USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 18. maja 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 73/05
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 626/04, rješavajući apelaciju S. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija S. M., podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Kž-557/02 od 5. maja 2004. godine i Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj K-23/97 od 25. septembra 2002. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.S. M. (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa A. A., advokatica iz Cazina, podnio je, 15. jula 2004. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Kž-557/02 od 5. maja 2004. godine i Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj K-23/97 od 25. septembra 2002. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje citiranih presuda, do donošenja odluke o apelaciji.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Ustavni sud je donio Odluku broj AP 626/04 od 26. augusta 2004. godine, kojom je odbijen apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
- 3.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Kantonalnog tužilaštva u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) zatraženo je, 9. novembra 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju. Od Kantonalnog suda zatraženo je da dostavi kompletan spis broj K-23/97.
- 4.Vrhovni sud je dostavio odgovor 16. novembra 2004. godine, Kantonalno tužilaštvo 19. novembra 2004. godine, a Kantonalni sud 22. novembra 2004. godine, zajedno sa kompletnim spisom broj K- 23/97.
- 5.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda odgovori Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Kantonalnog tužilaštva su, 26. novembra 2004. godine, dostavljeni apelantu.
III - Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 7.Na zahtjev Višeg javnog tužilaštva Bihać, broj Kt -31/90 od 23. jula 1990. godine, Viši sud u Bihaću donio je Rješenje broj Ki -19/90 od 23. jula 1990. godine da se provede istraga protiv apelanta i još šest osumnjičenih zbog postojanja osnovane sumnje da su 7. jula 1990. godine u Tržačkim Raštelima izvršili krivično djelo silovanja iz člana 83. st. 1. i 2. Krivičnog zakona SR Hrvatske.
- 8.Više javno tužilaštvo Bihać podiglo je, 28. decembra 1990. godine, optužnicu pred Višim sudom u Bihaću protiv sedam okrivljenih, među kojima je i apelant kao petookrivljeni, da su počinili navedeno krivično djelo silovanja, te je predloženo da se apelantu sudi u odsustvu jer je u bjekstvu i nedostupan državnim organima. U obrazloženju optužnice se navodi da apelant nije saslušan u istražnom postupku jer se nalazi u bjekstvu.
- 9.Kantonalni sud je od Stanice javne sigurnosti Cazin dopisom broj K 69/97 od 4. februara 1997. godine zatražio provjeru na terenu adresa optuženih, te je Stanica javne sigurnosti Cazin, 3. marta 1997. godine, dostavila podatke o adresama optuženih iz kojih se vidi da se apelant nalazi na privremenom radu u Švicarskoj, te da se još četiri optužena ne nalaze na području Bosne i Hercegovine, dok su samo dvojica optuženih pronađena na adresi.
- 10.Kantonalni sud je u predmetu broj K-23/97 zakazao glavni pretres za 18. maj 1998. godine, na koji su pristupili zamjenik kantonalnog tužioca i dvojica optuženih, a nisu pristupili apelant i ostali optuženi. Dostava poziva bila je neuredna, pa je sud donio rješenje da od Policijske uprave Cazin (u daljnjem tekstu: PU) zatraži adrese za apelanta i ostale okrivljene za koje je dostava neuredna.
- 11.Kantonalno tužilaštvo je dopisom broj Kt -31/90 od 30. juna 2000. godine predložilo da se prema optuženim provede suđenje u odsustvu.
- 12.Kantonalni sud je 8. augusta 2000. godine odgodio pretres za 11. septembar 2000. godine, jer nisu pristupili optuženi, a dostava poziva je bila neuredna, osim za tužioca i jednog optuženog. Četiri okrivljena su naknadno pristupili sudu, te su izjavili da se apelant nalazi u Švicarskoj od 1990. godine, jedan okrivljeni u SAD, i još jedan u KPZ Zenica, kao i da nisu u mogućnosti sami angažirati advokate za svoju odbranu, te je konstatirano da će im se postaviti branitelji po službenoj dužnosti.
- 13.Kantonalni sud je donio Rješenje broj K 23/97 od 10. augusta 2000. godine, kojim se apelantu postavlja advokat po službenoj dužnosti.
- 14.Kantonalni sud je 11. septembra 2000. godine, na zahtjev branilaca koji su podneskom tražili odgodu zbog spriječenosti, pretres odgodio na neodređeno vrijeme, a apelantov branitelj, advokat po službenoj dužnosti, je pristupio sudu.
