USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA O MERITUMU
na sjednici održanoj 9. maja 2006. godine donio je
ODLUKU O MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 87/06.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 321/05, rješavajući apelaciju Hercegovačko- neretvanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 60/05), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Valerija Galić, sutkinja
Seada Palavrić, sutkinja
Odbija se kao neosnovana apelacija Hercegovačko-neretvanskog kantona podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-99/03 od 11. januara 2005. godine i Presude Kantonalnog suda Mostar broj Gž-49/99 od 27. aprila 2000. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kantonalno javno pravobranilaštvo, a koji je pravni sljednik SIZ-a za regionalne puteve Mostar, koji je kao stranka učestvovao u predmetnom postupku okončanom presudom koja se osporava apelacijom, podnio je 2. marta 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-99/03 od 11. januara 2005. godine i Presude Kantonalnog suda Mostar broj Gž-49/99 od 27. aprila 2000. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, Kantonalnog suda Mostar i zastupnika tužioca Ivana Ivankovića, advokata Josipa Muselimovića iz Mostara, zatraženo je 9. marta 2006. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine odgovor na apelaciju je dostavio 22. marta 2006. godine, advokat Josip Muselimović 15. marta 2006. godine, a Kantonalni sud Mostar nije dostavio traženi odgovor u ostavljenom roku.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 5. aprila 2006. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Presudom Osnovnog suda u Mostaru broj P-2052/91 od 27. februara 1992. godine RO "Hercegovina putevi" OOUR Grude (u daljnjem tekstu: OOUR Grude) i SIZ za regionalne puteve Mostar (u daljnjem tekstu: SIZ) su obavezani da solidarno isplate štetu Ivanu Ivankoviću (u daljnjem tekstu: tužilac) a zbog štete prouzrokovane tužiocu iskliznućem motornog vozila sa regionalnog puta Čitluk-Ljubuški, koji nije bio očišćen od leda, uslijed čega je i došlo do iskliznuća tužiočevog vozila.
- 7.Presudom broj Gž-49/99 od 27. aprila 2000. godine Kantonalni sud Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) odbio je žalbe OOUR-a Grude i SIZ-a, izjavljene zbog povrede odredaba parničnog postupka i nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao neosnovane i potvrdio prvostepenu presudu.
- 8.Na presudu Kantonalnog suda OOUR Grude i Kantonalno javno pravobranilaštvo Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalno pravobranilaštvo), koje se sada uključuje u postupak kao pravni sljednik SIZ-a, izjavili su reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), koji je Presudom broj Rev-99/03 od 11. januara 2005. godine u cijelosti odbio revizije kao neosnovane. U navedenoj presudi Vrhovni sud je posebno obrazložio pitanje pravnog sljedništva, pozivajući se na odredbe člana 76. stav 2. Zakona o putevima ("Službeni list SRBiH" br. 10/90 i 13/94), člana 36. tačka 7, člana 37. stav 2, člana 52. tačka 8. i člana 58. st. 1. i 2. Zakona o cestama ("Službene novine Federacije BiH" broj 6/02), čijim tumačenjem je sud utvrdio da je Hercegovačko-neretvanski kanton pravni sljednik SIZ-a.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 9.Apelant navodi da nije učestvovao u prvostepenom i drugostepenom postupku koji su okončani presudama donesenim na njegovu štetu, kao dužniku za solidarnu isplatu štete, da je u postupak uključen tek nakon što je drugostepena presuda postala pravosnažna, nakon čega više nije mogao imati, niti koristiti nikakva procesna prava, da je u reviziji koju je izjavio Vrhovnom sudu osobito insistirao na utvrđivanju činjenice da je pravni sljednik SIZ-a Republički fond za puteve, osnovan Zakonom o putevima, što Vrhovni sud nije uzeo u obzir. Zbog svega toga smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Odgovor na apelaciju
- 10.U svom odgovoru na apelaciju broj Gr-1-81/06 od 15. marta 2006. godine Vrhovni sud ističe da je u osporavanoj presudi naveo i obrazložio sve apelantove prigovore, te smatra da apelantova ustavna prava u ovom slučaju nisu ničim povrijeđena.
