Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 28. juna 2005. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 78/05
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 456/04, rješavajući apelaciju H. Z., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija H. Z., podnesena protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Rev-19/03 od 4. marta 2004. godine, Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Gž-159/03 od 19. septembra 2003. godine i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj P-528/01-I-4 od 18. februara 2003. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    H. Z. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Brčkog, koju zastupa O. M., advokat iz Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, podnijela je 12. maja 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj Rev-19/03 od 4. marta 2004. godine, Presude Apelacionog suda broj Gž-159/03 od 19. septembra 2003. godine i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-528/01-I-4 od 18. februara 2003. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Apelacionog suda i Osnovnog suda zatraženo je 14. januara 2005. godine da dostave odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Odgovor na apelaciju Apelacioni sud je dostavio 8. februara 2005. godine, a Osnovni sud 7. februara 2005. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Vlade Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, učesnika u postupku, zatraženo je 14. januara 2005. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 5.
    Vlada Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Brčko Distrikta) je 7. februara 2005. godine dostavila odgovor na apelaciju.
  • 6.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Apelacionog suda, Osnovnog suda i Vlade Brčko Distrikta su 14. juna 2005. godine dostavljeni apelantici.

III - Činjenično stanje

  • 7.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 8.
    Osnovni sud je Presudom broj P-528/01-I-4 od 18. februara 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Apelacionog suda broj Gž.159/03 od 19. septembra 2003. godine, odbio kao neosnovan apelanticin tužbeni zahtjev protiv tuženog Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt), u kojem je tražila da se Brčko Distrikt obaveže da joj na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede časti i ugleda isplati iznos od 200.000 KM. Apelantica je u svojoj tužbi navela da je, do 21. marta 2001. godine, obavljala dužnost šefa Odjeljenja za obrazovanje u Vladi Brčko Distrikta, kada ju je sa dužnosti smijenio vršilac dužnosti Supervizora Brčko Distrikta. Dalje je navela da su prije, u toku i nakon postupka njenog opoziva organi i funkcioneri Brčko Distrikta povrijedili njen ugled i čast različitim neistinitim obavještenjima vršioca dužnosti Supervizora Brčko Distrikta i javnosti o navodnim apelanticinim zloupotrebama mjesta šefa odjeljenja, ali i nanošenjem duševnih bolova zbog povrede njenog ugleda i časti. Apelantica je tražila naknadu štete na osnovu člana 172. Zakona o obligacionim odnosima, navodeći da su vjerovatno neki članovi Vlade Brčko Distrikta ili drugi odgovorni radnici u Vladi Brčko Distrikta pogrešno informirali vršioca dužnosti Supervizora Brčko Distrikta o njenoj navodnoj zloupotrebi položaja, što je rezultiralo njenim opozivom sa funkcije. U postupku je utvrđeno da je vršilac dužnosti Supervizora Brčko Distrikta smijenio apelanticu sa funkcije zbog zloupotrebe položaja u korist ličnih interesa, nakon što su organi Vlade Brčko Distrikta proveli akciju kako bi zaustavili zloupotrebu službenih položaja viših zvaničnika Vlade Brčko Distrikta. O navedenoj akciji Vlade Brčko Distrikta obaviještena je javnost saopćenjem Ureda visokog predstavnika od 22. marta 2001. godine, u kojem je, između ostalog, navedeno da je apelantica zloupotrijebila svoj položaj u korist firme čiji je vlasnik njen blizak srodnik. Apelantica je u postupku pokušala dokazati da je navedenim radnjama Brčko Distrikta, a posebno obavještavanjem javnosti o njenoj smjeni, za nju nastala šteta čiju je naknadu tražila. U presudama je zaključeno da apelantica nije dokazala da su joj organi Brčko Distrikta prouzrokovali štetu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svoje funkcije, te da stoga Brčko Distrikt nije odgovoran za štetu čiju naknadu apelantica traži zbog povrede časti i ugleda. Apelantica je protiv drugostepene presude izjavila reviziju Apelacionom sudu.
  • 9.
    Apelacioni sud je Presudom broj Rev.19/03 od 4. marta 2004. godine odbio apelanticinu reviziju kao neosnovanu. U presudi je zaključeno da u konkretnom slučaju nije dokazana uzročna veza između štete i radnji organa Brčko Distrikta, kako bi se apelantici mogla dosuditi pravična naknada iz člana 200. u vezi sa članom 172. Zakona o obligacionim odnosima.

