USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 9. maja 2007. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 77/07
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 186/06, rješavajući apelaciju Zvonimira Jelića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Usvaja se apelacija Zvonimira Jelića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Širokom Brijegu broj P-201/95.
Na osnovu člana 74. stav 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalaže se Općinskom sudu u Širokom Brijegu da hitno bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj P-201/95 u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Širokom Brijegu da u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Nalaže se Zapadnohercegovačkom kantonu da Zvonimiru Jeliću u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.650,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Zvonimir Jelić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega podnio je 23. januara 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-201/95. Apelant je dopunio apelaciju 7. marta 2006. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 14. marta 2006. godine i 23. marta 2007. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Općinski sud je 3. aprila 2007. godine dostavio odgovor na apelaciju i spis tog suda broj P-201/95.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 25. aprila 2007. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelant je 18. jula 1995. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv M.B, novinara "Oslobođenja" i NIŠP "Oslobođenje" zbog naknade štete. Predmetna tužba je zavedena pod brojem P-201/95. Postavljenim tužbenim zahtjevom apelant je tražio da sud donese presudu kojom će obavezati tužene da mu na ime nematerijalne štete pričinjene pisanjem članka "Nevolje radi samovolje lištičke administracije" u dnevnom listu "Oslobođenje" od 13. i 14. marta 1988. godine solidarno plate iznos od po 400.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, te naknade troškove postupka. Apelant je u tužbi naveo da je svrha objavljivanja predmetnih članaka povreda njegove časti, ugleda, dostojanstva, te nanošenje duševne i psihičke boli i diskreditiranje u sredini u kojoj živi u čemu su tuženi prema apelantovom mišljenju i uspjeli.
- 7.Rješenjem broj P-201/95 od 29. augusta 2001. godine sud je vratio tužbu apelantu na uređenje tražeći da u tužbi navede činjenice na kojim zasniva svoj zahtjev kao i dokaze kojim se utvrđuju te činjenice, te da potraživanje izrazi u važećoj valuti.
- 8.Apelant je podneskom koji je u sudu primljen 18. septembra 2001. godine postupio prema rješenju suda, te je naveo da umjesto iznosa i valute navedene u prvobitno podnesenoj tužbi potražuje iznos od 100.000,00 KM, da se dokazi vezani za objavljene članke nalaze u spisu istog suda broj K-130/88, pa je predložio da ih priloži predmetnom spisu, a po nalogu suda kopije članaka može priložiti i sam apelant.
- 9.Na ročište zakazano za 12. novembar 2001. godine pristupio je lično apelant, dostavljanje za prvotuženog M.B. je bilo neuredno, a uredno pozvani drugotuženi nije pristupio ročištu. Na tom ročištu apelant je predložio da se razdvoji postupak protiv tuženih, jer je prvotuženi odselio u Srbiju, te naveo da u slučaju razdvajanja postupka tužbeni zahtjev mijenja u smislu da je NIŠP "Oslobođenje" obavezno apelantu na ime nematerijalne štete isplatiti iznos od 50.000,00 KM. Sud je na tom ročištu rješenjem odbio apelantov prijedlog za razdvajanje postupka.
- 10.Sud je donio Rješenje broj P-201/95 od 12. novembra 2001. godine kojim je odbio kao neosnovan apelantov prijedlog za donošenje presude zbog izostanka s obrazloženjem da nisu ispunjeni uvjeti iz člana 314. stav 1. tačka 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) budući da je predmet spora naknada nematerijalne štete, te imajući u vidu da osnovanost i visina tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i objavljenih spornih članaka. Predmetno rješenje je dostavljeno apelantu 23. novembra 2001. godine.
- 11.Apelant je 26. novembra 2001. godine protiv rješenja Općinskog suda izjavio žalbu. Općinski sud je 30. novembra 2001. godine proslijedio apelantovu žalbu Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).
- 12.Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž-217/01 od 14. decembra 2001. godine odbio apelantovu žalbu i potvrdio rješenje Općinskog suda. Općinski sud je dnevnom naredbom od 16. januara 2002. godine naložio dostavljanje odluke Kantonalnog suda apelantu i drugotuženom. Apelant je rješenje Kantonalnog suda primio 22. januara 2002. godine, a drugotuženi 13. februara 2002. godine.
