USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o meritumu
na sjednici održanoj 13. oktobra 2005. godine, donio je
ODLUKU O MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 20/06>
OBRAZLOŽENJE
Mato Tadić, predsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Šefika Mukića, podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-710/03 od 31. augusta 2004. godine i Presude Općinskog suda I u Sarajevu broj PR-125/01 od 29. januara 2003. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Šefik Mukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jajca, kojeg zastupa Igor Sjerikov, advokat iz Banje Luke, podnio je 8. novembra 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), kao i protiv Presude Kantonalnog suda broj Gž-710/03 od 31. augusta 2004. godine, i Općinskog suda I u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Pr-125/01 od 29. januara 2003. godine. Dopunu apelacije apelant je dostavio 8. decembra 2004. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda zatražen je odgovor na apelaciju 6. i 25. maja 2005. godine, 29. jula 2005. godine, a 26. augusta 2005. godine i dostavljanje na uvid kompletnog spisa broj Pr-125/01.
- 3.Na osnovu člana 22. stav 2. Pravila Ustavnog suda, od učesnika u postupku, Hidrogradnje Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 6. maja 2005. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
- 4.Kantonalni sud dostavio je odgovor na apelaciju 17. maja 2005. godine, a tuženi 23. maja 2005. godine. Općinski sud dostavio je 2. septembra 2005. godine sudski spis broj RS-125/01 na uvid, dok odgovor na apelaciju nije dostavio.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i tuženog dostavljeni su apelantu 6. septembra 2005. godine.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz dostavljenog spisa, kao i iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Apelant je, kao radnik tuženog, doživio povredu na radu na gradilištu u Iraku 25. marta 1990. godine. Apelant je dostavio prijedlog za naknadu štete Osnovnom sudu udruženog rada Banja Luka 27. augusta 1990. godine, koji se Rješenjem broj Rs-III-146/90 od 27. decembra 1990. godine proglasio mjesno nenadležnim. Po pravosnažnosti rješenja spis je dostavljen na nadležni postupak Osnovnom sudu udruženog rada u Sarajevu.
- 8.Predmet je kod Osnovnog suda udruženog rada u Sarajevu zaveden pod brojem RS-916/91, ali zbog ratnih dejstava nije održana nijedna rasprava. S obzirom na prestanak rada sudova udruženog rada svi spisi su trebali biti dostavljeni na postupak redovnim sudovima. Usljed ratnih dejstava jedan broj spisa Suda udruženog rada Sarajevo je uništen, među kojima i spis apelantovog predmeta, broj RS-916/91.
- 9.Apelant je 6. novembra 1998. godine Općinskom sudu u Jajcu podnio prijedlog za rekonstrukciju spisa Osnovnog suda udruženog rada u Sarajevu broj RS-916/91. Osnovni sud u Jajcu se Rješenjem broj RS-49/98 od 30. novembra 1998. godine proglasio mjesno nenadležnim. Na navedeno rješenje apelant je 21. decembra 1998. godine uložio žalbu. Odlučujući o žalbi Kantonalni sud u Travniku je Rješenjem broj Gž-25/99 od 25. marta 1999. godine odbio žalbu i prvostepeno rješenje potvrdio. Kantonalni sud u Travniku vratio je spis Općinskom sudu u Jajcu 23. aprila 1999. godine. Općinski sud u Jajcu dostavio je predmet na nadležan postupak Općinskom sudu u Sarajevu 9. marta 2001. godine.
- 10.Predsjednik Općinskog suda je Rješenjem broj Su-906/01 od 12. juna 2001. godine dozvolio postupak obnavljanja - rekonstrukcije spisa koji je dobio poslovni broj Pr-125/01.
