USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 16. januara 2007. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 70/07
OBRAZLOŽENJE
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Valerija Galić, potpredsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Mato Tadić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Djelimično se usvaja apelacija Mušana Đogića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj P-1607/99.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da bez daljnjeg odlaganja donese odluku u predmetu broj P-1607/99, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u roku od šest mjeseci od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama u cilju njenog izvršenja, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mušana Đogića u odnosu na član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i član 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što je preuranjena.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Mušan Đogić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 14. decembra 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1607/99.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 16. oktobra 2006. godine da dostavi odgovor na apelaciju i spis tog suda broj P-1607/99.
- 3.Odgovor na apelaciju i spis broj P-1607/99 Općinski sud je dostavio 30. oktobra 2006. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda je 7. novembra 2006. godine dostavljen apelantu.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.KJKP "Rad" Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužitelj) je Općinskom sudu 28. septembra 1998. godine podnijelo tužbu protiv apelanta radi priznavanja prava vlasništva. U tužbi se navodi da je u 1970. godini tužitelj kupio kuću od tuženog, koja se nalazi u Sarajevu u Ulici Branke Blažek br. 20, a koja je sagrađena na k.č. 1239 u zk. LIII/791 K.O. Sarajevo, koje odgovara po novom premjeru kč. 2955 k.o. Novo Sarajevo I. Tužitelj u tužbi navodi da drži predmetnu kuću u mirnom i nesmetanom posjedu već 28 godina, a kako tuženi neće mirnim putem da tužitelju da ispravu o vlasništvu, tužitelj je podnio tužbu za utvrđenje da je stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Predmet je zaveden pod brojem P-2224/98.
- 7.Općinski sud je rješenjima broj P-2224/98 od 4. novembra 1998. godine, te od 15. januara 1999. godine, pozvao tužitelja da u roku od 30 dana uredi tužbu tako što će je potpisati ovlašteno lice.
- 8.Općinski sud je Rješenjem broj P-2224/98 od 5. marta 1999. godine utvrdio da se tužba smatra povučenom, budući da tužitelj nije u ostavljenom roku uredio tužbu.
- 9.Tužitelj je protiv navedenog rješenja podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje, uz obrazloženje da je tužbu podnio ovlašteni punomoćnik, advokat, koji je uz tužbu priložio punomoć za zastupanje, a sud je sve pozive slao na ruke tužitelja umjesto punomoćnika, kako je to u tužbi navedeno.
- 10.Općinski sud je na ročištu 29. juna 1999. godine, kojem su pristupili punomoćnik tužitelja, te apelant i njegov punomoćnik, donio rješenje kojim se usvaja prijedlog tužitelja i dozvoljava povrat u pređašnje stanje, a Rješenje tog suda broj P-2224/98 od 5. marta 1999. godine je stavljeno van snage. Nakon toga otvoreno je ročište za glavnu raspravu. Primjerak tužbe je direktno uručen apelantovom punomoćniku, budući da je izjavio da apelant nije do tad primio ni jedan primjerak tužbe. To ročište je odgođeno na saglasan prijedlog stranaka i novo je zakazano za 29. septembar 1999. godine. Tužiteljevom punomoćniku je naloženo da do sljedećeg ročišta direktno dostavi punomoćniku tuženog dokumentaciju u odnosu na navode iz tužbe.
- 11.Predmet je zaveden pod novim brojem P-1607/99. Na ročištu od 29. septembra 1999. godine pristupio je tužiteljev punomoćnik, a nije pristupio apelant, iako uredno obaviješten. Tužiteljevom punomoćniku je naloženo da postupi po nalogu suda od 29. juna 1999. godine. Ročište je odgođeno za 18. novembar 1999. godine.
- 12.Ročište od 18. novembra 1999. godine je zbog bolesti uređujućeg sudije odloženo za 12. januar 2000. godine, o čemu su tužiteljev punomoćnik i apelant lično obaviješteni.
- 13.Ročište od 12. januara 2000. godine je na saglasan prijedlog stranaka odloženo za 29. februar 2000. godine, te je naloženo tužiteljevom punomoćniku da postupi prema nalogu suda od 29. juna 1999. godine, odnosno da punomoćniku tuženog direktno dostavi dokumentaciju na koju se poziva u tužbi.
