USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 27. oktobra 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 19/05
OBRAZLOŽENJE
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija B. M., podnesena protiv presude Okružnog suda u Srpskom Sarajevu broj KŽ-221/02 od 23. decembra 2003. i presude Osnovnog suda u Vlasenici broj K-173/00 od 6. juna 2002. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.B. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vlasenice, kojeg zastupa J. Ž. N., advokat iz Zvornika, podnio je 3. marta 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Srpskom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj KŽ-221/02 od 23. decembra 2003. i Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-173/00 od 6. juna 2002. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Okružnog suda i Osnovnog suda zatraženo je, 30. augusta 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Okružni sud je odgovor na apelaciju dostavio 23. septembra 2004. godine, a Osnovni sud 27. septembra 2004. godine.
- 4.Na osnovu člana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Osnovnog javnog tužilaštva u Vlasenici zatraženo je, 30. augusta 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.
- 5.Okružno tužilaštvo Srpsko Sarajevo, Područni ured Vlasenica (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo), je odgovor na apelaciju dostavilo 14. septembra 2004. godine.
- 6.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Okružnog suda, Osnovnog suda i Okružnog tužilaštva su, 18. oktobra 2004. godine, dostavljeni apelantu.
III - Činjenično stanje
- 7.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 8.Osnovni sud je presudom broj K-173/00 od 6. juna 2002. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj KŽ-221/02 od 23. decembra 2003. godine, proglasio apelanta krivim za krivično djelo - posebni slučajevi falsificiranja isprave iz člana 365. tačka 4. u vezi sa članom 364. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske, što je u periodu od 15. juna 1999. godine donosio odluke u pismenoj formi i potpisivao finansijsku dokumentaciju u svojstvu direktora ODP "10. august" u Vlasenici, iako je kod registriranog suda 15. juna 1999. godine brisan iz sudskog registra kao ovlašteno lice, te je kao direktor ODP "10. august" Vlasenica, iako taj položaj više nije imao, potpisao ugovor o kratkoročnom kreditu broj 4139-9-24/99, zaključio 19. augusta 1999. godine i Anex I na ugovor o kratkoročnom kreditu broj 124/99 od 13. maja 1999. godine, koji je zaključen 27. septembra 1999. godine, i 19. augusta 1999. godine potpisao ugovor o asignaciji za ODP "10. august" Vlasenica kao uputilac i po tom ugovoru je 26. augusta 1999. godine dat nalog za obračun. Dakle, kao izdavalac isprave uz svoj potpis naveo je takav položaj i zvanje iako nema takav položaj, a ovaj ima bitni utjecaj na dokaznu snagu isprave, i osudio na novčanu kaznu u iznosu od 600 (šeststotina) KM.
IV - Relevantni propisi
- 9.Krivični zakonik Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 22/00, 33/00 i 37/01) - zakon koji je primjenjivan u apelantovom slučaju:
"Član 9.
Krivično djelo je učinjeno u vrijeme kada je učinilac radio ili bio dužan da radi, bez obzira kada je posljedica nastupila.
Član 364. stav 1.
Ko napravi lažnu ispravu ili preinači pravu ispravu u namjeri da se takva upotrijebi kao prava ili ko takvu ispravu upotrijebi kao pravu ili je pribavi radi upotrebe, kaznit će se novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine.
Član 365. stav 1. tačka 4.
Za falsificiranje isprave kaznit će se po odredbama prethodnog člana:
- 4)ko kao izdavalac isprave uz svoj potpis stavi da ima kakav položaj, zvanje ili čin, a ovaj ima bitni utjecaj na dokaznu snagu isprave."
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelant je u svojoj apelaciji naveo da je povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak u krivičnim stvarima iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) jer je prvostepeni sud propustio da utvrdi vrijeme, mjesto i način izvršenja krivičnog djela. Apelant je, u suštini, osporio činjenično stanje utvrđeno u postupku pred prvostepenim sudom i priložio određene dokumente kao dokaze koji potvrđuju da on nije izvršio krivično djelo za koje je osuđen jer "u vrijeme kada se dvije vlasti bore za preuzimanje prevlasti u preduzeću u kojem je on bio direktor on ne može biti odgovoran za ta ponašanja, ali mora izvršavati svoju dužnost i to nije krivično djelo kako pogrešno zaključuju sudovi."
b) Odgovor na apelaciju
- 11.Okružni sud je, u odgovoru na apelaciju, naveo da je predmetna apelacija neosnovana jer je osuđeni u postupku pred prvostepenim sudom saslušan i u tom postupku je iznio svoju odbranu koju je najvećim dijelom ponovio u svojoj apelaciji. Taj sud je također naveo da smatra da akti koji su priloženi uz apelaciju, a koje apelant navodi kao bitne dokaze u krivičnom postupku, nisu od pravnog značaja za utvrđivanje postojanja krivičnog djela i apelantove krivične odgovornosti. Okružni sud je, nadalje, naveo da nisu osnovani ni navodi koji se tiču vremena izvršenja krivičnog djela jer je ono utvrđeno u postupku. Konačno, taj sud smatra da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje.
