USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 26. juna 2007. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 77/07
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 184/06, rješavajući apelaciju Zvonimira Jelića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Usvaja se apelacija Zvonimira Jelića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Širokom Brijegu broj P-493/91.
Na osnovu člana 74. stav 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalaže se Općinskom sudu u Širokom Brijegu da hitno bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj P-493/91 u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Širokom Brijegu da u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Zapadnohercegovačkom kantonu da Zvonimiru Jeliću u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.650,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Zvonimir Jelić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega podnio je 23. januara 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) ranije Osnovni sud u Lištici, odnosno Osnovni sud u Širokom Brijegu broj P-493/91. Apelant je dopunio apelaciju 7. marta 2006. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 14. marta 2006. godine dostavljanje odgovora na apelaciju. Od Općinskog suda je 12. aprila 2007. godine ponovo zatraženo dostavljanje odgovora na apelaciju i spis tog suda broj P-493/91.
- 3.Općinski sud je 30. aprila 2007. godine dostavio odgovor na apelaciju i spis broj P-493/91.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 18. maja 2007. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelant je 14. augusta 1991. godine Osnovnom sudu u Lištici podnio tužbu protiv "Večernjih novina", novinsko preduzeće Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Antona Skrbinca, novinara "Večernjih novina" Sarajevo (u daljnjem tekstu: drugotuženi) zbog naknade nematerijalne štete. Tužbom je tražio da sud obaveže tuženike da mu solidarno plate 300.000,00 din. na ime nematerijalne štete nanesene uz pomoć "iznošenja i prenošenja objavljenim u novinama" "Večernje novine" od 27. decembra 1988. godine u članku "Moćnici po starom", te naknade troškove postupka sa zakonskom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate sve u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude pod prijetnjom izvršenja.
- 7.U predmetnom postupku sud je zakazao četiri rasprave (uzimajući u obzir i pripremno ročište zakazano za 30. august 2007. godine) od kojih je održana samo jedna rasprava dok su ostale odložene zbog neiskazanog dostavljanja za tužene. Apelant je pristupio lično svakoj od zakazanih rasprava.
- 8.Apelant je podneskom primljenim u sud 5. februara 1992. godine podsjetio sud da se zastalo s predmetnim postupkom i to od 19. oktobra 1991. godine. Tražio je da ga sud obavijesti o ishodu predmeta.
- 9.Raspravi zakazanoj za 11. mart 1992. godine apelant je pristupio lično, dok od tuženih nije pristupio niko iako je dostavljanje bilo uredno iskazano. Konstatirano je da su prije rasprave uređujućeg sudiju nazvali predstavnica prvotuženog i drugotuženi i izjavili da su primili poziv za raspravu, ali da joj ne mogu pristupiti. Apelant je predložio održavanje rasprave u odsutnosti tuženih što je sud i prihvatio. Apelant je izjavio da u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva s tim da ga povećava na iznos od 750.000,00 dinara. Konstatirano je povećanje tužbenog zahtjeva. Uređujući sudija je apelantu saopćio da su tuženi izjavili da su voljni postići nagodbu i da su tražili odgađanje rasprave za drugi put. Sud je raspravu odgodio za 30. mart 1992. godine.
- 10.Općinski sud u Livnu je Nalogom broj Kri-48/05 od 17. maja 2005. godine naložio privremeno oduzimanje između ostalih i predmetnog spisa Općinskog suda, te je određeno da će izuzimanje spisa izvršiti radnici MUP-a Livno zajedno s radnikom PU Široki Brijeg u roku od sedam dana od dana izdavanja naloga.
- 11.Općinski sud u Širokom Brijegu je 31. maja 2005. godine sačinio zapisnik o privremenom oduzimanju spisa Općinskog suda.
- 12.Kantonalno tužilaštvo Kantona 10, Livno, je dopisom primljenim u sud 20. aprila 2007. godine nakon okončanja krivičnog postupka vratilo Općinskom sudu između ostalih i predmetni spis.
