USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA O MERITUMU
na sjednici održanoj 9. maja 2006. godine donio je
ODLUKU O MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 77/06.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 490/05, rješavajući apelaciju Ladislava Prpića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Usvaja se apelacija Ladislava Prpića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda II u Mostaru br. P-213/99 i P-443/01 koji je okončan presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj Gž-1252/05 od 6. aprila 2006. godine.
Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da Ladislavu Prpiću u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke isplati iznos od 1.000 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, te da u istom roku obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Ladislav Prpić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara podnio je 8. februara 2005. godine prijavu Komisiji za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) zbog dužine trajanja sudskog postupka po njegovoj tužbi podnesenoj 13. aprila 1999. godine u Općinskom sudu II u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud). Navedenu prijavu Komisija je 8. marta 2005. godine dostavila Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) na osnovu člana 5. Sporazuma koji su Strane potpisale 25. septembra 2003. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 35/03). Ustavni sud je spomenutu prijavu registrirao kao apelaciju. Apelant je dostavio dopunu apelacije 4. oktobra 2005. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Općinskog suda i apelantu protivne strane (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 11. augusta 2005. godine da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Odgovore su dostavili Kantonalni sud i Općinski sud 24. i 29. augusta 2005. godine.
- 4.U skladu sa članom 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je od Općinskog suda 6. marta 2006. godine zatražio na uvid predmet broj P-443/01 koji je Ustavnom sudu dostavljen 10. aprila 2006. godine.
- 5.Ustavni sud je 14. aprila 2006. godine, u skladu sa članom 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dostavio apelantu odgovor Kantonalnog suda i Općinskog suda.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Apelant je 13. aprila 1999. godine Općinskom sudu podnio tužbu radi predaje u posjed kuće i zemljišta čiji je vlasnik. Predmet je registriran pod brojem P-213/99. Općinski sud je 6. marta 2000. godine zakazao ročište koje je zbog neuredne dostave poziva apelantu i tuženom odloženo na neodređeno vrijeme. Novo ročište, zakazano za 30. maj 2000. godine, odloženo je za 12. septembar 2000. godine sa nalogom apelantu da u međuvremenu dostavi dokaze o vlasništvu nad nekretninama za koje zahtijeva da mu se predaju u posjed a koje je koristio tuženi. Istovremeno je odlučeno da se u međuvremenu provjeri je li tuženi koristio spornu apelantovu nekretninu na osnovu rješenja o privremenom korištenju. Na ovom ročištu apelant je postavio zahtjev da mu tuženi isplati po 600 KM mjesečno od dana podnošenja tužbe do okončanja postupka. Nadležna služba je 13. juna 2000. godine obavijestila Općinski sud da je apelant nesporni vlasnik predmetne nekretnine, pa je održano ročište 12. septembra 2000. godine koje je odloženo na neodređeno vrijeme da bi se povodom apelantovog zahtjeva za naknadu mjesečnih iznosa po osnovu boravka tuženog u njegovoj kući, utvrdila prosječna visina mjesečne zakupnine u mjestu Kutilivču gdje se apelantova nekretnina nalazi. Istog dana Općinski sud je uputio dopis Službi uprave za stambene poslove, rekonstrukciju i katastar nekretnina općine Sjever-Potoci, koja je odgovorila na dopis suda 22. decembra 2000. godine zbog čega je na neodređeno vrijeme odloženo ročište koje je trebalo biti održano 12. decembra 2000. godine. Nakon prijema dopisa u kojem nadležna služba obavještava Općinski sud da se u Kutilivču cijene zakupnine stambenog prostora formiraju slobodno i iznose 0,3 do 0,5 KM po jednom kvadratnom metru, zakazano je ročište za 7. mart 2001. godine na kojoj je Općinski sud donio presudu, kojom je naložio tuženom da apelantu preda u posjed spornu nekretninu i isplati mu po 200 KM za svaki mjesec od dana podnošenja tužbe do dana predaje kuće u posjed. Povodom istog predmeta 12. aprila 2001. godine Općinski sud je donio dopunsku presudu u kojoj daje rok za izvršenje radnje tuženog od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja, što je propustio da uradi u prethodnoj presudi.