- 14.Na ročište zakazano za 29. februar 2000. godine pristupili su i tužiteljev punomoćnik i apelantov punomoćnik. Tužiteljev punomoćnik je izjavio da je tužiteljeva arhiva nesređena zbog čega nije mogao na današnjem ročištu prezentirati dokumentaciju na koju se poziva u navodima tužbe, pa je predložio da se rasprava odloži. Apelantov punomoćnik je ostavio sudu da ocijeni tužiteljev prijedlog. Sud je donio rješenje kojim se ročište odlaže za 3. maj 2000. godine.
- 15.Na ročište zakazano za 3. maj 2000. godine pristupili su tužiteljev punomoćnik i apelant. Tužiteljev punomoćnik je prije početka ročišta izjavio da nije pribavio dokumentaciju, kako je naloženo na zapisniku 29. juna 1999. godine, jer tužiteljeva arhiva nije pregledana, pa je predložio da se rasprava odloži. Sud je donio rješenje i odložio raspravu za 18. juli 2000. godine.
- 16.Na ročište zakazano za 18. juli 2000. godine pristupili su tužiteljev punomoćnik i apelant. Prije početka raspravljanja tužiteljev punomoćnik je predao u spis fotokopiju kupoprodajnog ugovora zaključenog 4. augusta 1971. godine između tužitelja i tuženog apelanta. Obavezao se da će na sljedećem ročište prezentirati zk. izvadak za nekretnine opisane u tužbenom zahtjevu. Sud je donio rješenje da se ročište odlaže za 11. oktobar 2000. godine.
- 17.Na ročište zakazano za 11. oktobar 2000. godine pristupili su tužiteljev punomoćnik i apelant. Prije početka raspravljanja tužiteljev punomoćnik je izjavio da stranka koju zastupa nije dostavila zk. izvadak, pa nije mogao postupiti po nalogu suda. Punomoćnik tuženog apelanta je u spis predao odgovor na tužbu u vidu pismenog podneska, jedan primjerak je direktno uručen tužiteljevom punomoćniku. Sud je donio rješenje kojim je ročište odloženo i zakazano za 20. decembar 2000. godine.
- 18.Na ročište zakazano za 20. decembar 2000. godine pristupili su tužiteljev punomoćnik i punomoćnik tuženog apelanta. Tužiteljev punomoćnik je prije početka raspravljanja predložio da se rasprava odloži jer u istom terminu imao raspravu na Kantonalnom sudu u Sarajevu. Apelantov punomoćnik se nije protivio odgodi na kraći rok, uz napomenu da se tužitelj izjasni u vidu pismenog podneska na podnesak punomoćnika tuženog apelanta od 10. oktobra 2000. godine i da postupi po nalogu suda od 11. oktobra 2000. godine.
- 19.Nihad Mujan je, 21. decembra 2000. godine, podnio podnesak s prijedlogom da mu se dozvoli pristupanje parnici na strani tuženog, u svojstvu umješača.
- 20.Prije početka ročišta zakazanog za 8. februar 2001. godine pristupio je punomoćnik tužitelja i izjavio da neće moći pristupiti na ročište zakazano za taj dan zbog toga što u istom terminu ima neodložan pretres u krivičnom predmetu, pa je predložio da se rasprava odloži. Sud je donio rješenje kojim se rasprava odlaže i zakazuje za 2. april 2001. godine.
- 21.Na ročište zakazano za 2. april 2001. godine pristupili su tužiteljev punomoćnik, apelant i njegov punomoćnik. Tužiteljev punomoćnik je izjavio prije početka raspravljanja da se protivi navodima odgovora na tužbu, da se protivi miješanju Nihada Mujana, koji snosi rizik kupovine opterećene nekretnine. Predložio je da sud na okolnost zaključenja ugovora od 4. augusta 1971. godine sasluša na sljedećem ročištu u svojstvu parnične stranke tuženog i ovlaštenog predstavnika, tužiteljevog zakonskog zastupnika. Punomoćnik umješača na strani tuženog je izjavio da ostaje kod prijedloga iz podneska od 21. decembra 2000. godine i predložio da sud dozvoli miješanje na strani tuženog i da Nihada Mujana prihvati kao umješača. Sud je donio rješenje da će se na sljedećem ročištu provesti dokaz saslušanjem u svojstvu parničnih stranaka tužiteljevog zakonskog zastupnika i tuženog. Ročište je odloženo i novo zakazano za 22. maj 2001. godine. Tužiteljevom punomoćniku je naloženo da za sljedeće ročište dostavi original kupoprodajnog ugovora od 4. augusta 1971. godine i preostalu pismenu dokumentaciju u odnosu na tvrdnje tužbe.