IV - Relevantni propisi

  • 10.
    Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85 i 57/89, te "Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94)

"Član 172.

Pravna osoba odgovara za štetu koju njezin organ uzrokuje trećoj osobi u obavljanju ili u vezi sa obavljanjem svojih funkcija.

Ako za određeni slučaj nije šta drugo u zakonu određeno, pravna osoba ima pravo na naknadu od osobe koja je štetu skrivila namjerno ili krajnjom nepažnjom.

To pravo zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana isplaćene naknade štete."

Član 200. stav 1.

Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, narušenosti, povrede ugleda časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliske osobe te za strah sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a osobito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete, a i kad nje nema."

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 11.
    Apelantica je navela da je povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer na potpuno utvrđeno činjenično stanje pred prvostepenim sudom revizijski sud nije pravilno primijenio član 172. u vezi sa članom 200. Zakona o obligacionim odnosima, zbog čega je odbio apelanticinu reviziju. Također je navela da "minimum prava na fer suđenje jeste da revizijski sud da razloge zbog čega ne prihvata razloge istaknute u reviziji." U ostalom dijelu apelacije apelantica ponavlja navode iz žalbe prvostepenom sudu i revizije Apelacionom sudu o tome da nije ona bila odgovorna za propuste zbog kojih je smijenjena sa funkcije, te da ju je u tom smislu zlonamjerno optužila Vlada Brčko Distrikta, zbog čega su joj povrijeđeni ugled i čast.

b) Odgovor na apelaciju

  • 12.
    Apelacioni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da ne stoje apelanticine tvrdnje o povredi prava na pravično suđenje jer navodno revizioni sud nije prihvatio razloge istaknute u reviziji. Takvi apelanticini navodi su, po mišljenju Apelacionog suda, u suprotnosti sa sadržajem osporene presude u čijem obrazloženju su na str. 2. i 3. dati jasni i konkretni razlozi u vezi sa svim navodima revizije koji se odnose na činjenice koje su od odlučnog značaja za ishod spora. Također, kako se dalje navodi u odgovoru, ne stoje apelanticini navodi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava jer u konkretnom slučaju apelantica nije dokazala da joj je Brčko Distrikt na bilo koji način uzrokovao štetu, te ga se nije ni moglo obavezati na naknadu štete.
  • 13.
    Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da ne stoje navodi o povredi apelanticinog prava na pravično suđenje i prava na imovinu jer je taj sud proveo postupak propisan zakonom, proveo dokaze koje je apelantica predložila, utvrdio sve činjenice relevantne za odluku i kako nije našao dokazanim i osnovanim navode o povredi odbio apelantičin tužbeni zahtjev. Dalje je navedeno da time što nije dokazano postojanje pravnog osnova, odnosno osnovanosti apelanticinog tužbenog zahtjeva, istovremeno je dokazano da ona nema pravo na isplatu traženog iznosa, zbog čega je neosnovano njeno pozivanje na zaštitu prava na neometano uživanje imovine, s obzirom da ona tu imovinu nije ni stekla. Iz navedenih razloga, Osnovni sud je predložio da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana.
  • 14.
    Vlada Brčko Distrikta je u odgovoru na apelaciju navela da je apelantica imala pravično suđenje pred redovnim sudovima jer je svaki njen prijedlog u tom postupku usvojen i provedeni su svi dokazi (saslušani svjedoci, provedeno vještačenje sudskog vještaka neuropsihijatra i psihologa). U konkretnom slučaju je odbijen tužbeni zahtjev jer nije utvrđena uzročna veza između štete i radnji štetnika (Brčko Distrikta i njegovih organa). Naime, kako se navodi u odgovoru, Vlada Brčko Distrikta niti bilo koji njen organ nisu tvrdili da je apelantica zloupotrijebila svoj položaj, jer je njena smjena bila posljedica izvještaja o izvršenoj kontroli pravilnosti i zakonitosti primjene procedure nabavki od dobavljača - firme čiji je vlasnik njena snaha, što apelantica nije osporila. Također, navodi se u odgovoru, apelantica nije dokazala da je neki organ Brčko Distrikta dao vršiocu dužnosti Supervizora Brčko Distrikta neku netačnu informaciju koja bi narušila apelanticinu čast i ugled, a u saopćenju od 22. marta 2001. godine je iznesen stav Ureda visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, a ne Vlade Brčko Distrikta. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.

