USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 9. decembra 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 11/05>
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 80/04, rješavajući apelaciju R. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Valerija Galić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija R. S., podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-1352/03 od 27. decembra 2003. godine i presude Općinskog suda u Maglaju broj P- 247/01 od 15. aprila 2003. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.R. S. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Maglaja, koju zastupa M. P., advokat iz Maglaja, podnijela je 14. januara 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1352/03 od 27. decembra 2003. godine i presude Općinskog suda u Maglaju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-247/01 od 15. aprila 2003. godine. Apelantica je 4. marta 2004. godine dopunila apelaciju.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Federalnog zavoda PIO (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 28. septembra 2004. godine da Ustavnom sudu dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Tuženi je 4. oktobra 2004. godine dostavio Ustavnom sudu odgovor na apelaciju, dok je Kantonalni sud odgovor na apelaciju Ustavnom sudu dostavio 6. oktobra 2004. godine.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju Kantonalnog suda i tuženog su 3. decembra 2004. godine dostavljeni apelantu.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Apelantica je podnijela tužbu Općinskom sudu protiv tuženog kojom je tražila da se tuženi obaveže da joj isplati 5.299,80 KM na ime dospjelih, a neisplaćenih penzija.
- 7.Općinski sud je presudom broj P-247/01 od 15. aprila 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-1352/03 od 27. novembra 2003. godine, odbio apelanticin tužbeni zahtjev kao neosnovan. Općinski sud je, u obrazloženju presude, utvrdio da su novčana primanja proistekla iz ostvarenog prava iz penzijsko-invalidskog osiguranja za apelanticu dospjela 31. decembra 2000. godine, a da je apelantica tužbu podnijela tek 22. augusta 2001. godine, to jest po isteku zakonom određenog roka od šest mjeseci. Za sporni period od 1. marta 1999. godine do 31. decembra 2000. godine, Općinski sud je utvrdio da je izvršeno privremeno gašenje isplate penzija zbog toga što je u to vrijeme apelantica boravila u Republici Hrvatskoj, a za isplatu penzija nije opunomoćila drugo lice.
IV - Relevantni propisi
- 8.U Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/98) relevantne odredbe glase:
"Član 104.
(1) Penzija se isplaćuje od dana ispunjenja uvjeta propisanih za stjecanje penzije, ako je zahtjev podnijet u roku od šest mjeseci od dana ispunjenja uvjeta, a ako je zahtjev podnijet po isteku tog roka, od dana podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unazad.
(2) Dospjela novčana primanja proistekla iz ostvarenog prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja zastarijevaju u roku od šest mjeseci, od dana dospjelosti."
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 9.Apelantica smatra da joj je navedenim presudama povrijeđeno ustavno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenih ustavnih prava apelantica vidi u tome što tuženi nije htio da joj dobrovoljno isplati zaostale penzije, pozivajući se na zastaru potraživanja, a što je i sud prihvatio kao relevantnu činjenicu i u tom pravcu i donio odluku. Apelantica smatra da zastara nije nastupila i da je njen tužbeni zahtjev osnovan.
b) Odgovori na apelaciju
- 10.U odgovoru na apelaciju, koju je Kantonalni sud dostavio Ustavnom sudu, ističe se da su apelanticini navodi kojim dokazuje da nije nastupila zastara potraživanja na osnovu isplata zaostalih penzija neosnovani. Odredbom člana 104. stav 2. Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju je propisano da dospjela novčana primanja proistekla iz ostvarenog prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja zastarijevaju u roku od šest mjeseci od dana dospjelosti. S obzirom da je teret dokaza, o preduzimanju svih neophodnih radnji da zastara potraživanja u ovom slučaju ne nastupi, bio na apelantici, a ona to nije nikakvim argumentima u sudskom postupku dokazala, to su sudovi pravilno postupili odbijajući tužbeni zahtjev. Na osnovu svega iznijetog, Kantonalni sud predlaže da se apelacija, kao neosnovana, odbije.
- 11.U odgovoru na apelaciju, koji je Ustavnom sudu dostavio tuženi, se navodi da su u sudskim presudama iznijeti svi razlozi za odbijanje zahtjeva apelantice, pa tuženi, kao učesnik u postupku, predlaže da se apelacija, kao neosnovana, odbije.
