USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 28. juna 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 73/05
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 726/04, rješavajući apelaciju N. O., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Usvaja se apelacija N. O.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukidaju se:
- -Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Kž-163/04 od 1. juna 2004. godine,
- -Rješenje Kantonalnog suda u Odžaku broj Kv- 1/04 od 7. aprila 2004. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Odžaku, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Kantonalnom sudu u Odžaku se nalaže da, u roku od 60 dana od dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama u skladu sa članom 75. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.N. O. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sijekovca, općina Bosanski Brod, kojeg zastupa M. P., advokat iz Sarajeva, podnio je 20. augusta 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Kž-163/04 od 1. juna 2004. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Kv-1/04 od 7. aprila 2004. godine. Apelant je, 13. januara 2005. godine, dopunio apelaciju.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Kantonalnog tužiteljstva u Orašju (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužiteljstvo) zatraženo je, 19. januara i 9. marta 2005. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 28. januara 2005. godine, Kantonalni sud 31. januara 2005. godine, a Kantonalno tužiteljstvo 16. marta 2005. godine.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su 7. februara i 22. marta 2005. godine dostavljeni apelantu.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Presudom Okružnog suda Požega, Republika Hrvatska, broj K-40/90 od 20. oktobra 1992. godine, koja je postala pravosnažna 7. januara 1993. godine, apelant, državljanin Republike BiH, proglašen je krivim za počinjeno krivično djelo ubistva iz člana 35. stav 2. tačka 4. Krivičnog zakona Republike Hrvatske, za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 godina. Apelant je započeo izdržavanje izrečene kazne zatvora u Republici Hrvatskoj i u toku izdržavanja kazne zatražio nastavak izdržavanja u Bosni i Hercegovini.
- 7.Kantonalni sud je, na osnovu Sporazuma o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u krivičnim stvarima, koji je sklopljen 26. februara 1996. godine između Vlade Bosne i Hercegovine, Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Sporazum), odlučujući o Molbi Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske broj 514 od 16. juna 1997. godine za preuzimanje izvršenja kazne zatvora nad apelantom, kao i o Zahtjevu Federalnog ministarstva pravde broj 2467/97 od 24. jula 1997. godine, donio Presudu broj Kv-4/97 od 6. augusta 1997. godine. Ovom presudom Kantonalni sud je utvrdio da radnje, zbog kojih je apelant proglašen krivim po presudi Okružnog suda Požega, sadrže sve bitne elemente krivičnog djela ubistva iz koristoljublja propisanog u članu 36. stav 2. tačka 4. Krivičnog zakona Republike BiH, pa mu je na osnovu tog propisa, a u vezi sa članom 529. stav 6. preuzetog Zakona o krivičnom postupku, također izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 godina, u koju se na osnovu člana 50. preuzetog Krivičnog zakona SFRJ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 21. aprila 1992. godine i na izdržavanju izrečene kazne u Republici Hrvatskoj od 7. januara 1993. godine pa nadalje. Kantonalni sud je utvrdio da je apelant do 24. jula 1997. godine u Kaznenom zavodu Lepoglava u Republici Hrvatskoj izdržao pet godina tri mjeseca i pet dana kazne zatvora od izrečenih 15 godina zatvora. Nakon toga, apelant je nastavio sa izdržavanjem kazne zatvora u Bosni i Hercegovini.
- 8.U toku izdržavanja kazne apelant je, za vrijeme korištenja vanzavodskih pogodnosti, počinio novo krivično djelo u Republici Hrvatskoj tako da je Presudom Općinskog suda u Novoj Gradiški broj K-242/01-49 od 27. novembra 2001. godine pravosnažno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Navedenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine izdržao je u Kazneno- popravnom zavodu Lepoglava u Republici Hrvatskoj. Nakon toga, apelant je vraćen u Bosnu i Hercegovinu radi nastavka ranije započetog izdržavanja kazne zatvora.
- 9.Rješenjem Kantonalnog suda broj Kv-1/04 od 7. aprila 2004. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Vrhovnog suda broj Kž-163/04 od 1. juna 2004. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka, prema odredbi člana 392. stav 1. tačka 1. Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 43/98), izricanjem jedinstvene kazne zatvora po pravosnažnim presudama Kantonalnog suda broj Kv-4/97 od 6. augusta 1997. godine i Općinskog suda Nova Gradiška, Republika Hrvatska, broj K-242/01-49 od 27. novembra 2001. godine.
