USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 9. maja 2007. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 70/07
OBRAZLOŽENJE
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Usvaja se apelacija Zvonimira Jelića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Širokom Brijegu broj P 438/88.
Na osnovu člana 74. stav 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalaže se Općinskom sudu u Širokom Brijegu da hitno bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj P 438/88 u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Širokom Brijegu da u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Zapadnohercegovačkom kantonu da Zvonimiru Jeliću u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.650,00 KM na ime nematerijalne štete radi nedonošenja sudske odluke u razumnom roku u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Zvonimir Jelić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega podnio je 23. januara 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) radi nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) ranije Osnovnog suda u Lištici broj P 438/88. Apelant je dopunio apelaciju 7. marta 2006. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda od Općinskog suda je zatraženo 14. marta 2006. godine i 23. marta 2007. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Općinski sud je 3. aprila 2007. godine dostavio odgovor na apelaciju i spis tog suda broj P 438/88.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 23. aprila 2007. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Tomica Jelić i apelant su 21. novembra 1988. godine tadašnjem Osnovnom sudu u Lištici podnijeli tužbu protiv DŽ.K, novinara "Osmice", RO "Borba", OOUR "Osmica" Beograd i R.M. radi naknade štete. Tužbenim zahtjevom je traženo da sud donese presudu kojom će utvrditi da su tuženi dužni svakom tužiocu na ime štete pričinjene pisanjem reportaže "Fantomi birokratije" u listu "Osmica" od 14. januara 1988. godine solidarno platiti iznos od po 4.000.000,00 tadašnjih dinara s kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, te naknaditi troškove parničnog postupka.
- 7.Apelant je podnescima Općinskom sudu od 16. februara i 10. jula 2006. godine urgirao zakazivanje ročišta u ovom predmetu.
- 8.Općinski sud je Rješenjem broj P 438/88 od 2. aprila 2007. godine vratio apelantu i drugom tužiocu tužbu primljenu 21. novembra 1988. godine radi dopune u roku od osam dana s upozorenjem da će se tužba smatrati povučenom ako ne bude dopunjena u ostavljenom roku, a ukoliko bude vraćena bez dopune, odbacit će se.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 9.Apelant smatra da mu je nepostupanjem suda po njegovoj tužbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da mu je onemogućena zaštita njegovih prava u Općinskom sudu kojem je podnio više tužbi protiv novinara i izdavačkih kuća (ukupno jedanaest postupaka) u periodu od 1987. do 1996. godine, ali da ti postupci još uvijek nisu okončani. Apelant navodi da je teško oklevetan, da su mu povrijeđeni čast, ugled i dostojanstvo, te da radi navedenih članaka trpi teške probleme u životu i na poslu. Apelant traži da se apelacija usvoji, utvrdi da je Općinski sud povrijedio njegovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku, te da obaveže Zapadnohercegovački kanton da mu isplati iznos od 20.000,00 KM na ime nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
- 10.U odgovoru na apelaciju Općinski sud navodi da je apelant u podnesku od 16. februara 2006. godine naznačio da prvotužioca, Tomicu Jelića, zastupa punomoćnik, ali da nije navedeno ko je njegov punomoćnik, te da se podneskom "umiljava uzimanje tužbe u rad koja je podnesena 14. juna 1995. godine" bez navođenja oznake predmeta, a da podnesak potpisuje apelant premda nema punomoć za zastupanje prvotužioca. Sud dalje navodi da su tužioci tužbu podnijeli 21. novembra 1988. godine, ali da je još uvijek nisu uredili u smislu čl. 53. i 334. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), te navode da "tužioci nisu pokazali ažurnost koja se očekuje od stranaka u postupku" kao i da se "za dužinu trajanja postupka ne može teretiti sud već apelant, odnosno tužioci koji do sada nisu preduzeli ni jednu aktivnu radnju u postupku radi njegovog okončanja". Na kraju, sud navodi da je donesen plan rješavanja starih i zaostalih neriješenih predmeta, ali da sud ne može utjecati na broj sudija, stručnih saradnika kao ni imenovanje dodatnih sudija, te predlaže odbijanje apelacije kao neosnovane. Uz odgovor na apelaciju dostavljen je i Plan rješavanja starih i zaostalih neriješenih predmeta broj Su 398/05 od 20. oktobra 2005. godine iz kojeg je vidljivo da taj sud u parničnom referatu na dan 30. juni 2005. ima neriješeno ukupno 1.010 parničnih predmeta.