- 13.Općinski sud je naredbom od 17. aprila 2007. godine u predmetnom postupku zakazao pripremno ročište za 30. august 2007. godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 14.Apelant smatra da je zbog nedonošenja presude u razumnom roku došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da je 25. juna 1998. godine zatražio izuzeće uređujućeg sudije o čemu nije donijeta odluka. Ističe da je u više navrata požurivao uzimanje predmeta u rad, ali bez uspjeha. Traži da se Zapadnohercegovački kanton obaveže isplatiti mu iznos od 20.000,00 KM na ime nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
- 15.U odgovoru na apelaciju Općinski sud navodi da su prema Nalogu Općinskog suda u Livnu broj Kri-48/05 od 17. maja 2005. godine ovlaštena lica MUP-a Kantona 10, Livno, između ostalih preuzeli i predmetni spis 31. maja 2005. godine, te da je pripremno ročište u predmetnom postupku zakazano za 30. august 2007. godine. Istaknuto je da Općinski sud, ne računajući prekršajni odjel, ima pet sudija s tim da je jedna od sutkinja u zadnje tri godine već drugi put na porodiljskom odsustvu. Tokom 2004. godine sud je imao u radu, pored ostalih predmeta, 2.088 "P" predmeta da bi, tokom 2005. godine, u rad bilo primljeno još 586 "P" predmeta, te tokom 2006. godine još 384 "P" predmeta. Sud navodi da, kada bi i bilo moguće da sve sudije budu raspoređeni na rješavanju parničnih "P" predmeta, pitanje bi li za vrijeme od tri godine uspjeli riješiti sve "P" predmete. Dalje se navodi da je donesen plan rješavanja starih i zaostalih neriješenih predmeta kao i veliki broj predmeta "hitne prirode" (radni sporovi, sporovi iz porodičnih odnosa, smetanje posjeda i dr.). Ističe se da sud ne može utjecati kako na broj sudija i stručnih saradnika, tako ni na imenovanje sudija u predmetni sud. Predlaže se odbijanje predmetne apelacije kao neosnovane.
V. Relevantni propisi
- 16.Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni list RBiH" br. 2/92 i 13/94)
"Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku."
- 17.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku."
- 18.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06)
"Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku."
VI. Dopustivost
- 19.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 20.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 21.U smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 22.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine izraz "presuda" mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01).
- 23.U konkretnom slučaju, apelacija ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.
- 24.Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu žaliti se zbog predugog trajanja postupka (vidi, mutatis mutandis, Tome Mata protiv Portugala, broj 32082/98, ECHR 1999-IX). Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
- 25.Imajući u vidu navedeno Ustavni sud prihvata da je predmetna apelacija dopustiva.
VII. Meritum
- 26.Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke o njegovoj tužbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 27.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. (...)"
- 28.Predmetni postupak se odnosi na naknadu štete. Dakle, radi se o zahtjevu da se u sporu o građanskom pravu dobije konačna sudska odluka u razumnom roku, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.
- 29.Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta uzimajući u obzir posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti s druge strane, kao i važnost onoga što se za apelanta dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
Period koji se uzima u obzir
- 30.Ustavni sud podsjeća na konstantnu praksu organa Evropske konvencije u odnosu na predmete o dužini postupka gdje su postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije zasnovali svoju vremensku nadležnost. Organi Evropske konvencije smatraju da period koji se uzima u obzir u svrhu žalbe u pogledu dužine trajanja postupka počinje s danom zasnivanja njihove vremenske nadležnosti - u ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prevazišlo taj datum mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut tog datuma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A, broj 56, stav 53; Styranowski protiv Poljske, broj 28616/95 ECHR 1998-VIII).
