USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 18. maja 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 73/05
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 623/04, rješavajući apelaciju Hemijske industrije "Destilacija" AD Teslić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Hemijske industrije "Destilacija" AD Teslić, podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-1105/00 od 16. juna 2004. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.Hemijska industrija "Destilacija" AD Teslić (u daljnjem tekstu: apelant) podnijela je, 13. juna 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-1105/00 od 16. juna 2004. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Direkcije za privatizaciju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Direkcija za privatizaciju) zatraženo je, 16. septembra i 21. decembra 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 30. septembra 2004. godine, a Direkcija za privatizaciju 6. januara 2005. godine.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su 22. aprila 2005. godine dostavljeni apelantu.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Kod apelanta je izvršena vlasnička transformacija društvenog kapitala, nakon čega je, u predmetu kontrole prethodno izvršene vlasničke transformacije, Rješenjem Direkcije za privatizaciju, broj 01-SP-537-02/99 od 11. maja 2000. godine, utvrđeno da je sa stanjem 31. decembra 1992. godine struktura kapitala slijedeća: 71,09% - društveni i 28,91% - dionički. Također, utvrđeno je da navedeno rješenje ima karakter trajnog knjigovodstvenog dokumenta koji se obavezno uključuje u korektivne stavke prilikom izrade početnog bilansa stanja.
- 7.Zbog neslaganja sa nalazom kontrole Skupština dioničara apelanta je protiv navedenog rješenja izjavila prigovor Direkciji za privatizaciju. Prigovor je potpisao M. M., predsjednik Skupštine dioničara apelanta.
- 8.Direkcija za privatizaciju je Zaključkom broj 01-SP-537-03/99 od 6. juna 2000. godine odbacila navedeni prigovor zbog toga što ga je izjavilo neovlašteno lice, a Rješenjem broj 01-SP-537-04/99 od 12. oktobra 2000. godine, odbila je kao neosnovanu žalbu apelanta na navedeni zaključak.
- 9.Protiv Rješenja Direkcije za privatizaciju broj 01-SP-537-04/99 od 12. oktobra 2000. godine apelant je podnio tužbu Vrhovnom sudu, koji je Presudom broj U-1105/00 od 16. juna 2004. godine tužbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju svoje presude Vrhovni sud navodi da su upravni akti doneseni pravilnom primjenom člana 29. Uredbe o utvrđivanju i korigiranju strukture trajnog kapitala (u daljnjem tekstu: Uredba) u vezi sa članom 234. stav 2. tada važećeg Zakona o upravnom postupku, jer prigovor nije podnio apelant, nego Skupština dioničara koja za to nije bila ovlaštena. Prema ocjeni Vrhovnog suda, ovaj prigovor nije podnesak koji sadrži formalni nedostatak, niti je nerazumljiv i nepotpun, pa se na njega nije mogla primijeniti odredba člana 68. stav 1. Zakona o upravnom postupku prema kojoj se u takvoj situaciji podnosiocu određuje rok u kojem je dužan da te nedostatke otkloni. U konkretnom slučaju prigovor je jasan i razumljiv i prema njemu se moglo postupiti, ali ga je izjavio neovlašteni subjekt.
IV - Relevantni propisi
- 10.Zakon o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 24/98)
"Član 5. st. 1. i 2.
Uplaćeni privatni kapital, zajedno sa pripadajućim popustom, na osnovu Zakona o društvenom kapitalu ("Službeni list SFRJ", br. 84/89 i 46/90) i Zakona o isplati ličnih dohodaka, sredstava za neposrednu zajedničku potrošnju i sredstava za ishranu radnika u toku rada ("Službeni list SFRJ", br. 37/90 i 84/90), prikazan u početnom bilansu stanja, nije predmet privatizacije po ovom zakonu.
Način utvrđivanja vrijednosti privatnog kapitala iz prethodnog stava bit će reguliran posebnim aktom Vlade Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vlada)".
- 11.Uredba o utvrđivanju i korigiranju strukture trajnog kapitala preduzeća ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 28/98)
"Član 29. st. 1. i 2.
Ako se više od jedne četvrtine dioničara u preduzeću ne slaže sa nalazom kontrole, u njihovo ime preduzeće ima pravo da podnese prigovor Direkciji za privatizaciju u roku od 8 dana od prijema rješenja.
Direkcija za privatizaciju je dužna u roku od 8 dana da donese konačno rješenje."
- 12.Zakon o općem upravnom postupku ("Službeni list SFRJ", broj 47/86, "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 55/96 i 59/96)
"Član 234, u relevantnom dijelu, glasi:
(...)
- 2.Nedopuštenu, nepravovremenu ili od neovlaštenog lica izjavljenu žalbu organ prvog stepena odbacit će svojim rješenjem."
- 13.Zakon o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 12/94)
"Član 7.
Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu.
Upravni spor može se pokrenuti i protiv prvostepenog upravnog akta protiv koga nema mjesta žalbi u upravnom postupku.
Član 10.
Upravni akt se može pobijati:
- 1.što u aktu nije nikako ili nije pravilno primijenjen zakon, propis zasnovan na zakonu ili drugi zakonito doneseni propis ili opći akt;
- 2.što je akt donesen od nenadležnog organa;
- 3.što se u postupku koji je aktu prethodio nije postupilo po pravilima postupka, a naročito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, ili što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja.