VI - Dopustivost

  • 15.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 16.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 17.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Apelacionog suda, broj Rev-19/03 od 4. marta 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelantica je primila 2. aprila 2004. godine, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 12. maja 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 18.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 19.
    Apelantica pobija navedene presude, tvrdeći da je njima povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
    • a)
      Pravo na pravično suđenje

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 20.
    U konkretnom slučaju, radi se o sporu zbog naknade štete, dakle predmetna se apelacija tiče "utvrđivanja građanskih prava i obaveza", pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Ustavni sud će ispitati je li spor pred sudom bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 21.
    Ustavni sud nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke ovih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
  • 22.
    Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
  • 23.
    Apelantica je navela da je u njenom slučaju pogrešno primijenjen član 172. Zakona o obligacionim odnosima u vezi sa članom 200. tog zakona, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje. Po njenom mišljenju nesporno je da su joj organi Brčko Distrikta nanijeli štetu svojim radnjama prije, u toku i nakon njene smjene sa funkcije.
  • 24.
    Ustavni sud smatra da je u postupku pred Osnovnim sudom nesporno utvrđeno da je odluku o apelanticinom opozivu sa funkcije Supervizor Brčko Distrikta donio na osnovu materijalne dokumentacije i utvrđenih činjenica, a ne usmenih navoda odnosno neprovjerenih ili netačnih informacija od organa ili funkcionera Brčko Distrikta. Također je utvrđeno da je Supervizor jasno, u obrazlaganju svoje odluke, naveo da je apelanticin opoziv uslijedio kao rezultat gubitka povjerenja koju je Supervizor imao u apelanticu. Na osnovu takvih utvrđenja redovni sudovi su zaključili da Brčko Distrikt nije odgovoran za štetu, zbog čega je apelanticin zahtjev odbijen kao neosnovan.
  • 25.
    Nesporno je i za apelanticu da su redovni sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje. Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije pogrešno primijenjen član 172. Zakona o obligacionim odnosima u vezi sa članom 200. tog zakona. Također ne stoje apelanticini navodi da reviziona presuda ne sadrži razloge zbog kojih je revizija odbijena. Naime, i reviziona presuda i nižestepene presude sadrže jasne razloge i obrazloženja. Također, ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan. Uzimajući u obzir postupak u cjelini, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede prava na pravično suđenje.
  • 26.
    Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.
    • c)
      Pravo na imovinu
  • 27.
    Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelanticine navode u vezi sa povredom prava na imovinu, s obzirom na zaključak u vezi sa povredom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII - Zaključak

  • 28.
    Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer se apelantica žali na pogrešnu primjenu materijalnog prava u postupku koji je okončan osporenim presudama, a Ustavni sud nije utvrdio osnovanost ovih navoda niti postojanje drugih elemenata koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
  • 29.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
  • 30.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

VLADA ZENIČKO-DOBOJSKOG KANTONA

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.