- 10.Kantonalni sud je utvrdio da se kod apelanta radi o krivičnim djelima počinjenim u stjecaju, ali da se ne mogu primijeniti odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju, jer je članom 46. stav 2. tačka 2. ranijeg Krivičnog zakona Federacije BiH propisano da, ukoliko je sud za krivična djela u stjecaju utvrdio kazne zatvora, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrđene kazne, ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih kazni niti prijeći 15 godina zatvora. Također, Kantonalni sud je zaključio da su u odnosu na apelanta sudovi pravosnažno izrekli dvije kazne zatvora, jednu u trajanju od 15 godina, a drugu u trajanju od dvije godine. Prema pravilima iz člana 46. stav 2. tačka 2. navedenog zakona, sud ne može za djela u stjecaju izreći kaznu zatvora koja prelazi 15 godina zatvora, što u konkretnom slučaju znači, kada bi se primijenila pravila o odmjeravanju kazne za djela u stjecaju, sud bi mogao izreći samo 15 godina zatvora, odnosno kaznu utvrđenu jednom presudom (presudom suda u Odžaku), dok bi se kazna od dvije godine, izrečena presudom Općinskog suda u Novoj Gradiški, potpuno izgubila. Kantonalni sud je zaključio da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe o odmjeravanju kazne za djela u stjecaju, s obzirom na visine izrečenih kazni.
- 11.Apelant je također Županijskom sudu u Požegi, Republika Hrvatska, podnio zahtjev za izricanje jedinstvene kazne zatvora u pogledu pravosnažnih presuda Županijskog suda u Požegi broj K-40/92-28 od 20. septembra 1992. godine i Općinskog suda u Novoj Gradiški broj K-242/01-49 od 27. novembra 2001. godine.
- 12.Županijski sud u Požegi, Republika Hrvatska, je Presudom broj K-40/92-70 (Kv-96/04) od 1. decembra 2004. godine, odlučujući o apelantovom prijedlogu za izricanje jedinstvene kazne, na osnovu člana 402. Zakona o krivičnom postupku Republike Hrvatske, preinačio odluku o kazni pravosnažne presude, i to presudu Županijskog suda u Požegi broj K-40/92-28 od 20. oktobra 1992. godine i presudu Općinskog suda u Novoj Gradiški broj K-242/02-49 od 27. novembra 2001. godine. Ranije izrečene kazne u navedenim presudama uzete su kao utvrđene i apelant je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina, a u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 21. aprila 1992. godine pa nadalje. Ova presuda je postala pravosnažna 20. decembra 2004. godine.
IV - Relevantni propisi
- 13.U Krivičnom zakonu Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 43/98) relevantne odredbe glase:
"Član 37. stav 1.
Zatvor ne može biti kraći od petnaest dana ni duži od petnaest godina.
Član 46. st. 1. i 2. tač. 1. i 2.
(1) Ako je učinitelj jednom radnjom ili s više radnji učinio više krivičnih djela za koja mu se istodobno sudi, sud će najprije utvrditi kazne za svako od tih djela, pa će za ta djela izreći jedinstvenu kaznu zatvora ili dugotrajnog zatvora,
(2) Jedinstvenu kaznu sud će izreći po ovim pravilima:
- 1)ako je za neko od krivičnih djela učinjenih u stjecaju utvrdio kaznu dugotrajnog zatvora, izreći će samo tu kaznu.
- 2)Ako je za krivična djela u stjecaju utvrdio kazne zatvora, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrđene kazne, ali ne smije dostignuti zbir utvrđenih kazni niti prijeći petnaest godina zatvora.
Član 47. stav 2.
Za krivično djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, dugotrajnog zatvora ili maloljetničkog zatvora sud će učinitelju izreći kaznu neovisno od ranije izrečene kazne, ako se primjenom odredbi člana 46. ovog zakona ne bi mogla ostvariti svrha kažnjavanja s obzirom na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne."
- 14.U Zakonu o krivičnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/98 i 23/99) relevantne odredbe glase:
"Član 392. stav 1. tačka 1.
(1) Pravomoćna presuda može se preinačiti i bez ponavljanja krivičnog postupka:
- 1)ako je u dvije ili više presuda protiv istog osuđenog pravosnažno izrečeno više kazni, a nisu primijenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju".
- 15.U Zakonu o krivičnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/03 ) relevantne odredbe glase:
- 15.
"Član 452. st. 1. i 3.
(1) Postupci u krivičnim predmetima primljenim u rad kod sudova do dana stupanja na snagu ovog Zakona, nastavit će se po odredbama ovog Zakona, osim ako odredbama ovog člana nije drugačije propisano.
(3) Postupci u predmetima iz stava 1. ovog člana u kojima je optužnica stupila na pravnu snagu nastavit će se po dosadašnjim propisima, osim ako odredbama ove glave nije drugačije određen".
- 16.U Sporazumu između Vlade Bosne i Hercegovine, Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Hrvatske o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima ("Službeni list RBiH" - posebno izdanje, broj 1/96) relevantne odredbe glase:
"Član 14. st. 1. i 2.
