Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA O MERITUMU

na sjednici održanoj 17. novembra 2005. godine, donio je

ODLUKU O MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 20/06.
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 977/04, rješavajući apelaciju Zdravka Stevanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Miodrag Simović, potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija Zdravka Stevanovića, podnesena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj Kž-393/03 od 25. juna 2004. godine i Presude Osnovnog suda u Bijeljini broj K-404/01 od 9. septembra 2003. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Herce- govine".

I. Uvod

  • 1.
    Zdravko Stevanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine kojeg zastupa Momir M. Radulović, advokat iz Bijeljine, podnio je 9. novembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-393/03 od 25. juna 2004. godine i Presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-404/01 od 9. septembra 2003. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu tada važećeg člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Okružnog suda i Osnovnog suda, te od Okružnog tužilaštva u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo), zatraženo je 14. februara 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Okružni sud i Osnovni sud su odgovore na apelaciju dostavili 28. februara 2005. godine, a Okružno tužilaštvo 24. februara 2005. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su 12. oktobra 2005. godine dostavljeni apelantu.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Presudom Osnovnog suda u Bijeljini broj K-404/01 od 9. septembra 2003. godine, apelant je proglašen krivim za krivično djelo posredovanja u vršenju prostitucije iz člana 251. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske-opći dio (u daljnjem tekstu: KZ RS). Apelantu je za navedeno krivično djelo izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i mjera bezbjednosti zabrane obavljanja ugostiteljske djelatnosti u trajanju od dvije godine.
  • 7.
    Tokom prvostepenog postupka Osnovni sud je proveo predložene dokaze, pa su saslušani svjedoci optužbe i odbrane, a pročitani su i iskazi oštećenih djevojaka, koji su dati tokom istrage.
  • 8.
    Okružni sud je pobijanom Presudom broj Kž-393/03 od 25. juna 2004. godine apelantovu žalbu djelimično uvažio, prvostepenu presudu preinačio u dijelu odluke o kazni tako da je apelant za isto krivično djelo na osnovu istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora od jedne godine. Okružni sud je preinačio prvostepenu presudu u odluci o kazni smatrajući da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može u potpunosti ostvariti i sa kaznom zatvora u trajanju od jedne godine. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala nepromijenjena.
  • 9.
    Okružni sud je, razmatrajući apelantove žalbene navode, zaključio da čitanje iskaza svjedokinja, datih u istražnom postupku, ne predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. Naime, iako se apelant nije saglasio sa čitanjem iskaza svjedokinja, koji su dati u istrazi, Okružni sud je zaključio uvidom u dokaze u spisima da je Osnovni sud sasvim pravilno primijenio odredbe Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP) s obzirom na dostupnost svjedokinja sudu i svim drugim okolnostima vezanim za ukupan postupak pred sudom, imajući u vidu i druge dokaze konkretnog slučaja na kojima se zasniva pobijana presuda Osnovnog suda. Također, Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo pravilne zaključke u pogledu postojanja krivičnog djela i apelantove krivične odgovornosti, te da je pravilno primijenio materijalno pravo.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 10.
    Apelant smatra da mu je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te predlaže da se apelacija usvoji, a pobijane odluke ukinu. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u tome što su na glavnom pretresu pročitane izjave svjedoka koje su date u istražnom postupku. Naime, apelant navodi da ni on ni njegov branilac nisu bili prisutni prilikom davanja iskaza ovih svjedokinja u istrazi. Apelant smatra da čitanje iskaza svjedokinja datih u istražnom postupku predstavlja povredu odredaba krivičnog postupka, a time i prava na pravično suđenje. Apelant ističe da su maternji jezici svjedokinja rumunski i moldavski, a da prevodilac koji je bio prisutan "ne zna ni jednu jedinu riječ moldavskog ili rumunskog jezika".