- 8.Nakon izjavljene žalbe tuženog i apelantovog odgovora na žalbu, Općinski sud je predmet dostavio Kantonalnom sudu 7. juna 2001. godine.
- 9.Kantonalni sud je Presudom broj Gž-318/01 od 21. augusta 2001. godine potvrdio prvostepenu presudu u djelu u kojem se nalaže vraćanje nekretnine u posjed apelantu, a u dijelu u kojem se tuženi obavezuje da apelantu isplati po 200 KM mjesečno od dana podnošenja tužbe do dana predaje nekretnine u posjed apelantu, ukinuo i vratio na ponovni postupak Općinskom sudu. Istom presudom Kantonalnog suda naloženo je i da se u novom postupku utvrdi tačna vrijednost zakupnine u Kutilivču, a data je i pouka Općinskom sudu da se naknada za zakupninu mogla dosuditi samo u jednom nominalnom iznosu i to za dospjeli period.
- 10.U ponovljenom postupku, u kojem je predmet dobio novi broj P-443/01, Općinski sud je održao ročište 6. marta 2002. godine na kojem je tuženi podnio protutužbeni zahtjev za naknadu troškova koje je imao da bi apelantov objekat osposobio za stanovanje, a ročište je odloženo na neodređeno vrijeme da bi se apelant izjasnio na navode protutužbe.
- 11.Apelant je podneskom od 12. marta 2002. godine, osporavajući protutužbu, precizirao i svoj tužbeni zahtjev koji se odnosio na visinu naknade od po 300 KM mjesečno na ime zakupnine od dana podnošenja tužbe do dana kada mu je kuća predana u posjed, kao i 10.000,00 KM za naknadu štete koja je napravljena na njegovoj kući prije nego što mu je tuženi predao u posjed.
- 12.Ročište zakazano za 16. oktobar 2002. godine je održano u odsustvu uredno pozvanog tuženog, koji je naknadno pristupio i osporio navode iz apelantovog preciziranog tužbenog zahtjeva, dok je apelant izjavio da ne može naći svjedoke koji bi mogli da se izjasne o visini zakupnine u mjestu gdje se nalazi njegova kuća. Nakon toga ročište je odloženo na neodređeno vrijeme, a apelantu je naloženo da u roku od 15 dana uplati 500 KM na ime troškova uviđaja na licu mjesta koji će biti zakazan nakon izvršene uplate. Apelant je podneskom od 31. oktobra 2002 godine zahtijevao od suda da ga oslobodi obaveze plaćanja troškova uviđaja zbog slabog imovnog stanja, kao i zbog toga što nije prouzročio nijednu okolnost koju bi trebalo utvrditi uviđajem.
- 13.Novo ročište Općinski sud je zakazao za 4. april 2003. godine, a ono je odloženo radi saslušanja svjedoka tuženog, čemu se apelant nije protivio. Nakon toga ročište je zakazano za 4. juni 2003. godine kada je saslušan predloženi svjedok tuženog, zatim je odloženo za 10. septembar 2003. godine kada je na zahtjev tuženog da se očituje na apelantov uređeni tužbeni zahtjev, odloženo za 8. oktobar 2003. godine. Ovo ročište odloženo je na apelantov prijedlog da bi se u roku od 15 dana izjasnio na podnesak tuženog od 24. septembra 2003. godine.
- 14.Pripremno ročište je održano u smislu odredbi novog Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZPP) 15. marta 2004. godine na kojem je odlučeno koji će se dokazi provesti na glavnoj raspravi zakazanoj za 15. april 2004. godine. Ujedno, apelant je insistirao da sud provede postupak o drugom dijelu presude Kantonalnog suda kojom je ukinuta prvostepena presuda u dijelu mjesečne naknade od po 200 KM koje je tuženi trebao isplatiti apelantu od dana podnošenja tužbe do predaje kuće u posjed.
- 15.Glavna rasprava je zbog odsutnosti sudije odložena za 30. april 2004. godine, kada je i zaključena, a sud je obavijestio stranke da će presuda biti donesena 2. juna 2004. godine i da će isti dan moći biti preuzeta u sudu i da od tog dana teći rok za žalbu. Presudom je odbijen apelantov tužbeni zahtjev.
