Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 18. maja 2005. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 60/05
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 247/05, rješavajući apelaciju B. V., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. tačka 14, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik,

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija B. V., podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Kž-06/05 od 3. februara 2005. godine, u odnosu na član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B. V., podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Kž-06/05 od 3. februara 2005. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. st. 1. i 3.a) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer je preuranjena.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    B. V. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa G. N., advokat iz Doboja, podnio je, 15. februara 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Kž-06/05 od 3. februara 2005. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio da se apelant pusti iz pritvora do donošenja odluke o apelaciji.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) zatraženo je, 21. februara 2005. godine, da dostave odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Odgovor na apelaciju Sud BiH je dostavio 11. marta 2005. godine, a Tužilaštvo BiH nije dostavilo svoj odgovor.
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je, 26. aprila 2005. godine, dostavljen apelantu.
  • 5.
    Ustavni sud donio je Odluku broj AP 247/05 od 23. marta 2005. godine kojom je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere odbio kao neosnovan.

III - Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 7.
    Apelant je nepravosnažnom presudom Suda BiH proglašen krivim za produženo krivično djelo neovlaštenog prometa opojnim drogama iz člana 195. stav 3. u vezi s članom 54. Krivičnog zakona BiH i krivično djelo falsifikovanja isprave iz člana 377. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske, sve u vezi sa članom 53. Krivičnog zakona BiH, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci. Odlučujući o mjeri pritvora, s obzirom da se apelant nalazi u pritvoru, Sud BiH je Rješenjem broj K-79/04 od 19. januara 2005. godine, koje je potvrđeno Rješenjem istog suda broj KŽ-06/05 od 3. februara 2005. godine, apelantu produžio pritvor do pravosnažnosti presude, a najduže do isticanja vremena trajanja kazne zatvora izrečene u prvostepenoj presudi. U obrazloženju se navodi da je apelant strani državljanin, stalno nastanjen na području Beograda, gdje mu se nalazi i porodica, što sve zajedno objektivizira zaključak suda da postoje realne okolnosti da bi se apelant mogao dati u bjekstvo ukoliko bi se našao na slobodi.

IV - Relevantni propisi

  • 8.
    U Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 37/03) relevantna odredba glasi:

"Član 195.

(3) Ko u međunarodnoj transakciji neovlašteno pravi, nabavlja, posreduje ili daje na upotrebu opremu, materijal ili supstancu znajući da će biti upotrijebljeni za proizvodnju opojnih droga, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina."

U Krivičnom zakonu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 49/03) relevantna odredba glasi:

"Član 377.

(1) Ko napravi lažnu ispravu ili preinači pravu ispravu u namjeri da se takva upotrijebi kao prava ili ko takvu ispravu upotrijebi kao pravu ili je pribavi radi upotrebe, kaznit će se novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine."

U Zakonu o krivičnom postupku ("Službeni glasnik BiH", broj 36/03) relevantne odredbe glase:

"Član 131.

(1) Pritvor se može odrediti samo pod uvjetima propisanim u ovom zakonu i samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom.

(2) Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nužno vrijeme. Ako se optuženi nalazi u pritvoru, dužnost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju s posebnom hitnosti.

(3) U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen, a pritvorenik će se odmah pustiti na slobodu.

Član 132.

(1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba učinila krivično djelo, pritvor joj se može odrediti:

  • a)
    ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva.

Član 138.

(1) Kada izrekne presudu na kaznu zatvora, Sud će optuženom odrediti pritvor, odnosno pritvor će se produžiti ako postoje razlozi iz člana 132. stava 1. tačke a) c) i d) ovog zakona, a optuženom koji se nalazi u pritvoru ukinut će pritvor ako za pritvor više ne postoje razlozi zbog kojih je bio određen. U ovom slučaju donosi se posebno rješenje, a žalba protiv rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.

Član 287.

Za određivanje, produženje ili ukidanje pritvora poslije objavljivanja presude do njene pravomoćnosti primjenjivat će se odredba člana 138. ovog zakona."

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 9.
    Apelant se žali da mu je osporenim rješenjima o produženju pritvora povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3, te člana 6. st. 1. i 3.a) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se žali da mu je nakon održanog glavnog pretresa sudija vanraspravno produžio pritvor do pravosnažnosti objavljene presude, te apelant nije bio u mogućnosti da se izjasni pred nadležnim sudijom o razlozima za produženje pritvora, čime je došlo do povrede navedenih apelantovih ustavnih prava.

b) Odgovor na apelaciju

  • 10.
    U odgovoru na apelaciju, koji je Ustavnom sudu dostavio Sud BiH, ističe se da je apelacija neosnovana, jer osporenim rješenjem nisu povrijeđene odredbe Evropske konvencije na koje apelant ukazuje. U konkretnom slučaju, riječ je o fazi postupka u kojoj je na nedvosmislen i nesumnjiv način već utvrđeno da je apelant krivično odgovoran za učinjeno krivično djelo koje mu je stavljeno na teret. Stoga sud u ovoj fazi postupka, kad nakon donesene osuđujuće prvostepene presude, uz predočavanje apelantu i njegovom braniocu da će se pritvor produžiti, a posebno kad se ima u vidu da je apelant strani državljanin, nastanjen sa porodicom u Beogradu, produžavanjem pritvora nije povrijedio odredbe Evropske konvencije.

VI - Dopustivost

  • 11.
    Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u Ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.
  • 12.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 13.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Suda BiH broj KŽ-06/05 od 3. februara 2005. godine. Ovo rješenje apelant osporava zbog kršenja prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 5. stav 3. i člana 6. st. 1. i 3.a) Evropske konvencije.
  • 14.
    Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije u odnosu na navode o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3.a) Evropske konvencije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini".