- 13.Dnevnom naredbom od 7. februara 2002. godine sud je zakazao raspravu za 5. mart 2002. godine, ali budući da je dostavljanje poziva za apelanta i tužene bilo neiskazano sud je donio rješenje kojim se rasprava odgađa i nova zakazuje za 27. mart 2002. godine.
- 14.Apelant je pristupio na raspravu 27. marta 2002. godine, za prvotuženog M.B. dostavljanje nije bilo uredno, a sud je konstatirao da je za drugotuženo "Oslobođenje" dostavljanje neiskazano (mada je u spis uložena dostavnica iz koje je vidljivo da je dostavljanje drugotuženom bilo uredno budući da je poziv za raspravu uručen 11. marta 2002. godine). Sud je donio rješenje kojim se rasprava odgađa na neodređeno vrijeme.
- 15.Podneskom koji je u Općinskom sudu primljen 12. maja 2003. godine apelant je molio zakazivanje rasprave u ovom predmetu. Sud je dnevnom naredbom od 3. juna 2003. godine zakazao raspravu za 1. juli 2003. godine. Na raspravu je pristupio lično apelant, dostavljanje za prvotuženog je bilo neuredno, a za drugotuženog nije pristupio niko premda je dostavljanje bilo uredno. Radi smrtnog slučaja u sudijinoj porodici rasprava je odgođena na neodređeno vrijeme.
- 16.Podneskom koji je primljen u sudu 2. jula 2003. godine drugotuženi je obavijestio sud da njegov punomoćnik neće moći pristupiti na ročište zakazano za 1. juli 2003. godine, te je zatražio od suda dostavljanje tužbe kako bi se očitovao na apelantove navode.
- 17.Podnescima koji su u Općinskom sudu primljeni 18. septembra i 9. oktobra 2003. godine, te 22. februara 2005. godine apelant je molio zakazivanje rasprave u ovom predmetu.
- 18.Općinski sud je dopisom od 13. jula 2005. godine, koji je apelant primio 1. augusta 2005. godine, zatražio da apelant u roku od 15 dana dostavi tačnu adresu za prvotuženog M.B.
- 19.Apelant je podneskom primljenim u sudu 11. augusta 2005. godine obavijestio sud da nije u mogućnosti dostaviti traženu adresu, te predložio da se ukoliko su se stekli uvjeti poziv za prvotuženog stavi na oglasnu tablu budući da je tuženik bio dužan prijaviti promjenu adrese, a u suprotnom je predložio da se postupak u odnosu na M.B. razdvoji.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 20.Apelant smatra da mu je nepostupanjem suda o njegovoj tužbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da mu je onemogućeno da zaštiti svoja prava u Općinskom sudu kojem je podnio više tužbi protiv novinara i izdavačkih kuća (ukupno 11 postupaka) u periodu od 1987. do 1996. godine, ali da ti postupci još uvijek nisu okončani. Apelant navodi da je u ovom predmetu u više navrata požurivao uzimanje predmeta u rad, a da se ?o tužbi posljednji put postupalo 13. jula 2005. godine. Apelant traži da se apelacija usvoji, utvrdi da je Općinski sud povrijedio njegovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku u navedenim predmetima, te da obaveže Zapadnohercegovački kanton da mu isplati iznos od 20.000,00 KM na ime nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
- 21.U odgovoru na apelaciju Općinski sud navodi hronologiju predmetnog postupka, te ističe vezano za apelantov podnesak od 18. septembra 2001. godine da je apelant prema članu 216. tada važećeg ZPP-a bio dužan sam podnijeti isprave na koje se poziva za dokaz svojih navoda budući da apelant tim ispravama raspolaže kao i odlukom krivičnog suda s obzirom da je taj postupak vođen po privatnoj tužbi. Dalje, vezano za apelantov podnesak od 11. augusta 2005. godine kojim je obavijestio sud da nije u mogućnosti dostaviti traženu adresu sud navodi da se ne može tuženiku M.B. dostavljanje vršiti uz pomoć oglasne table suda, jer tuženiku uopće nije bila dostavljena tužba na odgovor, te se u tom smislu ne može primijeniti član 352. važećeg ZPP-a, jer tuženik nije promijenio adresu u toku postupka, te da sud u smislu člana 83. stav 2. važećeg ZPP-a može odlučiti da se odvojeno raspravlja o pojedinim zahtjevima samo uz saglasnost stranaka. S obzirom na navedeno Općinski sud je istakao da donošenje odluke u razumnom roku u konkretnom slučaju isključivo ovisi o apelantovom ponašanju koji je upravo svojim ponašanjem doveo do toga da se predmet ne završi u razumnom roku, pa Općinski sud predlaže da se apelacija odbije kao očigledno neosnovana.