- 11.U okviru navedenog postupka, pred Općinskim sudom zakazane su rasprave po datumima kako slijedi: 26. septembar 2001. godine, 31. oktobar 2001. godine, 13. decembar 2001. godine, 14. februar 2002. godine, 4. april 2002. godine, 4. juni 2002. godine, 12. decembar 2002. godine i 29. januar 2003. godine
- 12.Apelantov punomoćnik je bio prisutan na svim raspravama u postupku pred Općinskim sudom. Rasprava od 26. septembra 2001. godine je odložena jer je punomoćnik tuženog isti dan imao raspravu u Kaknju i molio da se rasprava odgodi. Rasprava od 31. oktobra 2001. godine odgođena je jer nije bio prisutan punomoćnik tuženog, a apelantov punomoćnik je u spis uložio dokumentaciju na koju se trebao tuženi očitovati. Na raspravi, koja je održana 4. juna 2002. godine, apelantov punomoćnik predložio je vještačenje vještaka medicinske struke radi utvrđivanja umanjenja opće životne aktivnosti nakon pretrpljenih povreda na radu, intenziteta pretrpljenih bolova i dužine njihovog trajanja. Rasprava je odložena na neodređeno vrijeme, a apelantovom punomoćniku je naloženo da uplati 200 KM na ime troškova vještačenja. Apelant je 20. juna 2002. godine obavijestio sud da je uplatio 200 KM na ime medicinskog vještačenja. Sud je pozvao 1. jula 2002. godine vještaka medicinske struke da odmah preuzme spis radi vještačenja. Vještak medicinske struke dostavio je svoj nalaz i mišljenje 12. oktobra 2002. godine. Podneskom od 23. novembra 2002. godine apelant je precizirao tužbeni zahtjev i tražio da mu se na ime naknade nematerijalne štete nadoknadi iznos od 15.000 KM sa zakonskom kamatom počevši od dana izrade nalaza vještaka medicinske struke od 12. oktobra 2002. godine pa do isplate.
- 13.Općinski sud je Presudom broj Pr-125701 od 29. januara 2003. godine obavezao tuženog da na ime nematerijalne štete, i to na ime umanjenja opće životne sposobnosti, apelantu isplati iznos od 2.800,00 KM na ime pretrpljenih bolova iznos od 1.500,00 KM i na ime pretrpljenog straha iznos od 800,00 KM, ili ukupno iznos od 5.100,00 KM, sa zakonskom kamatom počevši od dana presuđenja, 29. januara 2003. godine, pa do isplate kao i da mu nadoknadi troškove postupka. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen.
- 14.U obrazloženju presude Općinski sud navodi da je u toku postupka utvrđena odgovornost tuženog, a da dosuđeni iznos predstavlja primjerenu naknadu težini, obimu i stepenu doživljenih povreda sa posljedicama umanjenja opće životne aktivnosti, te obimu i stepenu pretrpljenog bola i straha. Općinski sud ističe da su kamate dosuđene od dana presuđenja pa do konačne isplate u skladu sa sudskom praksom u vrijeme presuđenja.
- 15.Nakon što je apelant izjavio žalbu protiv prvostepene presude 20. marta 2003. godine spis je, 14. aprila 2004. godine, dostavljen Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji je Presudom broj Gž-710/03 od 31. augusta 2004. godine žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu. U obrazloženju presude Kantonalni sud ističe da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo i u tom pravcu dao valjane razloge koji i taj sud u cijelosti prihvata.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 16.Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 17.Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u tome što u njegovom slučaju odluka nije donesena u razumnom roku. Apelant naglašava da je prijedlog za naknadu štete podnesen još 1990. godine Osnovnom sudu udruženog rada u Banjoj Luci. Zbog ratnih dejstava spis je uništen pa je nadležnom Općinskom sudu u Jajcu podnio prijedlog za rekonstrukciju spisa 1998. godine, a da je tek 29. januara 2003. godine Općinski sud donio Presudu broj Pr-125/01 od 29. januara 2003. godine, koja je potvrđena 31. augusta 2004. godine Presudom Kantonalnog suda broj Gž-710/03. Dalje smatra da je tužbeni zahtjev postavljen realno s obzirom na težinu povreda i na umanjenje životne i radne sposobnosti, te smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno materijalno pravo zbog dosuđene nerealno niske naknade kao i kamata koje su dosuđene od dana donošenja prvostepene presude, a ne od datuma vještačenja. S obzirom da je tuženi veliko i uticajno preduzeće, a dosuđen je vrlo nizak iznos naknade, smatra da se radi o pristranosti suda u korist tuženog.