- 22.Općinsko tužilaštvo I Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinsko tužilaštvo) je podneskom broj Kt-303/01 od 12. juna 2001. godine zatražilo na uvid spis broj P-2224/98, jer je tom tužilaštvu podnijeta krivična prijava protiv Nedžada Mehovića, advokata iz Sarajeva, zbog krivičnog djela iz člana 351. stav 1. KZ FBiH.
- 23.Tužitelj je podneskom od 29. juna 2001. godine zamolio odgodu ročišta zakazanog za 29. jun 2001. godine jer je tužiteljev punomoćnik službeno odsutan van Sarajeva.
- 24.Ročištu zakazanom za 29. juni 2001. godine pristupili su apelant i njegov punomoćnik, nije pristupio tužitelj, a ročište je odloženo zbog bolesti sudije i novo zakazano za 14. septembar 2001. godine. Riješeno je da se cio spis dostavi Općinskom tužilaštvu uz napomenu da ga treba uredno vratiti do zakazanog ročišta.
- 25.Općinsko tužilaštvo je nakon izvršenog uvida spis vratilo 12. jula 2001. godine.
- 26.Na ročište od 14. septembra 2001. godine nisu pristupili ni tužiteljev punomoćnik (dostava poziva je bila neiskazana), ni tužiteljev zakonski zastupnik (iako uredno obaviješten), a pristupio je punomoćnik tuženog. Ročište je rješenjem odloženo i sljedeće zakazano za 4. oktobar 2001. godine.
- 27.Ročište zakazano za 4. oktobar 2001. godine je odloženo na neodređeno vrijeme zbog bolesti uređujućeg sudije.
- 28.Sljedeće ročište je zakazano za 9. jul 2002. godine. Na ročište su pristupili punomoćnici tužitelja i tuženog. Na prijedlog tužiteljevog punomoćnika ovo ročište je odloženo i novo zakazano za 10. oktobar 2002. godine.
- 29.Na ročište zakazano za 10. oktobar 2002. godine pristupili su tužiteljev punomoćnik, punomoćnik tuženog i tuženi apelant lično. Zbog izmjene u sastavu vijeća rasprava je vođena iznova, tužitelj je ostao kod navoda iz tužbe, a tuženi kod navoda iz odgovora na tužbu. Sud je donio rješenje i proveo dokaz uvidom u original kupoprodajnog ugovora zaključen 4. augusta 1971. godine u Sarajevu između tužitelja i tuženog, te predugovor od 31. maja 1971. godine i odluku od 28. maja 1971. godine. Sud je donio rješenje da će provesti vještačenje vještak grafolog, budući da tuženi izjavljuje da on nije potpisao sporni kupoprodajni ugovor. Sud je donio rješenje da se ročište odlaže na neodređeno vrijeme i naložio tužitelju da u roku od 30 dana izvrši uplatu iznosa od 200,00 KM za troškove vještačenja vještaka grafologa, kojeg će sud naknadno odrediti.
- 30.Sud je 21. novembra 2002. godine, te ponovo 4. februara 2003. godine, pozvao tužiteljevog punomoćnika da u roku od 60 dana dostavi dokaz o uplati 200,00 KM kao predujam za troškove vještačenja.
- 31.Tuženi je podneskom od 18. februara 2003. godine urgirao da se rasprava zakaže hitno, radi provođenja ostalih dokaza, navodeći da je očigledno da tužitelj odugovlačenjem spora i postupanja po nalozima suda svjesno nanosi veliku štetu tuženom, koji je i de facto i de iure vlasnik predmetnih nekretnina.
- 32.Na ročište zakazano za 30. april 2003. godine pristupili su punomoćnici parničnih stanaka i tuženi apelant lično. Prije početka ročišta tužiteljev punomoćnik je predložio da se ročište još jednom odloži. Naveo je da će nakon prvomajskih praznika tužiteljev Upravni odbor zasjedati i predložiti tuženom mogućnost nagodbe, odnosno da će zauzeti stav povodom konkretne pravne stvari. Punomoćnik tuženog se protivio odgodi ročišta s obzirom da je tužitelj imao šest mjeseci da izvrši uplatu depozita. Predložio je da sud ipak postupi po rješenju da se odredi vještačenje vještaka grafologa. Tužiteljev punomoćnik je predao kopiju uplate od 200,00 KM kao predujam za troškove vještačenja. Sud je donio rješenje kojim se određuje provođenje dokaza vještaka grafologa na okolnost vjerodostojnosti potpisa tuženog na kupoprodajnom ugovoru od 4. augusta 1971. godine. Ročište je odloženo na neodređeno vrijeme.