- 16.Apelant je izjavio žalbu protiv navedene presude ističući da presudom nije riješen njegov precizirani tužbeni zahtjev za nominalni iznos dospjele naknade za korištenje kuće u visini od 8.100,00 KM i naknade štete na kući i voćnjaku u visini od 10.000,00 KM .
- 17.Predmet je upućen po žalbi Kantonalnom sudu 11. oktobra 2004. godine, koji je ne upuštajući se u rješavanje žalbe predmet vratio Općinskom sudu 27. maja 2005. godine sa nalogom da Općinski sud dopunskom presudom riješi sve tužbene zahtjeve, a zatim da uputi predmet Kantonalnom sudu na rješavanje žalbe.
- 18.Dopunsku presudu, kojom je odbio apelantov tužbeni zahtjev i protutužbu tuženog, Općinski sud je donio 18. augusta 2005 godine, a Kantonalni sud je na izjavljene žalbe apelanta na prvostepenu i na dopunsku presudu donio Presudu broj Gž-1252/05 od 6. aprila 2006 godine kojom je odbio žalbe kao neosnovane.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 19.Apelant u apelaciji ukazuje na neopravdano dugo vođenje postupka povodom tužbe u građanskom postupku, koju je podnio Općinskom sudu II Mostar smatrajući da sud namjerno odugovlači sa donošenjem odluke kojom bi se postupak okončao, čime je prekršeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelant je zahtijevao naknadu nematerijalne štete zbog kršenja navedenog prava, a odluku o njenoj visini je prepustio odluci Ustavnog suda.
b) Odgovor na apelaciju
- 20.U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud osporava navode apelacije smatrajući da ne postoji povreda apelantovih ustavnih prava, zatim opisuje tok postupka u kojem je prvostepena odluka djelimično ukinuta i kako je povodom ponovljenog odlučivanja Općinskog suda o ukinutom djelu presude vraćena dopisom na donošenje dopunske presude, ne dajući druge razloge u pogledu apelantovih navoda.
- 21.Općinski sud, također, opisuje tok postupka pred tim sudom, navodeći da apelant nikada nije predložio svjedoke na osnovu čijih iskaza se mogla utvrditi odlučna činjenica za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva u pogledu visine zakupnine njegove kuće, kao i da apelant i tuženi nisu uplatili troškove uviđaja zbog čega ni taj dokaz nije proveden.
V. Relevantni propisi
- 22.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 42/98, 3/99 i 53/03)
"Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku."
- 23.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" broj 53/03)
"Član 456. stav 1. i 3.
(1) Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona donesena prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudom završava, daljnji postupak provest će se prema dosadašnjim propisima.
(3) Ako nakon stupanja na snagu ovog zakona bude ukinuta prvostepena odluka iz stava 1. ovog člana daljnji postupak provest će se prema ovom zakonu."
VI. Dopustivost
- 24.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 25.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio Također, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 26.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine).
- 27.U konkretnom slučaju Ustavni sud predmetnu apelaciju tumači tako da se apelant poziva na svoje pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) na donošenje odluke u razumnom roku, jer po njegovim navodima do pravovremenog donošenja odluke nije došlo uslijed neopravdano dugog trajanja parničnog postupka.
- 28.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud prihvata da je predmetna apelacija dopustiva.
VII. Meritum
- 29.Apelant je podnio apelaciju zbog povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na suđenje u razumnom roku.
- 30.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 31.Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu glasi:
- 31.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 32.Apelant smatra da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno radom Općinskog suda i to zbog trajanja parničnog postupka u nerazumno dugom roku, uslijed čijeg trajanja mu je bilo onemogućeno da ostvari svoja potraživanja. Apelant je naveo da se to ogleda i u činjenici da je Općinski sud sve radnje, uključujući i donošenje dopunskih presuda, provodio s ciljem odugovlačenja postupka.
Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije
- 33.U konkretnom slučaju, parnični postupak se odnosi na predaju nekretnine u posjed vlasniku, isplatu novčanog iznosa tuženog za korištenje nekretnine, kao i naknadu štete na nekretninama koju je prouzrokovao tuženi. Dakle, predmet je građansko-pravne prirode pa slijedi i da je u ovom slučaju član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.