- 18.Povredu prava na imovinu vidi u tome što mu je dosuđena izuzetno niska naknada za štetu koju je pretrpio. Predlaže da Ustavni sud osporene odluke ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili da riješi u meritumu tako što će udovoljiti tužbenom zahtjevu.
b) Odgovor na apelaciju
- 19.Kantonalni sud navodi da mu je predmet dostavljen na postupak po žalbi 22. aprila 2003. godine, sudija je zadužen sa predmetom 31. augusta 2004. godine, te je predmet isti dan izvijećan i presuda je otpremljena 7. septembra 2004. godine. Smatra da nije povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku, a u pogledu ostalih navoda iz apelacije ostaje kod obrazloženja datog u pobijanoj odluci.
- 20.Tuženi navode apelacije smatra neosnovanim, te ističe da sudovi nisu u svojim odlukama povrijedili materijalno pravo i da su pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje na osnovu provedenih dokaza. Navode apelanta da su sudovi prilikom donošenja odluke bili pristrani s obzirom da je tuženi veliko i poznato preduzeće, tuženi smatra neosnovanim, netačnim i neutemeljenim.
V. Relevantni propisi
- 21.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99)
"Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku."
- 22.Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85 i 57/89, te Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94)
"Član 200.
(1) Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove, zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti Š...Ć sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete kao i u njenom odsustvu.
(2) Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, kao i u visini njene naknade, sud će voditi računa o značaju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom.
VI. Dopustivost
- 23.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 24.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 25.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj Gž-710/03 od 31. augusta 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Dalje, osporenu presudu apelant je primio 20. septembra 2004. godine, a apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine je podnio 8. novembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 26.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
Pravo na pravično suđenje
- 27.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom".
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u prvoj rečenici, utvrđuje da:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 28.Ustavni sud primjećuje da se apelant žali da njegov predmet, koji je vođen pred redovnim sudovima, nije završen u razumnom roku. Stoga Ustavni sud mora prvo da utvrdi da li je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.
Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije
- 29.Ustavni sud naglašava da se predmetni postupci tiču apelantovog prava na naknadu nematerijalne štete. Dakle, radi se o zahtjevu da se u sporu o građanskom pravu dobije konačna odluka, u razumnom roku. Stoga je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.
Period koji se uzima u obzir
- 30.Ustavni sud podsjeća na konstantnu praksu organa Evropske konvencije u odnosu na predmete o dužini postupka, gdje su postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije zasnovali svoju vremensku nadležnost. Organi Evropske konvencije smatraju da period koji se uzima u obzir, u svrhu žalbe u pogledu dužine trajanja postupka, počinje sa danom zasnivanja njihove vremenske nadležnosti. Dakle, u ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prekoračilo taj rok mora se uzeti u obzir stadij postupka koji je dostignut tog datuma (vidi, npr., Evropski sud za ljudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A broj 56, stav 53; Styranowski protiv Poljske, presuda broj 28616/95, ECHR 1998-VIII).
- 31.U konkretnom slučaju postupak je započeo 1990. godine, kada je apelant podnio prijedlog protiv tuženog za naknadu štete Osnovnom sudu udruženog rada u Banjoj Luci. Sud udruženog rada Banja Luka proglasio se mjesno nenadležnim Rješenjem broj RS-III-146/90 od 27. decembra 1990. godine i spis je dostavljen nadležnom Sudu udruženog rada Sarajevo. Spis je u Sudu udruženog rada Sarajevo zaveden pod brojem RS-916/91 i zbog ratnih dešavanja nije održana niti jedna rasprava niti je spis okončan. S obzirom na prestanak rada sudova udruženog rada svi predmeti su trebali biti dostavljeni nadležnim redovnim sudovima. Međutim, spis RS-916/91 je izgorio tokom ratnih dejstava, te je apelant podnio prijedlog za rekonstrukciju spisa Općinskom sudu u Jajcu. Općinski sud u Jajcu proglasio se mjesno nenadležnim rješenjem od 30. novembra 1998. godine, te spis dostavio tadašnjem Općinskom sudu I u Sarajevu.
