USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 18. marta 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 36/05
OBRAZLOŽENJE
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
David Feldman, prof., sudija
Valerija Galić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Constance Grewe, prof. dr., sudija,
Odbija se kao neosnovana apelacija Croatia osiguranje d.d. Ljubuški, podnesena protiv Presude Županijskog suda u Širokom Brijegu broj Pž-47/03 od 21. oktobra 2003. godine i Presude Općinskog suda u Ljubuškom broj Ps-20/02 od 29. aprila 2003. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.Croatia osiguranje d.d. Ljubuški (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, koju zastupa D. V., advokat iz Mostara, podnijela je, 12. januara 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Županijskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Županijski sud) broj Pž-47/03 od 21. oktobra 2003. godine i Presude Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Ps-20/02 od 29. aprila 2003.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Županijskog suda zatraženo je, 27. januara 2005. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Županijski sud dostavio je odgovor na apelaciju 7. februara 2005. godine.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor je dostavljen apelantu.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Presudom Općinskog suda broj Ps-20/02 od 29. aprila 2003. godine obavezan je tuženi Euroherc osiguranje d.d. Mostar da apelantu na ime naknade štete, i to na ime glavnog duga, isplati iznos od 36.769,00 KM, uz zakonsku zateznu kamatu od 23. decembra 1997. godine pa do isplate, te da isplati zakonsku zateznu kamatu, prema iznosima pobliže navedenim u izreci presude. Istom presudom apelantu su dosuđeni troškovi postupka u iznosu od 8.662,00 KM, uz zakonsku zateznu kamatu, počevši od 29. aprila 2003. godine.
- 7.Apelant je Županijskom sudu uložio žalbu protiv navedene presude zbog odluke o troškovima postupka, predlažući da se odluka prvostepenog suda u pogledu troškova parničnog postupka preinači tako da mu se dosude troškovi postupka u iznosu od 13.645,00 KM, umjesto dosuđenog iznosa od 8.662,00 KM. Presudom Županijskog suda broj Pž-47/03 od 21. oktobra 2003. godine apelantova žalba u pogledu troškova postupka je odbijena, uz obrazloženje da je prvostepeni sud u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata u Federaciji BiH (u daljnjem tekstu: Tarifa) pravilno obračunao i dosudio troškove apelantu. Također je odlučeno da apelantu pripadaju troškovi odgovora na žalbu u iznosu od 734,00 KM, s obzirom da tužena nije uspjela sa žalbom na prvostepenu presudu.
IV - Relevantni propisi
- 8.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 42/98)
"Član 141.
Parnične troškove čine izdaci učinjeni u toku ili u povodu postupka.
Parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad advokata i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu.
Svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je uzrokovala svojim radnjama.
Član 145.
Pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.
Ako je propisana tarifa za nagrade advokata, ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi."
- 9.Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad advokata u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 67/02)
Član 9. u relevantnom dijelu glasi:
"2. za sva ostala ročišta na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima ili za ročišta na kojem se prije rasprave o glavnoj stvari postupak završio povlačenjem tužbe, prigovora, nagodbom, presudom na osnovu priznanja ili na osnovu izostanka ili je odgođeno prije početka rasprave, advokat ima pravo na 50% nagrade iz člana 7. tač. 1. i 2, ali ne manje od 10 bodova."
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelant navodi da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 11.Apelant ističe da prvostepeni sud nije naveo razloge zbog čega nije dosudio troškove zastupanja na raspravama 15. februara 1999. godine, 26. maja 2000. godine i 24. januara 2001. godine, odnosno dosudio troškove u manjem iznosu na raspravi od 5. jula 1999. godine, 25. januara i 17. septembra 2001. godine, te zašto nije dosudio troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 KM.