V. Relevantni propisi
- 22.Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91 i "Službeni list R BiH" br. 2/92 i 13/94)
"Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 109. st. 1. i 2.
Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se prema njemu moglo postupiti, sud će podnosioca poučiti i pomoći mu da podnesak ispravi, odnosno dopuni, i u tu svrhu može ga pozvati u sud ili mu vratiti podnesak radi ispravke.
Kad sud vrati podnesak podnosiocu radi ispravke ili dopune, odredit će rok za ponovno podnošenje podneska.
Član 281.
Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili nepotpuna, ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tuženog ili tužioca da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na zastupnikovo ovlaštenje da pokrene parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, predsjednik vijeća će radi otklanjanja ovih nedostataka preduzeti potrebne mjere predviđene u ovom zakonu (čl. 83. i 109)."
- 23.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 98. st. 1. i 2.
Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se prema njemu moglo postupiti, sud će podnosioca poučiti i pomoći mu da podnesak ispravi, odnosno dopuni i u tu svrhu može ga pozvati u sud ili mu vratiti podnesak radi ispravka.
Kad sud vrati podnesak podnosiocu radi ispravka ili dopune, odredit će rok za ponovno podnošenje podneska.
Član 138.
Ako stranka ne može sama saznati adresu lica kojem pismeno treba dostaviti, sud će nastojati od nadležnog organa uprave ili na drugi način dobiti potrebne podatke.
Član 262.
Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili nepotpuna, ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tužioca ili tuženika da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, predsjednik vijeća će radi otklanjanja tih nedostataka preduzeti potrebne mjere predviđene u ovom zakonu."
- 24.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06)
"Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 66.
Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane odredbom člana 53. ovog zakona (nepotpuna tužba), ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tužioca ili tuženog da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, sud će radi otklanjanja tih nedostataka preduzeti potrebne radnje predviđene odredbama čl. 295. i 336. ovog zakona.
Član 336. stav 1.
Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se prema njemu moglo postupiti, sud će podnosiocu vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odredit će rok za ispravku ili dopunu podneska koji ne može biti duži od osam dana.
Član 348. st. 3. i 4.
Ako je utvrđeno da tuženi kome se dostava ima obaviti ne stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog boravišta ili prebivališta, a njegovo sadašnje boravište ili radno mjesto se ne mogu utvrditi, dostavljanje pismena će se obaviti istovremenim objavljivanjem pismena na oglasnoj ploči suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Federaciji.
Dostavljanje se smatra obavljenim protekom roka od 15 dana od dana objavljivanja.
Član 454. stav 1.
Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona započet postupak pred prvostepenim sudom daljnji postupak provest će se po odredbama ovog zakona."
VI. Dopustivost
- 25.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora radi presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 26.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 27.U smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 28.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01).
- 29.Ustavni sud apelaciju tumači tako da ona pokreće pitanje kršenja prava na pristup sudu u okviru prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer sud u dugom vremenskom periodu nakon prijema apelantove tužbe nije preduzeo niti jednu procesnu radnju, odnosno neovisno o proteku roka nije donio odluku o apelantovom tužbenom zahtjevu.
- 30.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 31.Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke o njegovoj tužbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 32.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. (...)"