- 32.U konkretnom slučaju, postupak je počeo 1990. godine kada je apelant podnio prijedlog radi naknade štete protiv tuženog po osnovu povrede na radu, tadašnjem Sudu udruženog rada u Banjoj Luci. Međutim, period koji spada u nadležnost Ustavnog suda nije počeo tog datuma, već 14. decembra 1995. godine, kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Predmetni postupak je završen Presudom Kantonalnog suda broj Gž-710/03 od 31. augusta 2004. godine. Dakle, konstatuje se da je postupak trajao ukupno 14 godina, od kojih osam godina i osam mjeseci spadaju u period koji Ustavni sud treba ispitati.
- 33.Stadij postupka, u kojem se nalazio apelantov predmet 14. decembra 1995. godine, je taj da je predmet usljed ratnih dejstava uništen, a do tada nije bila održana niti jedna rasprava.
- 34.Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta. Posebno se uzima u obzir složenost predmeta, te ponašanje stranaka u postupku s jedne strane i suda i javnih vlasti s druge strane (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
a) Složenost predmeta
- 35.Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta konkretnog spora, tj. dokaza koje sud treba izvesti i procijeniti i pravnih pitanja koja treba riješiti. U konkretnom slučaju, spor se odnosi na isplatu naknade za nematerijalnu štetu koju je apelant pretrpio po osnovu povrede na radu koju je doživio, 25. marta 1990. godine, vršeći radne zadatke na gradilištu Bekhme u Iraku, kada je pao i slomio lakat desne ruke. U sklopu navedenog trebalo je riješiti pitanje da li je tuženi odgovoran za štetu pričinjenu apelantu, te ukoliko jeste, koliku naknadu treba isplatiti. Dokazni postupak koji je sud trebao provesti do donošenja prvostepene presude broj PR-125/01 od 29. januara 2003. godine, sastojao se od uvida u prijavu o nesreći na poslu te vještačenja vještaka medicinske struke. Takav spor se, po mišljenju Ustavnog suda, ne može okarakterizirati kao naročito složen.
b) Ponašanje podnosioca apelacije
- 36.Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima saslušanje u razumnom roku zavisi od ponašanja strane koja učestvuje u postupku (vidi bivšu Evropsku komisiju za ljudska prava, odluka No. 11541/85, 12. aprila 1989. godine, O.I. 70).
- 37.U konkretnom slučaju Ustavni sud će ispitati da li je apelant svojim ponašanjem doprinio da se predmet ne završi u razumnom roku. Period koji će se ispitivati jeste relevantni period od dana stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine (14. decembar 1995. godine), koji je trajao 8 godina i 8 mjeseci. Kao što je već rečeno, stanje predmeta na dan stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine bilo je takvo da je predmet usljed ratnih dejstava bio uništen.
- 38.Ustavni sud primjećuje da je apelant tek 13. novembra 1998. godine podnio prijedlog za rekonstrukciju spisa i to Općinskom sudu u Jajcu, a ne nadležnom Općinskom sudu u Sarajevu, koji je preuzeo spise Suda udruženog rada u Sarajevu. Dakle, ako se uzme u obzir da je apelant bio u mogućnosti da podnese prijedlog za rekonstrukciju spisa odmah nakon završetka ratnih dejstava 14. decembra 1995. godine, prošlo je dvije godine i 11 mjeseci dok apelant nije podnio navedeni prijedlog za rekonstrukciju spisa. Ne treba dovoditi u sumnju apelantovu želju da se predmetni postupak završi što prije, međutim, postavlja se pitanje zašto je toliko dugo čekao dok nije podnio prijedlog za rekonstrukciju spisa. Općinski sud u Jajcu proglasio se nenadležnim Rješenjem broj RS-49/98 od 30. novembra 1998. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda u Travniku broj Gž-25/99 od 25. marta 1999. godine. Općinski sud u Jajcu je cio spis dostavio na nadležan postupak Općinskom sudu 9. marta 2001. godine. Stoga Ustavni sud smatra da je apelant odgovoran za neaktivnost suda u periodu od 14. decembra 1995. godine do 13. novembra 1998. godine.