- 15.Na pretres, zakazan za 3. novembra 2000. godine, pristupili su zastupnik javne optužbe, te optuženi S. K., dostava poziva ostalim optuženim bila je neuredna. Sud je konstatirao u zapisniku da će se od PU Cazin tražiti informacija o dolasku optuženih na područje suda radi osiguranja njihovog prisustva suđenju.
- 16.Kantonalni sud se 20. decembra 2001. godine obratio PU, tražeći da se operativnim radom na terenu utvrde adrese prebivališta ili boravišta optuženih.
- 17.PU koja je 25. decembra 2001. godine dostavila informaciju o adresi optuženih Kantonalnom sudu, između ostalog, ističe se da je apelant pronađen u očevoj kući u Cazinu i da je dao svoju adresu u Švicarskoj.
- 18.Kantonalni sud pozvao je oštećenu da obavijesti sud kad može pristupiti sudu, kako bi se zakazao glavni pretres. Poziv je dostavljen na dvije adrese, dostava uredna na adrese u Ljubljani i Austriji i to oba poziva od 22. januara 2002. godine i 6. februara 2002. godine.
- 19.Kantonalni sud je 19. februara 2002. godine ponovo poslao spis Kantonalnom tužiocu na uvid, kako bi podnio prijedlog da se sudi u odsustvu optuženim koji su nedostupni, uključujući i apelanta.
- 20.Kantonalno tužilaštvo je 27. februara 2002. godine vratilo spis uz konstataciju da je pod istim brojem, još 30. juna 2000. godine, predloženo da se prema optuženim, koji nisu dostupni državnim organima, provede suđenje u odsustvu.
- 21.Kantonalni sud je donio Rješenje broj Kv-28/02 od 6. marta 2002. godine da se apelantu i još šestorici optuženih sudi u odsutnosti.
- 22.Kantonalni sud je 22. aprila 2002. godine održao glavni pretres, na kojem je pristupio apelant u pratnji branioca po izboru i dao odbranu. Saslušani su prisutni okrivljeni i svjedoci, pročitani su iskazi okrivljenih i svjedoka koji nisu došli na glavni pretres, dati u istrazi.
- 23.Na pretres 20. maja 2002. godine pristupio je apelantov advokat, a apelant, iako uredno obaviješten, nije pristupio. Pretres je odgođen jer je bio odsutan advokat po službenoj dužnosti jednog od optuženih.
- 24.Na pretres 24. juna 2002. godine pristupio je apelantov advokat, nije pristupio advokat po službenoj dužnosti jednog od optuženih, nije pristupio ni apelant iako je uredno obaviješten. Pretres je odložen na neodređeno vrijeme.
- 25.Kantonalni sud je 25. septembra 2002. godine održao pretres, saslušan je svjedok M. R. i oštećena kao svjedok. Nije pristupio apelant jer je nedostupan, pristupila je apelantova advokatica i dala završnu riječ.
- 26.Apelant je, kao petooptuženi, Presudom Kantonalnog suda broj K-23/97 od 25. septembra 2002. godine proglašen krivim zbog krivičnog djela silovanja iz člana 83. st. 1. i 2. Krivičnog zakona SR Hrvatske, te uz primjenu čl. 41. i 42. Krivičnog zakona Federacije BiH, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.
- 27.Vrhovni sud je u predmetu broj Kž 557/02 5. maja 2004. godine održao sjednicu vijeća povodom žalbi branilaca protiv Presude Kantonalnog suda broj K23/97 od 25. septembra 2002. godine, na koju je pristupio zamjenik glavnog federalnog tužitelja, a nije pristupio ni apelant ni njegov branitelj, iako su oboje uredno obaviješteni.
- 28.Apelant je 15. aprila 2004. godine obavijestio Vrhovni sud da neće pristupiti na sjednicu i predložio da se ona održi u njegovoj odsutnosti.
- 29.Vrhovni sud je donio Presudu broj Kž 557/02 od 5. maja 2004. godine. Tom presudom su radnje izvršenja svih optuženih iz izreke prvostepene presude pravno kvalificirane kao krivično djelo silovanja iz člana 88. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona SRBiH, pa je apelant, kao petooptuženi, uz primjenu čl. 41, 42. i 43. stav 1. tačka 1. preuzetog Krivičnog zakona bivše SFRJ, osuđen na kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci.
IV - Relevantni propisi
- 30.Zakon o krivičnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 43/98)
"Član 14.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje sudjeluju u postupku.