- 31.U konkretnom slučaju tužba je podnijeta 14. augusta 1991. godine. Predmetni postupak još uvijek nije okončan. Međutim, u nadležnost Ustavnog suda spada period od 14. decembra 1995. godine kada je stupio na snagu Ustav Bosne i Hercegovine. Stoga, iako cjelokupan predmetni postupak do sada traje ukupno 15 godina i devet mjeseci, u nadležnost Ustavnog suda spada period od 11 godina i pet mjeseci.
Stadij postupka na dan stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine
- 32.Apelantov predmet se na dan stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, 14. decembra 1995. godine, nalazio kod Osnovnog suda u Širokom Brijegu koji do tada, a od momenta podnošenja tužbe 14. augusta 1991. godine, dakle u periodu dužem od četiri godine, nije donio odluku u navedenom predmetu.
a) Složenost predmeta
- 33.U vezi s ocjenom je li neki predmet složen Evropski sud za ljudska prava daje značaj izvjesnom broju faktora poput prirode činjenica koje treba utvrditi (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda od 25. februara 1993. godine, Dobbertin protiv Francuske, serija A, br. 256-D, str. 117). Složenost se može ticati činjenica i pravnih pitanja (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda od 27. februara 1992. godine, Lorenzi, Bernardini and Gritti protiv Italije, serija A, br. 231-G, str. 75). Ustavni sud nalazi da u konkretnom predmetu priroda činjenica kao i pravna pitanja koja su relevantna za rješavanje nisu tako složena da bi zahtijevali da se rješavaju u periodu dužem od 15 godina.
b) Ponašanje podnosioca apelacije
- 34.Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima utvrđivanje je li neka odluka donesena u razumnom roku ovisi o ponašanju strane koja učestvuje u postupku (vidi Evropska komisija za ljudska prava No. 11541/85 O.I. 70).
- 35.U skladu s navedenim, Ustavni sud će prvo ispitati apelantovo ponašanje u ovom predmetu. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da je apelant bio prisutan svakoj od zakazanih rasprava, te je urgirao kod suda rješavanje predmeta. Na raspravi održanoj 11. marta 1992. godine apelant je povećao svoj tužbeni zahtjev.
- 36.Ustavni sud smatra da, iako je apelant na raspravi održanoj 11. marta 1992. godine povećao svoj tužbeni zahtjev što je moglo dovesti do odugovlačenja predmetnog postupka, on svojim ponašanjem nije doveo do toga da navedeni postupak traje preko 15 godina, te da nema jasnih naznaka kada će biti i okončan.
c) Ponašanje suda
- 37.Nakon podnošenja tužbe 14. augusta 1991. godine sud je u predmetnom postupku zakazao ukupno četiri rasprave (uzimajući u obzir pripremno ročište zakazano za 30. august 2007. godine) od kojih je održao samo jednu. Raspravu koja je održana 11. marta 1992. godine sud je odložio za 30. mart 1992. godine. Nakon navedene rasprave sud ne samo da nije održao raspravu 30. marta 1992. godine kako je to bilo predviđeno, već nije zakazao i održao niti jednu raspravu u predmetnom postupku sve do donošenja naredbe suda od 17. aprila 2007. godine o zakazivanju pripremnog ročišta za 30. august 2007. godine. Dakle, u predmetnom postupku u periodu od 11. marta 1992. godine do 17. aprila 2007. godine sud nije preduzeo niti jednu procesnu radnju.
- 38.Dalje, Ustavni sud nalazi da je Nalogom Općinskog suda u Livnu od 17. maja 2005. godine naloženo privremeno oduzimanje predmetnog spisa koji je sudu vraćen 20. aprila 2007. godine. Prema mišljenu Ustavnog suda u navedenom periodu su postojali opravdani razlozi zbog kojih sud nije bio u mogućnosti preduzimati procesne radnje u predmetnom postupku. Međutim, Ustavni sud nalazi da je do tog perioda, odnosno do 17. maja 2005. godine kada je naloženo privremeno oduzimanje predmetnog spisa, prošlo duže od 13 godina od momenta podnošenja tužbe u kojem periodu sud nije donio odluku u predmetnom postupku. Ustavni sud smatra da period od 13 godina nije razumno vrijeme za trajanje predmetnog postupka.
