Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 9. maja 2006. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 87/06.
OBRAZLOŽENJE

Mato Tadić, predsjednik

Miodrag Simović, potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica

Jovo Rosić, sudija

Seada Palavrić, sutkinja

Djelimično se usvaja apelacija Borisa Kordića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da bez daljnjeg odgađanja donese odluku u predmetu broj Rev-325/05, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru da bez daljnjeg odgađanja donese odluku u predmetu broj P-1278/02-I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Općinskom sudu u Mostaru da, najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Federaciji Bosne i Hercegovine da Borisu Kordiću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 600 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Borisa Kordića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj Gž.882/04 od 13. januara 2005. godine, jer je preuranjena.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Boris Kordić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara podnio je 18. marta 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž.882/04 od 13. januara 2005. godine. Apelant je 7. novembra 2005. godine i 13. februara 2006. godine dostavio dopune apelacije. U dopuni apelacije je naveo da je povrijeđeno njegovo pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na suđenje u razumnom roku.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 8. i 9. marta 2006. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 16. marta 2006. godine, a Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je 15. marta 2006. godine dostavio na uvid spis Općinskog suda broj P-1278/02-I i Kantonalnog suda broj Gž-882/04.
  • 5.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda je 10. aprila 2006. godine dostavljen apelantu.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 7.
    Apelant je 10. decembra 2002. godine pred Općinskim sudom pokrenuo parnični postupak protiv Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru i prof. dr. Jakova Pehara, dekana Agronomskog fakulteta, "zbog kršenja člana 1. Protokola broj 1 (pravo na obrazovanje) u vezi sa članom 14. (diskriminacija) Evropske konvencije o ljudskim pravima, te Ustava BiH član II stav 3. u vezi sa članom 4". U tužbi apelant je naveo da mu nije omogućeno pravo na obnovu godine iako, prema relevantnim zakonskim odredbama, ima pravo na to. Apelant je u tužbi tražio da se donese presuda kojom bi se tuženi proglasili krivim zbog kršenja navedenih prava i povrede Zakona o Sveučilištu u Mostaru, te kršenja Statuta Sveučilišta u Mostaru i Agronomskog fakulteta i kojom bi se naložilo tuženom da provede zakon, odnosno upis apelanta na fakultet.
  • 8.
    Općinski sud je Rješenjem broj P-1278/02 od 20. januara 2003. godine vratio apelantu tužbu radi dopune. U obrazloženju rješenja je navedeno da je potrebno da apelant u roku od 30 dana dostavi tačno određenu vrijednost spora, pravilno sastavi tužbeni zahtjev i navede dokaze kojima se dokazuju navedene činjenice.
  • 9.
    Apelant je 4. februara 2003. godine dostavio Općinskom sudu podnesak u kojem je dopunio tužbu od 10. decembra 2002. godine, tako da je naveo vrijednost spora od 20.000 KM, te zatražio od Općinskog suda da se utvrdi njegovo pravo na obnovu prve akademske godine i naknadu štete u iznosu od 20.000 KM zbog gubitka akademske godine, jer mu je onemogućeno pravo na obrazovanje i izborna prava za Studentski zbor. U podnesku od 24. marta 2003. godine apelant je naveo da odustaje od vrijednosti spora koju je naveo u podnesku od 4. februara 2003. godine i predložio je da se ona naknadno utvrdi.
  • 10.
    Općinski sud je 17. aprila 2003. godine održao ročište kojem apelant nije pristupio, jer dostava nije bila iskazana. Ročište je odgođeno za 20. maj 2003. godine.
  • 11.
    Općinski sud je 20. maja 2003. godine održao ročište kojem su prisustvovali apelant i zastupnik tuženog. Nakon čitanja tužbe i odgovora na tužbu apelant je predložio da se na sljedeće ročište pozove predstavnik Ureda ombudsmana FBiH i da se izjasni da li će se u postupak uključiti u svojstvu umješača. Općinski sud je prihvatio apelantov prijedlog i rješenjem odredio da se pozove Ured ombudsmana FBiH, te da će se zakazati naredno ročište nakon pismenog izjašnjenja Ureda ombudsmana FBiH. Općinski sud je 20. maja 2003. godine dostavio Uredu ombudsmana FBiH primjerak tužbe i odgovora na tužbu i tražio njihovo očitovanje.
  • 12.
    Apelant je 21. maja 2003. godine dostavio Općinskom sudu dopunu tužbe u kojoj je zatražio od suda da obaveže tuženog da javno objavi u medijima presudu i da snosi troškove javnog objavljivanja presude.
  • 13.
    Ured ombudsmana FBiH je 23. juna 2003. godine obavijestio Općinski sud da će se uključiti u postupak povodom apelantove tužbe kao umješač.
  • 14.
