USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 5. juna 2007. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 2/08
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 180/06, rješavajući apelaciju Zvonimira Jelića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Usvaja se apelacija Zvonimira Jelića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Širokom Brijegu broj P-1059/87.
Na osnovu člana 74. stav 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalaže se Općinskom sudu u Širokom Brijegu da hitno, bez daljnjeg odlaganja, okonča postupak u predmetu broj P-1059/87 u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Širokom Brijegu da u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Zapadnohercegovačkom kantonu da Zvonimiru Jeliću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.650,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Zvonimir Jelić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega podnio je 23. januara 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), ranije Osnovni sud u Lištici, broj P-1059/87. Apelant je dopunio apelaciju 7. marta 2006. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 14. marta 2006. godine i 2. aprila 2007. godine dostavljanje odgovora na apelaciju i spis tog suda broj P-1059/87.
- 3.Općinski sud je 17. aprila 2007. godine dostavio odgovor na apelaciju i spis tog suda broj P-1059/87.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 26. aprila 2007. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelant je 5. novembra 1987. godine tadašnjem Osnovnom sudu u Lištici podnio tužbu protiv Milorada Skiba, dopisnika "Večernjih novosti" (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i RO "Borba" (u daljnjem tekstu: drugotuženi), radi naknade štete. Tužbenim zahtjevom je traženo da sud donese presudu kojom će utvrditi da su tuženi dužni apelantu, na ime štete pričinjene pisanjem neistina o njemu u "Večernjem listu" od 19. marta 1987. godine, solidarno platiti iznos od 800.000,00 tadašnjih dinara, s kamatom od podnošenja tužbe pa do isplate, te naknaditi troškove parničnog postupka.
- 7.Osnovni sud u Lištici je zakazao ročište za 26. oktobar 1989. godine, koje je održano u apelantovoj prisutnosti, a u odsutnosti uredno obaviještenih tuženih. Apelant je na raspravi izjavio da u cijelosti ostaje pri tužbi, te upoznao sud sa činjenicom da je protiv prvotuženog vođen krivični postupak o njegovoj privatnoj tužbi zbog krivičnog djela klevete, koji je okončan pred prvostepenim sudom, ali se predmet nalazi na rješavanju po žalbi pred Višim sudom u Mostaru.
- 8.Sud je donio Rješenje broj P-1059/87 od 26. oktobra 1989. godine o prekidu postupka do pravosnažnog okončanja postupka u krivičnom predmetu tog suda broj K-111/87.
- 9.Apelant je dopisom od 8. septembra 1991. godine obavijestio sud da je Presudom tog suda broj K-16/90 (raniji broj K-111/87) od 29. aprila 1991. godine pravosnažno okončan krivični postupak, te je predložio nastavak prekinutog postupka po njegovoj tužbi za naknadu štete.
- 10.Sud je zakazao ročište za 31. mart 1992. godine, koje je odloženo za 30. april 1992. godine, jer tuženi nisu pristupili na zakazanu raspravu, a dostavljanje za prvotuženog je bilo neuredno.
- 11.Apelant je dopisima od 21. marta 2005. godine i 10. jula 2006. godine tražio zakazivanje ročišta.
- 12.Općinski sud je Rješenjem broj P-1059/87 od 30. aprila 2007. godine vratio apelantu tužbu primljenu 5. novembra 1987. godine radi dopune u roku od osam dana, s upozorenjem da će se tužba smatrati povučenom ako ne bude dopunjena u ostavljenom roku, a ukoliko bude vraćena bez dopune, odbacit će se.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 13.Apelant smatra da mu je nepostupanjem suda prema njegovoj tužbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da mu je onemogućeno zaštititi svoja prava u Općinskom sudu kojem je podnio više tužbi protiv novinara i izdavačkih kuća (ukupno 11 postupaka) u periodu od 1987. do 1996. godine, ali da ti postupci još uvijek nisu okončani. Apelant navodi da je teško oklevetan, da su mu povrijeđeni čast, ugled i dostojanstvo, te da zbog navedenih članaka trpi teške probleme u životu i na poslu. Apelant, također, navodi da je dopisom od 8. septembra 1991. godine tražio nastavak prekinutog postupka i da je ponovo dopisima od 21. marta 2005. godine i 10. jula 2006. godine urgirao zakazivanje rasprave. Apelant traži da se apelacija usvoji, utvrdi da mu je Općinski sud povrijedio pravo na donošenje odluke u razumnom roku, te da se Zapadnohercegovački kanton obaveže da mu isplati iznos od 20.000,00 KM na ime nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
- 14.U odgovoru na apelaciju Općinski sud navodi da je u konkretnom predmetu na raspravi održanoj 26. oktobra 1989. godine doneseno rješenje o prekidu postupka do pravosnažnog okončanja postupka u krivičnom predmetu tog suda broj K-111/87. Sud, nadalje, ističe da se rasprava zakazana za 31. mart 1992. godine nije mogla biti održana jer je dostavljanje za prvotuženog bilo neuredno. Također, ovaj sud ističe da je na ovom predmetu prvo bio zadužen sudija Bernadica Čović, da bi se nakon toga promijenilo još troje sudija koji su bili zaduženi na konkretnom predmetu. Na kraju, Općinski sud navodi da je uredujući sudija 30. marta 2007. godine donio rješenje kojim se apelantu nalaže da uredi, odnosno dopuni tužbu u skladu s novim Zakonom o parničnom postupku, a apelantovi predmeti se uzimaju u rad prema redoslijedu podnošenja tužbi, te se rješavaju kao i ostali predmeti u sudu.