Trajanje postupka
- 34.Prema jurisprudenciji Ustavnog suda i organa Evropske konvencije, period koji se uzima u obzir, kod apelacija u pogledu trajanja postupka, počinje sa danom zasnivanja njihove nadležnosti. U ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prevazišlo taj rok mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut tog datuma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A broj 56, stav 53; Styranowski protiv Poljske, broj 28616/95, ECHR 1998-VIII).
- 35.U konkretnom slučaju, apelant je 13. aprila 1999. godine pokrenuo parnični postupak tužbom radi predaje u posjed nekretnina čiji je vlasnik. U daljnjem toku postupka Općinski sud je dva puta donosio prvostepenu presudu, dva puta dopunske presude, a Kantonalni sud je povodom žalbi izjavljenih na te odluke jedanput donio presudu kojom je djelimično potvrdio a djelimično ukinuo prvostepenu presudu, jedanput dopisom vratio prvostepenu odluku Općinskom sudu radi donošenja dopunske presude, da bi Presudom broj Gž-1252/05 od 6. aprila 2006. godine kao konačnom odlukom odbio apelantove žalbe. Prema tome, postupak u kojem se rješavalo o apelantovim pravima trajao je gotovo punih sedam godina.
- 36.S obzirom na navedeno, Ustavni sud će ispitati je li u konkretnom postupku došlo do kršenja prava na postupak u razumnom roku, kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije. Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući naročito u obzir složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti s druge strane (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
- a)Složenost predmeta
- a)
- 37.Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog spora, tj. dokaza koje redovni sud mora izvesti i procijeniti u svjetlu pravne prirode spora.
- 38.U slučaju koji je predmet apelacije radi se o postupku u kojem je apelant od tuženog zahtijevao predaju u posjed kuće i zemljišta čiji je apelant nesporni vlasnik, naknadu štete koja je nastala na kući i zemljištu dok ih je koristio tuženi, te naknadu za korištenje kuće u skladu sa uobičajenim zakupninama u mjestu gdje se nalazi kuća i to od dana podnošenja tužbe do predaje kuće u njegov posjed. Nesporno je i da apelantova kuća nije proglašavana napuštenom imovinom i da tuženi nije imao rješenje o privremenom smještaju, pa Ustavni sud ocjenjuje da se ovaj slučaj u koji su uključene samo dvije suprotstavljene strane ne može smatrati naročito složenim, kako u pogledu činjeničnog stanja, tako i u pogledu pravnih pitanja.
- b)Ponašanje apelanta
- b)
- 39.Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima donošenje odluke u razumnom roku zavisi od ponašanja strane koja sudjeluje u postupku (vidi Odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, broj 11541/85, od 12. travnja 1989. godine, O.I. 70).
- 40.Ustavni sud zapaža da se dužina sudskog postupka djelimično može pripisati i apelantu, jer je propustio da blagovremeno predloži svjedoke koji su se mogli izjasniti o visini zakupnine u mjestu gdje se nalazi apelantova kuća, iako je od toga moglo zavisiti donošenje odluke o njegovom tužbenom zahtjevu. Također, apelant je, pravdajući se slabim materijalnim stanjem, odbio da snosi dio troškova uviđaja na licu mjesta gdje je sud namjeravao utvrditi nastale štete na apelantovoj kući i zemljištu. Međutim, sve ostale radnje u toku postupka preduzimao je blagovremeno, uredno se odazivajući pozivima suda i koristeći pravna sredstva koja su mu bila na raspolaganju u okviru Zakona o parničnom postupku, da bi u što kraćem roku došao do odluke. Štoviše, nastojao je obezbijediti ubrzanje postupka i urgencijama preko Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, Misije Ujedinjenih nacija u Mostaru, Ureda Visokog predstavnika za Mostar kao i direktnim pismenim urgencijama upućenim Općinskom sudu.
- 41.Stoga Ustavni sud nalazi da apelantovo ponašanje ipak ne sadrži elemente koji bi ukazivali da je odlučujuće doprinio sveukupnoj dužini konkretnog sudskog postupka.
