drugi postupak pokrenut radi utvrđenja prava suvlasništva na nekretninama. Ustavni sud zapaža da je u postupak bilo uključeno više strana, uz napomenu da su se na strani tužiteljice nalazile dvije osobe, dok su na strani tuženih bile tri osobe. Međutim, drugotuženi i trećetuženi su u cijelosti priznali tužbeni zahtjev, što je smanjilo broj stranaka na strani tuženog. Što se tiče složenosti predmeta, Ustavni sud ističe da se može smatrati relativno složenim predmet koji se tiče utvrđivanja prava suvlasništva na nekretninama, posebno kad se ima u vidu da fizička dioba zemljišta nije bila provedena kroz zemljišne knjige. Međutim, Ustavni sud naglašava da usprkos tome Općinski sud Konjic nije imao razloga da zakazuje čak 15 ročišta, te da tri puta izlazi na lice mjesta, uz prisustvovanje vještaka-geometra, stranaka i svjedoka.
b) Ponašanje podnosioca apelacije
- 51.Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima saslušanje u razumnom roku zavisi od ponašanja strane koja učestvuje u postupku (vidi Evropska komisija za ljudska prava No. 11541/85 O.I. 70).
- 52.U skladu s navedenim, Ustavni sud će prvo ispitati apelantičino ponašanje u predmetu smetanja posjeda. Nakon podnošenja tužbe 12. februara 1998. godine Osnovni sud Konjic je vrlo brzo donio prvostepenu odluku broj P-207/98 od 20. marta 1998. godine. Međutim, nakon žalbe drugostepeni sud je poništio prvostepenu odluku rješenjem broj Gž-102/98 od 19. oktobra 1998. godine, te predmet vratio na ponovni postupak gdje dobija novi poslovni broj P-587/98. Prvo ročište u novom postupku održano je 8. juna 2000. godine, na koje je pristupio apelantičin zastupnik, kao i tuženi M. T.. Tom prilikom stranke su se sporazumjele da se ročište odgodi na neodređeno vrijeme, zbog toga što se vodi još jedan spor, te da se ta dva spora eventualno pokušaju spojiti. Sljedeće ročište održano je tek 11. novembra 2002. godine, i to nakon apelantičine žalbe Ombudsmenu za ljudska prava BiH, što je sve vidljivo iz pisma predsjednika Općinskog suda Konjic od 3. septembra 2002. godine. Ročište od 11. novembra 2002. godine je odgođeno zbog toga što je tuženi bio bolestan. Novo ročište, na koje apelantica nije došla iako je bila uredno pozvana, zakazano je za 12. decembar 2002. godine, te je sud donio rješenje da postupak u navedenoj pravnoj stvari miruje. Apelantičin zastupnik je podneskom od 28. marta 2003. godine tražio nastavak postupka u ovom predmetu, međutim, Općinski sud Konjic, nakon navedenog podneska, nije preduzeo nikakve aktivnosti u pravcu okončanja predmetnog postupka.
- 53.Ustavni sud smatra da se apelantica može smatrati djelimično odgovornom zato što je tražila odgodu ročišta od 8. juna 2000. godine, kao i potpuno krivom zato što nije došla na ročište od 12. decembra 2002. godine, zbog čega je doneseno rješenje o mirovanju postupka. Međutim, ni u kojem slučaju apelantica se ne može smatrati odgovornom za vremenski period od donošenja drugostepene odluke (19. oktobar 1998. godine) do zakazivanja prvog ročišta (8. juna 2000. godine), koji iznosi jednu godinu, sedam mjeseci i 19 dana, u kojem je apelantica morala čekati da se u ponovnom postupku zakaže prvo ročište. Također, Ustavni sud smatra da je drugo ročište u ovom predmetu zakazano tek nakon intervencije Ombudsmena za ljudska prava BiH, tj. 11. novembra 2002. godine, što znači da je prošlo dvije godine, pet mjeseci i tri dana, koliko je apelantica morala da čeka na zakazivanje drugog ročišta. Nije razlog za ovoliku pauzu to što je apelantica na prvom ročištu od 8. juna 2000. godine tražila odgodu ročišta, s obzirom da je sud trebao pismeno tražiti od apelantice izjašnjenje da li je zainteresirana za nastavak postupka, a ne zakazati novo ročište tek nakon intervencije Ombudsmena za BiH. Također, potpuno je nejasno zašto Općinski sud Konjic nije odgovorio na apelantičin prijedlog od 28. marta 2003. godine, kojim je tražen nastavak postupka. Iz ovog se može zaključiti da postupak u pravnoj stvari smetanja posjeda još uvijek nije završen, iako je počeo 12. februara 1998. godine.
- 54.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelantičino ponašanje, u postupku koji se vodi radi smetanja posjeda, samo po sebi ne može opravdati dužinu tog postupka.