(1) Ako se preuzme izvršenje, sudovi države izvršenja uzimajući u obzir kaznu zatvora ili sigurnosnu mjeru u državi presuđenja, određuju kaznu zatvora ili sigurnosnu mjeru koju treba izvršiti prema svom pravu.
(2) Izvršenjem u drugoj državi ugovornici osuđena osoba ne smije ni u kojem slučaju biti dovedena u teži položaj nego što bi ga imala u državi presuđenja".
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 17.Apelant smatra da mu je pobijanim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te predlaže da se apelacija usvoji a pobijana rješenja ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u tome što su pravna shvatanja sudova nepravilna i nezakonita. Apelant ističe "da se kojim slučajem istovremeno sudilo i nakon provedenog glavnog pretresa za oba krivična djela utvrdile iste kazne, primjenom člana 46. stav 2. tačka 2. Krivičnog zakona Federacije BiH, sigurno je da bi izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina, što znači da bi ta kazna apsorbirala kaznu zatvora od dvije godine. Konkretnu pravnu situaciju u cijelosti je riješila odredba člana 46. stav 2. tačka 1. Krivičnog zakona Federacije BiH".
- 17.
- b)Odgovori na apelaciju
- 18.Vrhovni sud smatra da apelant neosnovano ukazuje da je trebalo primijeniti na ovaj slučaj odredbu člana 46. stav 2. tačka 1. ranijeg Krivičnog zakona Federacije BiH, jer ova zakonska odredba predviđa izricanje jedinstvene kazne dugotrajnog zatvora, a kako se u konkretnom slučaju radi o kazni zatvora, to se i nije mogla primijeniti navedena odredba koja propisuje izricanje jedinstvene kazne kada je u pitanju dugotrajni zatvor. Nadalje, Vrhovni sud ističe da je ranijim Zakonom o krivičnom postupku Federacije BiH, koji je primijenjen na ovaj slučaj, članom 37. stav 1. predviđeno da kazna zatvora ne može biti kraća od 15 dana ni duža od 15 godina, zbog čega je bilo jedino moguće primijeniti odredbu člana 46. stav 2. tačka 2. ranijeg zakona. Zakon o krivičnom postupku Federacije BiH "Službene novine Federacije BiH", broj 35/03 od 28. jula 2003. godine, ne predviđa ovaj institut. Vrhovni sud predlaže da Ustavni sud odbije apelaciju.
- 19.Kantonalni sud pobija navode apelacije i smatra da je krivični postupak proveden na način koji nije prekršio odredbe Evropske konvencije, budući da je sud u svemu postupio u skladu sa važećim procesnim i materijalnim propisima. Kantonalni sud smatra da je neosnovan navod apelacije da bi jedinstvena kazna zatvora od 15 godina apsorbirala kaznu zatvora od dvije godine, jer član 46. stav 2. tačka 1. ranijeg Krivičnog zakona Federacije BiH propisuje da samo kazna dugotrajnog zatvora apsorbira druge izrečene kazne, što u konkretnom predmetu nije slučaj.
- 20.Kantonalno tužiteljstvo navodi da je apelacija neosnovana, jer se na apelanta ne mogu primijeniti odredbe o stjecaju krivičnih djela iz člana 46. stav 2. tačka 2. Krivičnog zakona Federacije BiH. Kantonalno tužiteljstvo predlaže da se apelacija odbije.
- 18.
VI - Dopustivost
- 21.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 22.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 23.Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu.
- 24.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Vrhovnog suda broj Kž-163/04 od 1. juna 2004. godine, protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Apelant je rješenje Vrhovnog suda primio 12. jula 2004. godine, a apelaciju je podnio 20. augusta 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 25.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 26.Apelant se žali da je tokom postupka pred Vrhovnim sudom i Kantonalnim sudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje.
- 27.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 28.Član 6. Evropske konvencije je primjenjiv u slučajevima koji se odnose na utvrđivanje krivične optužbe protiv apelanta. Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
- 29.Apelant se žali protiv rješenja Vrhovnog suda i Kantonalnog suda donesenih u postupku koji je vođen po apelantovom zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka, u cilju izricanja jedinstvene kazne zatvora po pravosnažnim presudama Kantonalnog suda i Općinskog suda Nova Gradiška, Republika Hrvatska. Činjenica da se apelantovi žalbeni navodi ne odnose direktno na osnovanost krivične optužbe, već na izrečenu kaznu, ne mijenja okolnost da i ovaj postupak predstavlja dio "utvrđivanja" i stoga mora zadovoljiti minimalne standarde koje traži član 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati je li spor pred sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 85/03 od 29. septembra 2004. godine).
