USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 18. maja 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 73/05
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 699/04, rješavajući apelaciju BNT "Tvornica mašina Travnik" d.d. Travnik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija BNT "Tvornica mašina Travnik" d.d. Travnik, podnesena protiv Presude Kantonalnog suda Novi Travnik broj Gž-159/04 od 19. maja 2004. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.BNT "Tvornica mašina Travnik" d.d. Travnik (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je, 30. juna 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-159/04 od 19. maja 2004. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i učesnika u postupku H. R. (u daljnjem tekstu: tužilac) zatraženo je, 9. novembra 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Svoje odgovore su dostavili Kantonalni sud i tužilac 29. novembra 2004. godine, a Općinski sud 2. decembra 2004. godine.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda odgovori na apelaciju su, 13. aprila 2005. godine, dostavljeni apelantu.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Presudom Općinskog suda broj P-426/02 od 24. oktobra 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj Gž-159/04 od 19. maja 2004. godine, utvrđeno je da je Odluka apelanta o otkazu radnog odnosa tužitelju, broj 731/02 od 19. septembra 2002. godine, nezakonita, te se apelant obavezuje da tužitelju isplati naknadu za neisplaćene plaće za period od augusta 2002. godine do oktobra 2003. godine u ukupnom iznosu 3.424, 86 KM i da mu naknadi troškove spora.
- 7.Iz spisa predmeta proizlazi da je apelant izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije BiH 8. jula 2004. godine, koja je odbačena kao nedopuštena rješenjem Općinskog suda od 6. augusta 2004. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-897/04 od 14. oktobra 2004. godine.
IV - Relevantni propisi
- 8.U Zakonu o radu ("Službeni glasnik Federacije BiH", br. 43/99, 32/00) relevantne odredbe glase:
"Član 64. stav 1.
Zaposleniku koji je pretrpio povredu na radu ili obolio od profesionalne bolesti, za vrijeme dok je privremeno nesposoban za rad, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu.
Član 65.
Povreda na radu, bolest ili profesionalna bolest ne mogu štetno uticati na ostvarenje prava zaposlenika iz radnog odnosa.
Zaposlenik koji je privremeno bio nesposoban za rad zbog povrede ili povrede na radu, bolesti i li profesionalne bolesti, a za koga nakon liječenja i oporavka nadležna zdravstvena ustanova ili ovlašteni liječnik utvrdi da je sposoban za rad, ima pravo da se vrati poslove na kojima je radio prije nastupanja privremene nesposobnosti za rad ili na druge odgovarajuće poslove.
Zaposlenik je dužan u roku od tri dana od dana nastupanja nesposobnosti za rad, obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad."
- 9.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99), koji je primjenjivan prilikom donošenja prvostepene presude:
"Član 8.
Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
Član 276.
Ako s prvog ročišta za glavnu raspravu izostane tužitelj, ili ako na to ročište ne dođe tuženik, a nema uvjeta za donošenje presude zbog izostanka, te kad s kojeg kasnijeg ročišta izostane tužitelj ili tuženik rasprava se može održati."
- 10.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 53/03), koji se primjenjuje u postupku po pravnim lijekovima u predmetima u kojima je donesena prvostepena odluka prije početka primjene ovog zakona:
"Član 217.
(1) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
(2) Drugostepeni sud će zakazati raspravu kad ocijeni da je radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti već izvedene dokaze, kao i kad ocijeni da je zbog povrede odredaba parničnog postupka u prvostepenom postupku potrebno održati raspravu pred drugostepenim sudom."
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 11.Apelant navodi da su sudovi pogrešno utvrdili činjenice, te pogrešno tumačili i primijenili odredbe procesnih i materijalnih propisa, te tako prekršili njegovo ustavno pravo na pravično suđenje, zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u tome što Kantonalni sud nije održao javnu raspravu nego je žalbu riješio u sjednici vijeća, čime je uskratio apelantu pravo da u postupku pred sudom iznese sve bitne činjenice, tim prije što nije bio prisutan na ročištu pred prvostepenim sudom kad je saslušan kao svjedok ljekar, te nije bio u prilici ispitati ga na relevantne okolnosti. Apelant se pored toga žali da je materijalno pravo pogrešno i proizvoljno primijenjeno kad se u obrazloženju presude sudovi pozivaju na čl. 64. i 65. Zakona o radu, jer se kod tužitelja radilo o bolesti, a ne o povredi na radu ili profesionalnoj bolesti, te da se tužitelj nije blagovremeno javio apelantu kako bi ga obavijestio o bolesti. Apelant predlaže da Ustavni sud ukine osporene presude i predmet vrati Kantonalnom sudu na ponovni postupak.