- 12.Osnovni sud je, u odgovoru na apelaciju, naveo da je postupak protiv apelanta zakonito proveden bez povreda navedenih u apelaciji. Osnovni sud je, također, naveo kako su netačni navodi da je taj sud propustio utvrditi vrijeme izvršenja krivičnog djela, s obzirom da je u dispozitivu presude navedeno kojih datuma je apelant potpisao određene ugovore, iako nije bio za to ovlašteno lice, a ti su potpisi i doveli do pravnih posljedica koje su prouzrokovale sticanje zakonskog obilježja krivičnog djela za koje je osuđen. Taj sud predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana jer je postupak protiv apelanta u cijelosti proveden u skladu sa zakonom, da nivo dokaza koji su izvedeni nije moguće dovoditi u sumnju i da postoje razumni argumenti u presudama. Najmanje pet sudija koji su sudjelovali u donošenju osporenih presuda, prema mišljenju tog suda, je dovoljan instrumentarij koji kontrolira pravičnost suđenja i poštivanje Ustava Bosne i Hercegovine, te je sasvim sigurno da su zakoni tumačeni i primijenjeni u dobroj vjeri.
- 13.Okružno tužilaštvo je, u odgovoru na apelaciju, navelo da su apelantovi navodi u cijelosti neosnovani i da su osporene presude donesene u skladu sa važećim zakonima u Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj, te u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
VI - Dopustivost
- 14.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 15.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 16.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Okružnog suda broj KŽ-221/02 od 23. decembra 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 13. januara 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 3. marta 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 17.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete iz navedenih članova u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 18.Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 19.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 20.Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
- 20.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 21.Postupak pred redovnim sudovima se u konkretnom slučaju odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati da li je spor pred redovnim sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 22.Ustavni sud nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivnopravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivnopravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
- 23.Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu, s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6. stav 1. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi presudu Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19., objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02).
- 24.Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
- 25.Apelant u svojoj apelaciji u suštini ponavlja odbranu koju je iznio pred Osnovnim sudom u toku glavnog pretresa, posebno ističući da je on razriješen sa funkcije direktora "nasilnim putem" i da su sudovi trebali izvesti dokaze kojima bi se potvrdilo da on nije izvršio krivično djelo za koje je osuđen. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer je sud bio pristran kod utvrđivanja krivice i odbio da utvrdi vrijeme, mjesto i način izvršenja krivičnog djela.
- 26.Ustavni sud je utvrdio da je prvostepeni sud u krivičnom postupku protiv apelanta utvrdio odlučne činjenice vezane za vrijeme, mjesto i način izvršenja krivičnog djela za koje je on osuđen. Taj je sud u cilju utvrđenja odlučnih činjenica proveo dokaze saslušanjem svjedoka, vještačenjem vještaka finansijske struke i uvidom u relevantnu dokumentaciju. Apelant je u toku glavnog pretresa iznio svoju odbranu, a tokom cijelog postupka pred prvostepenim i drugostepenih sudom zastupao ga je advokat po njegovom izboru. Sud je primijenio određene zakonske odredbe u predmetu, a sudska odluka navodi sve potrebne razloge na kojima je zasnovana. Okružni sud je odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu zaključivši da je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za pravilnu ocjenu, kako o krivičnom djelu tako i o krivičnoj odgovornosti apelanta. Također, Okružni sud je zaključio da nije bilo povreda postupka na koje je apelant ukazao u svojoj žalbi jer su izreka presude i obrazloženje jasni i nedvosmisleni. Ustavni sud smatra da sudovi nisu zloupotrijebili pozitivnopravne odredbe na kojima se zasnivaju njihove odluke, te da Ustavni sud nije nadležan da taj aspekt preispituje, sve dok primjena relevantnih zakonskih odredbi ne krši Ustavom Bosne i Hercegovine garantirana prava.
- 27.Ustavni sud je zaključio da nisu povrijeđeni član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII - Zaključak
- 28.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 29.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.