Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 26. juna 2007. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 77/07
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 181/06, rješavajući apelaciju Zvonimira Jelića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:

Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Seada Palavrić, sutkinja

Usvaja se apelacija Zvonimira Jelića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Širokom Brijegu broj P-435/88.

Na osnovu člana 74. stav 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalaže se Općinskom sudu u Širokom Brijegu da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj P-435/88 u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Širokom Brijegu da u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalaže se Zapadnohercegovačkom kantonu da Zvonimiru Jeliću u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.650,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Zvonimir Jelić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega podnio je 23. januara 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) ranije Osnovnog suda u Lištici broj P-435/88. Apelant je dopunio apelaciju 7. marta 2006. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 14. marta 2006. godine i 6. aprila 2007. godine dostavljanje odgovora na apelaciju i spis tog suda broj P-435/88.
  • 3.
    Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju nego je 21. maja 2007. godine dostavio spis tog suda broj P-435/88.

III. Činjenično stanje

  • 4.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 5.
    Apelant je 21. novembra 1988. godine tadašnjem Osnovnom sudu u Lištici podnio tužbu protiv D.L. i Lj.P., novinara "Arene" Zagreb i RO NIŠPRO "VJESNIK" OOUR IRI Zagreb zbog naknade štete. Tužbenim zahtjevom je traženo da sud donese presudu kojom će utvrditi da su tuženi dužni tužiocu na ime štete pričinjene pisanjem reportaže "Kako Lištica trenira novinare" u listu "Arena" od 19. marta 1988. godine solidarno platiti iznos od 5.000.000,00 tadašnjih dinara s kamatom od podnošenja tužbe pa do isplate, te naknaditi troškove parničnog postupka.
  • 6.
    Apelant je podnescima Osnovnom sudu Široki Brijeg od 14. juna 1995. godine, 1. februara 1996. godine, odnosno podnescima Općinskom sudu od 22. februara i 10. maja 2005. godine urgirao zakazivanje ročišta u ovom predmetu.
  • 7.
    Općinski sud je Rješenjem broj P-435/88 od 20. jula 2004. godine odredio da će se apelantova tužba pod poslovnim brojem P-435/88 s prilozima dostaviti tuženiku na odgovor.
  • 8.
    Dostava tužbe tuženim D.L. i LJ.P nije izvršena, pa je tužba vraćena 26. jula 2004. godine s naznakom na koverti "nije tražio".
  • 9.
    "Arena" d.d. Zagreb je 24. augusta 2004. godine dostavila odgovor na tužbu kojim se ističe da tužbu i tužbeni zahtjev osporavaju u cijelosti, jer nije jasno zašto je 29. jula 2004. godine apelantova tužba protiv D.L. i LJ.P, novinara "Arene" Zagreb i RO NIŠPRO "VJESNIK" OOUR IRI Zagreb dostavljena na odgovor Dioničkom društvu "Arena", jer to društvo nije označeno u tužbi kao tuženik, niti je pravni slijednik trećetuženog, pa da bi prema tom osnovu bila tuženik u predmetnom parničnom postupku.
  • 10.
    Spis Općinskog suda broj P-435/88 privremeno je izuzet 31. maja 2005. godine prema Nalogu Općinskog suda Livno broj Kri-48/05 od 17. maja 2005. godine. Predmetni spis je podneskom Kantonalnog tužilaštva Livno broj Kt-151/04 od 18. aprila 2007. godine vraćen Općinskom sudu nakon okončanja krivičnog postupka.

IV. Apelacija

  • 11.
    Apelant smatra da mu je nepostupanjem suda po njegovoj tužbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da mu je onemogućeno zaštititi svoja prava u Općinskom sudu kojem je podnio više tužbi protiv novinara i izdavačkih kuća (ukupno 11 postupaka) u periodu od 1987. do 1996. godine, ali da ti postupci još uvijek nisu okončani usprkos njegovim brojnim urgencijama. Apelant navodi da je teško oklevetan, da su mu povrijeđeni čast, ugled i dostojanstvo, te da zbog navedenih članaka trpi teške probleme u životu i na poslu. Apelant traži da se apelacija usvoji, utvrdi da mu je Općinski sud povrijedio pravo na donošenje odluke u razumnom roku, te obaveže Zapadnohercegovački kanton da mu isplati iznos od 20.000,00 KM na ime nematerijalne štete.

V. Relevantni propisi

  • 12.
    Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni list RBiH" br. 2/92 i 13/94)

"Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku."

  • 13.
    Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:

"Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku."

