USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o meritumu
na sjednici održanoj 14. marta 2006. godine donio je
ODLUKU O MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 59/06.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1072/05, rješavajući apelaciju Ivana Brekala, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Seada Palavrić, sutkinja
Odbija se kao neosnovana apelacija Ivana Brekala podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-472/02 od 12. oktobra 2004. godine, Presude Kantonalnog suda u Livnu broj Gž-170/02 od 12. septembra 2002. godine i Presude Općinskog suda u Tomislavgradu broj P-29/94 od 8. aprila 2002. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Ivan Brekalo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prisike, kojeg zastupa Slavo Ćutuk, advokat iz Gruda, podnio je 11. aprila 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-472/02 od 12. oktobra 2004. godine, Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-170/02 od 12. septembra 2002. godine i Presude Općinskog suda u Tomislavgradu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-29/94 od 8. aprila 2002. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Općinskog suda i učesnice u postupku Zlate Čizmić (u daljnjem tekstu: tužiteljica) zatraženo je 25. aprila 2005. godine da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 4. maja 2005. godine, Općinski sud 9. maja 2005. godine, a Vrhovni sud i tužiteljica nisu dostavili odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog i Općinskog suda su dostavljeni apelantu 14. novembra 2005. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Konstantin Brekalo bio je vlasnik nekretnina označenih kao dio k.č. br. 2455/1, k.č. br. 2455/5, dio k.č. br. 245/17, k.č. br. 2530/2, k.č. br. 2531, dio k.č. br. 2555/5, k.č. br. 2582/1, k.č. br. 2586/4, k.č. br. 2592/3, k.č. br. 2593/9, k.č. br. 2595/5, k.č. br. 2597/3, k.č. br. 2626/1, k.č. br. 2626/2, k.č. Br. 2462/2 upisanih u posjedovnom listu 13 k.o. Korita.
- 7.Apelant je 17. novembra 1975. godine zaključio usmeni kupoprodajni ugovor sa Josipom Brekalom, sinom Konstantina Brekala, o kupoprodaji spornih nekretnina za cijenu od 10.000,00 DM, a platio je samo 3.000,00 DM na ime kapare.
- 8.Jakov Brekalo, sin i nasljednik Konstantina Brekala i Marija Brekalo, udovica Josipa, sina i nasljednika Konstantina Brekala, prodali su sporne nekretnine Matiji Brekalo, koja im je u cijelosti isplatila ugovorenu kupoprodajnu cijenu. Ugovor je sačinjen i ovjeren kod Osnovnog suda u Duvnu pod brojem Ov-I-135/88 od 20. maja 1988. godine, na njega je plaćen porez Općinskoj upravi društvenih prihoda Duvno, utvrđen Rješenjem broj 05-12/88 od 2. februara 1988. godine. Rješenjem nadležnog općinskog organa broj 08/1-952-112/88 od 27. maja 1988. godine izvršena je promjena u katastarskom operatu, tako da su sporne nekretnine isknjižene sa ranijeg vlasnika Konstantina Brekala i upisane u posjedovnom listu na ime Matije Brekalo.
- 9.Tužiteljica Matija Brekalo je podnijela tužbu protiv apelanta radi predaje u posjed predmetnih nekretnina, ali je tokom trajanja postupka pred prvostepenim sudom umrla, a budući da je imala punomoćnika-advokata postupak u toj pravnoj stvari se nije prekidao.
- 10.Rješenjem Osnovnog suda u Tomislavgradu broj O-66/92 od 26. novembra 1993. godine cjelokupna imovina iza tužiteljice uručena je njenoj kćeri Zlati Čizmić, sa dijelom 1/1.
- 11.Općinski sud je Presudom broj P-29/94 od 8. aprila 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj Gž-170/02 od 12. septembra 2002. godine, obavezao apelanta da u roku od 15 dana, pod prijetnjom izvršenja, preda tužiteljici u posjed i slobodno raspolaganje sporne nekretnine. Ujedno je apelant obavezan tužiteljici naknaditi troškove postupka.