V. Relevantni propisi
- 11.Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91 i "Službeni list RBiH" br. 2/92 i 13/94)
"Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 109. st. 1. i 2.
Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnosioca poučiti i pomoći mu da podnesak ispravi, odnosno dopuni, i u tu svrhu može ga pozvati u sud ili mu vratiti podnesak radi ispravke.
Kad sud vrati podnesak podnosiocu radi ispravke ili dopune, odredit će rok za ponovno podnošenje podneska.
Član 281.
Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili nepotpuna, ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tuženog ili tužioca da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, predsjednik vijeća će radi otklanjanja ovih nedostataka preduzeti potrebne mjere predviđene u ovom zakonu (čl. 83. i 109) ."
- 12.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 98. st. 1. i 2.
Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnosioca poučiti i pomoći mu da podnesak ispravi, odnosno dopuni i u tu svrhu može ga pozvati u sud ili mu vratiti podnesak radi ispravka.
Kad sud vrati podnesak podnosiocu radi ispravka ili dopune, odredit će rok za ponovno podnošenje podneska.
Član 262.
Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili nepotpuna, ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tužioca ili tuženika da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, predsjednik vijeća će radi otklanjanja tih nedostataka preduzeti potrebne mjere predviđene u ovom zakonu."
- 13.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06)
"Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 66.
Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane odredbom člana 53. ovog zakona (nepotpuna tužba), ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tužioca ili tuženog da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, sud će radi otklanjanja tih nedostataka preduzeti potrebne radnje predviđene odredbama čl. 295. i 336. ovog zakona.
Član 336. stav 1.
Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnosiocu vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odredit će rok za ispravku ili dopunu podneska koji ne može biti duži od osam dana.
Član 454. stav 1.
Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona započet postupak pred prvostepenim sudom, daljnji postupak provest će se po odredbama ovog zakona."
VI. Dopustivost
- 14.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora radi presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 15.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 16.U smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 17.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine izraz "presuda" mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01).
- 18.Ustavni sud apelaciju tumači tako da ona pokreće pitanje kršenja prava na pristup sudu u okviru prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer sud u dugom vremenskom periodu nakon prijema apelantove tužbe nije preduzeo niti jednu procesnu radnju.
- 19.Imajući u vidu navedeno Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija dopustiva.
VII. Meritum
- 20.Apelant smatra da mu je radi nedonošenja odluke o njegovoj tužbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 21.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom (...)."
- 22.Ustavni sud konstatira da je apelant podnio tužbu radi naknade štete. Prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjuje se na postupke čiji je ishod odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. U vezi s tim u apelantovom slučaju zadatak Općinskog suda jeste utvrđivanje jesu li zaista tuženi objavljivanjem spornog članka apelantu nanijeli štetu, te koji iznos su tuženi dužni isplatiti na ime nastale štete. Dakle, parnični postupak povodom apelantove tužbe je spor građansko-pravne prirode u kojem se utvrđuju apelantova građanska prava pri čemu je apelant zainteresiran da se konačna odluka o njegovom tužbenom zahtjevu donese u razumnom roku. Stoga je u apelantovom slučaju član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.
- 23.Dalje, Ustavni sud podsjeća da se prema praksi Evropskog suda razumnost trajanja postupka ocjenjuje u okviru svih okolnosti predmeta posebno uzimajući u obzir složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane, kao i važnost onoga što se za podnosioca aplikacije dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
Period koji se uzima u obzir
- 24.Ustavni sud podsjeća na praksu organa Evropske konvencije u odnosu na predmete o dužini postupka gdje su postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije osnovali svoju vremensku nadležnost. Organi Evropske konvencije smatraju da period koji se uzima u obzir u pogledu dužine trajanja postupka počinje danom zasnivanja njihove vremenske nadležnosti - u ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prekoračilo taj datum mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut tog datuma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A, broj 56, stav 53; Styranowski protiv Poljske, broj 28616/95, ECHR 1998-VIII).
- 25.Međutim, premda su u konkretnom slučaju apelant i Tomica Jelić podnijeli tužbu radi naknade štete Osnovnom sudu u Lištici 21. novembra 1988. godine u nadležnosti Ustavnog suda je period od 14. decembra 1995. godine kada je stupio na snagu Ustav Bosne i Hercegovine. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantove tužbe do sada traje 18 godina i pet mjeseci i još uvijek nije okončan, od kojeg perioda 11 godina i četiri mjeseca spada u nadležnost Ustavnog suda.