VI - Dopustivost
- 12.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 13.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 14.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda broj Gž-1352/03 od 27. novembra 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporena presuda je donijeta 27. novembra 2003. godine, a apelantica je Ustavnom sudu podnijela apelaciju 15. januara 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 15.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 16.Apelantica pobija navedene presude tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- k)Pravo na imovinu."
Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo mirno na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."
- 17.Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opće prirode, izražava princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, odnosi se na lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavu dva ovog člana, dozvoljava da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, da kontroliraju korištenje imovine u skladu sa općim interesom. Ova tri pravila nisu različita, u smislu da nisu povezana: drugo i treće pravilo se odnosi na pojedine slučajeve miješanja u pravo na mirno uživanje imovine i trebaju biti tumačena u svjetlu općeg principa izraženog u prvom pravilu (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Sporrong i Lönnorth protiv Švedske, od 23. septembra 1982. godine, serija A broj 52, stav 61).
- 18.Činjenica je da pitanje isplate zaostalih penzija spada u okvir prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, ta zaštita podrazumijeva da se to pravo može štititi samo kad je pravo na isplatu penzije nesporno. U predmetnom slučaju to pravo je osporeno i poništeno sudskim odlukama zbog zastare potraživanja. Ustavni sud, nadalje, zapaža da se u pitanju zahtjeva za retroaktivnu isplatu penzije radi o predmetu građansko-pravne prirode. Međutim, država ima pravo i obavezu da funkcionalno organizira svoj pravni sistem kako bi efikasno štitila Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom zaštićena ljudska prava.
- 19.Ipak, postoji opravdano ograničenje pristupa sudu, kao i ograničenje ostvarivanja građanskih prava u određenim slučajevima, koji su neophodni da bi pravni sistem pravilno funkcionirao. U okviru tih ograničenja u pogledu ostvarivanja građanskih prava spada i mogućnost zastare tužbenih zahtjeva (vidi aplikaciju bivšoj Evropskoj komisiji za ljudska prava broj 13674/88, od 14. aprila 1989., u predmetu Cyril Albert Warner protiv Velike Britanije). Ovo je potrebno da bi se osigurao princip pravne sigurnosti. Naime, država ima interes da se zadrže pravni odnosi koji su trajali određen vremenski period. Pri konkretnom reguliranju ovog pitanja, a prije svega određivanja roka zastarjelosti, zakonodavac uživa određenu slobodu procjene (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Ashingdane protiv Velike Britanije, od 28. maja 1985. serija A, broj 93, stav 57). Zakonodavac ne smije ovo pitanje tako regulirati da suštinski onemogući ili neopravdano oteža ostvarivanje ovih prava.
- 20.Nadalje, u pogledu prigovora zastare potraživanja, sudovi su, prije svega, obrazložili svoje odluke pozivajući se na odredbu člana 104. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Naime, u ovoj odredbi je izričito precizirano da se penzije isplaćuju od dana ispunjenja uvjeta za stjecanje penzije, a ako je zahtjev podnijet u roku od šest mjeseci od dana ispunjenja uvjeta. Međutim, ako je zahtjev podnijet po isteku tog roka, penzija se isplaćuje od dana podnošenja zahtjeva i to za šest mjeseci unazad. Pošto je apelantica podnijela zahtjev za reaktiviranje penzije 22. augusta 2001. godine, nadležni organi su ispravno postupili kad su isplatu penzije računali šest mjeseci unazad. Ustavni sud ne može ulaziti u razloge zašto je apelantica propustila da kontinuirano regulira isplatu penzije, uvažavajući čak da su razlozi zbog kojih je morala boraviti van Bosne i Hercegovine opravdane prirode. Međutim, nema mjesta njenom pozivanju u apelaciji na rok zastarjelosti od tri godine iz Zakona o obligacionim odnosima jer se u konkretnom slučaju, s obzirom da se radi o pitanjima isplate penzija, u pogledu zastarjelosti primjenjuje rok od šest mjeseci, kako je to regulirano Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju koji je lex specialis u konkretnom slučaju.
- 21.In conclusio, u konkretnom slučaju je miješanje u pravo apelantice zasnovano na zakonu, primjenom tog zakona nije narušen javni interes, niti je na apelanticu prebačen nerazmjeran teret u odnosu na cilj koji se želi postići. Apelanticino pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nije povrijeđeno.
VIII - Zaključak
- 22.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 23.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.