  • 14.
    Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06)

"Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. "

VI. Dopustivost

  • 15.
    U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 16.
    U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 17.
    U smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
  • 18.
    U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine izraz "presuda" mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01).
  • 19.
    Ustavni sud apelaciju tumači tako da ona pokreće pitanje donošenja odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer sud u dugom vremenskom periodu nakon prijema apelantove tužbe nije donio odluku.
  • 20.
    Imajući u vidu navedeno Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija dopustiva.

VII. Meritum

  • 21.
    Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke o njegovoj tužbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 22.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. (...)"

  • 23.
    Ustavni sud konstatira da je apelant podnio tužbu radi naknade štete. Prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjuje se na postupke čiji je ishod odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. U vezi s tim, u apelantovom slučaju zadatak Općinskog suda jeste utvrđivanje jesu li tuženi objavljivanjem spornog članka apelantu nanijeli štetu, te jesu li tuženi dužni isplatiti apelantu naknadu na ime eventualno nanijete štete. Dakle, parnični postupak povodom apelantove tužbe je spor građansko-pravne prirode u kojem se utvrđuju apelantova građanska prava pri čemu je apelant zainteresiran da se konačna odluka o njegovom tužbenom zahtjevu donese u razumnom roku. Stoga je u apelantovom slučaju član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.
  • 24.
    Dalje, Ustavni sud podsjeća da se prema praksi Evropskog suda razumnost trajanja postupka ocjenjuje u okviru svih okolnosti predmeta uzimajući u obzir posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane, kao i važnost onoga što se za podnosioca aplikacije dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).

Period koji se uzima u obzir

  • 25.
    Ustavni sud podsjeća na praksu organa Evropske konvencije u odnosu na predmete o dužini postupka gdje su postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije osnovali svoju vremensku nadležnost. Organi Evropske konvencije smatraju da period koji se uzima u obzir u pogledu dužine trajanja postupka počinje danom zasnivanja njihove vremenske nadležnosti - u ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prekoračilo taj datum mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut tog datuma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A, broj 56, stav 53; Styranowski protiv Poljske, broj 28616/95, ECHR 1998-VIII).
  • 26.
    Ustavni sud konstatira da je u konkretnom slučaju apelant podnio tužbu radi naknade štete Osnovnom sudu u Lištici 21. novembra 1988. godine, a da je u nadležnosti Ustavnog suda period od 14. decembra 1995. godine kada je stupio na snagu Ustav Bosne i Hercegovine. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantove tužbe do sada traje 18 godina i šest mjeseci i još uvijek nije okončan, od čega period od 11 godina i pet mjeseci spada u nadležnost Ustavnog suda.

Stadij postupka na dan stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine

  • 27.
    Apelantov predmet se na dan stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, 14. decembra 1995. godine, nalazio kod Osnovnog suda u Lištici i u njemu sud od podnošenja tužbe 1988. godine nije bio preduzeo niti jednu procesnu radnju.

a) Složenost predmeta

  • 28.
    U vezi s ocjenom je li neki predmet složen Evropski sud za ljudska prava daje značaj izvjesnom broju faktora poput prirode činjenica koje treba utvrditi (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda od 25. februara 1993. godine, Dobbertin protiv Francuske, serija A, broj 256-D, str. 117). Složenost se može ticati, pored činjenica, i pravnih pitanja (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda od 27. februara 1992. godine, Lorenzi, Bernardini and Gritti protiv Italije, serija A, broj 231-G, str. 75). Ustavni sud smatra da u konkretnom predmetu priroda činjenica kao i pravna pitanja koja su relevantna za rješavanje nisu tako složena da bi zahtijevali da se rješavaju u periodu dužem od 18 godina.

b) Ponašanje apelanta

  • 29.
    Ustavni sud podsjeća da u građanskim predmetima donošenje odluke u razumnom roku ovisi o ponašanju strane koja učestvuje u postupku (vidi Odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, broj 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, O.I. 70).
  • 30.
    U konkretnom slučaju Ustavni sud će ispitati je li apelant svojim ponašanjem utjecao da se predmet ne završi u razumnom roku. U vezi s tim, Ustavni sud ponovo konstatira da je apelant podnio tužbu 21. novembra 1988. godine, te da je nakon toga podnescima od 14. juna 1995. godine, 1. februara 1996. godine, 22. februara i 10. maja 2005. godine urgirao postupanje po tužbi. Ustavni sud stoga smatra da apelant svojim ponašanjem nije doprinio odugovlačenju postupka.