Član 295, u relevantnom dijelu, glasi:
(3) Optuženom se može suditi u odsutnosti samo ako je u bijegu ili inače nije dostižan državnim organima ni nakon poduzimanja svih potrebnih mjera na njegovom pronalaženju, a postoje naročito važni razlozi da mu se sudi iako je odsutan.
(4) Rješenje o suđenju u odsustvu optuženog donosi vijeće na prijedlog tužitelja. Žalba ne odlaže izvršenje rješenja."
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 31.Apelant se žali na povredu ustavnih prava iz člana II/3.e) i j) i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, također, navodi povredu prava iz čl. 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Povreda jednakosti pred zakonom učinjena je, navodno, time što je protiv apelanta predmetni krivični postupak vođen u njegovom odsustvu, a i osporena presuda Vrhovnog suda povrijedila je apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje, jer je donijeta bez prisustva apelanta sjednici vijeća. Kako je sjednici vijeća prisustvovao zamjenik glavnog federalnog tužitelja, a apelant je bio opravdano spriječen, nije mogao braniti žalbene navode na prvostepenu presudu, čime mu je uskraćeno pravo na pravično i fer suđenje. Apelant se, također, žali na povredu prava na donošenje presude u razumnom roku, pošto je osuđen na kaznu zatvora nakon skoro 14 godina od pokretanja postupka.
- 31.
- b)Odgovor na apelaciju
- 32.Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju ističe da su navodi iz apelacije neosnovani. Apelanta je Kantonalni sud ispitao o osnovanosti optužbi protiv njega, jer je na glavnom pretresu, 22. aprila 2004. godine, iznio svoju odbranu, koju su razmatrali i prvostepeni i Vrhovni sud, kad je odlučivao o žalbi. Činjenica je da je na glavnom pretresu, kad je donesena prvostepena presuda, apelantu suđeno u odsutnosti, ali to je, prema tada važećem Zakonu o krivičnom postupku, bilo predviđeno članom 295. st. 3. i 4. O sjednici vijeća drugostepenog suda apelant je uredno obaviješten, te je, 15. aprila 2004. godine, dao svoju saglasnost da se sjednica održi i da sud donese svoju odluku u njegovoj odsutnosti. Na sjednicu vijeća Vrhovnog suda nije pristupila ni apelantova braniteljica, iako je o terminu sjednice blagovremeno i uredno obaviještena.
- 33.Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju ističe da je ona neosnovana, jer je neosnovan navod da je došlo do povrede apelantovih prava, time što mu je suđeno u odsustvu, imajući u vidu da je to, po tada važećem Zakonu o krivičnom postupku, bilo dozvoljeno. Do odgađanja pretresa nije došlo krivicom prvostepenog i drugostepenog suda, nego, između ostalog, i krivicom samog apelanta, koji se nije odazivao na pozive suda, pa je zbog toga i odlučeno da se suđenje provede u odsutnosti optuženih, a prvostepeni sud je maksimalno iscrpio mogućnosti da utvrdi adrese optuženih u inozemstvu i pozove ih na suđenje.
- 34.Kantonalno tužilaštvo u odgovoru na apelaciju ističe da su apelantovi navodi neosnovani jer su prvostepeni i drugostepeni sud u cijelosti na zakonit način proveli postupke, te na osnovu tako utvrđenog stanja donijeli presude. U vezi sa prigovorom o dužini trajanja postupka, razlozi su objektivne prirode jer je većina optuženih imala prebivališta u inozemstvu, a sudovi ili nisu radili ili su radili otežano u ratnom periodu, što je sve imalo utjecaja na dužinu postupka.
- 32.
VI - Dopustivost
- 35.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 36.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 37.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Kž 557/02 od 5. maja 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 26. maja 2004. godine, a apelacija je podnijeta 15. jula 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 38.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 39.Apelant se žali na povredu ustavnih prava iz člana II/3.e) i j) i člana 6. Evropske konvencije, te povredu prava iz čl. 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
Pravo na pravično suđenje
- 40.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. st. 1. i 3. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 3.Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:
c. da se brani sam ili uz pomoć branioca koga sam izabere ili da, ukoliko ne raspolaže sredstvima da plati branioca, da ga dobije besplatno, kada to nalažu interesi pravde;
d. da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoke optužbe".
Primjenjivost člana 6. Evropske konvencije
- 41.Predmetni postupci se tiču krivične optužbe protiv apelanta. Stoga je član 6. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku
- 42.Apelant se žali da njegov predmet, koji je vođen pred Kantonalnim sudom i Vrhovnim sudom, nije završen u razumnom roku, stoga će Ustavni sud prvo utvrditi je li u konkretnom slučaju došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.
