Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 15. juna 2005. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 73/05
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 711/04, rješavajući apelaciju V. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija V. S., podnesena protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj KŽ 2/03 od 19. jula 2004. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    V. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vlasenice podnio je, 12. augusta 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj KŽ 2/03 od 19. jula 2004. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Okružnog suda je zatraženo, 19. maja 2005. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Okružni sud je, 30. maja 2005. godine, dostavio odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Na osnovu člana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Okružnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu zatraženo je, 19. maja 2005. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 5.
    Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu je, 30. maja 2005. godine, dostavilo odgovor na apelaciju.
  • 6.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Okružnog suda i Okružnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu su, 1. juna 2005. godine, dostavljeni apelantu.

III - Činjenično stanje

  • 7.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 8.
    Osnovni sud u Vlasenici je Presudom broj K-190/02 od 22. oktobra 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj KŽ 2/03 od 19. jula 2004. godine, apelanta proglasio krivim za krivično djelo zadovoljenja spolnih strasti pred drugim iz člana 187. stav 2. Krivičnog zakona Republike Srpske i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci. Okružni sud je presudu donio na nejavnoj sjednici vijeća kojoj nisu prisustvovali ni apelant ni okružni javni tužilac iz Istočnog Sarajeva (u daljnjem tekstu: nadležni tužilac).

IV - Relevantni propisi

  • 9.
    Zakon o krivičnom postupku ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 17/85, 26/86, 74/87, 57/89, 3/90 i 27/90, te "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 26/93, 14/94, 6/97, i 61/01) koji je primjenjivan u konkretnom slučaju:

"Član 370. st. 1. i 2.

Kad spisi o žalbi stignu drugostepenom sudu, predsjednik žalbenog vijeća određuje sudiju izvjestioca. Ako je riječ o krivičnom djelu za koje se goni po zahtjevu javnog tužioca, sudija izvjestilac će spise dostaviti nadležnom javnom tužiocu koji je dužan da ih razmotri i bez odgađanja vrati sudu.

Javni tužilac može, vraćajući spise, staviti svoj prijedlog ili izjaviti da će prijedlog staviti na sjednicu vijeća.

Član 371. stav 1.

O sjednici vijeća obavijestit će se onaj optuženi i njegov branilac, oštećeni kao tužilac ili privatni tužilac koji je u roku predviđenom za žalbu ili za odgovor na žalbu zahtijevao da bude obaviješten o sjednici ili je predložio održavanje pretresa pred drugostepenim sudom (čl. 373. do 375). Predsjednik vijeća ili vijeće može odlučiti da se o sjednici vijeća obavijeste stranke i kad nisu to zahtijevale, ili da se o sjednici obavijesti i stranka koja nije to zahtijevala, ako bi njihovo prisustvo bilo korisno za razrješenje stvari."

  • 10.
    Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 26/93):

"Član 5.

Neće se primjenjivati rečenica prva u stavu 1, člana 371."

  • 11.
    Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 50/03, 111/04 i 115/04):

"Član 310. stav 1.

O sjednici vijeća obavijestit će se tužilac, optuženi i njegov branilac.

Član 442. st. 1. i 3.

Postupci u krivičnim predmetima primljenim u rad kod sudova prije stupanja na snagu ovog zakona nastavit će se po odredbama ovog zakona, osim ako odredbama ovog člana nije drukčije određeno.

Postupci u predmetima iz stava 1. ovog člana u kojima je optužnica stupila na pravnu snagu nastavit će se po dosadašnjim propisima, osim ako odredbama ove glave nije drugačije određeno."

V - Apelacija

  • a)
    Navodi iz apelacije
    • 12.
      Apelant je, u svojoj apelaciji, naveo da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer nije dobio poziv, odnosno nije prisustvovao sjednici vijeća Okružnog suda koji je rješavao o njegovoj žalbi. Apelant je naveo da je Okružni sud bio obavezan da ga pozove na sjednicu vijeća po novom Zakonu o krivičnom postupku, koji se u Republici Srpskoj primjenjuje od 1. jula 2003. godine. Na taj način je, po mišljenju apelanta, on doveden u neravnopravan položaj u odnosu na nadležnog tužioca zbog čega je došlo do povrede prava na pravično suđenje.
  • b)
    Odgovor na apelaciju
    • 13.
      Okružni sud je, u odgovoru na apelaciju, naveo da je krivični postupak protiv apelanta vođen prema odredbama Zakona o krivičnom postupku koji je primjenjivan u Republici Srpskoj prije donošenja novog Zakona o krivičnom postupku, koji je stupio na snagu 1. jula 2003. godine, jer se stari zakon primjenjuje u svim predmetima u kojima je optužnica stekla pravnu snagu do navedenog datuma. Kako u konkretnom slučaju stranke u postupku nisu zahtijevale da budu pozvane na sjednicu vijeća Okružnog suda, a ni predsjednik vijeća nije smatrao da bi njihovo prisustvo bilo korisno, sud nije bio obavezan da ih pozove. Okružni sud je posebno istakao da na sjednicu vijeća nije pozvan niti joj je prisustvovao nadležni tužilac, nego je vijeće samo raspolagalo pismenim izjašnjenjem koje je bilo potrebno pribaviti u smislu člana 370. stav 1. Zakona o krivičnom postupku. Okružni sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana jer nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje.
    • 14.
      Okružno tužilaštvo je, u odgovoru na apelaciju, navelo da nijedno od apelantovih prava, kao optuženog u krivičnom postupku, nije bilo uskraćeno. Okružno tužilaštvo je, također, navelo da sjednici vijeća Okružnog suda koje je odlučivalo o apelantovoj žalbi nije prisustvovao ni zastupnik optužbe, odnosno nadležni tužilac, iz čega proizlazi da nije povrijeđeno načelo jednakosti strana u postupku.