- 30.Iz navoda apelacije proizlazi osnovni prigovor da su tumačenje i primjena materijalnog prava, u vezi sa za objedinjavanjem kazni izrečenih po pravosnažnim presudama, bili proizvoljni.
- 31.Ustavni sud napominje da nije, općenito, nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
- 32.Prema svojoj praksi, Ustavni sud ulazi u način na koji su redovni sudovi tumačili i primijenili pozitivno pravo jedino u slučaju kada je primjena prava bila "proizvoljna ili diskriminacijska" (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 39/01 od 5. aprila 2002. godine "Službeni glasnik BiH", broj 25/02). S obzirom da iz apelacije proizlazi da su primjena i tumačenje zakona bili proizvoljni, Ustavni sud mora ispitati takve navode.
- 33.U konkretnom slučaju apelant je proglašen krivim i nadležni sud u Republici Hrvatskoj mu je izrekao kaznu zatvora. Bosna i Hercegovina je, na osnovu Sporazuma, preuzela izvršenje kazne jer je apelant njen državljanin. Prema ovom Sporazumu pretpostavka za izvršenje kazne zatvora u državi koja nije država presuđenja je da nadležni sud te države odredi kaznu koja će biti izvršena na osnovu domaćeg zakona, uz uvjet da "osoba ne smije ni u kojem slučaju biti dovedena u teži položaj nego što bi ga imala u državi presuđenja". Nadležni sud u Bosni i Hercegovini je utvrdio kaznu zatvora i apelant je izdržavao kaznu u Bosni i Hercegovini. Međutim, za vrijeme izdržavanja kazne je počinio novo krivično djelo zbog kojeg ga je sud u Republici Hrvatskoj, gdje je i izdržavao tu kaznu, osudio na kaznu zatvora i vratio ga u Bosnu i Hercegovinu radi izdržavanja preostalog dijela ranije izrečene kazne. Nakon toga apelant se obratio i sudu u Bosni i Hercegovini i sudu u Republici Hrvatskoj radi izricanje jedinstvene kazne. Apelantov zahtjev kao neosnovan odbili su Vrhovni sud 1. juna 2004. godine, a Kantonalni sud 7. aprila 2004. godine.
- 34.Naknadno, nadležni Županijski sud u Požegi, Republika Hrvatska, Presudom broj K-40/92-70 (Kv-96/04) od 1. decembra 2004. godine, odlučujući o apelantovom prijedlogu za izricanje jedinstvene kazne, na osnovu člana 402. Zakona o krivičnom postupku Republike Hrvatske, preinačio je odluke pravosnažnih presuda Županijskog suda u Požegi, broj K-40/92-28 od 20. oktobra 1992. godine i Općinskog suda u Novoj Gradiški, broj K-242/02-49 od 27. novembra 2001. godine u pogledu kazne. Ranije izrečene kazne u navedenim presudama uzete su kao utvrđene i apelant je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina, a u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 21. aprila 1992. godine, pa nadalje. Ova presuda je postala pravosnažna 20. decembra 2004. godine.
- 35.Ustavni sud uočava da je čl. 37. stav 1. i 46. stav 2. tačka 2. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine propisano da zatvor ne može biti duži od 15 godina i, ako su za krivična djela u stjecaju utvrđene kazne zatvora, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrđene kazne, ali ne smije dostići zbir utvrđenih kazni, niti prijeći 15 godina zatvora. Dakle, primjenom zakonskog pravila ne smije se prijeći opći maksimum od 15 godina. Osim toga, u konkretnom slučaju u vezi sa objedinjavanjem kazni apelantu donesene su dvije različite odluke. Pobijanim rješenjima Vrhovnog suda i Kantonalnog suda donesena je odluka koja je za apelanta nepovoljnija u odnosu na presudu Županijskog suda u Požegi u Republici Hrvatskoj.
- 36.Ustavni sud smatra da u situaciji u kojoj je Bosna i Hercegovina kao država ugovornica, odnosno država izvršenja preuzela izvršenje kazne, apelant kao osuđena osoba ne smije ni u kojem slučaju, pa ni u konkretnom slučaju, biti doveden u teži položaj nego što bi ga imao u Republici Hrvatskoj kao državi presuđenja.
- 37.Prema navedenom, budući da kazna zatvora ne može prijeći zakonski maksimum od 15 godina, a apelant istovremeno ne smije biti doveden u teži položaj nego što bi ga imao u Republici Hrvatskoj, Ustavni sud zaključuje da je Kantonalni sud obavezan uzeti u obzir u ponovnom postupku presudu Županijskog suda u Požegi Republika Hrvatska.
- 38.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je osporenim rješenjima prekršeno apelantovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII - Zaključak
- 39.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 40.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.