Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 17. februara 2005. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 44/05.
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 715/04, rješavajući apelaciju Ž. T., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Valerija Galić, sudija

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija Ž. T., podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Už-21/04 od 30. juna 2004. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj U-10/03 od 16. marta 2004. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I - Uvod

  • 1.
    Ž. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa M. M., advokat iz Brčkog, podnio je 14. augusta 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj Už-21/04 od 30. juna 2004. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj U-10/03 od 16. marta 2004. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Apelacionog suda i Apelacione komisije Vlade Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelaciona komisija), zatraženo je, 30. augusta 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Apelacioni sud dostavio je odgovor na apelaciju 27. septembra 2004. godine, a Apelaciona komisija 4. oktobra 2004. godine.
  • 4.
    Odgovori Apelacionog suda i Apelacione komisije, u skladu sa članom 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, dostavljeni su apelantu 11. januara 2005. godine.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 6.
    Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Istočno Sarajevo-Komisija za vraćanje nepokretnosti Brčko (u daljnjem tekstu: Komisija za vraćanje nepokretnosti) je donijela Rješenje broj 13-472-126/99 od 6. marta 2000. godine, kojim su apelantu, na osnovu Zakona o vraćanju oduzetih nepokretnosti ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 21/96) vraćene nekretnine, koje se nalaze u k.o. Vujičići, k.o. Bukvik Donji, k.o. Vitanovići i k.o. Maoča. Ovo rješenje je poništeno po pravu nadzora Rješenjem Apelacione komisije broj 13-472-126/99-AP-486/02 od 25. novembra 2002. godine.
  • 7.
    Osnovni sud je presudom broj U-10/03 od 16. marta 2004. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda broj Už-21/04 od 30. juna 2004. godine, odbio apelantovu tužbu izjavljenu protiv navedenog rješenja Apelacione komisije.
  • 8.
    U obrazloženju osporenih presuda je navedeno da je utvrđeno da su apelantu, Rješenjem Komisije za vraćanje nepokretnosti broj 13-472-126/99 od 6. marta 2000. godine, vraćene nekretnine koje se nalaze na području Federacije BiH, a na osnovu Zakona o vraćanju oduzetih nepokretnosti ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 21/96), koji se nije mogao primijeniti u ovom slučaju, jer su, prema konačnoj odluci Arbitražnog tribunala za spor oko međuentitetske granice u oblasti Brčko od 5. marta 1999. godine, entiteti delegirali Distriktu Brčko Bosne i Hercegovine samo svoja ovlaštenja u vezi sa upravljanjem u predratnoj općini Brčko.

IV - Relevantni propisi

  • 9.
    Zakon o upravnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine", broj 3/00)

"Član 243. u relevantnom dijelu glasi:

  • 1.
    Rješenje koje je konačno u upravnom postupku, Apelaciona komisija će poništiti po pravu nadzora.

Š...Ć

  • 5.
    Ako ga je donio mjesno nenadležan organ.

Član 244. u relevantnom dijelu glasi:

  • 1.
    Apelaciona komisija može poništiti ili ukinuti rješenje po pravu nadzora.

Š...Ć

  • 3.
    Rješenje o poništenju na osnovu tačaka 1, 2. i 3., stava 1. člana 243. ovog zakona može se donijeti u roku od pet godina, a na osnovu tačke 4. stav 1. tog člana -u roku od jedne godine od dana kada je rješenje postalo konačno u upravnom postupku.
  • 10.
    Ispravka Zakona o upravnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine", broj 8/04 od 30. marta 2004. godine)

"U članu 244. stav 3. Zakona o upravnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine", broj 3/00), umjesto riječi "tačke 4" treba da stoje riječi "tačke 5".

  • 11.
    Konačna odluka Arbitražnog tribunala za spor oko međuentitetske granice u oblasti Brčko od 5. marta 1999. godine.

"Tačka 9.

Na osnovu obaveza koje su preuzeli Bosna i Hercegovina i oba entiteta u pogledu "neodložnog provođenja" odluke Tribunala, i od dana koji odredi Supervizor, smatrat će se da su entiteti delegirali svoja ovlaštenja vezana za upravljanje u predratnoj općini Brčko novoj ustanovi multietničkoj demokratskoj vladi poznatoj kao "Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine" pod ekskluzivnim suverenitetom Bosne i Hercegovine. Pravni efekt će se sastojati u trajnom prestanku ovlaštenja oba entiteta na teritoriji općine i njenom ponovnom uspostavljanju u oblik jedinstvene administrativne jedinice."

  • 12.
    Statut Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", broj 1/00)

"Član 1. u relevantnom dijelu glasi:

  • 2.
    Ovlasti Distrikta po pitanju lokalne samouprave rezultati su delegiranje Vladi Distrikta od strane oba entiteta svih ovlasti u vezi sa upravom na teritoriji predratne općine definirane u članu 5. ovog statuta, tj. delegiranja svih ovlasti koje su prethodno vršili entiteti i tri općinske vlade.
  • 3.
    Entiteti u okviru Distrikta izvršavaju samo one funkcije i ovlasti koje su im povjerene odredbama ovog statuta u trenutku njihovog stupanja na snagu. Nijednom od entiteta vlasti Distrikta neće dodijeliti ili povjeriti bilo koju funkciju upravljanja ili ovlast koja nije posebno dodijeljena ili povjerena odredbama ovog statuta u trenutku njegovog stupanja na snagu.