- c)Ponašanje sudova
- c)
- 42.Tužbu za predaju u posjed kuće i zemljišta protiv tuženog apelant je podnio 13. aprila 1999. godine, a sud je prvo ročište zakazao gotovo cijelu godinu dana kasnije, 6. marta 2000. godine, koje je odložio zbog neuredne dostave poziva strankama. Novo ročište je odloženo 3. maja 2000. godine za 12. septembar 2000. godine da bi apelant prezentirao dokaze o vlasništvu, a od nadležne službe je zatražen podatak je li tuženi na osnovu odgovarajućeg rješenja bio privremeni korisnik apelantove kuće. Na ročištu od 12. septembra 2000. godine odlučeno je da se zatraži podatak od Službe uprave za stambene poslove, rekonstrukciju i katastar nekretnina Općine Sjever o visini zakupnine stambenog prostora u Kutilivču, mjestu gdje se nalazi apelantova kuća i zemljište, a novo ročište zakazano za 19. decembar 2000. godine je također odloženo, jer traženi podatak nije stigao. Nakon što je traženi podatak primljen u Općinski sud 20. decembra 2000. godine, zakazano je novo ročište za 7. mart 2001. godine kada je donesena prvostepena odluka kojom je udovoljeno apelantovom tužbenom zahtjevu i naloženo tuženom da kuću i zemljište preda apelantu i isplati mu novčani iznos od po 200,00 KM mjesečno na ime korištenja kuće i to od dana podnošenja tužbe do dana predaje u posjed kuće i zemljišta. Dakle, Općinskom sudu je trebalo gotovo dvije godine da bi od dana podnošenja tužbe do dana donošenja presude utvrdio tri činjenice na osnovu kojih je i donio presudu, i to apelantovo vlasništvo nad kućom i zemljištem, neposjedovanje odgovarajućeg rješenja nadležnog organa o privremenom smještaju tuženog u apelantovoj kući i visinu zakupnine stambenog prostora u mjestu gdje se nalazi apelantova kuća. Ustavni sud smatra da je uz pravovremenu koncentraciju dokaza i ozbiljne pripreme za održavanje ročišta sud ove činjenice mogao utvrditi istovremeno i znatno ranije, što bi svakako rezultiralo kraćim trajanjem sudskog postupka. Dalje, Općinski sud je propustio da u izreci presude navede rok za izvršenje radnje tuženog pod prijetnjom prinudnog izvršenja, iako je taj rok, u smislu odredbi ZPP-a bio dužan da odredi s obzirom da je tuženom naloženo da preda apelantu kuću u posjed. Ovaj propust sud je otklonio dopunskom presudom od 12. aprila 2001. godine zbog čega je nepotrebno proteklo više od mjesec dana od dana kada je donesena prvostepena odluka.
- 43.Rješavajući žalbu koju je izjavio tuženi protiv prvostepene odluke, Kantonalni sud je Presudom broj Gž-318/01 od 21. augusta 2001. godine u djelu u kojem je prvostepenom presudom tuženom naloženo da apelantu preda u posjed nekretnine, odbio žalbu tuženog kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu, a u djelu u kojem je prvostepenom presudom tuženom naloženo da apelantu isplati novčane iznose od po 200,00 KM mjesečno, kao zakupninu od dana podnošenja tužbe do predaje nekretnine apelantu u posjed, uvažio žalbu tuženog, ukinuo prvostepenu presudu i u tom dijelu je vratio na ponovno suđenje. Kantonalni sud je smatrao da visina zakupnine nije pouzdano utvrđena i da se mogla dodijeliti samo kao jedan ukupan iznos i to u djelu koji je već dospio.