- 39.Osim toga Ustavni sud smatra da je apelantova odgovornost što nije uputio prijedlog za rekonstrukciju spisa nadležnom sudu, čime bi omogućio efikasniji postupak. Dalje, apelant je Odluku Kantonalnog suda u Travniku broj Gž-25/99 od 25. marta 1999. godine, kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Jajcu o nenadležnosti, primio 6. maja 1999. godine i niti jednim podneskom nije urgirao da se dostave spisi nadležnom Općinskom sudu u Sarajevu.
- 40.Analizirajući ove činjenice, Ustavni sud smatra da je ponašanje apelanta u navedenom periodu u velikoj mjeri doprinijelo trajanju cjelokupnog postupka.
c) Ponašanje suda
- 41.Općinski sud u Jajcu donio je Rješenje broj RS- 49/98 od 30. novembra 1998. godine, kojim se proglasio mjesno nenadležnim za rješavanje apelantovog prijedloga za rekonstrukciju i naknadu štete. Ustavni sud primjećuje da Općinski sud u Jajcu, u periodu od pravosnažnosti navedenog rješenja, od 25. marta 1999. godine do 2. marta 2001. godine, bez opravdanog razloga nije dostavljao spis na postupak nadležnom Općinskom sudu u Sarajevu.
- 42.Ustavni sud napominje da su se tek pred Općinskim sudom u Sarajevu, koji je nadležan za rješavanje u ovoj pravnoj stvari, stekli uvjeti za meritorno rješavanje ovog predmeta. Ustavni sud će prvo ispitati ponašanje Općinskog suda. Općinski sud je zaprimio predmet od Općinskog suda u Jajcu 9. marta 2001. godine. U konkretnom slučaju radilo se o prijedlogu za rekonstrukciju spisa u predmetu naknade štete koji je bio registrovan pred Osnovnim sudom udruženog rada u Sarajevu. Ustavni sud zapaža da je nakon dostave spisa na postupak Općinskom sudu, Općinski sud vrlo brzo započeo sa vođenjem postupka. Rasprave su, uglavnom, zakazivane u redovnim mjesečnim intervalima, a odložene su samo dvije rasprave i to jedna zbog opravdane nemogućnosti punomoćnika tuženog da pristupi na raspravu, a drugi put zbog izjašnjenja tuženog na priloženu dokumentaciju. Rasprava je samo jednom odložena na neodređeno vrijeme kada je, radi izrade nalaza i mišljenja, preuzeo cjelokupan spis vještak medicinske struke.
- 43.Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud preduzimao korake koje je imao na raspolaganju kako bi predmet završio u što kraćem roku i nije bilo neaktivnosti suda na konkretnom predmetu od trenutka zaprimanja spisa od Općinskog suda u Jajcu. Ustavni sud smatra da je Općinski sud pokazao revnost u vođenju konkretnog postupka koji je okončan za jednu godinu i 9 mjeseci.
- 44.Ustavni sud će, također, ispitati i vrijeme u kojem je rješavana apelantova žalba izjavljena protiv prvostepene presude u postupku pred Kantonalnim sudom. Prvostepena odluka je donesena 29. januara 2003. godine, te je nakon što je apelant blagovremeno izjavio žalbu spis dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje 14. aprila 2003. godine. Kantonalni sud je odluku o žalbi donio 31. augusta 2004. godine, a 7. septembra 2004. godine spis je vraćen Općinskom sudu. Ustavni sud zapaža da je samo trajanje žalbenog postupka trajalo jednu godinu i četiri mjeseca i nije bilo nerazumno dugo, niti je samo po sebi značajnije doprinijelo sveukupnom trajanju konkretnog parničnog postupka.