- 33.Ustavni sud konstatira da je apelant prema odredbama ZPP-a Općinskom sudu podnio tužbu radi naknade štete. Prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjuje se na postupke čiji je ishod odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. U vezi s tim u apelantovom slučaju zadatak Općinskog suda jeste utvrđivanje jesu li zaista tuženi objavljivanjem spornog članka apelantu nanijeli štetu, te koji iznos su tuženi dužni isplatiti na ime nastale štete. Dakle, parnični postupak povodom apelantove tužbe je spor građansko-pravne prirode u kojem se utvrđuju apelantova građanska prava pri čemu je apelant zainteresiran da se konačna odluka o njegovom tužbenom zahtjevu donese u razumnom roku. Stoga je u apelantovom slučaju član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.
- 34.Dalje, Ustavni sud podsjeća da se prema praksi Evropskog suda razumnost trajanja postupka ocjenjuje u okviru svih okolnosti predmeta uzimajući u obzir posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane, kao i važnost onoga što se za podnosioca aplikacije dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
Period koji se uzima u obzir
- 35.Ustavni sud podsjeća na praksu organa Evropske konvencije u odnosu na predmete o dužini postupka gdje su postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije osnovali svoju vremensku nadležnost. Organi Evropske konvencije smatraju da period koji se uzima u obzir u pogledu dužine trajanja postupka počinje danom zasnivanja njihove vremenske nadležnosti - u ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prekoračilo taj datum mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut tog datuma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A, broj 56, stav 53; Styranowski protiv Poljske, broj 28616/95, ECHR 1998-VIII).
- 36.Međutim, premda je apelant Općinskom sudu podnio tužbu radi naknade štete 18. jula 1995. godine u nadležnosti Ustavnog suda je period od 14. decembra 1995. godine kada je stupio na snagu Ustav Bosne i Hercegovine. Iako postupak povodom apelantove tužbe do sada traje 11 godina i devet mjeseci on još uvijek nije okončan. Od navedenog perioda u nadležnosti Ustavnog suda je period od 11 godina i četiri mjeseca.
Stadij postupka na dan stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine
- 37.Apelantov predmet se 14. decembra 1995. godine nalazio kod Općinskog suda i u njemu sud nije bio preduzeo niti jednu procesnu radnju.
a) Složenost predmeta
- 38.Složenost postupka se mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta parničnog postupka, tj. dokaza koje sud treba izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora.
- 39.Postavljenim tužbenim zahtjevom apelant je zatražio da Općinski sud obaveže tužene da mu na ime nematerijalne štete pričinjene pisanjem članka solidarno plate iznos od po 400.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, te naknade troškove postupka.
- 40.Općenito gledajući, Ustavni sud zaključuje da ne postoje okolnosti koje bi postupak činile posebno složenim.
b) Ponašanje apelanta
- 41.Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima donošenje odluke u razumnom roku ovisi o ponašanju strane koja učestvuje u postupku (vidi Odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava broj 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, O.I. 70).
- 42.U konkretnom slučaju, Ustavni sud će ispitati je li apelant svojim ponašanjem utjecao da se predmet ne završi u razumnom roku. U vezi s tim, Ustavni sud ponovo konstatira da je apelant podnio tužbu 18. jula 1995. godine, te da je nakon toga podneskom od 18. septembra 2001. godine postupio prema rješenju suda i uredio tužbu. Apelant je zatim bio prisutan na tri od ukupno četiri održana ročišta (12. novembra 2001. godine, 27. marta 2002. godine i 1. jula 2003. godine). Činjenica je da apelant nije pristupio na ročište zakazano za 5. mart 2002. godine, ali navedeno se ne može pripisati apelantovom propustu budući da sud nije dostavio apelantu poziv za to ročište. Apelant je podnescima od 12. maja, 18. septembra i 9. oktobra 2003. godine i 22. februara 2005. godine urgirao uzimanje predmeta u rad, te je postupajući prema nalogu suda od 13. jula 2005. godine koji je primio 1. augusta 2005. godine podneskom od 11. augusta 2005. godine obavijestio sud da nije u mogućnosti dostaviti adresu prvotuženog, te predložio da se dostavljanje izvrši uz pomoć oglasne table, a u protivnom da se postupak u odnosu na tog tuženog razdvoji.