VI - Dopustivost

  • 15.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 16.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 17.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda, broj KŽ- 2/03 od 19. jula 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, apelacija je Ustavnom sudu podnesena 12. augusta 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 18.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 19.
    Apelant pobija navedenu presudu tvrdeći da mu je tom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 20.
    Postupak pred redovnim sudovima se, u konkretnom slučaju, odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati je li neprisustvovanje apelanta sjednici vijeća drugostepenog suda koje je odlučivalo o njegovoj žalbi narušilo princip pravičnosti suđenja iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 21.
    Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01, od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
  • 22.
    Postupak mora biti u skladu sa principom kontradiktornosti, tako što optuženi mora imati informacije o svim navodima i dokazima koje je iznio javni tužilac, kao i da ima mogućnosti da odgovori na iznesene navode i dostavi druge dokaze u korist svoje odbrane. Načelo kontradiktornosti, u svojoj biti, znači priliku za stranke u krivičnom ili građanskom postupku da budu upoznate sa svim predočenim dokazima ili mišljenjima, pa čak i onim koje je iznio nezavisni član državne službe pravne pomoći, u smislu utjecaja na sudsku odluku (vidi, između ostalih izvora, i mutatis mutandis presude Me Michael protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 24. februara 1995. godine, serija A, br. 307-B, str. 53-54, str. 80. i Kerajärni protiv Finske od 19. jula 1995. godine, serija A br. 322, str. 16. st. 42).
  • 23.
    Prema praksi Ustavnog suda, apelant mora imati mogućnost da lično prisustvuje sjednici suda. Ovo se odnosi, prvenstveno, na suđenje pred prvostepenim sudom. Međutim, pravo na pravično suđenje, također, podrazumijeva pravo da se prisustvuje pred sudovima više instance koji odlučuju o žalbama, osim kada je razmatranje pred ovim sudovima ograničeno na procesna ili čisto pravna pitanja, kada lično prisustvo optuženog nije od značaja (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 557/04 od 30. novembra 2004. godine, "Službeni glasnik BiH", broj 19/05).
  • 24.
    Apelant je naveo da nije bio pozvan na sjednicu vijeća Okružnog suda, čime je taj sud, po njegovom mišljenju, postupio protivno članu 310. stav 1. Zakona o krivičnom postupku, koji se u Republici Srpskoj primjenjuje od 1. jula 2003. godine, prema kojem se o sjednici vijeća obavještavaju tužilac, optuženi i njegov branilac.
  • 25.
    Krivični postupak protiv apelanta vođen je u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku, koji je primjenjivan u Republici Srpskoj prije stupanja na snagu novog Zakona o krivičnom postupku od 1. jula 2003. godine. S obzirom da je optužni prijedlog protiv apelanta pravno osnažen 29. augusta 2000. godine, krivični postupak je vođen po odredbama ranijeg Zakona o krivičnom postupku, u smislu člana 442. stav 3. novog Zakona o krivičnom postupku. Ustavni sud smatra, suprotno apelantovim navodima, da je u konkretnom slučaju pravilno primijenjen član 371. stav 1. ranijeg Zakona o krivičnom postupku, a ne član 310. stav 1. novog Zakona o krivičnom postupku.
  • 26.
    U skladu sa članom 371. stav 1. ranijeg Zakona o krivičnom postupku, Okružni sud nije bio obavezan pozvati apelanta na sjednicu vijeća koje je odlučivalo o njegovoj žalbi, a predsjednik vijeća nije smatrao potrebnim da pozove stranke na sjednicu. Sjednici vijeća nije prisustvovao ni nadležni javni tužilac. Također, apelantova žalba se odnosila na pravnu kvalifikaciju krivičnog djela za koje je osuđen, a on nije u žalbi predložio izvođenje novih dokaza, odnosno utvrđivanje novih činjenica. Također, nadležni tužilac je, u skladu sa članom 370. stav 2. ranijeg Zakona o krivičnom postupku, dao prijedlog da se žalba odbije bez dostavljanja novih dokaza koji bi mogli imati utjecaja na odluku prvostepenog suda. S obzirom na sve navedene okolnosti, a posebno činjenicu da nijedna od stranaka u postupku nije bila prisutna sjednici vijeća Okružnog suda, nije u konkretnom slučaju povrijeđen princip jednakosti i kontradiktornosti postupka.
  • 27.
    Uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, Ustavni sud smatra da pobijana presuda nije povrijedila član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII - Zaključak

  • 28.
    Ustavni sud je zaključio da nije povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, s obzirom da, u konkrentom slučaju, Okružni sud nije bio obavezan u skladu sa ranijim Zakonom o krivičnom postupku, koji je primjenjivan u Republici Srpskoj, da pozove apelanta, odnosno stranke, na sjednicu vijeća na kojoj je odlučivano o apelantovoj žalbi. Također, kako na sjednici vijeća nije prisustvovao ni nadležni javni tužilac, a nije bilo prijedloga za izvođenje novih dokaza, odnosno utvrđivanje novih činjenica, nije povrijeđen princip jednakosti i kontradiktornosti postupka.
  • 29.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 30.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.