- 33.Vještak grafolog je 25. maja 2003. godine sačinio nalaz i mišljenje prema nalogu suda, koje je dostavljeno parničnim strankama, uz poziv za sljedeće ročište.
- 34.Na ročište zakazano za 11. septembar 2003. godine pristupili su punomoćnici parničnih stranaka i tuženi apelant lično. Prije početka ročišta tužiteljev punomoćnik je zamolio da se odloži ročište zbog toga što mu tužitelj nije vratio nalaz i mišljenje vještaka grafologa, koji je dostavljen tužitelju na izjašnjenje. Punomoćnik tuženog se nije protivio odlaganju, tako da je sud donio rješenje i odložio ročište i novo zakazao za 5. decembar 2003. godine.
- 35.Apelant je 29. oktobra 2003. godine podnio protutužbu protiv tužitelja s tužbenim zahtjevom da tužitelj-protivtuženi njemu preda u posjed preostali dio kuće, koja je predmet ovog spora, odnosno jedan od četiri stana koji se trenutno nalazi u posjedu tužitelja-protutuženog.
- 36.Općinski sud je Rješenjem broj P-1607/99 od 14. novembra 2003. godine vratio tuženom podnesak-protutužbu na ispravku i dopunu u roku od osam dana.
- 37.Na ročište zakazano za 5. decembar 2003. godine pristupio je tužiteljev punomoćnik, a nije pristupio tuženi apelant. Sud je na prijedlog tužiteljevog punomoćnika donio rješenje kojim je ročište opozvao u smislu novog ZPP-a i zakazao pripremno ročište za 3. februar 2004. godine.
- 38.Sljedeće ročište zakazano za 3. februar 2004. godine je odloženo na saglasan prijedlog punomoćnika parničnih stranaka s obzirom da je postojala mogućnost da se taj spor riješi mirnim putem ili zaključenjem sudske nagodbe.
- 39.Na ročište zakazano za 23. mart 2004. godine pristupili su punomoćnici i tuženi apelant lično. Tužiteljev punomoćnik je izjavio da su tužitelj i tuženi postigli jedan dogovor s prijedlogom zaključenja sudske nagodbe na današnjem ročištu, te je predao u spis primjerak sudske nagodbe. Punomoćnik tuženog je, uz saglasnost tuženog koji je pristupio na ročište, povukao protutužbu podnijetu 29. oktobra 2003. godine. Pripremno ročište je na saglasan prijedlog stranaka odloženo, s obzirom da će punomoćnik umješača stupiti u kontakt s njim radi mogućeg povlačenja iz miješanja, a da će odluku sud naknadno donijeti, nakon čega bi se zaključila sudska nagodba između tužitelja i tuženog, kao i između umješača i tuženog u drugom predmetu koji umješač kao tužitelj vodi protiv tuženog apelanta radi predaje u posjed kod tog suda broj P-1041/03. Sud je pripremno ročište odložio i novo zakazao za 26. april 2004. godine, te je naređeno pripajanje spisa broj P-1041/03 tom spisu, kako bi sud odlučio o vođenju jedinstvenog postupka.
- 40.Ročište zakazano za 26. april 2004. godine je odloženo zbog bolesti uređujućeg sudije do njegovog povratka s bolovanja.
- 41.Tuženi je podneskom od 17. maja 2004. godine obavijestio sud da zbog teže bolesti člana porodice i odlaska u inozemstvo, kao pratilac, neće biti u prilici prisustvovati raspravi, te se obavezao obavijestiti sud o svom povratku iz inozemstva.
- 42.Tuženi je podneskom 26. maja 2004. godine zatražio nastavak postupka i zakazivanje ročišta. Sljedeće ročište je zakazano za 25. jun 2004. godine.
- 43.Punomoćnik umješača na strani tuženog je 25. juna 2004. godine obavijestio sud da zbog korištenja godišnjeg odmora neće moći pristupiti na ročište zakazano za 25. jun 2004. godine.
- 44.Na saglasan prijedlog stranaka, a u vezi s podneskom punomoćnika umješača od 25. juna 2004. godine, nastavak pripremnog ročišta je zakazan za 13. septembar 2004. godine.