- 12.Apelant predlaže da Ustavni sud preinači odluku o troškovima tako da mu dosudi parnične troškove u iznosu od 13.645,00 KM, umjesto iznosa od 8.662,00 KM, odnosno ukine drugostepenu presudu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
b) Odgovor na apelaciju
- 13.U odgovoru na apelaciju Županijski sud navodi da je odluka o troškovima postupka u potpunosti zasnovana na relevantnim odredbama Zakona o parničnom postupku i Tarifi, koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostepene odluke. Nadalje ističe da je prvostepeni sud pravilno postupio što nije apelantu dosudio troškove za ročište održano 15. februara 1999. godine, kao i za podneske od 26. maja 2000. godine i 24. januara 2001. godine jer je ocijenio da je apelant određene procesne radnje morao poduzeti ranije, odnosno da se radilo o uređivanju tužbe i dostavi medicinske dokumentacije, što ne podrazumijeva posebno utvrđivanje troškova postupka. Dalje se navodi da su pravilno dosuđeni troškovi postupka u iznosu od 50%, propisani Tarifom za pristup na ročišta od 5. jula 1999. godine, 25. januara 2001. godine i 17. septembra 2001. godine, jer se na ovim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari, niti su se izvodili dokazi, već se samo raspravljalo o procesnim pitanjima, a prema odredbi člana 9. Tarife, za takva ročišta advokat ima pravo na 50% nagrade. Istina je da je apelant tražio naknadu troškova medicinskog vještačenja, ali mu nisu dosuđeni jer vještačenje nije ni rađeno za potrebe ovog postupka, niti je apelant te troškove platio u ovom postupku, već je to rađeno za potrebe Osnovnog suda u Mostaru po drugoj tužbi.
VI - Dopustivost
- 14.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 15.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 16.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Županijskog suda broj Pž-47/03 od 21. oktobra 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 29. decembra 2003. godine, a apelacija je podnesena 12. januara 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 17.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 18.Apelant se žali da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
. Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične
optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom
roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 19.U konkretnom slučaju apelant se žali da mu nisu dosuđeni parnični troškovi u iznosu za koji smatra da mu pripada, već u umanjenom iznosu koji ne obuhvata sve preduzete radnje u postupku.
- 20.Ustavni sud podsjeća da se garancije člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjuju na sve faze postupka za određivanje građanskih prava i obaveza, ne isključujući faze postupka nakon presude u meritumu. Postupak kojim se određuje iznos troškova postupka se mora sagledavati kao nastavak parnice o glavnom pitanju i, u skladu s tim, kao dio "utvrđivanja građanskih prava i obaveza" (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava, Robins protiv Ujedinjenog Kraljevstva, od 23. septembra 1997. godine, stav 25. f).
- 21.Ustavni sud smatra da se predmetna apelacija tiče "utvrđivanja građanskih prava i obaveza" apelanta, te prema tome spada u domen zaštite člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 22.Prvostepeni sud je apelantu dosudio parnične troškove u parnici radi regresne isplate duga, u iznosu od 8.662,00, u skladu sa važećom Tarifom i u obrazloženju svoje presude je decidno naveo pripadajuće iznose troškova, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku i važeću Tarifu. Županijski sud je svojom presudom apelantovu žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu, jer nije našao da postoje razlozi za drugačiju odluku.
- 23.Ustavni sud nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02, od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03), a što u ovom predmetu nije slučaj.
- 24.Imajući u vidu navedeni stav, Ustavni sud smatra da je način primjene Tarife u svakom slučaju u nadležnosti redovnih sudova. Stoga, u konkretnom slučaju, nije zadatak Ustavnog suda da ispituje način primjene Tarife u pogledu dosuđenih troškova postupka. Dakle, na konkretnu situaciju primijenjena je relevantna odredba materijalnog prava, a Ustavni sud u samom načinu primjene navedene odredbe ne vidi elemente proizvoljnosti. Apelant je imao pristup sudu i mogućnost da izjavi žalbu sudu više instance radi preispitivanja prvostepene presude. Samo apelantovo nezadovoljstvo ishodom dosuđenih troškova postupka ne može se smatrati povredom prava na pravično suđenje.
- 25.S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 26.U svjetlu zaključka o kršenju apelantovih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode iz apelacije o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII - Zaključak
- 27.Ustavni sud zaključuje da u ovom predmetnom slučaju ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, jer se apelant žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u sudskom postupku, a Ustavni sud nije utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan i da su povrijeđena apelantova ustavna prava.
- 28.U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 29.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.