- 11.Advokat tužioca u svom odgovoru na apelaciju od 13. marta 2006. godine ističe da su apelantovi navodi dovoljno obrazloženi valjanim razlozima u Presudi Vrhovnog suda, koje i sam podržava, te dodaje da je tužilac djelomično već naplatio od OOUR-a Grude.
V. Relevantni propisi
- 12.Zakon o cestama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj 6/02)
"Član 35.
Nadležni kantonalni organi vrše održavanje, zaštitu, rekonstrukciju, izgradnju i upravljanje regionalnim i lokalnim cestama, te osiguravaju tehničko-tehnološko jedinstvo sistema javnih cesta.
Član 36. tačka 7.
Nadležni kantonalni organi obavljaju, u skladu sa članom 35. ovog zakona, sljedeće poslove u vezi sa regionalnim i lokalnim cestama, i to:
- 7.preduzimaju mjere radi zaštite cesta i osiguranja saobraćaja na njima.
Član 37. st. 1. i 2.
Korisniku javne ceste koji se pridržava saobraćajnih propisa i saobraćajne signalizacije na cestama Direkcija cesta i nadležni kantonalni organ dužni su nadoknaditi štetu u slučaju propuštanja radova iz člana 59. ovog zakona.
Organi iz stava 1. ovog člana imaju pravo na naknadu štete od preduzeća za ceste (izvođača radova) ako je šteta nastala radi propuštanja blagovremenog izvršenja potrebnih radova predviđenih pravilnikom iz člana 56. ovog zakona bez obzira na to da li se radi o direktnim ili indirektnim štetama za organe iz stava 1. ovog člana.
Član 51. tačka 8.
Održavanje cesta, u smislu ovog zakona, obuhvata izvođenje radova kojima se osigurava nesmetan i siguran saobraćaj i očuvanje projektiranog stanja ceste, a naročito:
- 8.čišćenje snijega i leda s kolnika i posipanje kolnika s ciljem sprečavanja poledice."
- 13.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03 i 73/05)
"Član 217. st. 1. i 2.
(1) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
(2) Drugostepeni sud će zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili ponovno izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je, zbog povrede odredaba parničnog postupka u prvostepenom postupku, potrebno održati raspravu pred drugostepenim sudom."
- 14.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" broj 42/98)
"Član 348. stav 1.
Drugostepeni sud može u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave odbaciti žalbu kao nepravovremenu, nepotpunu ili nedopustivu, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu, ukinuti tu presudu i uputiti predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje, ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu ili preinačiti prvostepenu presudu."
VI. Dopustivost
- 15.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 17.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-99/03 od 11. januara 2005. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, apelacija je podnesena 2. marta, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 18.Dalje, Ustavni sud podsjeća da se opredijelio za praksu prema kojoj je i državnim organima, kao strankama u sudskom postupku, dopuštena mogućnost zaštite ustavnih prava pred Ustavnim sudom iz čega slijedi da je ova apelacija dopustiva i kao ratione personae (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine).
- 19.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 20.Apelant osporava navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije glasi:
"Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili zasnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku i pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom."
- 21.U konkretnom slučaju apelant povredu svog prava na pravično suđenje vidi u tome što nije prisustvovao, odnosno nije saslušan u prvostepenom i drugostepenom postupku u kojim je učestvovalo pravno lice za koje je utvrđeno da je njegov pravni prednik, kao i u tome što je revizijski sud, prema apelantovom mišljenju, pogrešnim tumačenjem materijalnog prava utvrdio da je upravo apelant pravni sljednik SIZ-a, pravnog lica protiv kojeg je parnični postupak pokrenut 1991. godine.