- 45.Nastavku pripremnog ročišta, 13. septembra 2004. godine, pristupili su punomoćnici parničnih stranaka i umješača i tuženi lično. Sud je donio rješenje kojim se dozvoljava stupanje u parnicu na strani tuženog umješača Nihada Mujana. Sud je donio rješenje kojim se odbija prijedlog umješača za spajanje spisa broj P-1041/03-B na spis broj P-1607/99 i vođenja jedinstvenog postupka, s obzirom da su tužitelj i tuženi u oba predmeta različite stranke s različitim predmetom spora. Punomoćnici parničnih stranaka i punomoćnik umješača su iznijeli dokazne prijedloge za ročište za glavnu raspravu. Glavna rasprava je zakazana za 21, 22. i 23. februar 2005. godine. Sud je donio Rješenje broj P-1607/99 od 30. septembra 2004. godine, kojim se određuje provođenje dokaza vještaka grafologa i to na okolnost vjerodostojnosti potpisa tuženog na svim ugovorima koji se nalaze u spisu, te kojim se određuje uviđaj na licu mjesta za 23. februar 2005. godine vještaka geodetske struke radi identifikacije parcele označene kao kč. br. 1239 upisane u zk.ul.br.LIII/791 K.O. Sarajevo.
- 46.Vještak grafolog je nalaz i mišljenje dostavio sudu 25. oktobra 2004. godine.
- 47.Apelant je podneskom od 1. februara 2005. godine urgirao da se zakaže ročište i zaključi glavna rasprava.
- 48.Na ročište za glavnu raspravu zakazano za 21. februar 2005. godine pristupili su tužiteljev punomoćnik i tuženi apelant lično, sud je donio rješenje kojim je pristupio provođenju dokaza predloženih na pripremnom ročištu.
- 49.Na ročište za glavnu raspravu zakazanom za 22. februar 2005. godine pristupili su punomoćnici tužioca i tuženog, tuženi apelant i umješač. Nisu pristupili vještaci grafološke struke, vještaci finansijske i građevinske struke i pozvani svjedoci, za dvojicu svjedoka bila je neuredna dostava poziva, a jedan svjedok je bio uredno pozvan. Provedeni su dokazi saslušanjem umješača i vještaka grafologa.
- 50.Na ročište za glavnu raspravu, koje je održano na licu mjesta 23. februara 2005. godine, pristupile su parnične stranke i umješač. Sudska komisija u prisustvu vještaka geodetske struke obišla je lice mjesta. Vještak geodetske struke je pribavljanjem potrebnih podataka iz katastarskog operata općine Novo Sarajevo i izlaskom na lice mjesta izradio nalaz i mišljenje o predmetu identifikacije parcele na terenu. Nalaz je dostavljen parničnim strankama na izjašnjenje.
- 51.Na ročište od 13. jula 2005. godine pristupili su parnične stranke i umješač, te vještaci grafološke i geodetske struke, nisu pristupili dva uredno pozvana svjedoka i dva sudska vještaka, a pristupila su tri svjedoka. Sud je donio rješenje i pristupio izvođenju dokaza određenih na pripremnom ročištu, čitanjem nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke, na koji nije bilo primjedbi, te saslušanjem svjedoka.
- 52.Sudski vještak finansijske struke je 17. novembra 2005. godine sudu dostavio nalaz i mišljenje na okolnost utvrđivanja odnosa YU dinara prema KM u dijelu primljenog iznosa od kupoprodajne cijene od 22.500.000,00 YU dinara.
- 53.Na sljedeće ročište zakazano za 28. novembar 2005. godine pristupili su punomoćnici parničnih stranaka i vještak finansijske struke, te jedan svjedok, dok zakonski zastupnik tuženog i dva svjedoka nisu pristupili iako su uredno obaviješteni. Sud je donio rješenje o provođenju dokaza saslušanjem svjedoka.
- 54.Na sljedeće ročište, zakazano za 16. mart 2006. godine, pristupili su punomoćnici parničnih stranaka, tuženi apelant lično, umješač u pratnji punomoćnika i svjedok. Nije pristupio vještak finansijske struke, uredno obaviješten. Sud je donio rješenje o provođenju dokaza saslušanjem svjedoka.