- 55.Dalje, Ustavni sud će ispitati apelantičino ponašanje u predmetu utvrđivanja prava suvlasništva. U navedenom predmetu tužba je podnesena 18. juna 1998. godine. Prvostepena presuda je donesena 6. decembra 2000. godine. U međuvremenu bilo je zakazano 15. ročišta, od čega je sud tri puta izlazio na lice mjesta zajedno sa parničnim strankama, vještakom i svjedocima. Osim kraće odgode, koju je apelantica tražila na prvom ročištu koje je održano 27. januara 1999. godine, apelantica više nije tražila odgodu ročišta u toku postupka. Također, apelantica nije izostajala sa ročišta, na njima su bili prisutni ili ona lično ili njen zastupnik. Općinski sud Konjic je prvi put završio glavnu raspravu 10. decembra 1999. godine, da bi je kasnije ponovo otvorio 20. juna 2000. godine. Konačno, rasprava je završena 6. decembra 2000. godine, kada je donesena prvostepena odluka. Nakon donošenja prvostepene odluke Općinski sud Konjic je proslijedio spis za rješavanje žalbe Kantonalnom sudu Mostar tek 12. novembra 2002. godine. Zbog nedostatka dokumentacije u prvostepenom spisu, Kantonalni sud Mostar je vratio spis Općinskom sudu Mostar 2. marta 2004. godine, sa nalogom da se kompletira potrebna dokumentacija. Općinski sud Konjic je vratio spis 9. marta 2004. godine, nakon čega je donio konačnu odluku u meritumu broj Gž-173/04 od 8. aprila 2004. godine.
- 56.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelantičino ponašanje, u postupku koji je vođen radi utvrđivanja suvlasništva na nekretninama, samo po sebi ne može opravdati dužinu tog postupka i da ona nije značajno doprinijela odugovlačenju postupka.
c) Ponašanje suda
- 57.Ustavni sud će prvo ispitati ponašanje Općinskog suda Konjic u predmetu smetanja posjeda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je nakon podnošenja tužbe prvostepeni sud prvi put vrlo brzo donio odluku (tužba je podnesena 12. februara 1998. godine, a odluka je donesena 20. marta 1998. godine).
- 58.Međutim, Ustavni sud naglašava da je Općinski sud Konjic bio dužan da u predmetu smetanja posjeda broj P-587/98, a nakon ukidanja prvostepenog rješenja broj P-207/98 od 20. marta 1998. godine, postupi prema uputama Višeg suda u Mostaru navedenim u odluci broj Gž-102/98 od 19. oktobra 1998. godine i poslije toga dovrši postupak, tj. donese odluku. Prijedlog apelantice na ročištu od 8. juna 2000. godine da se sa ovim postupkom zastane, do okončanja petitorne parnice koja se vodi između istih stranaka (utvrđivanje prava vlasništva dosjelošću), Općinski sud Konjic bio je dužan odbiti, jer je za posesornu parnicu, gdje se utvrđuje samo posljednji mirni posjed i čin smetanja, potpuno irelevantno pitanje vlasništva. Dakle, prva i elementarna greška Općinskog suda Konjic je ta što je zastao sa postupkom, a nakon toga je došlo do drugih propusta, tj. do dugotrajnog čekanja da se okonča petitorna parnica, te do neodređivanja ročišta u posesornoj parnici i poslije apelantičinog zahtjeva da se postupak nakon faze mirovanja nastavi.
- 59.Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je Viši sud Mostar donio rješenje broj Gž-102/98 od 19. oktobra 1998. godine, kojim je poništio prvostepenu odluku tadašnjeg Osnovnog suda Konjic i predmet vratio na ponovni postupak. Međutim, prvo ročište u ponovljenom postupku zakazano je tek 8. juna 2000. godine, a sudovi u pogledu toga nisu dali nikakvo objašnjenje zbog čega je bilo potrebno skoro dvije godine da se zakaže prvo ročište nakon donošenja drugostepene odluke i vraćanja predmeta na ponovni postupak.
- 60.Apelantica se smatra djelimično odgovornom zato što je tražila odgodu na prvom ročištu u ponovnom postupku (8. juni 2000. godine), međutim nejasno je zašto je Općinski sud Konjic, nakon toga, drugo ročište zakazao tek 11. novembra 2002. godine i to nakon intervencije Ombudsmena BiH. Također, iako je apelantica djelimično kriva za mirovanje postupka koje je nastalo 12. decembra 2002. godine, ne može se naći nikakvo opravdanje zašto Općinski sud Konjic nije nastavio predmetni postupak nakon apelantičinog podneska od 28. marta 2003. godine.
- 61.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud se poziva, mutatis mutandis, na svoj stav iznesen u odluci U 23/00 od 2. februara 2001. godine ("Službeni glasnik BiH", broj 10/01) koji u svom relevantnom dijelu glasi:
"Š...Ć Ukoliko sud ne donese odluku u meritumu u roku od pet godina a da ne iznese bilo kakvo opravdanje, dolazi do kršenja apelantovog prava na utvrđivanje njegovih/njenih prava putem suda u razumnom roku Š...Ć".