b) Odgovori na apelaciju

  • 11.
    Okružni sud pobija navode apelacije i ističe da u krivičnom postupku protiv apelanta nije bilo bitnih povreda krivičnog postupka, niti kršenja apelantovih ustavnih prava, ističući da je krivično vijeće Okružnog suda navode iznijete u žalbi protiv presude Osnovnog suda, koji su sada iznijeti i u apelaciji, ocijenilo neosnovanim jer nisu učinjene nikakve povrede Zakona o krivičnom postupku, niti su povrijeđena apelantova ustavna prava vezana za pravično suđenje. S obzirom na navedeno, Okružni sud predlaže da se apelacija odbije.
  • 12.
    Osnovni sud također pobija navode apelacije i smatra da je krivični postupak proveden na način koji nije prekršio odredbe Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), budući da je sud u svemu postupio u skladu sa tada važećim procesnim i materijalnim propisima. Osnovni sud navodi da je tačno to da je u toku postupka saslušano u svojstvu svjedoka-oštećenih devet svjedokinja, od kojih su dvije državljanke Rumunije, a sedam državljanke Moldavije. Na glavnom pretresu iskazi svih ovih svjedokinja-oštećenih koje su one dale prethodno u toku istrage su pročitani na prijedlog zamjenika okružnog javnog tužioca u Bijeljini. Svi ovi iskazi su pročitani na osnovu člana 333. ZKP-a, uz obrazloženje zašto je sud njihove iskaze pročitao. Navedeno je da se radi o stranim državljankama koje su u istrazi saslušane neposredno nakon podizanja optužnice, da su više puta pozivane i obavještavane da prisustvuju glavnom pretresu, te kako nisu pristupile na glavni pretres sud je odlučio da njihove iskaze pročita, jer je njihov dolazak na glavni pretres bio neizvjestan, odnosno otežan. Osnovni sud smatra da ovim nije povrijeđeno nikakvo apelantovo pravo, navodeći da je Zakon o krivičnom postupku koji je važio u vrijeme kada je vođen krivični postupak dozvoljavao mogućnost da se iskazi svjedoka koji su prethodno saslušani pred sudom mogu pročitati, između ostalog, ako se radi o svjedocima čiji je dolazak na sud nemoguć ili znatno otežan, što je u ovom predmetu bio slučaj. Osnovni sud, također, navodi da je neosnovan dio apelacije u kojem se tvrdi da su iskazi svjedokinja-oštećenih pribavljeni nezakonito, odnosno bez upozorenja da imaju pravo na prevodioca. Uvidom u zapisnik o saslušanju tih svjedokinja utvrđeno je da su one saslušane u prisustvu službenih lica i prevodioca, dok je za jednu od svjedokinja konstatirano da govori srpski jezik. Osnovni sud predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
  • 13.
    Okružno tužilaštvo u svom odgovoru također pobija navode apelacije i navodi da nije došlo do kršenja apelantovih prava, potvrđujući da su u postupku pročitani iskazi svjedoka-oštećenih. Okružno tužilaštvo ističe da je Osnovni sud dao valjane razloge zašto je to učinjeno, smatrajući da nema nijednog razloga da se apelacija usvoji.

V. Relevantni propisi

  • 14.
    U Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni list SFRJ" br. 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01) relevantne odredbe glase:

"Član 328.

Ako je svjedok ili vještak pri ranijem saslušanju naveo činjenice kojih se više ne sjeća ili ako odstupi od svog iskaza, predočit će mu se raniji iskaz, odnosno ukazat će mu se na odstupanje i upitat će se zašto sada iskazuje drukčije, a po potrebi pročitat će se njegov raniji iskaz ili dio tog iskaza.

Član 333.

(1) Van slučajeva koji su posebno predviđeni u ovom zakonu, zapisnici o iskazima svjedoka, saoptuženih ili već osuđenih učesnika u krivičnom djelu ili druga pismena o nalazu i mišljenju vještaka, mogu se po odluci vijeća pročitati samo u ovim slučajevima:

  • 1.
    ako su ispitana lica umrla, duševno oboljela ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred sud nemoguć ili znatno otežan zbog starosti, bolesti ili drugih važnih uzroka; Š...Ć

Član 364.

(1) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji:

Š...Ć

  • 8)
    ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona ne može zasnivati presuda, osim ako je, s obzirom na druge dokaze, očigledno da bi i bez tog dokaza bila donesena ista presuda; Š...Ć"

VI. Dopustivost

  • 15.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 16.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 17.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj Kž-393/03 od 25. juna 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Kako je apelantu ova presuda Okružnog suda uručena 17. septembra 2004. godine, a apelacija je podnesena 9. novembra 2004. godine, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena u roku od 60 dana kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 18.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 19.
    Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačka d. Evropske konvencije.
  • 20.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
    • 21.
      Član 6. st. 1. i 3. tačka d. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

  • 3.
    Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:

d. da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoke optužbe".