Član 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

"Zahtjev ili apelacija nisu dopustivi ako postoji koji od slijedećih slučajeva:

(...)

  • 14.
    apelacija je preuranjena".
  • 15.
    Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant ili hoće li imati pravičan postupak pred sudom odgovor ne može dati dok je postupak u toku. U skladu sa praksom Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje je li poštovan princip pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. S obzirom na složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci, koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Slijedom toga, u principu, nije moguće utvrditi je li krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
  • 16.
    S obzirom da rješenje Vrhovnog suda, koje se pobija apelacijom, nije odluka koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, nego je u konkretnom slučaju tek donijeta prvostepena presuda, a sam postupak još nije okončan, slijedi da je u odnosu na apelantove žalbene navode, koji se tiču prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. a) Evropske konvencije, predmetna apelacija preuranjena, u smislu člana 16. stav 2. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 17.
    U odnosu na navodnu povredu apelantovih prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Suda BiH broj KŽ-06/05 od 3. februara 2005. godine, protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, apelacija je podnesena 15. februara 2005. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 18.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 19.
    Apelant se žali na povredu prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije.
  • 20.
    Član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"3. Katalog prava

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • d)
    Pravo na ličnu slobodu i sigurnost"
    • 21.
      Član 5. stav 3. Evropske konvencije glasi:

"3. Svako ko je uhapšen ili lišen slobode prema odredbama stava 1(c) ovog člana mora odmah biti izveden pred sudiju ili drugo službeno lice zakonom ovlašteno da vrši sudsku vlast i mora imati pravo na suđenje u razumnom roku ili na puštanje na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može se uvjetovati garancijama o pojavljivanju na suđenju."

  • 22.
    Pravo na slobodu osnovno je ljudsko pravo. Prema članu II/1. Ustava Bosne i Hercegovine "Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo međunarodno priznatih prava i osnovnih sloboda".
  • 23.
    Polazeći od navedenih principa, pri odlučivanju u konkretnom postupku, Ustavni sud uvažava činjenicu da, sa aspekta zaštite ljudskih prava, pritvor predstavlja posebno osjetljivu mjeru oduzimanja čovjekove lične slobode. Stoga je pritvor dopušteno odrediti samo u slučaju u kojem postoji visok stepen vjerovatnosti utvrđivanja krivice i izricanja kazne, tj. u kojem postoji osnovana sumnja da je osoba počinila krivično djelo, te, principijelno, samo u svrhu osiguranja pokretanja i vođenja krivičnog postupka.
  • 24.
    Evropski sud za ljudska prava je, u tom smislu, izrazio pravno stanovište prema kojem je opravdanost produženja pritvora zavisna od okolnosti konkretnog slučaja koje moraju biti takve da upućuju na postojanje općeg (javnog) interesa koji je tako važan i značajan da, usprkos presumpciji nevinosti, preteže nad principom poštivanja slobode pojedinca (vidi Evropski sud za ljudska prava, W. protiv Švicarske, presuda od 26. novembra 1992. godine).
  • 25.
    Ustavni sud podsjeća da u svrhu zaštite prava na slobodu ličnosti i prava na slobodu od proizvoljnog hapšenja i pritvaranja, a u svrhu sprečavanja kršenja osnovnih ljudskih prava, svi oblici pritvaranja moraju biti podložni efikasnoj kontroli sudskih ili drugih organa vlasti.
  • 26.
    Uvažavajući prethodne navode Ustavni sud nalazi da su pritvor protiv apelanta odredili i produžavali organi sudske vlasti, i to u fazi postupka kad je apelant zajedno sa svojim braniocem već prisustvovao glavnom pretresu, te je ocjena suda da postoje okolnosti koje opravdavaju produženje pritvora do pravosnažnosti prvostepene presude predočena apelantu i njegovom braniocu već na samom glavnom pretresu, odnosno prilikom izricanja presude, što je u saglasnosti sa zahtjevom iz člana 5. stav 3. Evropske konvencije "da svako ko je lišen slobode mora biti izveden pred sudiju ili drugu službenu osobu zakonom ovlaštenu da vrši sudsku vlast".
  • 27.
    Ustavni sud nalazi da je Sud BiH ispitao opravdanost produženja pritvora, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja i detaljno obrazložio razloge zbog kojih smatra da postoje legitimni ciljevi koji opravdavaju produženje pritvora.
  • 28.
    Ustavni sud nalazi da je Sud BiH, ispitujući zakonitost produženja pritvora, dao ocjenu o neophodnosti ove mjere i dao razloge u pogledu apelantovih žalbenih navoda u odnosu na vanraspravno produženje pritvora, nakon održanog glavnog pretresa, gdje je pravilno ocijenjeno da je pobijano rješenje zakonski utemeljeno, te da vanraspravno donošenje rješenja o produženju pritvora u konkretnom slučaju, nakon održanog glavnog pretresa, ne vrijeđa apelantova ustavna prava.
  • 29.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ne nalazi povredu apelantovog ustavnog prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije.

VIII - Zaključak

  • 30.
    Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema povrede prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije, jer se apelant žali na povredu prava na "izvođenje pred sud" prilikom odlučivanja o produženju pritvora, a Ustavni sud nije utvrdio da su apelantovi navodi osnovani, niti da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak produženja apelantovog pritvora bio neustavan.
  • 31.
    U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 14. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 32.
    U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.