- 43.S obzirom na navedeno, imajući u vidu činjenicu da je apelant u ostavljenim rokovima postupao prema nalogu suda, da je bio prisutan na održanim raspravama, te da je urgirao uzimanje predmeta u rad u četiri navrata, Ustavni sud zaključuje da apelant nije doprinio dužini postupka, niti je apelant preduzimao bilo kakve radnje koje bi eventualno mogle rezultirati odugovlačenjem postupka.
c) Ponašanje suda
- 44.Član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakom pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Na državama ugovornicama je da svoj pravni sistem organiziraju tako da njihovi sudovi mogu ispuniti ovaj zahtjev (vidi Evropski sud za ljudska prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. maja 1991. godine, A-206-A, str. 10. i 11, stav 19).
- 45.Kad je riječ o ponašanju Općinskog suda, Ustavni sud je utvrdio da nakon što je apelant podnio tužbu 18. jula 1995. godine sud nije preduzeo nikakvu procesnu radnju sve do 29. augusta 2001. godine kada je donio rješenje kojim je vratio apelantu tužbu radi uređenja u roku od osam dana. Dakle, sud nije preko šest godina od dana podnošenja tužbe, odnosno pet godina i osam mjeseci nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine preduzeo niti jednu procesnu radnju. Imajući u vidu i činjenicu da nije niti dao bilo kakvo obrazloženje za nepreduzimanje bilo koje procesne radnje u konkretnoj pravnoj stvari u tako dugom periodu Ustavni sud smatra da je Općinski sud odgovoran za period neaktivnosti od 14. decembra 1995. godine do 29. augusta 2001. godine.
- 46.Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon toga krajem 2001. godine i početkom 2002. godine u razumnim vremenskim razmacima preduzimao potrebne procesne radnje u smislu da je 12. novembra 2001. godine održao raspravu i donio rješenje o odbijanju apelantovog prijedloga za donošenje presude radi izostanka, zatim apelantovu žalbu proslijedio drugostepenom sudu, te po dobijanju Rješenja Kantonalnog suda broj GŽ-217/01 od 14. decembra 2001. godine kojim je apelantova žalba odbijena, rješenje otpremio strankama. Zatim je sud zakazao raspravu za 5. mart 2002. godine koja je, budući da dostavljanje poziva strankama nije bilo uredno, odgođena za 27. mart 2002. godine. Raspravu od 27. marta 2002. godine na koju je pristupio apelant sud je odložio na neodređeno vrijeme, jer je dostavljanje za prvotuženog M.B bilo neuredno, a za drugotuženog neiskazano.
- 47.Sud u periodu od 27. marta 2002. godine do 3. juna 2003. godine, dakle punih 14 mjeseci, nije preduzimao procesne radnje kad je nakon apelantove urgencije od 12. maja 2003. godine zakazao raspravu za 1. juli 2003. godine koju je zbog smrtnog slučaja u sudijinoj porodici ponovo odložio na neodređeno vrijeme.
- 48.Sud je 13. jula 2005. godine zatražio od apelanta dostavljanje adrese za prvotuženog. Dakle, pune dvije godine od zadnje zakazane rasprave 1. jula 2003. godine sud nije preduzimao nikakve radnje. Apelant je podneskom od 11. augusta 2005. godine odgovorio na prethodni zahtjev suda, ali sud do danas, dakle punih 20 mjeseci, nije preduzeo nikakvu procesnu radnju u apelantovom predmetu.
- 49.Ustavni sud, na kraju, zaključuje da je Općinski sud u razumnim vremenskim razmacima preduzimao procesne radnje samo u periodu od 29. augusta 2001. godine do 27. marta 2002. godine. Međutim, Ustavni sud zaključuje da nema razumnog obrazloženja za nepostupanje suda, odnosno odugovlačenje postupka u periodu od podnošenja tužbe 18. jula 1995. godine, odnosno 14. decembra 1995. godine do 29. augusta 2001. godine, zatim u periodu od 27. marta 2002. godine do 3. juna 2003. godine, od 1. jula 2003. godine do 13. jula 2005. godine, te od 11. augusta 2005. godine do danas, u kojim periodima sud nije preduzimao bilo kakve radnje.
