USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 15. februara 2007. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 70/07
OBRAZLOŽENJE
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudac
Seada Palavrić, sutkinja
Usvaja se apelacija Franje Babića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-579/04 od 8. novembra 2005. godine.
Predmet se vraća Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Franjo Babić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vitine, kojeg zastupa Dubravko Grgić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 28. decembra 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-579/04 od 8. novembra 2005. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i učesnika u postupku, "Sarajevo osiguranja" d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 15. septembra 2006. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud je dostavio odgovor 22. septembra 2006. godine, a tuženi 5. oktobra 2006. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 18. oktobra 2006. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Presudom Osnovnog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-145/89 od 22. januara 1992. godine tuženi je obavezan da apelantu, na ime štete na vozilu, isplati iznos od 888.202,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 22. januara 1992. godine pa do konačne isplate, te naknadi troškove postupka u iznosu od 88.650,00 dinara, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.
- 7.Kantonalni sud Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Presudom broj Gž-493/02 od 1. aprila 2004. godine uvažio žalbu tuženog i pobijanu presudu preinačio, tako da se tuženi obavezuje na ime naknade štete na vozilu isplatiti apelantu iznos od 113,90 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 22. januara 1992. godine do 8. aprila 1992. godine i od 23. decembra 1996. godine do dana isplate, te naknaditi troškove postupka u iznosu od 11,36 KM sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.
- 8.Vrhovni sud je Rješenjem broj Rev-579/04 od 8. novembra 2005. godine odbacio apelantovu reviziju izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda od 1. aprila 2004. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da revizija nije dopuštena. Dalje je istakao da će se u konkretnoj pravnoj stvari postupak provesti prema odredbama ranijeg Zakona o parničnom postupku, prema članu 456. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku, budući da je prvostepena presuda kojom je postupak pred prvostepenim sudom završen donesena 22. januara 1992. godine, dakle prije stupanja na snagu sada važećeg Zakona o parničnom postupku (stupio na snagu 5. novembra 2003. godine). Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za naknadu štete, dakle radi se o imovinsko-pravnom sporu u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, u kojim sporovima, prema odredbi člana 364. stav 2. ranijeg Zakona o parničnom postupku, revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 15.000,00 KM. Kako apelant revizijom osporava presudu za iznos od 113,90 KM, što predstavlja dio glavnog zahtjeva koji je odbijen (kamata, te troškovi postupka kao sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev - član 29. stav 2. ranijeg Zakona o parničnom postupku), proizlazi da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 15.000,00 KM, te da je stoga prema članu 371. ranijeg Zakona o parničnom postupku revizija nedopuštena. U obrazloženju je također navedeno da je Vrhovni sud imao u vidu apelantovo zalaganje da o dopuštenosti revizije treba odlučiti primjenom člana 495. stav 3. ranijeg Zakona o parničnom postupku. Sud ističe da o dopuštenosti revizije nije odlučio na osnovu navedenog člana. S obzirom na Odluku Ustavnog suda broj AP 405/04 od 18. maja 2005. godine koja je obavezujuća, a iz koje proizlazi da revizijski sud prilikom odlučivanja o dopuštenosti revizije u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, nakon stupanja na snagu važećeg Zakona o parničnom postupku primjenom člana 456. stav 1. tog zakona, treba odlučiti primjenom člana 364. stav 2. ranijeg Zakona o parničnom postupku, koju Ustavni sud smatra odredbom "koja ne ostavlja nikakvu mogućnost drukčije primjene" čime je isključena primjena člana 495. stav 3. ranijeg Zakona o parničnom postupku.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 9.Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Vrhovnog suda prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Dalje obrazlaže da je osporeno rješenje Vrhovnog suda rezultat pogrešne primjene pozitivnih propisa, a i onih ranije važećih, čime su isto tako povrijeđena apelantova osnovna procesna prava. Apelant ističe da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 18. februara 1989. godine, a tužbenim zahtjevom je zatražena naknada štete na vozilu u ukupnom iznosu od 10.050.000,00 dinara. Konačno preciziranim tužbenim zahtjevom, prije donošenja prvostepene presude od 22. januara 1992. godine, apelant na ime naknade štete potražuje iznos od 888.202,00 dinara sa zakonskom kamatom i troškovima postupka. Na osnovu odredaba Zakona o parničnom postupku, odnosno Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku koji je u to vrijeme bio na snazi ("Službeni list SFRJ" broj 74/87) propisana vrijednost spora za dopuštenost revizije iznosila je 800.000,00 dinara. Apelant zaključuje da se dopuštenost revizije uvijek procjenjivala isključivo prema vrijednosti spora označenoj u tužbi i propisanoj vrijednosti spora Zakona o parničnom postupku koji je važio u vrijeme podnošenja tužbe, što znači da niti ovaj predmet ne može biti iznimka. Također, navodi da se Vrhovni sud pogrešno pozvao na Odluku Ustavnog suda broj AP 405/04 od 18. maja 2005. godine, zbog toga što je činjenično stanje u tom predmetu bitno drukčije od činjeničnog stanja u predmetnom sporu. U predmetu na koji se odnosi navedena odluka Ustavnog suda tužba je podnesena upravo u vrijeme važenja Zakona o parničnom postupku koji je propisivao kao uvjet revizije vrijednost spora u iznosu od 15.000,00 KM ("Službene novine FBiH" broj 42/98 i 3/99). Na kraju, zaključuje da je očigledno proizvoljna primjena pozitivno-pravnih propisa, a i onih ranije važećih, koje je bio dužan primijeniti revizijski sud, rezultirala navedenim povredama apelantovih prava.
b) Odgovor na apelaciju
- 10.Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju ističe da u cijelosti ostaje kod svoje Odluke broj Rev-579/04 od 8. novembra 2005. godine i smatra da navedenom odlukom nisu povrijeđena apelantova ustavna prava.
- 11.Tuženi je u odgovoru na apelaciju naveo da su sudovi tokom postupka pravilno primijenili materijalno i procesno pravo i predlaže da Ustavni sud odbije apelaciju kao neutemeljenu.
V. Relevantni propisi
- 12.U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90 i 35/91) relevantne odredbe glase:
"Član 382. stav 2.
Revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje neke druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 8.000 dinara."
- 13.U Zakonu o parničnom postupku koji je preuzet kao republički zakon ("Službeni list RBiH" broj 16/92) relevantna odredba glasi:
"Član 4.
U članu 382. u st. 2. i 3. broj "8.000" zamjenjuje se brojem "20.000".
- 14.U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:
"Član 364.
Revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 15.000,00 KM.
Član 495. st. 1. i 2.
Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona donesena prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudom završava, dalji postupak provest će se prema dosadašnjim propisima.
O reviziji izjavljenoj protiv pravosnažne odluke drugostepenog suda u postupku koji je pokrenut prije stupanja na snagu ovog zakona, rješavat će se po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana stupanja na snagu ovog zakona".
- 15.U Zakonu o parničnom postupku Federacije BiH ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05, 19/06) relevantne odredbe glase:
"Član 456.
(1) Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona donesena prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudom završava, daljnji postupak provest će se prema dosadašnjim propisima. Š...Ć"
VI. Dopustivost
- 16.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 17.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 18.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Vrhovnog suda broj Rev-579/04 od 8. novembra 2005. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 18. decembra 2005. godine, a apelacija je podnesena 28. decembra 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 19.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 20.Apelant pobija navedeno rješenje Vrhovnog suda, tvrdeći da mu je tim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te pravo na poštivanje doma iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
- 21.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično suđenje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 22.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 22.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih sloboda i obaveza Š...Ć svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom Š...Ć"
- 23.U konkretnom slučaju predmet spora je naknada štete na apelantovom vozilu, koju je tuženi dužan isplatiti. Dakle, radi se o predmetu građansko-pravne prirode, pa je član 6. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati je li spor pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 24.Ustavni sud, općenito, nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03). Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03).
- 25.U konkretnom slučaju apelant se žali da mu je osporenim rješenjem Vrhovnog suda uskraćeno pravo na pravično suđenje zbog toga što je Vrhovni sud proizvoljno primijenio propise o parničnom postupku. Naime, apelant smatra da je o dopuštenosti revizije koju je izjavio protiv drugostepene presude Kantonalnog suda od 1. aprila 2004. godine Vrhovni sud trebao odlučiti na osnovu odredbi Zakona o parničnom postupku SFRJ, kako je to propisano članom 495. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 42/98 i 3/99).