    Općinski sud je 9. septembra 2003. godine održao ročište kojem su prisustvovali apelant i tuženi. Općinski sud je, na apelantov prijedlog, donio rješenje da se od Ureda ombudsmana FBiH u Mostaru pribavi zaključak o provedenoj istrazi u toj pravnoj stvari, te da se po službenoj dužnosti provede dokaz saslušanjem parničnih stranaka - apelanta i zakonskog zastupnika tuženog. Općinski sud je odgodio raspravu za 30. septembar 2003. godine.
  • 15.
    Na raspravi održanoj 30. septembra 2003. godine Općinski sud je izveo određene dokaze, ali je na prijedlog tuženog, kojem se apelant nije protivio, donio rješenje o saslušanju svjedoka- prodekana Sveučilišta u Mostaru, te je odgodio raspravu za 22. oktobar 2003. godine.
  • 16.
    Općinski sud je održao raspravu 22. oktobra 2003. godine, proveo dokazni postupak i donio rješenje da se rasprava odgađa za 25. novembar 2003. godine, uz naznaku da se pozove zakonski zastupnik tuženog pismenim putem uz obavijest da će biti proveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka.
  • 17.
    Rješenjem broj P-1278/02 od 3. novembra 2003. godine Općinski sud je odgodio na neodređeno vrijeme ročište zakazano za 25. novembar 2003. godine zbog stupanja na snagu novog Zakona o parničnom postupku. U obrazloženju je navedeno da će novo ročište biti zakazano pismeno u rokovima i na način kako je regulirano odredbama novog Zakona o parničnom postupku.
  • 18.
    Općinski sud se Rješenjem broj P-1278/02-I od 31. marta 2004. godine proglasio nenadležnim za rješavanje spora i odredio da se po pravosnažnosti rješenja predmet uputi Kantonalnom sudu u Mostaru kao stvarno i mjesno nadležnom u smislu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima Hercegovačko-neretvanskog kantona, koji je u međuvremenu stupio na snagu. Apelant je 16. aprila 2004. godine uložio žalbu na rješenje, a tuženi je uložio žalbu 6. maja 2004. godine.
  • 19.
    Kantonalni sud se Rješenjem broj Gž-882/04 od 13. januara 2005. godine, povodom žalbi apelanta i tuženog, proglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđivanje apelantovog prava na obrazovanje, odnosno prava na obnovu prve akademske godine, ukinuo je sve provedene radnje i odbacio je apelantovu tužbu u tom dijelu. Kantonalni sud je u dijelu tužbenog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete za duševni bol zbog gubljenja akademske godine, prava na obrazovanje i prava izbora, prava na Studentski zbor uvažio apelantovu tužbu i osporeno rješenje ukinuo u tom dijelu, te predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak i odluku.
  • 20.
    Protiv rješenja Kantonalnog suda, u dijelu u kojem je odbačena njegova tužba, apelant je 4. februara 2004. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Postupak po reviziji je u toku pred Vrhovnim sudom, a također je u toku postupak pred Općinskim sudom u dijelu tužbenog zahtjeva u odnosu na koji je Kantonalni sud usvojio apelantovu žalbu i vratio predmet na ponovni postupak Općinskom sudu. Spis Općinskog suda broj P-1278/02-I se nalazi na postupanju kod Vrhovnog suda.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 21.
    U većem dijelu svoje apelacije apelant je ponovio navode iz tužbe i podnesaka koje je uložio Općinskom sudu u toku parničnog postupka, a koji se tiču odbijanja tuženog da apelantu dopusti obnovu akademske godine i naknadi štetu. Apelant je naveo da je diskriminiran u uživanju prava na obrazovanje, jer mu je osporeno pravo na obnovu akademske godine na Agronomskom fakultetu u Mostaru iako je za to imao zakonske uvjete. Stoga je, prema apelantovom mišljenju, došlo do povrede njegovog prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u vezi sa članom 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 22.
    U dopuni apelacije apelant je naveo da je povrijeđeno njegovo pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na suđenje u razumnom roku. S tim u vezi, apelant je naveo da je izgubio četiri akademske godine za koje je mogao okončati fakultet. Dalje je apelant naveo da je istina da je u toj pravnoj stvari održano nekoliko ročišta i provedeno više dokaza u proteklih nekoliko godina. Međutim, osporenim rješenjem sve te radnje su ukinute i sve je vraćeno na ponovni postupak i odluku. Apelant je, također, naveo da je Općinski sud, u skladu sa osporenim rješenjem, u roku od 30 dana trebalo da zakaže pripremno ročište i provede parnični postupak, što se ni do danas nije desilo, jer se predmetni spis nalazi na rješavanju kod Vrhovnog suda u postupku po apelantovoj reviziji u odnosu na dio osporenog rješenja kojim je odbačena njegova tužba. Apelant smatra da postupanje Općinskog suda nije zasnovano na zakonu, te da neosnovano odugovlačenje postupka predstavlja očito kršenje člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelant je zatražio pravičnu naknadu štete zbog dužine trajanja parničnog postupka.
  • 23.
    Apelant, također, smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je u dispozitivu osporenog rješenja odlučeno da se prvostepeno rješenje ukine u dijelu tužbenog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete, a nigdje se ne spominje njegov zahtjev za naknadu materijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

