Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 27. oktobra 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 28/05
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj U 161/03, rješavajući apelaciju "Polirond" d.d. Orašje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sudija

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija "Polirond" d.d. Orašje, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Odžaku broj Gž-26/03 od 17. aprila 2003. godine i presude Općinskog suda u Orašju broj P-306/02 od 3. januara 2003. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    "Polirond" d.d. Orašje (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 24. juna 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Orašju broj Gž-26/03 od 17. aprila 2003. godine i presude Općinskog suda u Orašju broj P-306/02 od 3. januara 2003. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Odžaku i E. M., kao učesnika u postupku, zatraženo je 23. januara 2004. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Kantonalni sud dostavio je odgovor Ustavnom sudu 2. marta 2004. godine, a E. M. 4. marta 2004. godine.

Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, 12. marta 2004. godine odgovori su dostavljeni apelantu.

III - Činjenično stanje

  • 4.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 5.
    Bivša zaposlenica E. M. podnijela je protiv apelanta tužbu Općinskom sudu u Orašju 13. juna 2002. godine, zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu donesenom apelantovim Rješenjem broj 49/02 od 13. maja 2002. godine.
  • 6.
    Općinski sud u Orašju, odlučujući o tužbi E. M. zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu, presudom broj P-306/02 od 3. januara 2003. godine usvojio je tužbeni zahtjev, utvrdio da je apelantovo rješenje nezakonito jer ga je izdalo a zatim poništilo nepostojeće i nenadležno tijelo. Utvrdio je da tužiteljici E. M. pripada za svaki mjesec naknada plaće koju bi ostvarila da joj nije otkazan ugovor o radu u visini posljednje isplaćene plaće, a to je maj 2002. godine sa ukupnim obavezama na plaću. Tužiteljici su također određene zakonske zatezne kamate na plaće počevši od prvog u mjesecu za protekli mjesec, računajući od 1. jula 2002. godine, pa sve do konačne isplate.
  • 7.
    Protiv presude Općinskog suda u Orašju broj P-306/02 od 3. januara 2003. godine apelant je uložio žalbu Kantonalnom sudu u Odžaku.
  • 8.
    Kantonalni sud u Odžaku je presudom broj Gž-26/03 od 17. aprila 2003. godine preinačio presudu Općinskog suda u Orašju od 3. januara 2003. godine u stavu 1. izreke tako što je brisao tekst "jer ga je izdalo nepostojeće, a time i nenadležno tijelo", a prvostepenu presudu potvrdio u dijelu u kojem je odlučeno da je apelantovo Rješenje broj 49/02 od 13. maja 2002. godine o otkazu ugovora o radu E. M. nezakonito i dosuđeno pravo na naknadu plaća i obaveza na plaću za sporni period.
  • 9.
    Iz obrazloženja presude Kantonalnog suda u Odžaku proizlazi da je rješenje o otkazu ugovora o radu E. M. donio T. K. u svojstvu direktora "Polirond" d.d. Orašje koje nije steklo pravni subjektivitet, a što proizlazi iz presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj Gž-42/02 od 28. juna 2002. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku broj U-I-163/02 od 14. novembra 2002. godine, koji je postupajući prema uputama Vrhovnog suda u ponovnom postupku brisao kao neosnovan upis promjene oblika dioničarskog društva "Polirond" d.d. iz Orašja u društvo sa ograničenom odgovornošću kao i upis ovlaštene osobe.

IV - Relevantni propisi

  • 10.
    Zakon o radu ("Službeni novine Federacije BiH", br. 43/99, 32/00 i 29/03)

Član 87. u svom relevantnom dijelu glasi:

"Poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku uz propisani otkazni rok, ako: 1. je takav otkaz opravdan iz ekonomskih, tehničkih ili organizacionih razloga, ili 2. zaposlenik nije u mogućnosti da izvršava svoje obaveze iz radnog odnosa. Poslodavac može otkazati ugovor o radu u slučajevima iz stava 1. ovog člana, ako se, s obzirom na veličinu, kapacitet i ekonomsko stanje poslodavca i mogućnosti zaposlenika, ne može osnovano očekivati od poslodavca da zaposli zaposlenika na druge poslove ili da ga obrazuje, odnosno osposobi za rad na drugim poslovima".