Period koji se uzima u obzir
- 43.Ustavni sud se poziva na konstantnu praksu organa Evropske konvencije u odnosu na predmete o dužini postupka, gdje su postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije zasnovali svoju vremensku nadležnost. Organi Evropske konvencije smatraju da period koji se uzima u obzir, u svrhu žalbe u pogledu dužine trajanja postupka, počinje sa danom zasnivanja njihove vremenske nadležnosti. Dakle, u ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prevazišlo taj rok, mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut tog datuma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A, broj 56, stav 53; Styranowski protiv Poljske, broj 28616/95, ECHR 1998-VIII).
- 44.U konkretnom slučaju postupak je započeo 23. jula 1990. godine, kada je Viši sud u Bihaću donio rješenje da se provede istraga protiv apelanta i još šest osumnjičenih. Međutim, period koji spada u nadležnost Ustavnog suda nije počeo tog datuma, već 14. decembra 1995. godine, kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Predmetni postupak je završen Presudom Vrhovnog suda broj Kž-557/02 od 5. maja 2004. godine. Dakle, konstatira se da je postupak trajao ukupno trinaest godina i devet mjeseci, od kojih osam godina i četiri mjeseca spadaju u period koji Ustavni sud treba ispitati.
- 45.Stadij postupka, u kojem se nalazio apelantov predmet 14. decembra 1995. godine, bio je da je Više javno tužilaštvo Bihać podiglo, 28. decembra 1990. godine, optužnicu pred Višim sudom u Bihaću protiv sedam okrivljenih i među njima protiv apelanta kao petookrivljenog, zbog krivičnog djela silovanja iz člana 83. st. 1. i 2. Krivičnog zakona SR Hrvatske. Nakon toga, nema traga u spisu o bilo kakvoj aktivnosti suda do 14. decembra 1995. godine.
- 46.Period u kojem sud ne poduzima nikakvu aktivnost u predmetu se nastavlja do 4. februara 1997. godine, kada je Kantonalni sud zatražio od Stanice javne sigurnosti Cazin provjeru adresa optuženih.
- 47.U periodu koji spada u nadležnost Ustavnog suda zakazivano je osam pretresa, šest ih je odgođeno, a samo su dva održana.
- 48.Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući u obzir posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti s druge strane, kao i važnost onoga što se za apelanta dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
Složenost predmeta
- 49.Složenost postupka mora se razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog postupka, tj. dokaza koje sud treba izvesti i procijeniti u svjetlu pravne prirode predmeta.
- 50.U konkretnom slučaju, krivični postupak je vođen protiv apelanta i još šestorice okrivljenih zbog krivičnog djela silovanja. Predmetni postupak se može smatrati složenim ako se ima u vidu težina djela, broj okrivljenih i okolnost da su i apelant i oštećena nastanjeni van Bosne i Hercegovine, odnosno da su bili nedostupni sudu.
Ponašanje podnosioca apelacije
- 51.Ustavni sud ističe da saslušanje u razumnom roku zavisi od ponašanja strane koja sudjeluje u postupku. U krivičnim predmetima od optuženog se ne zahtijeva da aktivno sarađuje kako bi ubrzao postupak koji bi mogao dovesti do proglašavanja optuženog krivim (vidi Evropski sud za ljudska prava, Eckle protiv Savezne Republike Njemačke, presuda od 15. jula 1982. godine, serija A, broj 51). Međutim, kašnjenja koja optuženi prouzrokuje će oslabiti prigovor koji se podnosi povodom navodnog kršenja prava na suđenje u razumnom roku (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, serija A, broj 13).
- 52.U skladu sa navedenim, Ustavni sud će ispitati apelantovo ponašanje u predmetnom postupku. Apelant je, u periodu koji ispituje Ustavni sud, od osam zakazanih pretresa neposredno pristupio samo na jedan. Na sedam pretresa nije pristupio, od čega na tri iz opravdanih razloga jer je bila neuredna dostava, na tri pretresa, iako uredno obaviješten, nije došao, a jednom prilikom apelant nije bio uredno obaviješten, ali je na pretres pristupio njegov advokat po službenoj dužnosti. Dakle, propustom da se odazove pozivu suda apelant je doprinosio odugovlačenju postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantovo ponašanje u predmetnom postupku utjecalo na ukupnu dužinu tog postupka i da je i on značajno doprinio odugovlačenju postupka.