Nema nepravilne primjene propisa kad je nadležni organ rješavao po slobodnoj ocjeni na osnovu i u granicama ovlaštenja koje mu je dato pravnim propisima, u skladu sa ciljem u kojem je ovlaštenje dato."
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 14.Apelant pobija navedenu presudu zbog povrede prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Smatra da je Direkcija za privatizaciju nanijela ogromnu štetu dioničarima zbog toga što ih nije podučila da žalbu treba da potpiše direktor, a ne predsjednik skupštine dioničara. Apelant predlaže da Ustavni sud ukine rješenja Direkcije za privatizaciju i presudu Vrhovnog suda i naloži Direkciji za privatizaciju da u redovnoj proceduri odluči o strukturi kapitala kod apelanta, u skladu sa nalazom Ekonomskog instituta iz Banje Luke kojeg je Direkcija za privatizaciju delegirala kao kontrolora.
- 14.
- b)Odgovor na apelaciju
- 15.Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju navodi da ostaje kod razloga datih u obrazloženju svoje presude u kojem je dao detaljno objašnjenje zašto je tužba odbijena. Predlaže da se apelacije odbije kao neosnovana.
- 16.Direkcija za privatizaciju u svom odgovoru navodi da su neosnovani navodi apelanta da nisu poštovana osnovna načela Zakona o općem upravnom postupku (načelo zakonitosti i načelo pružanja pomoći neukoj stranci), jer su, u skladu sa Uredbom o utvrđivanju i korigiranju strukture trajnog kapitala koja je lex specialis za konkretnu upravnu stvar, odlučne činjenice pravilno utvrđene, pri čemu nije bilo povrede odredaba postupka niti nepravilne primjene materijalnog prava. Predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 15.
VI - Dopustivost
- 17.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 18.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 19.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj U-1105/00 od 16. juna 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, apelacija je podnesena 9. jula 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 20.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 21.Apelant pobija navedenu presudu tvrdeći da je tom presudom povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 22.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 23.Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
- 23.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 24.Odredbe pozitivnog prava nesumnjivo ukazuju da imalac dionice posjeduje vlasnička prava. Tako, član 216. stav 5. Zakona o preduzećima ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 24/98, 62/02, 66/02, 38/03 i 97/04) propisuje da akcije (dionice) daju pravo na učešće u upravljanju akcionarskim (dioničkim) društvom, pravo na učešće u dobiti i pravo na dio iz likvidacione mase. Osim toga, bivša Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stav da dionice imaju ekonomsku vrijednost (vidi odluku o prihvatljivosti, Barmelid i Malmstrom protiv Švedske, od 12. oktobra 1982. godine, u predmetima br. 8588/79 i 8589/79 Odluke i izvještaji broj 29), iz čega proizlazi da potpadaju pod zaštitu navedenih ustavnih prava.
- 25.Apelantovi žalbeni navodi se, u suštini, odnose na povredu odredbi iz Zakona o upravnom postupku i pogrešnu primjenu materijalnog prava, što je dovelo do povrede ustavnog prava na pravičan postupak.
- 26.Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
- 27.Vrhovni sud je osporenom presudom odbio tužbu apelanta, smatrajući da su upravni akti doneseni pravilnom primjenom člana 29. Uredbe, jer prigovor nije podnio apelant u ime dioničara, nego Skupština dioničara, koja za to nije bila ovlaštena.
- 28.Vrhovni sud je stao na stanovište da se, u situaciji kada prigovor podnese neovlašteno lice, ne može raditi o nepravilnoj primjeni materijalnog prava, na koju se apelant žali. Vrhovni sud smatra da prigovor na rješenje Direkcije za privatizaciju od 11. maja 2000. godine nije podnesak koji sadrži formalni nedostatak, jer nije nerazumljiv, a ni nepotpun, nego ga je podnijelo neovlašteno lice, pa se na njega ne može primijeniti odredba člana 68. stav 1. Zakona o upravnom postupku, kojom je reguliran postupak u slučaju da podnesak sadrži formalni nedostatak.
- 29.S druge strane, apelant smatra da Vrhovni sud nije poštovao osnovna načela Zakona o općem upravnom postupku (načelo zakonitosti i načelo pružanja pomoći neukoj stranci), te da su tumačenje i primjena člana 29. stav 1. Uredbe pogrešni, jer ga treba tumačiti u vezi sa Zakonom o upravnom postupku, koji propisuje postupak za slučaj da podnesak sadrži formalni nedostatak.
- 30.Ustavni sud nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluke redovnih sudova ne uključuju ili pogrešno primjenjuju ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03). U konkretnom slučaju, Ustavni sud nije našao da postoji arbitrarnost u tumačenju i primjeni materijalnog prava od Vrhovnog suda. Ovo stoga, što u konkretnom slučaju sporni prigovor nije podnesak koji sadrži formalni nedostatak, niti je nerazumljiv i nepotpun, pa se na njega nije mogla primijeniti odredba člana 68. stav 1. Zakona o upravnom postupku, prema kojoj se u takvoj situaciji podnosiocu određuje rok u kojem je dužan da te nedostatke otkloni. U konkretnom slučaju prigovor je jasan i razumljiv i po njemu se moglo postupiti, ali ga je izjavio neovlašten subjekt. U pobijanoj presudi Vrhovnog suda navedeni su svi potrebni razlozi i data detaljna obrazloženja. Također, ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
- 31.Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII - Zaključak
- 32.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelant žali na pogrešnu primjenu materijalnog prava u sudskom postupku, a Ustavni sud nije utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
- 33.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 34.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.