S obzirom da postupak u ovom predmetu još uvijek nije završen, a započeo je 12. februara 1998. godine, dakle na današnji dan traje gotovo šest i po godina, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantičino pravo na donošenje meritorne odluke u razumnom roku, za šta se smatra odgovornim Općinski sud Konjic.
- 62.Ustavni sud će, dalje, ispitati ponašanje sudova u postupku utvrđivanja prava suvlasništva. Ustavni sud je već naveo da je u prvostepenom postupku pred Općinskim sudom Konjic, u ovoj pravnoj stvari, zakazano čak 15 ročišta, da je tri puta izlaženo na lice mjesta, te da je glavna rasprava jednom bila zaključena, da bi nakon toga bila ponovno otvorena. Ustavni sud smatra da u ovoj pravnoj stvari nije trebalo održavati ovoliki broj ročišta, te naročito smatra da glavnu raspravu nije trebalo zaključivati, pa nakon toga ponovo otvarati, već je sve eventualne nedostatke trebalo riješiti prije nego što se konstatira da je glavna rasprava završena. Također, Općinski sud Konjic se smatra odgovornim za držanje spisa nakon donošenja prvostepene odluke i izjavljivanja žalbe, jer kao što je već rečeno, prvostepena odluka je donesena 6. decembra 2000. godine, a spis je proslijeđen drugostepenom sudu tek 12. novembra 2002. godine. Dakle, prvostepeni spis je čekao da bude otpremljen za rješavanje žalbe skoro dvije godine. Isto tako, Općinski sud Konjic se smatra odgovornim zato što nije kompletirao svu potrebnu dokumentaciju prije nego što je poslao spis na rješavanje drugostepenom sudu, zbog čega je Kantonalni sud Mostar morao vraćati spis i tražiti da se dostavi potrebna dokumentacija. Dalje, sam Kantonalni sud Mostar je u svom izjašnjenju naveo da je mišljenja da ukupan postupak u ovoj pravnoj stvari predugo traje.
- 63.S obzirom da je konačna odluka u ovom predmetu donesena nakon gotovo šest godina, te da prvenstveno Općinski sud Konjic nije dao bilo kakvo objašnjenje zašto je postupak toliko trajao, Ustavni sud smatra da je u ovom predmetu povrijeđeno apelantičino pravo na donošenje odluke u razumnom roku, kao i da postupak nije završen u razumnom roku, za šta se smatra odgovornim Općinski sud Konjic.
- 64.Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka učinkovitosti i povjerenja u pravni sistem.
- 65.Imajući u vidu sve okolnosti spomenutih predmeta, Ustavni sud skreće pažnju i na relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku, koje propisuju da se postupak treba provesti bez odugovlačenja, s posebnim naglaskom na hitnost postupka u smetanju posjeda. Stoga, Ustavni sud smatra da su sudovi neopravdano vodili dug postupak, te da je brži ishod bio od posebne važnosti za apelanticu, s obzirom da se radi o smetanju posjeda na nekretninama i utvrđivanju prava suvlasništva na njima. Slijedi da apelantica nije bila u prilici da dođe do odluke suda u meritumu u pogledu svojih prava u razumnom roku u prvom predmetu, odnosno da je do takve odluke u drugom predmetu došla u roku koji se ne može smatrati razumnim.
- 66.Polazeći od navedenog, Ustavni sud zaključuje da zahtjev razumnog vremenskog roka nije ispoštovan, što predstavlja povredu člana 6. stav 1. Evropske konvencije na sudsko odlučivanje u razumnom roku.
- 67.S obzirom da je ustanovio povredu člana 6. stav 1. u odnosu na razuman rok, a u skladu sa članom 77. Poslovnika, Ustavni sud dodjeljuje apelantici kompenzaciju u iznosu od 1.000 KM, koji je dužna da isplati Federacija Bosne i Hercegovine. Visinu kompenzacije Ustavni sud je odredio imajući u vidu apelantičin zahtjev, kao i okolnosti u Bosni i Hercegovini, te u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava (vidi kao najskoriji primjer odluku Evropskog suda za ljudska prava Ankica Horvat protiv Hrvatske, presuda od 26. jula 2001. godine).
Pravo na imovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek
- 68.Ustavni sud smatra da, u odnosu na apelantičine navode o navodnoj povredi prava na efektivan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na okolnosti slučaja i zaključka Ustavnog suda u pogledu povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nije neophodno razmatrati taj dio apelantičine žalbe (vidi Evropski sud za ljudska prava Zanghi protiv Italije od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 23).
VIII - Zaključak
- 69.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 77. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 70.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s.r.