Ponašanje suda
- 53.Kantonalni sud je u ovom postupku pokazao evidentnu neažurnost u periodu od 14. decembra 1995. godine (kad je od podizanja optužnice proteklo već 5 godina, a da glavni pretres nije ni zakazan) pa sve do 4. februara 1997. godine, kad je od Stanice javne sigurnosti Cazin zatražio provjeru adresa optuženih.
- 54.Dalje, prvi pretres u ovom predmetu zakazan je 18. maja 1998. godine. Iako je na pretresu od 3. novembra 2000. godine konstatirano da će se od PU zatražiti adrese optuženih, to je učinjeno tek godinu dana kasnije, 20. decembra 2001. godine, dok je policija veoma ažurno u roku od pet dana dostavila tražene informacije Kantonalnom sudu.
- 55.Kantonalni sud je donio prvostepenu presudu 25. septembra 2002. godine, dakle šest godina i devet mjeseci od početka perioda koji je u nadležnosti Ustavnog suda, a 14. decembra 1995. godine, od kada je uspostavljena nadležnost Ustavnog suda, postupak je već trajao pet godina i pet mjeseci, što znači da je prvostepeni postupak ukupno trajao dvanaest godina i dva mjeseca. Žalbeni postupak pred Vrhovnim sudom trajao je godinu i sedam mjeseci.
- 56.Ustavni sud smatra da su, i pored evidentnih propusta Kantonalnog suda da bez odlaganja postupa u konkretnom predmetu, dužini postupka svakako doprinijeli i razlozi objektivne prirode: složenost i obimnost konkretnog postupka, brojnost optuženih, raseljenost i odsutnost optuženih, kao i činjenica da je oštećena nastanjena u Sloveniji, te brojnost svjedoka, kao i rat na prostoru bivše Jugoslavije. Ustavni sud konstatira da su navedeni razlozi svakako imali odlučujući utjecaj na dužinu postupka.
- 57.Polazeći od navedenog, a imajući u vidu složenost postupka, kao i ponašanje apelanta, koji je značajno doprinio odugovlačenju postupka, Ustavni sud zaključuje da zahtjev za donošenje odluke u razumnom vremenskom roku nije povrijeđen, te da nije došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Član 6. st. 1. i 3. Evropske konvencije u odnosu na ostale navode apelanta koji se tiču prava na odbranu i jednakost učesnika u postupku
- 58.Apelant se žali da je došlo do povrede njegovog prava na fer suđenje time što je protiv njega vođen krivični postupak u odsustvu, te da nije prisustvovao ni sjednici vijeća Vrhovnog suda, kad se odlučivalo o njegovoj žalbi, dok je sjednici prisustvovao zamjenik glavnog federalnog tužitelja.
- 59.Prema članu 295. stav 3. Zakona o krivičnom postupku, koji je važio u vrijeme donošenja prvostepene presude, dozvoljeno je suđenje u odsutnosti. Apelantu je bio postavljen branilac po službenoj dužnosti u vrijeme dok je bio nedostupan državnim organima. Kantonalni sud je donio rješenje da se apelantu i još šestorici optuženih sudi u odsutnosti, ali je i pored toga apelant na pretres, održan 22. aprila 2002. godine, pristupio i lično iznio svoju odbranu. Konačno, i na pretresu, održanom 25. septembra 2002. godine, u odsutnosti apelanta, koji je bio nedostupan sudu, završnu riječ dao je branilac po izboru apelanta. Slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na fer suđenje zbog toga što mu je suđeno u odsutnosti neosnovani.
- 60.U vezi sa sjednicom vijeća Vrhovnog suda, apelant je, 15. aprila 2004. godine, obavijestio Vrhovni sud da neće pristupiti sjednici i predložio da se sjednica održi u njegovom odsustvu, a njegova advokatica, iako uredno obaviještena, također nije pristupila sjednici.
- 61.Stoga, u odnosu na navode apelanta u pogledu nejednakosti između optužbe i odbrane, Ustavni sud smatra da su neutemeljeni i da moraju biti odbijeni.
- 62.Prema svemu navedenom, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovog ustavnog prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 63.Ustavni sud zaključuje da, u svjetlu zaključka donesenog u pogledu navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, nije neophodno posebno razmatrati ostale apelantove navode.
VIII - Zaključak
- 64.Apelacija je odbijena jer Ustavni sud nije utvrdio da je u postupku koji je okončan osporenom presudom došlo do povrede apelantovog prava na suđenje u razumnom roku, niti je došlo do povrede prava na odbranu i jednakost strana u postupku, pa prema tome nema kršenja člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
- 65.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 66.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.