- 12.Vrhovni sud je Presudom broj Rev-472/02 od 12. oktobra 2004. godine odbio kao neosnovanu reviziju koju je apelant izjavio protiv navedene drugostepene presude. U obrazloženju osporenih presuda se navodi da usmeni kupoprodajni ugovor, zaključen između apelanta i Josipa Brekala o kupoprodaji spornih nekretnina za cijenu od 10.000,00 DM, ne proizvodi pravno dejstvo jer je zaključen u usmenoj formi i nije u pretežnom dijelu realiziran, što je u suprotnosti sa članom 9. tada važećeg Zakona o prometu nepokretnosti, a nije ispunjen ni uvjet iz člana 33. Zakona o osnovnim imovinsko-pravnim odnosima, prema kojem se pravo vlasništva stiče upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom. Također se navodi da apelant nije mogao ni po osnovu dosjelosti steći pravo vlasništva jer nisu ispunjeni zakonski uvjeti, savjesnost i zakonitost posjeda i vrijeme trajanja posjeda. Ocijenjeno je da je apelant nesavjestan posjednik spornih nekretnina, za koje je znao i morao znati da nisu njegove nego njegovog strica Konstantina Brekala, čiji su nasljednici sinovi Josip i Jakov. Apelant je i nezakonit posjednik jer nema punovažnu pravnu osnovu za držanje navedenih nekretnina u svom posjedu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 13.Apelant smatra da su mu ovim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U obrazloženju apelacije apelant citira svoje žalbene navode protiv osporenih presuda, ističući ponovo da prvostepeni sud nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, te da su pobijane presude donijete na osnovu pogrešno ocijenjenih činjenica i izvedenih dokaza, proizvoljnom primjenom zakona, što je dovelo do povrede apelantovih ustavnih prava. Apelant smatra da je na osnovu usmenog kupoprodajnog ugovora stekao pravo vlasništva nad predmetnim nekretninama, te ističe da je bio spreman i više puta nudio prodavcu da isplati preostalih 7.000,00 DM od kupoprodajne cijene, ali je prodavac Josip Brekalo odbijao da ih primi, te dalje ističe da je i po osnovu dosjelosti stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama.
b) Odgovor na apelaciju
- 14.U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud navodi da ostaje u svemu kod razloga datih u obrazloženju osporene presude. Ističe da su navodi iz apelacije identični žalbenim navodima, te da su i Kantonalni sud i Vrhovni sud potvrdili prvostepenu presudu, a žalbu odnosno reviziju odbili, te su neosnovani navodi apelacije o povredi ustavnih prava na pravično suđenje i imovinu.
- 15.Općinski sud u odgovoru na apelaciju ističe da su navodi u apelaciji neosnovani, te da nije bilo kršenja ustavnih prava stranaka u postupku što je potvrđeno i drugostepenom i revizijskom presudom.
V. Relevantni propisi
- 16.U Zakonu o osnovnim imovinsko-pravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80) relevantne odredbe glase:
"Član 20.
Pravo svojine stiče se po samom zakonu, na osnovu pravnog posla i nasljeđivanjem.
Član 33.
Na osnovu pravnog posla pravo svojine na nekretninu se stiče upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom.
Član 37.
Vlasnik može tužbom zahtijevati od posjednika povraćaj individualno određene stvari.
Vlasnik mora dokazati da na stvar čiji povraćaj traži ima pravo svojine, kao i da se stvar nalazi u faktičkoj vlasti tuženog.
Pravo na podnošenje tužbe iz stava 1. ovog člana ne zastarijeva.
Član 41. stav 1.
Lice koje je pribavilo individualno određenu stvar po pravnom poslu i na zakonit način, a nije znalo niti je moglo znati da nije postalo vlasnik stvari (pretpostavljeni vlasnik), ima pravo da zahtijeva njen povraćaj i od savjesnog posjednika kod koga se ta stvar nalazi bez pravnog osnova ili po slabijem pravnom osnovu."
- 17.U Zakonu o vlasničko-pravnim odnosima ("Službene novine Federacije BiH" broj 6/98) relevantne odredbe glase:
"Član 32.
Posjednik stiče dosjelošću pravo vlasništva na nepokretnoj stvari koja je u vlasništvu druge osobe, protekom deset godina savjesnog i zakonitog posjeda.
Posjednik stiče dosjelošću pravo vlasništva na nepokretnoj stvari koja je u vlasništvu druge osobe, protekom dvadeset godina savjesnog posjeda.
Član 43.
Vlasnik može tužbom zahtijevati od posjednika povraćaj individualno određene stvari.
Vlasnik mora dokazati da na stvar čiji povraćaj traži ima pravo vlasništva, kao i da se ona nalazi u faktičkoj vlasti tuženog.
Član 48.
Osoba koja je pribavila individualno određenu stvar po pravnom osnovu i na zakonit način, a nije znala i nije mogla znati da nije postala vlasnik (pretpostavljeni vlasnik), ima pravo zahtijevati njen povraćaj i od savjesnog posjednika kod koga se ta stvar nalazi bez pravnog osnova, ili po slabijem pravnom osnovu."
- 18.U Zakonu o prometu nepokretnosti ("Službeni list SFRJ" broj 38/78,29/90) relevantna odredba glasi:
"Član 9.
Ugovor na osnovu kojeg se prenosi pravo svojine mora biti sačinjen u pismenom obliku, a potpisi ugovarača ovjereni u nadležnom sudu.
(...) ugovor koji je zaključen protivno odredbama st. 1. i 2. ovog člana ne proizvodi pravno dejstvo.