  • 24.
    Kantonalni sud je naveo da su neosnovani apelantovi navodi o povredi njegovih ljudskih prava, posebno kada je u pitanju član 6. Evropske konvencije, u dijelu koji se tiče prava na pravično suđenje u razumnom roku, s obzirom na to da je spis u tom sudu primljen 4. oktobra 2004. godine, raspoređen u rad uređujućem sudiji 26. oktobra 2004. godine, a odluka je donesena 13. januara 2005. godine. Kantonalni sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi

  • 25.
    Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 53/03)

"Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 215. stav 1.

Nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu prvostepeni sud će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana."

VI. Dopustivost

  • 26.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 27.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

a) Dopustivost apelacije u odnosu na navode o nedonošenju odluke u razumnom roku

  • 28.
    Prema praksi Ustavnog suda, u kontekstu apelacione nadležnosti iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba uključivati samo sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluka kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 10/01).
  • 29.
    Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da parnični postupak po njegovoj tužbi nerazumno dugo traje, odnosno da u njegovom slučaju nije u "razumnom roku" donesena odluka, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 30.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

b) Dopustivost apelacije u odnosu na navode o povredi člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa članom 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i navode o povredi prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u vezi sa Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-882/04 od 13. januara 2005. godine

  • 31.
    Apelant je osporio Rješenje Kantonalnog suda broj Gž-882/04 od 13. januara 2005. godine, navodeći da je povrijeđeno njegovo pravo da ne bude diskriminiran u uživanju svog prava na obrazovanje iz člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i njegovo pravo na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prilikom ispitivanja dopustivosti ovog dijela apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini."

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

"1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.

  • 4)
    Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;"

  • 32.
    Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
  • 33.
    Protiv osporenog rješenja apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu i postupak po reviziji je u toku. Zbog toga je u konkretnom slučaju apelacija preuranjena, jer je podnesena prije nego što je Vrhovni sud donio odluku o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije, pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
  • 34.
    U smislu odredbe člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, apelacija će se odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena.

VII. Meritum

  • 35.
    Ustavnom sudu je ostalo da razmotri apelantove navode u vezi sa neopravdanim odugovlačenjem parničnog postupka po njegovoj tužbi u vezi sa pravom na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom Š...Ć."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom Š...Ć."

a) Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije

  • 36.
    Ustavni sud je utvrdio da je parnični postupak povodom apelantove tužbe spor građanskopravne prirode, koji se tiče apelantovog prava na obrazovanje, kao i naknade materijalne i nematerijalne štete. Radi se, dakle, o postupku u kojem se utvrđuju apelantova građanska prava. U tom postupku apelant je tražio da se donese konačna odluka u razumnom roku, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom slučaju.
  • 37.
    Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u okviru svih okolnosti predmeta, uzimajući u obzir posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane, kao i važnost onoga što se za podnosioca aplikacije dovodi u pitanje u sporu (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).