Stadij postupka na dan stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine
- 26.Apelantov predmet se na dan stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, 14. decembar 1995. godine, nalazio kod Osnovnog suda u Lištici i u istom sudu od podnošenja tužbe 1988. godine nije bio preduzeo niti jednu procesnu radnju.
- a)Složenost predmeta
- a)
- 27.Složenost postupka se mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta parničnog postupka, tj. dokaza koje sud treba izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora.
- 28.Postavljenim tužbenim zahtjevom apelant je zatražio da Osnovni sud utvrdi da su tuženi dužni svakom tužiocu na ime štete pričinjene pisanjem reportaže "Fantomi birokratije" u listu "Osmica" od 14. januara 1988. godine solidarno platiti iznos od po 4.000.000,00 tadašnjih dinara s kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, te im naknaditi troškove parničnog postupka.
- 29.Generalno gledajući Ustavni sud zaključuje da ne postoje okolnosti koje bi ovaj postupak činile naročito složenim.
- b)Ponašanje apelanta
- b)
- 30.Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima donošenje odluke u razumnom roku ovisi o ponašanju strane koja učestvuje u postupku (vidi Odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava broj 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, O.I. 70).
- 31.U konkretnom slučaju Ustavni sud će ispitati je li apelant svojim ponašanjem utjecao da se predmet ne završi u razumnom roku. U vezi s tim, Ustavni sud ponovo konstatira da je apelant podnio tužbu 21. novembra 1988. godine, te da je nakon toga podnescima od 16. februara i 10. jula 2006. godine urgirao postupanje po tužbi. Međutim, sud je pozvao apelanta tek 2. aprila 2007. godine da dopuni tužbu. S obzirom na veliki protek vremena od prijema tužbe u sudu do poziva na dopunu tužbe Ustavni sud smatra da se ovo odugovlačenje postupka ne može staviti apelantu na teret.
- c)Ponašanje suda
- c)
- 32.Član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Na državama ugovornicama je da svoj pravni sistem organiziraju tako da njihovi sudovi mogu ispuniti ovaj zahtjev (vidi Evropski sud za ljudska prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. maja 1991. godine, A 206-A, str. 10. i 11, stav 19).
- 33.Kad je riječ o ponašanju Osnovnog suda Ustavni sud je utvrdio da nakon što je apelant podnio tužbu 21. novembra 1988. godine sud nije preduzeo nikakvu procesnu radnju sve do 2. aprila 2007. godine kada je nakon urgencije Ustavnog suda od 23. marta 2007. godine uz dostavu odgovora na apelaciju i spisa donio Rješenje broj P 438/88 kojim je vratio tužbu tužiocima radi dopune.
- 34.Dakle, sud nije punih 18 godina i četiri mjeseca od dana podnošenja tužbe, odnosno 11 godina i tri mjeseca nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, preduzeo nikakvu procesnu radnju. Ustavni sud zapaža da Općinski sud nije predmet uzeo u rad ni nakon što je od tog suda zatražen odgovor na apelaciju 14. marta 2006. godine, a ni nakon apelantovih urgencija od 16. februara i 10. jula 2006. godine. Stoga, Ustavni sud zaključuje da nema razumnog obrazloženja za odugovlačenje postupka u periodu od podnošenja tužbe do 2. aprila 2007. godine u kojem periodu sud nije preduzeo niti jednu procesnu radnju.
- 35.Član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svim licima pravo da bilo koji zahtjev u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama iznese pred sud. Pravo na pokretanje sudskog postupka u građanskim pitanjima predstavlja jedan od aspekata prava na sud zajamčenog članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Evropski sud je u predmetu Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva (vidi Evropski sud, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 35) zauzeo stav da bi bilo "neshvatljivo da član 6. stav 1. detaljno opisuje proceduralne garancije osigurane strankama u tekućoj parnici, a da pravo ne zaštiti ono što samo po sebi omogućuje korist od takvih garancija, tj. pristup sudu. Pravičan, javan i brz sudski postupak nema nikakvu vrijednost ako nema sudskog postupka." Stav Evropskog suda je da je pravo na pristup sudu element sadržan u članu 6. stav 1. Evropske konvencije koje je zasnovano na samoj formulaciji prve rečenice prvog stava ovog člana kad se čitaju u svom kontekstu i u svjetlu sljedeća dva pravna principa: 1) princip po kojem se građanska tužba može podnijeti sudiji kao jedno od univerzalno priznatih trajnih principa prava i 2) princip međunarodnog prava koji zabranjuje odricanje pravde.