  • 22.
    U konkretnom slučaju, radi se o krivičnom postupku u kojem je apelant proglašen krivim za krivično djelo propisano zakonom, te je osuđen na kaznu zatvora. Dakle, ishod predmetnog postupka bio je od odlučujućeg značaja za utvrđivanje "osnovanosti bilo kakve krivične optužbe" protiv apelanata, pa je član 6. Evropske konvencije primjenjiv. Stoga, Ustavni sud treba ispitati da li je pobijanim presudama povrijeđeno apelantovo pravo iz člana 6. Evropske konvencije. Naime, u apelaciji se naglašava da su na glavnom pretresu pročitani iskazi svjedokinja dati u istražnom postupku, te da je na osnovu tih iskaza sud donio presudu, a da nije osigurao prisustvo tih svjedokinja na glavnom pretresu, čime je apelantu uskraćena mogućnost da ispita ove svjedoke optužbe.
  • 23.
    Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava "u principu sud ne procjenjuje da li su izjave svjedoka bile na ispravan način usvojene kao dokazna građa" (vidi Evropski sud za ljudska prava, Kostovski protiv Holandije, presuda od 20. novembra 1989. godine, serija A-166), a takvu praksu slijedi i Ustavni sud (vidi Odluku broj AP 525/04 od 18. januara 2005. godine). Osim toga, Ustavni sud, u principu, nije nadležan da vrši procjenu činjeničnog stanja koju su izvršili redovni sudovi, ukoliko utvrđene činjenice i dokazi na kojima se presuda zasniva ne izgledaju proizvoljno i neprihvatljivo.
  • 24.
    Član 6. stav 3. tačka d. Evropske konvencije sadrži dva prava: 1) pravo optuženog da mu se omogući da ispituje svjedoka optužbe i 2) pravo na saslušanje svjedoka odbrane pod istim uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe. Ova prava su nezavisna jedno od drugog (vidi Evropski sud za ljudska prava, Unterpertinger protiv Austrije, presuda od 24. novembra 1986. godine, serija A-110). Ustavni sud smatra da ova odredba zahtijeva da se optuženi stavi u položaj potpune jednakosti sa tužiocem, te da mu se omogući da ispita i ospori svjedočenje svjedoka optužbe, kao i da pozove i ispita svoje svjedoke pod istim uvjetima. Međutim, Ustavni sud naglašava da ova odredba nema apsolutno dejstvo, tj. ovo pravo optuženog nije neograničeno. Naprimjer, postoje slučajevi kada zakon ne dozvoljava da optuženi direktno ispituje svjedoka optužbe, u slučajevima u kojima se koriste iskazi tzv. "zaštićenih svjedoka". Osim toga, postoje situacije kada, zbog objektivnih okolnosti, nije moguće na glavnom pretresu saslušati svjedoka koji je već dao iskaz u prethodnom postupku bez prisustva optuženog ili njegovog branioca (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 105/03 od 30. novembra 2004. godine, st. 25-27).
  • 25.
    U konkretnom slučaju, iz pobijanih presuda nesumnjivo proizlazi da su iskazi svjedokinja, koji su dati tokom istrage, pročitani na glavnom pretresu. Redovni sudovi su dali logično obrazloženje u pogledu toga zašto se čitaju iskazi ovih svjedoka, a Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali da je procesni zakon u konkretnom slučaju proizvoljno primijenjen.
  • 26.
    Osim toga, iz obrazloženja osporenih presuda vidljivo je da se odluke redovnih sudova ne temelje isključivo na iskazima svjedokinja-oštećenih, već i na drugim dokazima, iz kojih je prvostepeni sud nesumnjivo zaključio da je apelant počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret. U tom pravcu sud je izveo dokaze saslušanjem još pet svjedoka, od kojih su dva radila kao konobari u noćnom baru i koji su potvrdili da su u tom baru pružane seksualne usluge za novac, da su za to korištene oštećene, te da su posjetioci za navedene usluge novac predavali konobarima. Ovi svjedoci su bili prisutni kritične večeri, kada je policija zatekla i jednu od oštećenih u sobi sa klijentom. Dokazi koje je prvostepeni sud proveo u potpunosti se, prema zaključku redovnih sudova, slažu sa iskazima svjedokinja-oštećenih datih u istrazi, za šta su redovni sudovi dali uvjerljiva obrazloženja. Razloge zbog kojih su prihvaćeni uvjerljivim iskazi svjedoka, između ostalih i svjedoka koji su zaposleni kod apelanta, sudovi su razložno obrazložili utvrdivši da je apelant počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret. Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali da su redovni sudovi proizvoljno utvrdili apelantovu odgovornost za navedeno krivično djelo ili da su, u bilo kom dijelu, proizvoljno primijenili zakon. Ustavni sud također ukazuje da su svi ovi apelantovi navodi već bili predmetom apelantove žalbe protiv prvostepene presude, pa je i Okružni sud u vezi s tim dao detaljna obrazloženja, koja ni na koji način ne izgledaju proizvoljna.
  • 27.
    U vezi sa apelantovim navodima o tome da je svjedokinjama trebalo obezbijediti prevodioca za davanje iskaza, koji zna njihov maternji jezik jer se radilo o stranim državljankama, Ustavni sud konstatira da iz dokaza u spisima proizlazi da su svjedokinje imale mogućnost korištenja usluga prevodioca. Ustavni sud smatra da nema elemenata koji bi ukazivali da je pravo apelanata na pravično suđenje prekršeno zato što saslušanje ovih svjedokinja nije obavljeno uz pomoć prevodioca. Apelantovi navodi vezani za ovo pitanje su potpuno paušalni i ničim potkrijepljeni.
  • 28.
    Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja apelantovih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačka d. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

  • 29.
    Ustavni sud zaključuje da nema kršenja člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačka d. Evropske konvencije, zato što čitanje iskaza svjedoka koji "zbog važnih razloga" nije mogao pristupiti na glavni pretres, na način propisan zakonom, nije samo po sebi kršenje prava na pravično suđenje, a osporene presude se ne zasnivaju isključivo na tim iskazima, već i na iskazima drugih svjedoka i drugim materijalnim dokazima. Osim toga, ne postoji kršenje prava na pravično suđenje kada se apelantovi navodi odnose isključivo na pitanje sudijske procjene dokaza u krivičnom postupku i na primjenu pozitivno-pravnih propisa na utvrđeno činjenično stanje, ukoliko nema drugih, odlučujućih elemenata koji bi ukazivali da je ocjena dokaza ili primjena materijalnog prava bila proizvoljna.
  • 30.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 31.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.