b) Period koji se uzima u obzir

  • 38.
    Apelant je Općinskom sudu podnio tužbu 10. decembra 2002. godine, a osporeno rješenje Kantonalnog suda kojim je tužbeni zahtjev djelomično odbijen doneseno je 13. januara 2005. godine. Kao ishod osporenog rješenja u toku su dva paralelna postupka, i to postupak po reviziji pred Vrhovnim sudom i postupak pred Općinskim sudom, ali se ti postupci moraju posmatrati kao cjelina u vezi sa apelantovim navodima o dužini trajanja postupka. Dakle, cjelokupni postupak povodom apelantove tužbe do sada traje tri godine i četiri mjeseca i još nije okončan.

c) Složenost predmeta

  • 39.
    Složenost postupka se mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta parničnog postupka, tj. dokaza koje sud treba izvesti i procijeniti u svjetlu pravne prirode spora.
  • 40.
    U tužbi apelant je zatražio od Općinskog suda da se utvrdi njegovo pravo na obnovu akademske godine i na naknadu štete. Postupak utvrđivanja štete, u principu, uključuje angažiranje vještaka, što nije bio slučaj u predmetnom postupku. Sud je saslušao nekoliko svjedoka, a kao umješač u postupak je bio uključen Ured ombudsmana FBiH. Dakle, nije bilo nekih posebnih karakteristika niti elemenata koji bi ovaj postupak učinili složenim.

b) Ponašanje podnosioca apelacije

  • 41.
    U građanskim predmetima saslušanje u razumnom roku zavisi od ponašanja strana koje učestvuju u postupku (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava broj 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, O.I. 70).
  • 42.
    Apelant je 10. decembra 2002. godine podnio tužbu Općinskom sudu koja nije sadržavala sve potrebne elemente zbog čega je Općinski sud radi dopune Rješenjem od 20. januara 2003. godine vratio apelantu tužbu. Dopunjenu tužbu apelant je podnio Općinskom sudu 4. februara 2003. godine. Apelant je pristupio svim ročištima koja su održana pred Općinskim sudom osim prvom ročištu, održanom 17. aprila 2003. godine, na kojem je utvrđeno da dostava apelantu nije bila iskazana.
  • 43.
    Iz navedenog se može zaključiti da, osim dijela postupka od decembra 2002. do februara 2003. godine, apelant svojim radnjama nije utjecao na dužinu trajanja parničnog postupka.