Član 50. u relevantnom dijelu glasi:

  • 1.
    Gradonačelnik je odgovoran za provođenje zakona.
  • 2.
    Gradonačelnik je odgovoran Skupštini za pravilno rukovođenje i upravljanje Distriktom."
  • 13.
    Zakon o izvršnoj vlasti Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine", broj 2/00)

"Član 9. u relevantnom dijelu glasi:

Gradonačelnik ima sljedeće nadležnosti:

Š...Ć

  • 7.
    donosi opće akte Distrikta u vezi sa pitanjima koja nisu u nadležnosti Skupštine.
  • 8.
    imenuje Apelacionu komisiju za rješavanje u drugostepenom upravnom postupku.

Š...Ć"

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 14.
    Iz navoda apelacije proizlazi da se apelant žali da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant se žali da su osporene presude nezakonite, te da Instrukcija gradonačelnika Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ne može imati jaču pravnu snagu od Zakona o upravnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o upravnom postupku). Apelant smatra da je u konkretnom slučaju prekršena odredba člana 244. Zakona o upravnom postupku u pogledu roka za poništenje rješenja.

b) Odgovor na apelaciju

  • 15.
    Apelacioni sud navodi da ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju svoje osporene presude. Sud ističe da je navedena presuda donesena u skladu sa procesnim i materijalnim zakonima i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
  • 16.
    Apelaciona komisija, u svom odgovoru na apelaciju, navodi da njenim rješenjem nisu povrijeđena apelantova prava, te da je kao drugostepeni organ pravilno odlučila o ovoj upravnoj stvari. Stoga predlaže da se apelacija podnesena protiv osporene presude odbije kao neosnovana.

VI - Dopustivost

  • 17.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 18.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 19.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Apelacionog suda, broj Už-21/04 od 30. juna 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, apelacija je podnesena 14. augusta 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 20.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 21.
    Apelant se žali na povredu prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

  • 22.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
    • 23.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 24.
    Prema članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije garantira se svakome pravo da iznese pred sud bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze, kao i da ima "pravo na pravično suđenje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom" (vidi Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Velike Britanije, presuda od 21. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 36). Međutim, da bi u potpunosti bilo respektirano pravo na pravično suđenje, neophodno je da se ispune svi zahtjevi koji su sadržani u članu 6. Evropske konvencije.
  • 25.
    Postupak pred redovnim sudovima u konkretnom slučaju se odnosi na utvrđivanje građanskih prava apelanta, te je član 6. Evropske konvencije primjenjiv.
  • 26.
    Apelaciona komisija je po službenoj dužnosti, na osnovu Instrukcije gradonačelnika Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, a na osnovu relevantnih odredbi Zakona o upravnom postupku, poništila prvostepeno rješenje kojim su apelantu vraćene nekretnine, jer se predmetne nekretnine nalaze na području Federacije BiH. Tačkom 9. Konačne odluke Arbitražnog tribunala za spor oko međuentitetske granice u oblasti Brčko od 5. marta 1999. godine, entiteti su delegirali Distriktu Brčko Bosne i Hercegovine samo svoja ovlaštenja u vezi sa upravljanjem u predratnoj općini Brčko.
  • 27.
    Prema odredbi člana 243. stav 1. tačka 5. Zakona o upravnom postupku, rješenje koje je konačno u upravnom postupku Apelaciona komisija će poništiti po pravu nadzora, ako ga je donio mjesno nenadležni organ, dakle, u stvari koja nije vezana za područje njegovog djelovanja.
  • 28.
    Sudovi su u osporenim presudama ocijenili da je Apelaciona komisija postupak u ovom predmetnom slučaju provela saglasno relevantnim zakonskim propisima. Nesporno je utvrđeno da su apelantu vraćene nekretnine koje se nalaze van područja Republike Srpske, a da je Zakon o vraćanju oduzetih nepokretnosti donijela Republika Srpska, te da su njeni organi, formirani saglasno odredbama ovog zakona, bili nadležni da vrate nekretnine samo na području tog entiteta, ukoliko su ispunjeni uvjeti za to.
  • 29.
    Apelant navodi da bi prihvatanjem stava Apelacionog suda građani živjeli u situaciji apsolutne pravne nesigurnosti, te da Instrukcija gradonačelnika Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ne može imati jaču pravnu snagu od Zakona o upravnom postupku.
  • 30.
    Ustavni sud nalazi da u konkretnom slučaju Instrukcija gradonačelnika Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine nije predstavljala pravnu osnovu za poništenje pravosnažnog Rješenja Komisije za vraćanje nepokretnosti Brčko broj 13-472-126/99 od 6. marta 2000. godine, s obzirom da je navedenom Instrukcijom samo dato uputstvo, odnosno određen rok za postupanje Apelacione komisije za poništenje nezakonitih rješenja po pravu nadzora, po službenoj dužnosti.
  • 31.
    U odnosu na žalbeni navod apelanta da je Apelaciona komisija poništila pravosnažno, a ne konačno rješenje i da je postupila suprotno članu 244. Zakona o upravnom postupku, Ustavni sud nalazi da je apelant isti prigovor istakao i u žalbi Apelacionom sudu protiv prvostepene presude.
  • 32.
    U pogledu ovih apelantovih žalbenih navoda, Ustavni sud podsjeća da je njegova nadležnost u apelacionim postupcima ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i da Ustavni sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi, osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, tj. ukoliko je neki redovni sud pogrešno protumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 39/01, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 25/02). Ustavni sud smatra da sudovi nisu zloupotrijebili pozitivno-pravne odredbe na kojima se temelji odluka, te da Ustavni sud nije nadležan da taj aspekt preispituje sve dok se radi o tumačenju navedenih odredbi.
  • 33.
    Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

  • 34.
    Ustavni sud smatra da, u svjetlu zaključka donesenog u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nije neophodno razmatrati ostale apelantove navode.

VIII - Zaključak

  • 35.
    Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer se apelant žali na pogrešnu primjenu materijalnog prava u sudskim postupcima, a Ustavni sud nije utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
  • 36.
    Polazeći od navedenog, a na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 37.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.