- 26.Ustavni sud zapaža da odredba člana 456. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" broj 53/03), koji je stupio na snagu 5. novembra 2003. godine, upućuje na primjenu propisa koji je važio do navedenog datuma u onim postupcima u kojima je donesena prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudom završava. Dakle, u konkretnom slučaju treba primijeniti ranije važeći Zakon o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" 42/98 i 3/99), koji je stupio na snagu 11. novembra 1998. godine. Ovaj zakon u članu 495. stav 1. upućuje na primjenu propisa koji su ranije važili, u postupcima u kojima je donesena prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudom završava. Pored toga u članu 495. stav 3. je propisano da će se o reviziji izjavljenoj protiv pravosnažne odluke drugostepenog suda u postupku koji je pokrenut prije stupanja na snagu ovog zakona rješavati po pravilima parničnog postupka koja su važila do 11. novembra 1998. godine.
- 27.Ustavni sud dalje zapaža da je u konkretnom predmetu prvostepena presuda kojom se postupak završava pred prvostepenim sudom donesena 22. januara 1992. godine. Prema citiranim odredbama važećeg i ranije važećeg Zakona o parničnom postupku u predmetnom postupku su relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao republički zakon ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90 i 35/91, te "Službeni list RBiH" br. 2/92, 16/92 i 13/94).
- 28.Vrhovni sud je u osporenom Rješenju broj Rev-579/04 od 8. novembra 2005. godine naveo da će se postupak po reviziji provesti prema odredbama ranije važećeg Zakona o parničnom postupku prema članu 456. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku. Vrhovni sud je o dopuštenosti revizije odlučio na osnovu člana 364. stav 2. ranijeg Zakona o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 42/98 i 3/99). Pozivajući se na Odluku Ustavnog suda BiH broj AP 405/04, Vrhovni sud zaključuje da revizijski sud prilikom odlučivanja o dopuštenosti revizije u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, nakon stupanja na snagu važećeg Zakona o parničnom postupku, primjenom člana 456. stav 1. tog zakona, treba odlučiti primjenom člana 364. stav 2. ranijeg Zakona o parničnom postupku, koju odredbu Ustavni sud smatra odredbom "koja ne ostavlja nikakvu mogućnost drukčije primjene" čime je prema stavu Vrhovnog suda isključena primjena člana 495. stav 3. ranijeg Zakona o parničnom postupku. Zbog toga Vrhovni sud nije odlučivao primjenom člana 495. stav 3. ranijeg Zakona o parničnom postupku.
- 29.Ustavni sud naglašava da je u predmetu Ustavnog suda broj AP 405/04 prvostepena presuda kojom se završava postupak pred prvostepenim sudom bila donesena 19. decembra 2001. godine, te je trebalo primijeniti odredbe ranijeg Zakona o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 42/98 i 3/99), odnosno član 364. stav 2. u vezi dopuštenosti revizije. U navedenoj odluci Ustavni sud je istakao: "Članom 364. stav 2. tog zakona propisano je da revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 15.000 KM." Ova zakonska odredba je eksplicitna i ne ostavlja nikakvu mogućnost drukčije primjene. Vrhovni sud se u konkretnom slučaju nije mogao upustiti u meritorno odlučivanje o reviziji, budući da vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude ne prelazi zakonom utvrđeni iznos, već je, prema strogoj zakonskoj odredbi, takvu reviziju morao odbaciti (vidi Odluka Ustavnog suda broj AP 405/04 od 12. aprila 2005. godine, stav 23, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 40/05).
- 30.Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u konkretnom slučaju na arbitraran način primijenio odredbu člana 364. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 42/98 i 3/99), odnosno propustio je da prema odredbi člana 495. st. 1. i 3. navedenog zakona o dopuštenosti revizije odluči primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao republički zakon ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90 i 35/91, te "Službeni list RBiH" br. 2/92, 16/92 i 13/94).
- 31.Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 32.S obzirom na zaključak u vezi s kršenjem prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno ispitati i navodno kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 33.Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada Vrhovni sud u revizijskom postupku arbitrarnom primjenom prava propusti da o dopuštenosti revizije odluči na osnovu relevantnih odredbi zakona, na čiju primjenu upućuju Prijelazne i završne odredbe Zakona o parničnom postupku - "Službene novine FBiH" broj 42/98 i 3/99.
- 34.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 35.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.