- 36.Pristup sudskom ili upravnom organu mora biti suštinski, a ne samo formalni (vidi Evropski sud za ljudska prava, Airey protiv Irske, odluka iz 1979. godine). Država mora osigurati pristup sudu svakom ko ima zahtjev koji ulazi u okvir člana 6. stav 1. Evropske konvencije i ne može taj pristup ograničiti određenim kategorijama ljudi (vidi Keegen protiv Irske, 1994. godina). Organi koji imaju slobodu sudskog odlučivanja imaju širok opseg slobodne procjene sve dok se drže suštinskih zahtjeva iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ettl i drugi protiv Austrije, 1987. godine i Skräby protiv Švedske, 1990. godine). Stoga, Ustavni sud ustvari ima zadatak baviti se ostvarivanjem prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a ne samo nezadovoljstvom pojedinca nekom upravnom ili sudskom odlukom.
- 37.Iz odgovora na apelaciju proizlazi da Općinski sud smatra da su tužioci, dakle apelant i Tomica Jelić, krivi za dužinu postupka budući da do sada nisu preduzeli ni jednu aktivnu radnju u postupku radi njegovog okončanja, te da još uvijek nisu uredili tužbu u smislu čl. 53. i 334. ZPP-a. Dalje, uz odgovor na apelaciju dostavljen je i Plan rješavanja starih i zaostalih neriješenih predmeta sačinjen 20. oktobra 2005. godine, dakle 17 mjeseci prije davanja odgovora na apelaciju iz kojeg plana proizlazi da je apelantov predmet trebao biti riješen do 1. marta 2006. godine budući da je navedeno da će sudije koje rade na predmetima "P" i "Mal" do 1. marta 2006. godine "pored 78 predmeta hitne prirode i predmeta koje već imaju u radu riješiti 150 starih i zaostalih predmeta".
- 38.Ustavni sud je svjestan činjenice da generalno gledajući sudovi u Bosni i Hercegovini, pa i Općinski sud, imaju veliki broj neriješenih predmeta. Međutim, Ustavni sud podsjeća da Evropska konvencija čini sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine što je propisano članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, pa je dosljedno tome država obavezna da svim licima pod svojom jurisdikcijom osigura prava i slobode utvrđene u Evropskoj konvenciji, te da svoj pravni sistem organizira tako da osigura usklađenost sa zahtjevima iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije uključujući i zahtjev za suđenje u razumnom roku. Formalno, odredbama ZPP-a kojim su određeni rokovi u kojim su sudovi dužni preduzimati određene radnje u postupku, Bosna i Hercegovina je ispunila ovaj zahtjev.
- 39.Evropski sud za ljudska prava u predmetu Zimmermann i Steiner od 13. jula 1983. godine je zaključio da privremeni zaostatak u poslovanju suda ne povlači međunarodnu odgovornost države pod uvjetom da država preduzme djelotvorne i hitne mjere za otklanjanje takve situacije. Međutim, u konkretnom slučaju očigledno je da nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine nisu preduzeli konkretne, ne samo formalne već i suštinske mjere na rješavanju problema koji se tiču velikog broja predmeta pred Općinskim sudom. Naime, premda su ZPP-om propisani konkretni rokovi za preduzimanje svake pojedine procesne radnje očigledno da se Osnovni sud u apelantovom slučaju nije kretao u okviru propisanih rokova, već je upravo u znatnoj mjeri odstupao od njih.