- 50.Imajući u vidu činjenicu da je Općinski sud u periodu od 11 godina i četiri mjeseca računajući od dana stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine održao samo tri ročišta (ne računajući ročište od 5. marta 2002. godine o čijem održavanju stranke nisu bile obaviještene), koja su odgođena zbog toga što je dostavljanje za prvotuženog bilo neuredno, a uredno pozvani drugotuženi nije pristupio, te imajući u vidu činjenicu da se bez obzira na protek vremena apelantov predmet još uvijek nalazi u fazi zakazivanja pripremnog ročišta, te da je krajnje neizvjesno kada će Općinski sud donijeti odluku o apelantovoj tužbi, Ustavni sud zaključuje da se navedeni period ne može smatrati razumnim rokom koji je sudu bio neophodno potreban za donošenje prvostepene odluke u ovom slučaju. Ovaj zaključak dodatno usložnjava i činjenica da je prvostepeni sud još na prvom ročištu održanom 12. novembra 2001. godine raspolagao saznanjima da je prvotuženi M.B. nepoznat na adresi, što je ovlašteni radnik i konstatirao na dostavnicama uloženim u spis.
Zaključna razmatranja vezana za dužinu trajanja postupka
- 51.Ustavni sud naglašava da je za pravni sistem svih država od posebne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog roka budući da svako nepotrebno odugovlačenje praktično dovodi do lišavanja pojedinca njegovih prava čime se dovodi u pitanje efikasnost pravnog sistema i pravna sigurnost pojedinca.
- 52.Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava pristup sudskom ili upravnom organu mora biti suštinski, a ne samo formalni (vidi Evropski sud za ljudska prava, Airey protiv Irske, odluka iz 1979. godine). Država mora osigurati pristup sudu svakome ko ima zahtjev koji ulazi u okvir člana 6. stav 1. Evropske konvencije i ne može taj pristup ograničiti određenim kategorijama ljudi (vidi Keegen protiv Irske, 1994. godine). Organi koji imaju slobodu sudskog odlučivanja imaju širok obim slobodne procjene sve dok se drže suštinskih zahtjeva iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ettl i drugi protiv Austrije, 1987. godine i Skräby protiv Švedske, 1990. godine). Stoga Ustavni sud, ustvari, ima zadatak baviti se pitanjem ostvarivanja prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a ne samo nezadovoljstvom pojedinca nekom upravnom ili sudskom odlukom.
- 53.Iz odgovora na apelaciju proizlazi da Općinski sud smatra da donošenje odluke u razumnom roku u konkretnom slučaju isključivo ovisi o apelantovom ponašanju, a da je upravo on svojim ponašanjem doveo do toga da se predmet ne završi u razumnom roku budući da nije dostavio tačnu adresu prvotuženog.
- 54.U vezi s tim, Ustavni sud ponovo primjećuje da predmetni postupak o apelantovoj tužbi do sada traje ukupno 11 godina i devet mjeseci od kojih 11 godina i četiri mjeseca spada u relevantni period. Neovisno o proteku vremena navedeni postupak još uvijek nije okončan, odnosno nije donesena prvostepena odluka o apelantovoj tužbi. Ustavni sud je već konstatirao da se navedeni period ne može smatrati razumnim rokom koji je potreban sudu za donošenje presude.