- 44.Od dana donošenja presude Kantonalnog suda do održavanja ročišta na Općinskom sudu 6. marta 2002. godine proteklo je gotovo sedam mjeseci, a nakon što je tuženi podnio protutužbu i tražio od apelanta naknadu sredstava za osposobljavanje kuće za stanovanje, Općinski sud je dao apelantu rok za očitovanje na navode protutužbe. Iako se apelant očitovao na protutužbu već 12. marta 2002. godine, Općinski sud je novo ročište zakazao tek sedam mjeseci kasnije, 16. oktobra 2002. godine kada je odlučeno da se provede dokaz uviđajem na licu mjesta uz prisustvo vještaka geometra, vještaka građevinske i vještaka poljoprivredne struke, kako bi se utvrdile okolnosti uloženih sredstava tuženog u osposobljavanje kuće za stanovanje, štete koje su nastale na kući za vrijeme dok ju je koristio tuženi i stanje voćnjaka na zemljištu. Ujedno je naloženo apelantu da uplati iznos od 500,00 KM na ime troškova uviđaja. Apelant je nakon toga obavijestio Općinski sud podneskom od 4. novembra 2002. da zbog slabog materijalnog stanja ne može platiti troškove uviđaja, nakon čega je četiri mjeseca kasnije, 4. marta 2003. godine, zakazano ročište.
- 45.Poslije ovog ročišta zakazivana su po redoslijedu ročišta 4. juna 2003. godine, 10. septembra 2003. godine i 8. oktobra 2003. godine na kojima su apelant i tuženi mijenjali i precizirali tužbene zahtjeve i tražili odlaganja ročišta da bi se povodom tih zahtjeva očitovali. Općinski sud je na posljednjem ročištu odlučio da troškove uviđaja na licu mjesta snose apelant i tuženi u jednakom iznosu od po 250,00 KM i da ta sredstva uplate sudu u roku od 30 dana ili se taj dokaz neće provoditi. Apelant i tuženi nisu udovoljili ovom zahtjevu, ali je novo ročište zakazano u smislu odredbi novog ZPP-a kao pripremno tek 15. marta 2004. godine. Glavna rasprava je zakazana za 15. april 2004. godine, kada su apelant i tuženi obaviješteni da će presuda biti donesena 2. juna 2004. godine, kada je mogu preuzeti u parničnoj pisarni suda i da od tog dana teče rok za žalbu. Presudom je odbijen apelantov tužbeni zahtjev da mu tuženi isplati po 200,00 KM mjesečno od 13. aprila 1999. godine do 1. augusta 2001. godine.
- 46.Apelant je 30. juna 2004. godine izjavio žalbu uz koju je priložio i primjerak ugovora o visini zakupnine stambenog prostora u mjestu u kojem se nalazi i njegova kuća, kao i nalaz vještaka o šteti koja je za njega nastupila na izgubljenom prihodu od poljoprivrede na zemljištu. Iz naredbe Općinskog suda za dostavljanje predmeta o žalbi Kantonalnom sudu vidljivo je da je presuda uručena i tuženom 12. jula 2004. godine pa je ipak cijeli spis dostavljen Kantonalnom sudu tek 11. oktobra 2004. godine bez vidljivog razloga za sporost u dostavljanju.
- 47.Punih sedam mjeseci kasnije, 27. maja 2005. godine, Kantonalni sud dopisom vraća cijeli predmet Općinskom sudu sa nalogom da dopunskom presudom odluči o preciziranom apelantovom tužbenom zahtjevu i protutužbi tuženog, o kojima prvostepenom presudom nije odlučio. Općinski sud je, postupajući po nalogu Kantonalnog suda dopunskom presudom od 18. augusta 2005. godine, odbio apelantov tužbeni zahtjev koji se odnosio na iznos od 10.000,00 KM povodom štete nastale na objektu, voćnjaku i vinogradu, kao i protutužbeni zahtjev tuženog koji se odnosio na iznos od 3.500,00 KM povodom izvršenih opravki na apelantovoj kući i drugih poslova.
- 48.Poslije izjavljene apelantove žalbe cijeli predmet je primljen u Kantonalni sud 5. oktobra 2005. godine. Prema tome, samo zbog očiglednog propusta Općinskog suda da u cjelini riješi tužbene zahtjeve apelanta i protutužbenog zahtjeva tuženog, vraćanja predmeta na donošenje dopunske presude i ponovnog slanja cijelog predmeta Kantonalnom sudu po žalbi i na dopunsku presudu, od dana donošenja prvostepene presude 2. juna 2004. godine do ponovnog dostavljanja predmeta Kantonalnom sudu na rješavanje žalbe 5. oktobra 2005. godine protekla je jedna godina i četiri mjeseca.