Izuzetno od odredbe prethodnog stava, ugovor zaključen u pismenoj formi na osnovu koga se prenosi pravo svojine, proizvodit će pravno dejstvo, iako potpisi ugovarača nisu ovjereni u nadležnom sudu, ako su ugovorne strane izvršile u cjelini ili pretežnom dijelu obaveze koje iz njega nastaju, ili ako je taj ugovor zaključen u prisustvu najmanje dva svjedoka koji su se potpisali na ugovoru."
VI. Dopustivost
- 19.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 20.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 21.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-472/02 od 12. oktobra 2004. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 11. februara 2005. godine, a apelacija je podnesena 11. aprila 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 22.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 23.Apelant navodi da mu je u postupku okončanim Presudom Vrhovnog suda broj Rev-472/02 od 12. oktobra 2004. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
- a)Pravo na pravično suđenje
- a)
- 24.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom".
- 25.Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
- 25.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 26.U konkretnom slučaju predmet postupka je imovinsko-pravni spor, što nesumnjivo predstavlja građansko pravo, pa je član 6. stav 1. primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati je li spor pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 27.Apelantovi navodi o povredi ustavnih prava i prava iz Evropske konvencije se u cijelosti odnose na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u pobijanom sudskom postupku.
- 28.Ustavni sud napominje da nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravičan postupak, pristup sudu, efikasan pravni lijek i drugi slučajevi (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03).
- 29.Ustavni sud primjećuje da je apelant imao pravo pristupa sudovima pune jurisdikcije u toku cjelokupnog postupka i u tri sudske instance. Ni u jednoj fazi postupka apelantu nije onemogućena suštinska ravnopravnost u iznošenju argumenata, dokaza i činjenica. Apelant u toku cjelokupnog postupka nije uspio da ospori osnovanost tužiteljicinog tužbenog zahtjeva, odnosno činjenicu da tužiteljica posjeduje pravno valjan kupoprodajni ugovor koji je zaključila sa Jakovom i Marijom Brekalo, Josipovom ženom, koji je ovjeren kod suda pod brojem Ov-I-135/88 20. maja 1988. godine, da je platila kupoprodajnu cijenu, porez na promet nepokretnosti i uknjižila predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama, što predstavlja valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na spornim nekretninama. Redovni sudovi su pravilno primijenili odgovarajuće odredbe čl. 37. i 41. stav 1. ranije važećeg Zakona o osnovnim imovinsko-pravnim odnosima, odnosno čl. 43. i 48. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, kad su usvojili tužbeni zahtjev tužiteljice i naložili apelantu da joj preda u posjed sporne nekretnine, jer apelant nije uspio dokazati da je u posjedu spornih nekretnina po jačoj pravnoj osnovi od tužiteljice.
- 30.Apelant tvrdi u apelaciji, kao što je tvrdio tokom cijelog postupka, da je sa Josipom Brekalom, kao prodavcem, zaključio usmeni ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina 1975. godine za 10.000,00 DM te da je kao kaparu dao 3.000,00 DM, a da preostali dio nikad nije platio jer je prodavac odbijao da primi novac, ali da je on savjestan posjednik koji je po osnovu dosjelosti stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama.
- 31.Redovni sudovi su na navedenu pravnu situaciju primijenili odgovarajuću odredbu člana 9. Zakona o prometu nepokretnosti, koji je u vrijeme zaključivanja ugovora bio na snazi, te utvrdili da usmeni kupoprodajni ugovor o kupoprodaji spornih nekretnina između Josipa Brekala i apelanta ne proizvodi pravno dejstvo jer je zaključen u suprotnosti s navedenim članom, odnosno nije zaključen u pismenoj formi, niti je izvršen u cjelini ili pretežnom dijelu. Dalje, na osnovu navedenog je utvrđeno, u smislu člana 33. Zakona o osnovnim imovinsko-pravnim odnosima, da apelant nije stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, niti po osnovu pravnog posla - kupoprodaje, jer mu taj pravni posao nije valjan pa se po osnovu njega nije mogao ni uknjižiti kao vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišne knjige, niti je vlasništvo stekao po osnovu "drugog odgovarajućeg načina određenog zakonom" odnosno dosjelosti, jer je apelant nesavjestan posjednik koji je znao i morao znati da predmetne nekretnine nisu njegove nego njegovog strica Konstantina Brekala, čiji su nasljednici sinovi Jakov i Josip, a nema ni valjanu pravnu osnovu za držanje u posjedu spornih nekretnina.
- 32.Prema tome, redovni sudovi su primijenili relevantne zakonske odredbe u predmetu, a sudska odluka navodi sve potrebne razloge na kojima je zasnovana. Slijedi da je neosnovan navod iz apelacije da su redovni sudovi nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem i proizvoljnom primjenom materijalnog prava povrijedili apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje.
- 33.Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- b)Ostali navodi
- b)
- 34.S obzirom na zaključak Ustavnog suda u pogledu navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da nije neophodno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 35.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer se apelant žali na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u sudskim postupcima, a Ustavni sud nije utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak koji je rezultirao osporenim presudama bio nepravičan.
- 36.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 37.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.