- 22.Prije svega, nedvosmisleno je da apelant u vrijeme pokretanja predmetnog parničnog postupka 1991. godine, odnosno u vrijeme donošenja prvostepene presude Osnovnog suda u Mostaru, 27. februara 1992. godine, nije ni mogao biti stranka u postupku, niti je njome obuhvaćen, jer u to vrijeme nije postojao Hercegovačko-neretvanski kanton, a u postupku je učestvovao državni organ za koji je utvrđeno da je apelantov pravni prednik. Pravni sljednik preuzima sva prava i obaveze svog prednika ukoliko posebnim propisima nije drugačije određeno, što ovdje nije slučaj. Preispitivanje ili ponavljanje postupaka radi ponovnog raspravljanja i utvrđivanja određenog stanja, a da bi se dala mogućnost pravnom sljedniku da neposredno učestvuje u postupku, bilo bi protivno načelu pravne sigurnosti. Drugostepeni postupak, koji je vodio Kantonalni sud po žalbi oba tužena za solidarnu isplatu štete, vođen je bez rasprave, u sjednici vijeća, bez prisustva stranaka a prema raspravljenom stanju predmeta u prethodnoj fazi, što je u skladu sa članom 217. st. 1. i 2. sada važećeg, odnosno članom 348. stav 1. Zakona o parničnom postupku važećeg u vrijeme donošenja drugostepene presude.
- 23.Zatim, Ustavni sud napominje da nije mjerodavan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi primijenili materijalno pravo osim ukoliko odluke ovih sudova ne krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena materijalnog prava bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni propis sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava (pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine). S obzirom na to da apelant navodi i to da je Presudom Vrhovnog suda, pogrešnom primjenom materijalnog prava, pogrešno utvrđeno da je on obavezan da isplati štetu kao pravni sljednik SIZ-a, Ustavni sud je mjerodavan da ispita pravilnost provedenog postupka u pogledu primjene materijalnog prava u ovom slučaju.
- 24.U ovom slučaju apelantov pravni prednik je učestvovao u prvostepenom i drugostepenom postupku, koji su pokrenuli tuženi, u raspravi nije učestvovala niti jedna strana, jer je sud, u skladu sa propisima, odlučivao u sjednici vijeća. Apelant je, dalje, iskoristio svoje pravo na djelotvoran pravni lijek tako što je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, ističući kao osnovni razlog osporavanja pravno sljedništvo, jednako kao i u apelaciji. U svojoj presudi Vrhovni sud je detaljno obrazložio pravno sljedništvo između prethodnika SIZ-a i apelanta. Odredba člana 35. Zakona o cestama Federacije Bosne i Hercegovine, između ostalog, određuje da kantonalni organi vrše održavanje regionalnih puteva. U konkretnom slučaju prvostepenom i drugostepenom presudom, u postupcima koji su vođeni u skladu sa važećim propisima, utvrđeno je da je tužiocu prouzrokovana šteta na regionalnom putu, za čije održavanje je bio odgovoran SIZ, a presudom Vrhovnog suda, donesenom na osnovu apelantovog iskorištenog prava na djelotvoran pravni lijek, pravilno i uz detaljno dato obrazloženje utvrđeno je apelantovo pravno sljedništvo.
- 25.Slijedeći izneseno, Ustavni sud ne nalazi niti jedan element koji bi ukazivao na povredu apelantovog prava na pravično suđenje, zagarantiranog članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog čega ovu apelaciju smatra neosnovanom.
Ostali navodi
- 26.U svojoj apelaciji apelant navodi da je osporavanim presudama povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na već izneseni zaključak u vezi sa povredom prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati ovaj apelantov navod.
VIII. Zaključak
- 27.S obzirom na to da u konkretnom slučaju apelant nije mogao biti učesnik u prvostepenom postupku, jer je u to vrijeme egzistirao njegov pravni prethodnik, da je drugostepeni postupak vođen bez rasprave, što je u skladu sa zakonskim propisima, da u njemu nije učestvovala niti jedna strana i gdje je sud odlučivao na osnovu raspravljenog u prethodnoj fazi, te da je apelant iskoristio pravo na izjavljivanje revizije, osporavajući u njoj svojstvo pravnog sljednika, što ponovno iznosi i u apelaciji, a što je Vrhovni sud detaljno obrazložio utvrđujući nedvosmisleno to svojstvo, a s obzirom na to da u provedenim postupcima ne postoje nikakvi drugi elementi, niti na njih apelant ukazuje, koji bi značili povredu apelantovih Ustavom zagarantiranih prava, Ustavni sud ovu apelaciju smatra neosnovanom, te zaključuje da nije došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 28.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
- 29.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.