c) Ponašanje suda

  • 31.
    Član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Na državama ugovornicama je da svoj pravni sistem organiziraju tako da njihovi sudovi mogu ispuniti ovaj zahtjev (vidi Evropski sud za ljudska prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. maja 1991. godine, A-206-A, str. 10. i 11, stav 19).
  • 32.
    Ispitujući ponašanje suda u konkretnom slučaju Ustavni sud je utvrdio da je sud nakon što je primio tužbu 21. novembra 1988. godine preduzeo prvu i jedinu procesnu radnju tek 20. jula 2004. godine kada je donio rješenje da se tužba s prilozima dostavi tuženima na odgovor.
  • 33.
    Dakle, sud nije punih 15 godina i osam mjeseci od dana podnošenja tužbe, odnosno osam godina i sedam mjeseci od stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, preduzeo nikakvu procesnu radnju. Dalje, nakon preduzimanja navedene procesne radnje, odnosno neuspjelog dostavljanja tužbe prvotuženom i drugotuženoj, te dostavljanja tužbe pravnom licu koje nije označeno kao trećetuženi, niti je pravni sljednik trećetuženog, Općinski sud, u naredne tri godine nije preduzeo više ni jednu procesnu radnju u predmetnom postupku. Ustavni sud zapaža da Općinski sud nije predmet uzeo u rad ni nakon apelantovih urgencija od 22. februara i 10. maja 2005. godine, a ni nakon što je Ustavni sud od tog suda zatražio odgovor na apelaciju 14. marta 2006. godine i 6. aprila 2007. godine. Pored navedenog, Općinski sud ni nakon urgencije Ustavnog suda od 6. aprila 2007. godine nije dostavio odgovor na apelaciju u kojem bi eventualno pokušao obrazložiti i opravdati dužinu trajanja predmetnog postupka.
  • 34.
    Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju sud nije postupao u skladu s odredbom Zakona o parničnom postupku kojom je propisano da je sud dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Nakon uvida u predmetni spis Ustavni sud nije pronašao niti jedan opravdavajući razlog zbog kojeg sud u predmetnom postupku do sada nije donio odluku.
  • 35.
    Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da Općinski sud nije ponudio bilo kakav razlog ili opravdanje za ovakvo postupanje u konkretnom slučaju Ustavni sud se poziva, mutatis mutandis, na svoj stav iznesen u Odluci U 23/00 od 2. februara 2001. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 10/01) koji u svom relevantnom dijelu glasi: "Š...ĆUkoliko sud ne donese odluku u meritumu u roku od pet godina, a da ne iznese bilo kakvo opravdanje dolazi do kršenja apelantovog prava na utvrđivanje njegovih/njenih prava uz pomoć suda u razumnom rokuŠ...Ć". S obzirom da se postupak u ovom predmetu, iako traje gotovo 18 i po godina, a od toga preko 11 godina u okviru nadležnosti Ustavnog suda, nalazi u početnoj fazi i da je neizvjesno kada će biti završen, jer je sud tek osam i po godina nakon podnošenja tužbe preduzeo prvu i jedinu procesnu radnju, a da za svoje ponašanje nije ponudio bilo kakvo opravdanje, Ustavni sud zaključuje da vrijeme od 16 i po godina od podnošenja tužbe do izuzimanja spisa u kojem je preduzeta samo jedna procesna radnja nije razuman rok za donošenje odluke o apelantovim građanskim pravima i obavezama.
  • 36.
    S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog nedonošenja odluke o tužbi od 21. novembra 1988. godine došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje kompenzacije

  • 37.
    Apelant je zatražio naknadu štete zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno na apelantov zahtjev odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da za razliku od postupka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
  • 38.
    Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06 st. 48-51). Prema utvrđenom principu apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM. Imajući u vidu da postupak povodom apelantove tužbe još uvijek traje i da je neizvjesno kada će biti okončan Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantu treba isplatiti na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke iznosi 1.650,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužan isplatiti Zapadnohercegovački kanton s obzirom na sjedište Općinskog suda u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

  • 39.
    Sama činjenica da je Općinski sud tek nakon više od 15 godina od podnošenja tužbe od kojih preko 11 godina ulazi u nadležnost Ustavnog suda Bosne i Hercegovine preduzeo prvu i jedinu radnju u ovom postupku, pri čemu apelantovo ponašanje nije uzrok što postupak toliko traje, dovoljna je Ustavnom sudu za zaključak da je povrijeđeno pravo na donošenje presude u razumnom roku u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 40.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 41.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.