- 11.
- b)Odgovor na apelaciju
- 12.U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud ističe da pri donošenju drugostepene presude nije povrijedio odredbe parničnog postupka, da nije bilo potrebe održavanja rasprave pred drugostepenim sudom, jer je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje, a nije bilo povrede odredaba parničnog postupka ni u prvostepenom postupku, niti povrede apelantovog prava na pravično suđenje, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 13.Općinski sud ističe da nije bilo povreda postupka pred prvostepenim sudom, sud je izveo dokaze koje je smatrao potrebnim, odnosno koje su stranke predlagale i svoju odluku zasnovao na utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnom primjenom odredbi Zakona o radu. Neosnovani su navodi apelanta da nije bio u prilici da ispita svjedoka, ljekara, jer je apelant uredno pozvan na raspravu, a što nije pristupio nije greška suda nego propust apelanta. Iz navedenih razloga Općinski sud predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 14.Tužilac u svom odgovoru ističe da su i prvostepeni i drugostepeni sud pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje, primijenili procesno i materijalno pravo, te da nije bilo povrede apelantovog prava na pravično suđenje. Tužilac predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 12.
VI - Dopustivost
- 15.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 17.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj Gž-159/04 od 19. maja 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 10. juna 2004. godine, a apelacija je podnesena 9. augusta 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 18.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 19.Apelant se žali da su redovni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo u konkretnom slučaju tako što su primijenili čl. 64. i 65. Zakona o radu, ne uzimajući u obzir okolnost da je tužitelj u spornom periodu bio bolestan, ali ne od profesionalne bolesti, te da se nije blagovremeno javio apelantu kako bi ga obavijestio o bolesti. Dalje, apelant smatra da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, te da je povrijeđeno i procesno pravo time što drugostepeni sud nije održao raspravu, kako bi apelant mogao neposredno da iznese relevantne činjenice i da sasluša svjedoka, ordinirajućeg ljekara, kojeg nije saslušao neposredno pred prvostepenim sudom.
- 20.U vezi sa navedenim, Ustavni sud naglašava da nije u njegovoj nadležnosti da preispituje način na koji su sudovi utvrdili činjenice predmeta, kao i dokaze koje su izveli ili koje nisu izveli, ukoliko takav postupak nije sadržavao povredu ustavnih prava na pravično saslušanje u građanskim stvarima iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Također, Ustavni sud napominje da nije nadležan da preispituje tumačenje ili način na koji su primijenili važeće zakone redovni sudovi, osim u slučaju ako to tumačenje, odnosno primjena, krši ustavna prava (vidi odluku Ustavnog suda broj U 33/00 od 23. juna 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 2/02). Osim toga, redovni sudovi moraju da uzmu u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02). Ova diskrecija, koju uživa svaki sud u kontradiktornom postupku, mora postojati radi efikasnosti vođenja postupka.
- 21.Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, pravičnost suđenja se ocjenjuje na osnovu postupka u cjelini (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68).
- 22.Iako Ustavni sud, u principu, nije nadležan preispitivati činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi, Ustavni sud to može učiniti u posebnim slučajevima - ako se krše ljudska prava i slobode i ukoliko činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine. Također, član 6. stav 1. Evropske konvencije ne dopušta da primjena pozitivno-pravnih odredbi bude proizvoljna. U konkretnom slučaju, Ustavni sud nije našao da navodi iz apelacije i predočena dokumentacija ukazuju na takve povrede.
- 23.Konačno, neosnovan je i navod da je Kantonalni sud prekršio apelantovo pravo na pravično saslušanje tim što rješavajući žalbu nije održao raspravu, jer je drugostepeni sud iskoristio procesnu mogućnost iz člana 217. Zakona o parničnom postupku i u skladu sa svojim diskrecionim pravom odlučio u sjednici vijeća na kojoj je ustanovio da je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, te da se nisu stekli zakonski uvjeti niti je bilo potrebe za zakazivanjem rasprave pred drugostepenim sudom.
- 24.Ustavni sud konstatira da je apelant imao pristup sudovima na dvije instance, te da su sudovi ispitali njegove argumente na osnovu važećih propisa. Apelant, tokom cijelog postupka, nije uspio dokazati da je odluka kojom je tužitelju prestao radni odnos zakonita Prema tome, ne postoje indicije da je postupak vođen na nepravičan način.
- 25.Uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII - Zaključak
- 26.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelant žali na pogrešnu primjenu materijalnog i procesnog prava i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u postupku koji je okončan pobijanom presudom, a Ustavni sud nije utvrdio da su navodi apelanta osnovani, niti da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
- 27.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 28.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.