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 11.
    Apelant pobija presudu Kantonalnog suda u Odžaku broj Gž-26/03 od 17. aprila 2003. godine i presudu Općinskog suda u Orašju broj P-306/02 od 3. januara 2003. godine i ističe da mu je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
  • 12.
    Apelant predlaže da se pobijane presude ukinu kao nezakonite i predmet vrati Kantonalnom sudu u Odžaku na ponovni postupak i odlučivanje.

b) Odgovor na apelaciju

  • 13.
    E. M. u odgovoru na apelaciju navodi da osporava sve navode apelacije i ističe da su sudovi koji su odlučivali u ovoj pravnoj stvari donijeli pravilnu i zakonitu odluku. Predlaže da sud odbije apelaciju kao neosnovanu, i naloži apelantu da joj naknadi troškove prouzrokovane ovim postupkom, prema tarifi za rad advokata u Federaciji BiH.

VI - Dopustivost

  • 14.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 15.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 16.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda u Odžaku broj Gž-26/03 od 17. aprila 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 30. aprila 2003. godine, a apelaciju Ustavnom sudu je podnio 24. juna 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 17.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete iz navedenih članova u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 18.
    Apelant pobija navedene presude, navodeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 19.
    Apelant se u svojoj apelaciji poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud nalazi da navedeni aspekti apelacije pokreću pitanje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije u pogledu pravičnog suđenja u postupku koji je vodio protiv apelanta zbog nezakonitog otkaza ugovora zaposlenici E. M.
  • 20.
    Pravo na pravično suđenje na čiju povredu apelant ukazuje zaštićeno je članom II/3.e) Ustava BiH i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 21.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
    • 22.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije, prva rečenica, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 23.
    Ustavni sud zapaža da se apelant žali na povredu prava na pravično suđenje zagarantirano članom 6. stav 1. Evropske konvencije, jer mu u postupku pred sudom nije bilo omogućeno da dokaže da je zbog smanjenog obima posla otkazao ugovor o radu zaposlenici E. M. i da je otkaz opravdan iz ekonomskih razloga s obzirom na veličinu i kapacitet društva, te da je Općinski sud u Orašju u ovoj pravnoj stvari donio nezakonitu odluku, koju je Kantonalni sud u Odžaku potvrdio.
  • 24.
    Ustavni sud ističe da član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira pravo na pravično suđenje, međutim sud je u više navrata ocijenio da nije u njegovoj nadležnosti da zamijeni svojom vlastitom procjenom činjenice i način na koji su primijenili zakon domaći sudovi (Odluka Ustavnog suda BiH broj U 39/02, "Službeni glasnik BiH", broj 25/02).
  • 25.
    Kantonalni sud u Odžaku u odgovoru na navode apelacije ističe da svojim postupanjem nije povrijedio član 6. Evropske konvencije i poziva se na odredbe člana 344. stav 1. i 348. ZPP-a prema kojima drugostepeni sud o žalbi odlučuje u pravilu bez javne rasprave (u sjednici vijeća) ili na osnovu održane rasprave i nije propisana obaveza usmenog saslušanja žalitelja.
  • 26.
    Dalje, navodi da presudom Kantonalnog suda broj Gž-26/03 od 17. aprila 2003. godine nije povrijeđeno ni jedno apelantovo ustavno pravo i ističe da otkaz ugovora o radu E. M. nije opravdan, kako s obzirom na prirodu poslova (rukovodilac računovodstveno-finansijske službe i blagajnik) bez kojih ni jedan poslovni subjekt ne može biti, tako i s obzirom na okolnosti da apelant nije pružio valjane dokaze o opravdanosti tog otkaza.
