USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 26. aprila 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 44/05.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 695/04, rješavajući apelaciju Š. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Š. B., podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Okružnog suda u Banjoj Luci broj Gž-802/03.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.Š. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa M. B. iz Gradiške, podnio je, 9. augusta 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-802/03, a povodom žalbe koju je izjavio tuženi B. U. protiv Presude Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-608/01 od 9. septembra 2002. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Ustavni sud je, 9. novembra 2004. godine, na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, zatražio od Okružnog suda da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Okružni sud je, 15. novembra 2004. godine, dostavio odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 25. Poslovnika Ustavnog suda odgovor Okružnog suda je, 17. decembra 2004. godine, dostavljen apelantu.
- 5.Ustavni sud je 26. januara 2005. godine, na osnovu člana 33. Poslovnika Ustavnog suda, zatražio od Okružnog suda da dostavi kompletan spis broj Gž- 802/03.
- 6.Okružni sud je 1. februara 2005. godine dostavio spis broj Gž-802/03, uz obavijest da je donesena drugostepena presuda 3. decembra 2004. godine.
III - Činjenično stanje
- 7.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
Postupak pred Osnovnim sudom
- 8.Apelant je, 15. novembra 2001. godine, Osnovnom sudu podnio tužbu protiv B. U. radi predaje u posjed garaže. U tužbi je, između ostalog, naveo da je garaža njegovo vlasništvo, koje je koristio sve do 1993. godine, kada je zbog ratnih okolnosti morao otići u izbjeglištvo.
- 9.Osnovni sud je u ovom predmetu, broj P-608/01, održao rasprave 11. aprila i 5. juna 2002. godine.
- 10.Apelant je na ročištu, održanom 11. aprila 2002. godine, precizirao tužbeni zahtjev identificirajući građevinsku parcelu na kojoj je postavljena garaža. Na ročištu, održanom 5. juna 2002. godine, saslušani su svjedoci koje je predložio apelant.
- 11.Osnovni sud je Presudom broj P-608/01 od 9. septembra 2002. godine naložio tuženom da preda apelantu spornu garažu u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
- 12.Presuda Osnovnog suda broj P-608/01 od 9. septembra 2002. godine dostavljena je apelantu 26. oktobra 2002. godine, a tuženom 28. oktobra 2002. godine.
- 13.Tuženi je na navedenu presudu Osnovnog suda izjavio žalbu, koja je dostavljena apelantu na odgovor 27. novembra 2002. godine.
- 14.Apelant je, 2. decembra 2002. godine, Osnovnom sudu dostavio odgovor na žalbu tuženog.
Prizivni postupak pred Okružnim sudom
- 15.Okružni je sud, 18. aprila 2003. godine, primio kompletan spis Osnovnog suda broj P-608/01 i predmet je zaveden pod brojem Gž-802/03.
- 16.Apelant je, 25. juna 2003. godine, Okružnom sudu dostavio urgenciju za rješavanje žalbe u ovom predmetu.
- 17.Okružni sud je Presudom broj Gž-802/03 od 3. decembra 2004. godine žalbu tuženog odbio i Presudu Osnovnog suda broj P-608/01 od 9. septembra 2002. godine potvrdio.
IV - Relevantni propisi
- 18.Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 58/03 i 85/03)
"Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku".
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 19.Apelant je u apelaciji naglasio da je, 29. novembra 2002. godine, dao odgovor na žalbu koju je izjavio tuženi na Presudu Osnovnog suda broj P-608/01 od 9. septembra 2002. godine, a zatim, 25. juna 2003. godine, dostavio i urgenciju Okružnom sudu za donošenje odluke o žalbi. Apelant je istakao da "strahuje da će se žalbeni postupak otegnuti u nedogled, iako nema ništa sporno da mu se vrati njegova garaža".
- 20.Iz navoda apelacije proizlazi da se apelant žali da predmetni sudski postupak nije završen u razumnom roku u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
b) Odgovor na apelaciju
- 21.U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da konkretan predmet nije okončan zbog neriješenih predmeta ove vrste, kojih Okružni sud ima 5.200 i to iz ranijih godina. Kako predmet, broj Gž-802/03, nije zakonski prioritet, raspoređen je u redovnu proceduru. Međutim, Okružni sud je donio program i raspored rada na rješavanju zaostalih i neriješenih predmeta iz ranijih godina i prema tom programu konkretan predmet bit će završen u martu ili aprilu 2005. godine.
VI - Dopustivost
- 22.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 23.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njom pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 24.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba uključivati samo sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluka kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 10/01).