- 45.Imajući u vidu navedene okolnosti ovog slučaja, Ustavni sud konstatuje da odgovornost za neaktivnost sudova u periodu od 1995. godine do 1998. godine snosi apelant zbog toga što je tek 13. novembra 1998. godine podnio prijedlog za rekonstrukciju spisa Osnovnog suda udruženog rada Sarajevo, broj RS-916/91, koji je bio uništen zbog ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini i Sarajevu. Ne postoji opravdanje zašto apelant nije ranije podnio prijedlog za rekonstrukciju spisa, kao i zašto nije podnio prijedlog za rekonstrukciju spisa nadležnom sudu u Sarajevu, jer je još 1991. godine predmet iz Banje Luke proslijeđen na nadležni postupak Sudu udruženog rada u Sarajevu. Ustavni sud primjećuje već spomenutu neaktivnost Općinskog suda u Jajcu koji od 23. aprila 1999. godine do 2. marta 2001. godine zbog nedostavljanja predmeta na nadležni postupak Općinskom sudu u Sarajevu. Međutim, u ovom periodu i apelant nije pokazao zainteresovanost da se predmet dostavi nadležnom sudu na postupanje. Apelant je mogao urgirati da se dostavi predmet nadležnom sudu i tako ubrzati donošenje odluke. Osim toga, Ustavni sud primjećuje i da su rasprave pred Općinskim sudom zakazivane u razumnim rokovima (8 rasprava u vremenskom periodu od jedne godine i 10 mjeseci), da je Općinski sud predmet na rješavanje dobio tek u martu 2001. godine, te imajući u vidu zaista objektivne okolnosti koje su se desile u periodu kada se o žalbi odlučivalo na Kantonalnom sudu (reforma pravosudnog sistema, promjena nadležnosti, donošenje novih zakona, izbor novih sudija) nije se ni moglo očekivati efikasnije postupanje redovnih sudova u donošenju konačne odluke. U takvoj situaciji, uz prethodnu konstataciju o apelantovoj neaktivnosti u periodu od 1996. do 2001. godine, te njegovom nepodnošenju zahtjeva za rekonstrukciju spisa nadležnom sudu, Ustavni sud smatra da i apelant snosi dio odgovornosti što ranije nije donesena meritorna odluka.
- 46.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede prava na pravično suđenje u pogledu donošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na ostale navode apelanta
- 47.Apelant je naveo da je osporenim odlukama povrijeđeno materijalno pravo zbog dosuđene nerealno niske naknade kao i kamate koja je dosuđena od dana donošenja prvostepene presude, a ne od datuma vještačenja. S obzirom da je tuženi veliko i uticajno preduzeće, a dosuđen je vrlo nizak iznos naknade, smatra da su sudovi bili pristrani u korist tuženog.
- 48.U vezi sa prigovorima u apelaciji, koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog propisa, Ustavni sud podsjeća da se njegova nadležnost u vezi sa apelacijama iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine odnosi na pitanja koja su sadržana u ovom ustavu. Prema tome, Ustavni sud, općenito govoreći, nije nadležan da vrši provjeru utvrđivanja činjenica niti da pravno tumači odluke redovnih sudova, osim ukoliko odluke redovnih sudova krše ustavna prava. To je u slučaju da odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, te u slučaju kad je primjena prava bila očigledno proizvoljna, kad je došlo do povrede osnovnih procesnih prava (pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i u sličnim slučajevima).
- 49.Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu, s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6. stav 1. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02).