c) Ponašanje suda

  • 44.
    Član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Na državama ugovornicama je da svoj pravni sistem organiziraju tako da njihovi sudovi mogu ispuniti ovaj zahtjev (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. maja 1991. godine, A-206-A, str. 10. i 11, stav 19).
  • 45.
    Kad je riječ o ponašanju Općinskog suda, Ustavni sud je utvrdio da je, nakon što je apelant podnio dopunjenu tužbu, 4. februara 2003. godine, održao četiri ročišta, i to 17. aprila, 20. maja, 9. septembra i 22. oktobra 2003. godine. Dakle, ročišta su održana u razmaku od mjesec dana izuzev dužeg vremenskog razmaka između ročišta u maju i septembru. Općinski sud je ročište zakazano za 25. novembar 2003. godine odgodio na neodređeno vrijeme zbog stupanja na snagu novog Zakona o parničnom postupku. Nakon toga Općinski sud je 31. marta 2004. godine donio rješenje kojim se proglasio nenadležnim za rješavanje spora, jer je tako protumačio svoju stvarnu nadležnost u odnosu na izmjene Zakona do kojih je došlo u međuvremenu. Apelant i tuženi su žalbe na rješenje Općinskog suda uložili 16. aprila, odnosno 6. maja 2004. godine, nakon čega je predmet dat u rad Kantonalnom sudu. Iz odgovora Kantonalnog suda proizlazi da je taj sud primio predmetni spis 4. oktobra 2004. godine, a osporeno rješenje Kantonalnog suda je doneseno 13. januara 2005. godine.
  • 46.
    Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud u razumnim vremenskim razmacima zakazao četiri ročišta. Međutim, nema razumnog obrazloženja za odugovlačenje postupka u periodu od novembra 2003. godine do marta 2004. godine u kojem nije bilo nikakvih aktivnosti Općinskog suda. Dalje, nakon što je donio osporeno rješenje, Općinski sud je dostavio predmet Kantonalnom sudu na rješavanje po žalbama strana tek nakon što je proteklo skoro pet mjeseci od dana podnošenja žalbi iako je zakonom predviđen rok za tu radnju osam dana.
  • 47.
    Ustavni sud je utvrdio da se trenutno vodi postupak povodom apelantove žalbe pred Općinskim sudom broj P-1278/02-I i postupak povodom revizije pred Vrhovnim sudom broj Rev-325/05. Općinski sud, prema apelantovim navodima koji nisu osporeni, još uvijek nije zakazao pripremno ročište. Predmetni parnični spis se nalazi kod Vrhovnog suda.
  • 48.
    Ustavni sud podsjeća da je u članu II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine svim licima na teritoriji Bosne i Hercegovine garantirano pravo na obrazovanje. Ustavni sud nema namjeru upustiti se u suštinu predmetnog parničnog postupka, odnosno pitanje da li apelant ima pravo na obnovu akademske godine, ali želi naglasiti da su redovni sudovi dužni da svakome licu u postupku u kojem se utvrđuju njegova građanska prava omogući efikasno okončanje postupka bez obzira na to kakav će biti ishod postupka. Redovni sudovi su trebali posebno obratiti pažnju na činjenicu da je u parničnom postupku apelant tražio ostvarenje svog prava na obrazovanje i trebali su, stoga, postupiti sa posebnim obzirom i efikasnošću. Ustavni sud, prilikom ocjene opravdanosti trajanja ovog parničnog postupka, smatra posebno značajnom činjenicu da je apelant u tužbi, inter alia, tražio obnovu akademske godine, što su redovni sudovi morali uzeti u obzir i voditi računa da se postupak okonča u razumnom roku kako bi sam postupak bio svrsishodan.
  • 49.
    Ustavni sud, također, želi naglasiti da se ne može prihvatiti kao opravdanje za potpuno nepostupanje Općinskog suda u predmetu broj P-1278/02-I u ponovnom postupku činjenica da je predmetni spis proslijeđen Vrhovnom sudu koji rješava u postupku povodom revizije. Općinski sud je bio dužan osigurati uvjete za nastavljanje ponovnog postupka, kako ne bi morao čekati okončanje postupka povodom revizije pred Vrhovnim sudom, uzimajući u obzir činjenicu da je bilo neizvjesno kada će taj postupak biti okončan s obzirom na preopterećenost tog suda predmetima.
  • 50.
    Iako je bilo određenih apelantovih radnji koje su utjecale na to da postupak duže traje, Ustavni sud smatra da je Općinski sud svojim neopravdanim odugovlačenjem doveo do ishoda da postupak povodom apelantove tužbe pređe granice "razumnog roka", u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Međutim, kako je za donošenje konačne odluke o apelantovom tužbenom zahtjevu u cjelini neophodno i da Vrhovni sud donese odluku o reviziji, Ustavni sud je i tom sudu naložio da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
  • 51.
    Ustavni sud zaključuje da je povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

Pitanje kompenzacije

  • 52.
    Apelant je zatražio naknadu štete zbog dužine trajanja parničnog postupka. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
  • 53.
    Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM. Imajući u vidu da postupak povodom apelantove tužbe još uvijek traje i da je neizvjesno kada će biti okončan, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantu treba isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke, iznosi 600 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Federacija Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

  • 54.
    Ustavni sud, prilikom ocjene opravdanosti trajanja ovog parničnog postupka, smatra posebno značajnom činjenicu da je apelant u tužbi, inter alia, tražio obnovu akademske godine, što su redovni sudovi morali uzeti u obzir i voditi računa da se postupak okonča u razumnom roku kako bi sam postupak bio svrsishodan. Dalje, iako je bilo određenih apelantovih radnji koje su utjecale da postupak duže traje, Ustavni sud smatra da je Općinski sud svojim neopravdanim odugovlačenjem doveo do ishoda da postupak povodom apelantove tužbe pređe granice "razumnog roka", u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 55.
    Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 14, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 56.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.