- 25.U konkretnom slučaju apelant je podnio apelaciju 9. augusta 2004. godine, kada se njegov predmet nalazio kod Okružnog suda radi rješavanja o žalbi. Dakle, 9. augusta 2004. godine, kada je apelant podnio apelaciju, bile su opravdane njegove sumnje da se predmet neće završiti u razumnom roku, posebno kada se ima u vidu da je tužba za predaju garaže bila podnesena 15. novembra 2001. godine. Apelant nije izmijenio svoje tvrdnje da predmetni postupak nije završen u razumnom roku ni poslije donošenja Presude Okružnog suda broj Gž-802/03 od 3. decembra 2004. godine.
- 26.Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 27.Stoga, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 28.Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog predugog trajanja postupka (vidi, mutatis mutandis, Tome Mata protiv Portugala, broj 32082/98, ECHR 1999-IX). Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju uticati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 29.Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarivanja njegovih prava. Također, jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije je da pravna sredstva, koja pojedincu stoje na raspolaganju, trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Pored toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
- 30.Imajući u vidu navedeno, te uzevši u obzir da je presuda o žalbi donesena 3. decembra 2004. godine, Ustavni sud prihvata da je predmetna apelacija dopustiva.
VII - Meritum
- 31.Apelant smatra da žalbeni postupak pred Okružnim sudom nije završen u razumnom roku, te da je time povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 32.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u svom relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije
- 33.Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak odnosio na građansko-pravni spor, tj. tužbu radi predaje u posjed i slobodno raspolaganje garaže koja je apelantovo vlasništvo. Dakle, radi se o imovini i predmetni slučaj je građansko-pravne prirode, i u njemu apelant traži donošenje konačne odluke u razumnom roku, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom slučaju.
- a)Složenost predmeta
- a)
- 34.Ustavni sud naglašava da se složenost predmeta mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog stanja konkretnog spora, odnosno dokaza koje sud treba izvesti i procijeniti kao i pravnih pitanja koja treba riješiti.
- 35.U ovom slučaju, Okružni sud je trebalo da odluči o izjavljenoj žalbi tuženog protiv navedene prvostepene presude Osnovnog suda. S obzirom na predmet postupka, radnje koje je u okviru dokaznog postupka proveo prvostepeni sud i žalbene navode, Ustavni sud smatra da se postupak ne može ocijeniti kao posebno složen.
- b)Ponašanje podnosioca apelacije
- b)
- 36.U građanskim predmetima saslušanje u razumnom roku zavisi od ponašanja strana koje učestvuju u postupku (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, broj 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, O.I. 70).
- 37.U konkretnom slučaju apelant je bio prisutan na svakom ročištu koje je zakazivao Osnovni sud, te apelant nije doprinio dužini postupka. Osim toga, apelant je, 25. juna 2003. godine, Okružnom sudu dostavio urgenciju za rješavanje žalbe.
- c)Ponašanje suda
- c)
- 38.Apelant se žali na dužinu trajanja žalbenog postupka pred Okružnim sudom. Okružni sud je, 18. aprila 2003. godine, primio kompletan spis Osnovnog suda, broj P- 608/01, a 3. decembra 2004. godine odlučio o žalbi i donio Presudu broj Gž-802/03, kojom je žalbu tuženog odbio i Presudu Osnovnog suda broj P-608/01 od 9. septembra 2002. godine potvrdio. Dakle, zaista je došlo do odlaganja rješavanja žalbe i to za 19 mjeseci, što Okružni sud pravda velikim brojem predmeta iz ranijih godina (5.200 predmeta), zbog čega je donio program i raspored rada na rješavanju predmeta iz ranijih godina.
- 39.Preopterećenost sudstva se, općenito, ne može prihvatiti kao opravdanje, budući da su države-ugovornice Evropske konvencije dužne organizirati administriranje pravde tako da sudovi ispunjavaju zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije. Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32).
- 40.Ustavni sud smatra da broj od 5.200 neriješenih predmeta iz ranijih godina pred Okružnim sudom predstavlja posebnu situaciju, zbog koje je Okružni sud, donošenjem programa i rasporeda rada na rješavanju zaostalih predmeta, preduzeo mjere da se takva okolnost prevaziđe. U konkretnom slučaju, apelant ne nudi nikakve dokaze i argumente iz kojih bi se moglo zaključiti da je odlaganje o kojem je riječ bilo takve prirode da bi kršilo zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije, a samo po sebi ne predstavlja kršenje tog člana. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 41.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 42.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.