- 50.Ustavni sud smatra da je apelant imao mogućnost da iznese i brani svoje argumente pred nadležnim sudovima tokom cijelog postupka, lično i uz pomoć advokata i to na dvije sudske instance pune jurisdikcije. Sudovi su u potpunosti proveli postupak s ciljem utvrđivanja činjeničnog stanja, a apelant nije osporio nijednu procesnu radnju u postupku donošenja pobijanih odluka. Također, ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan. Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju način na koji su prvostepeni i drugostepeni sudovi tumačili pozitivno-pravne propise ne može smatrati proizvoljnim i ne predstavlja kršenje ustavnih prava. U obje pobijane odluke su navedeni svi potrebni razlozi i data detaljna obrazloženja. Prvostepeni sud je detaljno obrazložio dosuđenu visinu nematerijalne štete kao i odluku o kamatama, a drugostepeni sud u svojoj odluci naveo sve potrebne razloge i detaljno ih obrazložio. Ustavni sud napominje da je na redovnim sudovima sloboda odlučivanja prilikom utvrđivanja visine novčane naknade nematerijalne štete, a pri tome su sudovi vezani osnovnim principima koji se tiču odmjeravanja naknade štete uopće, kao i postojanja određenih okolnosti koje je dužan sud da uzme u obzir pri odmjeravanju naknade nematerijalne štete.
- 51.U odnosu na apelantove navode da su redovni sudovi dosudili vrlo niske iznose naknade štete, jer je tuženi veliko i uticajno preduzeće te su prilikom donošenja odluke djelovali pristrano, Ustavni sud podsjeća da prema stavu 1. člana 6. Evropske konvencije odluku na koju se taj član odnosi mora donijeti nezavisan i nepristran tribunal, uspostavljen prema zakonu. Pridjevi "nezavisan" i "nepristran" izrazi su dva različita koncepta. Pojam "nezavisnost" odnosi se na vezu između sudije i tijela vlasti, dok "nepristranost" mora postojati u odnosu prema stranama u sporu. Za nepristranost se zahtijeva da sud nije opterećen predrasudom u vezi sa odlukom koju donosi, da ne dozvoli da u sudnici bude pod uticajem vanjskih informacija, bilo to stav javnosti, ili bilo koji drugi pritisak, već svoje mišljenje temelji na onom što je izneseno na suđenju. Mada sudija, naravno, ima svoje lične emocije, također i tokom postupka, on sebi ne smije dozvoliti da ga one vode tokom rasprave o predmetu i pri formiranju svog mišljenja (vidi 1727/62, Boeckmans protiv Belgije, Godišnjak VI Evropske konvencije o ljudskim pravima (1963), str. 370 (416-420)).
- 52.Naglašava se da ukoliko apelant tvrdi da odluku nije donio nepristran sud, apelacija mora da sadrži konkretne elemente koji ukazuju na nepravičnost suđenja (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 45/01 od 25. februara 2002. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 24/02). Činjenica da je tuženi veliko i uticajno preduzeće, samo po sebi, nije dokaz da je sud pristran. Budući da apelant nije pružio druge dokaze u vezi sa navodnom pristranošću suda, a pristranost nije očigledna, Ustavni sud apelantove navode smatra paušalnim, ničim dokazanim i neosnovanim, te smatra da nema povrede prava na nepristran sud kao elementa prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 53.Uzimajući u obzir dojam koji ostavlja postupak kao cjelina, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 54.S obzirom na zaključak Ustavnog suda u pogledu navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da nije neophodno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 55.Iako je predmetni postupak trajao 14 godina, od kojih osam godina i osam mjeseci spadaju u relevantan period nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je zaključio da nije povrijeđeno apelantovo ustavno pravo na pravično suđenja u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, zato što u relevantnom periodu preteže apelantova odgovornost za donošenje meritorne odluke.
- 56.U odnosu na ostale apelantove žalbene navode, Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, jer se apelant žali na pogrešnu primjenu materijalnog prava u sudskim postupcima, a Ustavni sud nije utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan niti je dokazao da postoje elementi koji ukazuju da je sud bio pristran.
- 57.Polazeći od navedenog, a na osnovu člana 61. stav 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 58.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.