- 55.Uviđaj na licu mjesta uz prisustvo vještaka geodetske struke zakazan je za 18. maj 2006. godine. Na ročište su 18. maja 2006. godine pristupili tužiteljev punomoćnik, nije pristupio tuženi apelant, ni umješač ni vještak građevinske struke, iako uredno obaviješten. Konstatovano je prije početka nastavka ročišta za glavnu raspravu da punomoćnik tuženog nije uplatio 200,00 KM na ime vještačenja. Konstatovano je da su provedeni svi dokazi, osim saslušanja zakonskog zastupnika tužitelja u svojstvu parnične stranke, pa je tužiteljev punomoćnik izjavio da će obavijestiti zakonskog zastupnika da pristupi na sljedeće ročište za glavnu raspravu. Ročište je odloženo i novo zakazano za 3. juli 2006. godine.
- 56.Na ročište zakazano za 3. juli 2006. godine pristupio je tužiteljev zakonski zastupnik u pratnji punomoćnika, nije pristupio tuženi, konstatovana je neuredna dostava za punomoćnika tuženog. Konstatovano je da je sud zaprimio podnesak tuženog od 28. marta 2006. godine, kojim otkazuje punomoć za zastupanje advokatu Nedžadu Mehoviću. Ročište za glavnu raspravu je odgođeno i novo zakazano za 22. septembar 2006. godine.
- 57.Na ročište zakazano za 22. septembar 2006. godine pristupili su tužiteljev punomoćnik, tuženi lično i punomoćnik umješača. Tuženi je predložio da se zatraži iz sudske arhive knjiga ovjerenijh potpisa, na okolnost ovjere kupoprodajnog ugovora zaključenog 1971. godine između tužitelja i tuženog.
- 58.Ročište je odgođeno i novo zakazano za 5. decembar 2006. godine. Rješenjem je naloženo da se dopisom od sekretara suda zatraži da sudu do ročišta za glavnu raspravu dostavi knjigu ovjerenih potpisa iz 1971. godine, a na okolnost ovjere kupoprodajnog ugovora zaključenog 1971. godine između tužitelja i tuženog.
- 59.Sekretar suda je dostavio dopis 5. oktobra 2006. godine, kojim obavještava sud da je utvrđeno, provjerom upisnika za ovjeru potpisa i prepisa za period od 4. augusta 1971. godine do 31. oktobra 1971. godine da nije izvršena ovjera potpisa na navodnom kupoprodajnom ugovoru između tužitelja kao kupca, i tuženog kao prodavca.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 60.Apelant navodi da u postupku pred Općinskim sudom ne može da dođe do odluke o svojim građanskim pravima i obavezama u razumnom roku, te da je došlo po povrede njegovog prava na pravično suđenje zbog propusta suda da okonča postupak koji je tužitelj pokrenuo protiv njega 1998. godine. Smatra da su sudovi pristrani i da prema njemu vrše diskriminaciju, čime su prekršene odredbe člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
b) Odgovor na apelaciju
- 61.Općinski sud u odgovoru na apelaciju navodi da je apelant propustio da podnese urednu tužbu, odnosno da je nije bila potpisala ovlaštena osoba, zbog čega je dnevnim naredbama pozvao tužitelja na uređenje tužbe, pa kako nije postupljeno po naredbi sud je 5. marta 1999. godine donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom. Međutim, po zahtjevu za povrat u pređašnje stanje sud je donio rješenje kojim se dozvoljava povrat u pređašnje stanje, te je rješenje od 5. marta 1999. godine stavljeno van snage i postupak je nastavljen po tužbi. Iz spisa je vidljivo da su evidentne 22 odgode na zahtjev parničnih stranaka, ili iz drugih razloga. Na ročištu za glavnu raspravu, te na nastavcima ročišta izvedeni su predloženi dokazi, nakon čega je sud zakazao nastavak ročišta za 5. decembar 2006. godine, kad će se provesti preostali dokaz, saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja u svojstvu parnične stranke, te davanje završne riječi parničnim strankama.
V. Relevantni propisi
- 62.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" broj 58/03)
"Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 11.
Prvostepeni postupak će se, po pravilu, sastojati od dva ročišta - jednog pripremnog ročišta i jednog ročišta za glavnu raspravu."
VI. Dopustivost
- 63.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 64.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 65.Također, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 66.Ustavni sud ukazuje da se, u kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/0). Ustavni sud ističe da, u skladu s članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najviši nivo ljudskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu s članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 67.Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se prilikom primjene pravila iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti i bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući po zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te prilikom ispitivanja je li bilo poštovano, bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski suda za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu, već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i apelantove lične prilike.