- 55.Ustavni sud dalje podsjeća da su se od podnošenja tužbe do danas više puta mijenjali propisi kojim se regulira parnični postupak (do 1998. godine u primjeni je bio preuzeti Zakon o parničnom postupku SFRJ, zatim Zakon o parničnom postupku FBiH koji je bio na snazi do 5. novembra 2003. godine od kada je u primjeni novi ZPP). Stoga iznenađuje stav Općinskog suda da isključiva odgovornost za nedonošenje odluke u razumnom roku leži na apelantu. Naime, činjenica je da do donošenja novog ZPP-a sud nije regulirao rokove za preduzimanje procesnih radnji. Međutim, imajući u vidu odredbu člana 10. tada važećeg ZPP-a prema kojoj je sud dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, sasvim je jasno da rok za postupanje suda ne može biti neograničen. Ustavni sud je već konstatirao da je Općinski sud tek nakon pet godina i osam mjeseci postupio prema odredbama člana 281. u vezi s članom 109. st. 1. i 2. preuzetog ZPP-a, odnosno člana 262. u vezi s članom 98. st. 1. i 2. ranijeg ZPP-a, te vratio apelantu tužbu radi ispravke. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je apelant još 12. novembra 2001. godine obavijestio sud da je prema njegovim saznanjima apelant odselio u Srbiju, odnosno da ne stanuje na navedenoj adresi, te nije jasno zašto je sud i nakon toga pozive prvotuženom slao na spornu adresu. Dalje, u spisu ne postoje dokazi da je sud postupio prema članu 138. ranijeg ZPP-a kojim je regulirano da će i sud nastojati od nadležnog organa uprave ili na drugi način dobiti potrebne podatke ako stranka ne može sama saznati adresu lica kojem pismeno treba dostaviti.
- 56.Dalje, Ustavni sud zapaža da su relevantnim odredbama novog ZPP-a koji je stupio na snagu 5. novembra 2003. godine i koji se prema odredbi člana 454. ZPP-a primjenjuje i na apelantov slučaj, propisani konkretni rokovi za preduzimanje procesnih radnji suda i stranaka, te bi dosljednom primjenom tog zakona postupak pred prvostepenim sudom trebao biti okončan u pravilu u roku od šest mjeseci. Članom 348. tog zakona je propisano da ako je utvrđeno da tuženi kojem se dostavljanje ima obaviti ne stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog boravišta ili prebivališta, a njegovo sadašnje boravište ili radno mjesto se ne mogu utvrditi, o čemu se radi u konkretnom slučaju, dostavljanje pismena će se obaviti istovremenim objavljivanjem pismena na oglasnoj tabli suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Federaciji, pri čemu se dostavljanje smatra obavljenim protekom roka od 15 dana od dana objavljivanja. U vezi s tim, Ustavni sud konstatira da sud nakon stupanja na snagu novog ZPP-a 5. novembra 2003. godine nije postupio prema navedenoj odredbi, niti je prema njoj postupio nakon apelantovog podneska od 11. augusta 2005. godine kojim je apelant ponovo obavijestio sud da nije u mogućnosti dostaviti adresu prvotuženog. Dakle, i pod pretpostavkom da je dio odgovornosti na apelantu Općinski sud je imao dovoljno uporišta u važećim propisima da sazna adresu prvotuženog, odnosno osigura procesne pretpostavke za vođenje ovog parničnog postupka.
- 57.Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi propusti suda za posljedicu imali kršenje apelantovog prava na pravično suđenje u smislu garancija iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije prema kojim "svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku" tako da se svakom garantira da u razumnom roku i uz pomoć sudske odluke okonča nesigurnost u kojoj se nalazi u pogledu svog položaja radi ostvarenja pravne sigurnosti kao osnovnog principa svakog modernog pravnog sistema što je u konkretnom slučaju, budući da prvostepena odluka još uvijek nije donesena neovisno o okolnosti da je tužba podnesena prije više od 11 godina, izostalo.
- 58.S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog nedonošenja odluke o tužbi od 18. jula 1995. godine došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
- 59.Apelant je zatražio naknadu štete zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno na apelantov zahtjev odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da za razliku od postupaka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
- 60.Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04 objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM. Imajući u vidu činjenicu da postupak povodom apelantove tužbe još uvijek traje i da je neizvjesno kada će biti okončan, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantu treba isplatiti na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke iznosi 1.650,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužan isplatiti Zapadnohercegovački kanton s obzirom na sjedište Općinskog suda u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
- 61.Činjenica da predmetni postupak u relevantnom periodu traje više od 11 godina i četiri mjeseca, te da apelantovo ponašanje nije uzrok što postupak toliko traje dovoljna je Ustavnom sudu da zaključi da je povrijeđeno pravo na donošenje presude u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 62.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 63.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.