  • 27.
    Apelant se žali da sudovi proizvoljno primjenjuju Zakon o radu i Zakon o privrednim društvima, i tvrdi da je sistematizacija poslova pravo i obaveza menadžmenta i stvar vlastite procjene na koji će se način osigurati obavljanje poslova u uvjetima kad proizvodnja u firmi stoji šest mjeseci.
  • 28.
    Ustavni sud podsjeća da on nije nadležan preispitivati činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi, a u posebnim slučajevima to može učiniti ukoliko utvrdi da se krše ljudska prava i slobode i ukoliko činjenice ukazuju na povredu Ustava.
  • 29.
    Ustavni sud uočava da se apelantovo rješenje o otkazu ugovora o radu E. M. zasniva na članu 87. stav 1. Zakona o radu.
  • 30.
    Prema članu 87. stav 1. tačka 1. poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku uz propisani otkazni rok, ako je takav otkaz opravdan iz ekonomskih, tehničkih ili organizacionih razloga. Prema stavu 2. istog člana navedenog zakona, poslodavac može otkazati ugovor o radu u slučajevima iz ovog člana ako se, s obzirom na veličinu, kapacitet i ekonomsko stanje poslodavca i mogućnosti zaposlenika, ne može osnovano očekivati od poslodavca da zaposli zaposlenika na druge poslove ili da ga obrazuje za rad na drugim poslovima.
  • 31.
    Ustavni sud uočava da je Kantonalni sud pravilno primijenio relevantne odredbe Zakona o radu, nakon što je utvrdio da se nisu ispunili uvjeti za prestanak ugovora o radu iz člana 87. stav 1. tačka 1. Zakona o radu.
  • 32.
    Ustavni sud naglašava da je prihvatljivost dokaza prvenstveno pitanje koje regulira domaći zakon i da je opće pravilo da domaći sudovi procijene provedene dokaze. Zadatak Ustavnog suda nije da odlučuje da li su izjave pravilno prihvaćene kao dokazi, već da utvrdi da li je postupak u cjelini pravedan, uključujući način na koji su dokazi dobijeni. (Vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Doorson protiv Holandije, 26. mart 1996. godine, Izvještaj presuda i odluka 1996-II, stav 67.)
  • 33.
    Ustavni sud ističe da apelantovi žalbeni navodi u kojima se poziva na relevantne odredbe Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar i Zakona o privrednim društvima ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost osporenih sudskih odluka koji sadrže potpune i jasne razloge na kojima se zasnivaju.
  • 34.
    S obzirom na apelantove tvrdnje o povredi prava na pravičan postupak iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud navodi da apelant u apelaciji nije naveo o kakvoj povredi građanskih prava se radi. Iz informacija i dokumenata predočenih Ustavnom sudu proizlazi da je apelantov zakonski zastupnik saslušan u prvostepenom postupku pred Općinskim sudom u Orašju, te da apelant u žalbenom postupku pred Kantonalnim sudom u Odžaku nije tražio da prisustvuje sjednici vijeća prilikom odlučivanja o njegovoj žalbi.
  • 35.
    Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj ako strana propusti da traži usmeno saslušanje, a domaći sud propisuje da se postupak vodi bez usmenog saslušanja osim ako jedna strana ne zatraži takvo saslušanje, propust se može tumačiti kao neopozivo odustajanje od prava prisustva na suđenju (Evropski sud za ljudska prava, Schuler-Zgraggm, presuda od 24. juna 1993. godine).
  • 36.
    Ustavni sud smatra da su apelantovi žalbeni navodi koji se odnose na povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije bez stvarne osnovanosti i dokaza, stoga moraju biti odbijeni kao neosnovani.

VIII - Zaključak

  • 37.
    Polazeći od navedenog, a na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 38.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.