- 40.Ustavni sud podsjeća da je u apelantovom slučaju tužba podnesena 1988. godine, da su se od podnošenja tužbe do danas više puta mijenjali propisi kojim se regulira parnični postupak budući da je do 1998. godine u primjeni bio Zakon o parničnom postupku SFRJ koji je preuzet i primjenjivao se sve do stupanja na snagu Zakona o parničnom postupku FBiH koji je stupio na snagu 11. novembra 1998. godine, a koji je prestao važiti stupanjem na snagu novog ZPP-a 5. novembra 2003. godine. Osnovni sud u Lištici, odnosno Općinski sud je prema odredbama propisa koji su važili imao mogućnost da ukoliko je smatrao da je tužba nerazumljiva ili nepotpuna tužiocima vrati tužbu radi ispravke ili dopune uz navođenje šta treba ispraviti ili dopuniti određujući rok za ispravku ili dopunu podneska. Činjenica je da taj rok prema propisima koji su važili u periodu do 2003. godine nije bio određen, ali taj rok ne može biti neograničen imajući u vidu odredbu člana 10. tada važećeg ZPP-a prema kojoj je sud dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. S obzirom da sud nije postupio po navedenim odredbama člana 281. u vezi s članom 109. st. 1. i 2. preuzetog ZPP-a, odnosno član 262. u vezi s članom 98. st. 1. i 2. ranijeg ZPP-a, te nije u periodu od preko 18 godina upozorio tužioce da tužba sadrži nedostatke usljed kojih nije moguće po njoj postupati, to se isti ne može pozivati na to da "tužioci nisu pokazali ažurnost koja se očekuje od stranaka u postupku" kao i da se "za dužinu trajanja postupka ne može teretiti sud već apelant, odnosno tužioci koji do sada nisu preduzeli ni jednu aktivnu radnju u postupku radi njegovog okončanja".
- 41.Dalje, Ustavni sud zapaža da su odredbama novog ZPP-a koji je stupio na snagu 5. novembra 2003. godine i koji se prema odredbi člana 454. ZPP-a primjenjuje i na apelantov slučaj propisani konkretni rokovi za preduzimanje procesnih radnji suda i stranaka, te bi dosljednom primjenom tog zakona postupak pred prvostepenim sudom trebao biti okončan u pravilu u roku od šest mjeseci. Članom 336. stav 1. a u vezi s članom 66. tog zakona propisano je da u slučaju nepotpune tužbe rok za otklanjanje nedostataka ne može biti duži od osam dana. Međutim, Ustavni sud konstatira da je Općinski sud tek nakon tri godine i pet mjeseci od stupanja na snagu novog ZPP-a, i to nakon traženja dostave spisa o ovoj apelaciji donio rješenje kojim je naložio apelantu i Tomici Jeliću, kao tužiocima, dopunu tužbe.
- 42.Dakle, sud je prvu i jedinu radnju u ovom postupku preduzeo nakon 18 godina i četiri mjeseca, odnosno nakon 11 godina i tri mjeseca nakon stupanju na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud konstatira da se postupak po apelantovoj tužbi još uvijek nalazi u početnoj fazi i krajnje je neizvjesno kad će biti donesena odluka o apelantovom tužbenom zahtjevu.
- 43.Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi propusti suda za posljedicu imali kršenje apelantovog prava na pravično suđenje u smislu garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije prema kojim "svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku" tako da se svakom garantira da u razumnom roku i uz pomoć sudske odluke okonča nesigurnost u kojoj se nalazi u pogledu svog položaja, a radi ostvarenja pravne sigurnosti kao osnovnog principa svakog modernog pravnog sistema što je u konkretnom slučaju, budući da prvostepena odluka još uvijek nije donesena neovisno o okolnosti da je tužba podnesena prije više od 18 godina, izostalo.
- 44.S obzirom na navedeno Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju radi nedonošenja odluke po tužbi od 21. novembra 1988. godine došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje kompenzacije
- 45.Apelant je zatražio naknadu štete radi dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno na apelantov zahtjev odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da za razliku od postupka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
- 46.Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04 objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM. Imajući u vidu da postupak povodom apelantove tužbe još uvijek traje i da je neizvjesno kada će biti okončan Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantu treba isplatiti na ime nematerijalne štete radi nedonošenja odluke iznosi 1.650,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužan isplatiti Zapadnohercegovački kanton u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
- 47.Sama činjenica da je Općinski sud tek nakon više od 18 godina od podnošenja tužbe od kojih preko 11 godina ulazi u nadležnost Ustavnog suda Bosne i Hercegovine preduzeo prvu radnju u ovom postupku pri čemu ponašanje apelanta nije uzrok što postupak toliko traje dovoljna je Ustavnom sudu da zaključi da je povrijeđeno pravo na donošenje presude u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 48.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 49.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.