- 39.Općinski sud u svom odgovoru na apelaciju kao glavni razlog zbog kojeg u predmetnom postupku nije donesena odluka navodi veliki broj neriješenih predmeta pred Općinskim sudom ističući da je donesen plan rješavanja starih i zaostalih neriješenih predmeta kao i veliki broj predmeta "hitne prirode" (radni sporovi, sporovi iz porodičnih odnosa, smetanje posjeda i dr.).
- 40.S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj se preopterećenost sudstva općenito ne prihvata kao opravdanje pošto su države ugovornice dužne organizirati administriranje pravde na takav način da razni sudovi ispunjavaju zahtjeve člana 6. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda od 25. februara 1994. godine, Francesco Lombardo protiv Italije, serija A, br. 249-B, str. 27). Prema stalnom principu precedenta države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostanka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu smjesta, kako i priliči, radnje da se popravi takva vanredna situacija (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda od 13. jula 1983. godine, Zimmermann and Steiner protiv Švicarske, serija A, br. 66, str. 11-13). Preduzete mjere se procjenjuju u odnosu na njihovu djelotvornost (vidi Evropski sud za ljudska prava, Izvještaj od 12. decembra 1983. godine, Neubeck protiv Njemačke, D&R 41,1985, str. 13, 32-33), a procjenjuje se i jesu li provedene pravovremeno - mjere preduzete kasnije ne mogu nadoknaditi činjenicu da je razuman rok bio prekoračen (vidi Evropski sud za ljudska prava, Izvještaj od 12. marta 1984. godine, Marijnissen protiv Holandije, D&R 41, 1985, str. 83-90). Kod ove procjene uzimaju se u obzir i političke i društvene prilike zemlje (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda od 7. jula 1989. godine, Union Alimentaria S.A. protiv Španije, serija A, br. 157, str. 15).
- 41.Uzimajući u obzir navedeno Ustavni sud ne može zaključiti da se u konkretnom slučaju radilo o privremenom zastoju suda, odnosno vanrednoj situaciji u kojoj se sud nalazio s obzirom da predmetni postupak traje duže od 15 godina, odnosno duže od 13 godina ako se uzme u obzir period u kojem se predmet nije nalazio kod Općinskog suda, te da u navedenom periodu sud nije donio odluku. Stoga Ustavni sud neće ni uzimati u obzir navode suda o donošenju plana rješavanja zaostalih predmeta u smislu procjene jesu li u konkretnom slučaju preduzete pravovremene mjere s ciljem popravljanja vanredne situacije.
- 42.Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju sud nije postupao u skladu s odredbom Zakona o parničnom postupku kojom je propisano da je sud dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Nakon uvida u predmetni spis osim perioda u kojem je spis bio privremeno oduzet Ustavni sud ne može pronaći bilo koji drugi opravdavajući razlog zbog kojeg sud u predmetnom postupku do sada nije donio odluku.
- 43.S obzirom na navedeno, a uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog nedonošenja odluke o apelantovoj tužbi od 14. augusta 1991. godine došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje kompenzacije
- 44.Apelant je zatražio naknadu štete zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno na apelantov zahtjev odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da za razliku od postupaka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
- 45.Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM. Imajući u vidu da postupak povodom apelantove tužbe još uvijek traje i da je neizvjesno kada će biti okončan Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantu treba isplatiti na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke iznosi 1.650,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužan isplatiti Zapadnohercegovački kanton s obzirom na sjedište Općinskog suda u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
- 46.Činjenica da predmetni postupak traje duže od 15 godina od kojih preko 11 godina ulazi u nadležnost Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, te da je još uvijek neizvjesno kada će predmetni postupak i biti okončan, dovoljna je Ustavnom sudu za zaključak da je povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje presude u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 47.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 48.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.