- 68.Apelant se poziva na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koje sadrži pravo na "suđenje u razumnom roku", zato što parnični postupak traje neprimjereno dugo. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji BiH, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog dužine trajanja parničnog postupka (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud za ljudska prava, Tome Mata protiv Portugala, aplikacija broj 32082/98, ECHR 1999-IX).
- 69.Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Pored toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
- 70.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 71.Međutim, pri ocjeni dopustivosti apelacije u preostalom dijelu, u odnosu na navodne povrede ustavnih prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini."
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Poslovnika Ustavnog suda glase:
"1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.
- 4)Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od slijedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena".
- 72.Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
- 73.U konkretnom slučaju predmetni postupak je u toku pred Općinskim sudom.
- 74.Budući da je postupak o predmetu apelacije u toku pred Općinskim sudom, slijedi da je apelacija, u odnosu na navodne povrede ostalih ljudskih prava na koje se apelant poziva u apelaciji, preuranjena. Stoga će Ustavni sud, imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, predmetnu apelaciju odbaciti kao nedopuštenu jer je preuranjena u odnosu na navode o povredi ostalih ljudskih prava na koje se apelant poziva u apelaciji.
VII. Meritum
Apelant smatra da su mu povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
- 75.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 76.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 76.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 77.Predmetni postupak se odnosi na utvrđenje prava vlasništva tužitelja na nekretninama, čiji je zemljišno-knjižni vlasnik tuženi apelant. Dakle, radi se o zahtjevu da se u sporu o građanskom pravu dobije konačna sudska odluka u razumnom roku, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.
- 78.Ustavni sud će ispitati predmetni postupak koji je u toku pred Općinskim sudom u odnosu na apelantovo pravo na donošenje odluke o njegovim građanskim pravima i obavezama u razumnom roku, kako je to zagarantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
Period koji se uzima u obzir
- 79.U konkretnom slučaju, postupak radi utvrđenja prava vlasništva započeo je 28. septembra 1998. godine, kada je tužitelj podnio tužbu Općinskom sudu protiv apelanta. Dakle u konkretnom predmetu od podnošenja tužbe prošlo je više od osam godina.
- 80.Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući u obzir posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti s druge strane, kao i važnost onoga što se za apelanta dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
- a)Složenost predmeta
- a)
- 81.Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta konkretnog spora, tj. dokaza koje sud treba izvesti, te procijeniti pravna pitanja koja treba riješiti. U konkretnom slučaju, spor se odnosi na utvrđenje prava vlasništva. Takav spor se, prema mišljenju Ustavnog suda, ne može okarakterizirati kao naročito složen.
- b)Ponašanje podnositelja apelacije
- b)
- 82.Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima donošenje odluke u razumnom roku zavisi od ponašanja strane koja učestvuje u postupku (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, broj 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, O.I. 70).
- 83.U konkretnom slučaju, Ustavni sud će ispitati je li apelant svojim ponašanjem doprinio da se predmet ne završi u razumnom roku.
- 84.Ustavni sud konstatuje da je u predmetnom postupku zakazivano 34 ročišta. Apelant je uredno pristupao na sva zakazana ročišta, osim na tri ročišta zakazana za 29. septembar 1999. godine, 5. decembar 2003. godine i 18. maj 2006. godine, iako je bio uredno obaviješten. Apelant je podneskom od 28. marta 2006. godine obavijestio sud da je otkazao punomoć advokatu, ali je sud uprkos tome pozvao umjesto apelanta njegovog bivšeg punomoćnika na ročište za 3. jul 2006. godine, pa dostava poziva apelantu nije bila uredna. Dakle, apelant je tri puta propustio da pristupi sudu, iako je bio uredno pozvan, dok se četvrti izostanak zbog neuredne dostave ne može staviti na teret apelantu.
- 85.Na osnovu uvida u spis broj P-1607/99, može se utvrditi da je apelant pismeno kod suda urgirao da se riješi postupak koji se vodi protiv njega, tri puta, 18. februara 2003. godine, 26. maja 2004. godine i 1. februara 2005. godine, ističući da tužitelj svjesno odugovlači postupak i dovodi tuženog apelanta u težak položaj, budući da se ne okončava postupak koji se pred Općinskim sudom vodi protiv njega. Prema Zakonu o parničnom postupku apelant nema nikakav pravni lijek kojim bi ubrzao navedeni parnični postupak, tako da njemu jedino preostaje da čeka kada će se njegov predmet pravosnažno okončati.