- 49.Apelant je podnio apelaciju prije nego što je drugostepeni postupak okončan. U međuvremenu Kantonalni sud je donio Presudu broj Gž-1252 od 6. aprila 2006. godine, kojom je odbio apelantove žalbe na prvostepenu i dopunsku presudu kao neosnovane, a navedene presude potvrdio. Imajući u vidu jednostavnost predmeta u kojem od samog početka nisu bile sporne odlučne činjenice koje se odnose na apelantovo vlasništvo nad nekretninama i tuženikovo korištenje tih nekretnina bez rješenja nadležnog organa o privremenom korištenju, te da u toku cijelog dugotrajnog postupka nisu provođeni posebni dokazi vezani za složene radnje, da je pored parničnih stranaka saslušan samo jedan svjedok, a cijeneći ZPP-om utvrđenu obavezu sudova da je sud dužan provesti postupak bez odugovlačenja, Ustavni sud smatra da je u ovom konkretnom slučaju u kojem je proteklo gotovo punih sedam godina od dana podnošenja tužbe do konačne presude, postupak prešao granice "razumnog roka" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, posebno se naglašavaju propusti Općinskog suda u pogledu donošenja dopunskih presuda o pitanjima koja su po redovnom toku stvari trebala biti odlučena prvostepenom odlukom, zbog čega je postupak trajao jednu godinu i četiri mjeseca duže. Dalje, Općinski sud je bez razloga, ne objašnjavajući taj postupak ni u odgovoru na apelaciju, apelantovu tužbu uzeo u rad tek nakon gotovo punih godinu dana od dana kada je podnesena sudu, a vremenski periodi između odloženih i ponovo održanih ročišta, također, bez vidljivih razloga ili obrazloženja, trajali su i po sedam mjeseci. Ovakvo postupanje Općinskog suda, uz višemjesečna trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom koji je tri puta razmatrao ovaj predmet kao drugostepeni sud, odredilo je i gotovo sedmogodišnje trajanje postupka do donošenja konačne odluke, a da pri tome sudovi uopće nisu dali razloge kojima bi nastojali opravdati takvo postupanje.
- 50.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud se poziva na svoj stav iznesen u Odluci U 23/00 od 2. februara 2001. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 10/01) koji u svom relevantnom dijelu glasi: "ŠUkoliko sud ne donese odluku u meritumu u roku od pet godina a da ne iznese bilo kakvo opravdanje, dolazi do kršenja apelantovog prava na utvrđivanje njegovih/njenih prava putem suda u razumnom rokuŠ...Ć". S obzirom na navedene propuste i okolnost da je postupak u ovom predmetu završen nakon gotovo sedam godina, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje meritorne odluke u razumnom roku.
- 51.Na osnovu iznesenog, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, za što odgovornost prvenstveno snosi Općinski sud.
Ostali navodi
- 52.S obzirom na zaključak o postojanju kršenja apelantovih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije o kršenju prava, jer se ti navodi direktno odnose na utvrđeno kršenje apelantovih prava.
Pitanje kompenzacije
- 53.Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete zbog kršenja ustavnog prava na pravično suđenje, a određivanje visine naknade prepušta odluci Ustavnog suda. U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanta, može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, s tim što Ustavni sud podsjeća da se za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, ovdje radi o simboličnim iznosima u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih prava (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine).
- 54.U skladu sa navedenom odlukom Ustavnog suda i zauzetom stavu po kojem se apelantima u Bosni i Hercegovini kao naknada na ime nematerijalne štete treba isplatiti iznos od približno 150 KM za svaku godinu za koju su redovni sudovi odlagali donošenje odluke, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost, Ustavni sud je u konkretnom slučaju, smatrajući da se ne radi o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, odredio da se apelantu isplati iznos od 1.000 KM, ili približno po 150 KM za svaku godinu odlaganja donošenja odluke. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana donošenja ove odluke.
VIII. Zaključak
- 55.Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema razumnog opravdanja zbog trajanja parničnog postupka od šest godina jedanaest mjeseci i dvadeset tri dana, pa je došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 56.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
- 57.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.