- 86.Ustavni sud, na osnovu izloženog, zaključuje da je propustom da pristupi na tri ročišta od ukupno 34 zakazana apelant svojim ponašanjem u neznatnoj mjeri doprinio odugovlačenju predmetnog postupka.
- c)Ponašanje suda
- c)
- 87.Osnovni sud je tužbu primio 29. septembra 1998. godine, te iako je uz tužbu dostavljena ovjerena punomoć za punomoćnika tužitelja, podnescima je pozivao neposredno tužitelja da tužbu uredi, pa je donio rješenje od 5. marta 1999. kojim se smatra da je tužba povučena. Općinski sud je iz navedenih razloga dozvolio povrat u pređašnje stanje i nastavio s postupkom 29. juna 1999. godine. Ustavni sud konstatuje da je krivicom Općinskog suda 10 mjeseci od podnošenja tužbe nepotrebno izgubljeno. Također, uprkos podnesku tuženog od 28. marta 2006. godine kojim obavještava sud da je otkazao punomoć svom punomoćniku, Općinski sud nije dostavio poziv za ročište tuženom, nego bivšem punomoćniku, čime je također pokazao neprimjerenu nesmotrenost. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u ovom predmetu zakazivao ročišta relativno ažurno, ali u postupanju nije bio efikasan, jer je većina tih ročišta odložena. Imajući u vidu član 10. Zakona o parničnom postupku, koji propisuje dužnost suda da pazi da parnične stranke ne zloupotrebljavaju svoja prava i da se postupak odvija bez odugovlačenja, evidentno je da Općinski sud nije na zadovoljavajući način u konkretnom slučaju ispunio svoju dužnost. Općinski sud je pokazao neprihvatljivu toleranciju prema ponašanju tužitelja u ovom predmetu. Tužitelj je često tražio odlaganje ročišta, zakonski zastupnik tužitelja do danas nije saslušan, dokumentacija uz tužbu je sporo i neuredno dostavljena, tek nakon više opomena, također i naloge suda tužitelj je neažurno izvršavao, a sud je blagonaklono usvajao prijedloge za odlaganje ročišta i tolerisao ovakvo ponašanje tužitelja. Evidentno je da je Općinski sud u predmetnom slučaju postupao bez neophodne ažurnosti. Ustavni sud se poziva mutatis mutandis na svoj stav iznesen u Odluci U 23/00 od 2. februara 2001. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 10/01) koji u svom relevantnom dijelu glasi: "Š...ĆUkoliko sud ne donese odluku u meritumu u roku od pet godina, a da ne iznese bilo kakvo opravdanje, dolazi do kršenja apelantovog prava na utvrđivanje njegovih/njenih prava putem suda u razumnom rokuŠ...Ć".
- 88.Ustavni sud konstatuje da Općinski sud nije Ustavnom sudu ponudio obrazloženje u pogledu dužine trajanja navedenog postupka, nego samo konstataciju da su u predmetu bile 22 odgode ročišta "na zahtjev stranaka ili iz drugih razloga". Ustavni sud smatra da ovakvo obrazloženje Općinskog suda nije dovoljno da opravda neokončavanje navedenog postupka u periodu dužem od osam godina.
Završna razmatranja u pogledu dužine trajanja predmetnog postupka
- 89.Imajući u vidu navedene okolnosti u ovom slučaju, po kojima apelant nije značajno doprinio odugovlačenju postupka, te činjenicu da Općinski sud nije ponudio razumno objašnjenje za neokončavanje predmetnog postupka u vremenu dužem od osam godina, kao i propust Općinskog suda da rukovodi postupkom s odgovarajućom efikasnošću, Ustavni sud konstatira, uzevši u obzir sve navedene faktore, da je neokončavanje predmetnog postupka u roku dužem od osam godina prešlo granice "razumnog roka" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 90.Stoga, Ustavni sud zaključuje da je u parničnom postupku, koji se vodi pod brojem P-1607/99 pred Općinskim sudom, povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na razuman rok.
VIII. Zaključak
- 91.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je odlaganje u postupanju po tužbi protiv apelanta radi utvrđenja prava vlasništva takve prirode da predstavlja kršenje "razumnog roka" iz navedenih članova.
- 92.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 93.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.