V. Relevantni propisi
- 15.Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni list RBiH" br. 2/92 i 13/94)
"Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 109. st. 1. i 2.
Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se prema njemu moglo postupiti, sud će podnosioca poučiti i pomoći mu da podnesak ispravi, odnosno dopuni, i u tu svrhu može ga pozvati u sud ili mu vratiti podnesak radi ispravka.
Kada sud vrati podnesak podnosiocu radi ispravka ili dopune, odredit će rok za ponovno podnošenje podneska.
Član 213.
Osim slučajeva posebno predviđenih ovim zakonom, prekid postupka sud će odrediti:
- 1.Ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (član 12).
Š...Ć
Sud može odrediti prekid postupka ako odluka o tužbenom zahtjevu ovisi o tome je li učinjen privredni prestup ili je li učinjeno krivično djelo za koje se goni prema službenoj dužnosti, ko je učinilac i je li on odgovoran. Š...Ć
Član 215.
Š...Ć
Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 213. stav 1. tačka 1. i stav 2. ovog zakona, postupak će se nastaviti kada se pravosnažno završi postupak pred sudom.
Š...Ć
Član 281.
Kada utvrdi da je tužba nerazumljiva ili nepotpuna, ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tuženog ili tužioca da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kada je takvo ovlaštenje potrebno, predsjednik vijeća će, radi otklanjanja ovih nedostataka, preduzeti potrebne mjere predviđene u ovom zakonu (čl. 83. i 109)."
- 16.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 98.
Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se prema njemu moglo postupiti, sud će podnosioca poučiti i pomoći mu da podnesak ispravi, odnosno dopuni i u tu svrhu može ga pozvati u sud ili mu vratiti podnesak radi ispravka.
Kada sud vrati podnesak podnosiocu radi ispravka ili dopune, odredit će rok za ponovno podnošenje podneska.
Š...Ć
Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke, odnosno dopune, odbacit će se.
Član 197.
Osim slučajeva posebno predviđenih ovim zakonom, prekid postupka sud će odrediti:
- 1.Ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (član 12).
Š...Ć
Sud može odrediti prekid postupka ako odluka o tužbenom zahtjevu ovisi o tome je li učinjen privredni prestup ili je li učinjeno krivično djelo za koje se goni prema službenoj dužnosti, ko je učinilac i je li on odgovoran. Š...Ć
Član 199.
Š...Ć
Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 197. stav 1. tačka 1. ovog zakona, postupak će se nastaviti kada se pravosnažno završi postupak pred sudom.
Š...Ć
Član 262.
Kada utvrdi da je tužba nerazumljiva ili nepotpuna, ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tužioca ili tuženika da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kada je takvo ovlaštenje potrebno, predsjednik vijeća će, radi otklanjanja tih nedostataka, preduzeti potrebne mjere predviđene u ovom zakonu."
- 17.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06)
"Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 66.
Kada utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane odredbom člana 53. ovog zakona (nepotpuna tužba), ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tužioca ili tuženog da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kada je takvo ovlaštenje potrebno, sud će, radi otklanjanja tih nedostataka, preduzeti potrebne radnje predviđene odredbama čl. 295. i 336. ovog zakona.
Član 336. stav 1.
Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se prema njemu moglo postupiti, sud će podnosiocu vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odredit će rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.
Š...Ć
Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravka, odnosno dopune, odbacit će se.
Član 454. stav 1.
Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona započet postupak pred prvostepenim sudom, daljnji postupak provest će se prema odredbama ovog zakona."
VI. Dopustivost
- 18.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 19.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 20.U smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 21.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01).
- 22.U konkretnom slučaju, Ustavni sud apelaciju tumači tako da ona pokreće pitanje kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer sud u dugom vremenskom periodu nakon prijema apelantove tužbe nije donio odluku.
- 23.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija dopustiva.
VII. Meritum
- 24.Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke o njegovoj tužbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 25.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:
Š"Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š�Ć"
- 26.Ustavni sud konstatira da je apelant prema odredbama Zakona o parničnom postupku podnio tužbu Općinskom sudu radi naknade štete. Prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava član 6. stav 1. Evropske konvencije se primjenjuje na postupke čiji je ishod odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. U vezi s tim, u apelantovom slučaju zadatak Općinskog suda jeste utvrđivanje jesu li zaista tuženi objavljivanjem spornog članka apelantu nanijeli štetu, te koji iznos su tuženi dužni isplatiti na ime nastale štete. Dakle, parnični postupak povodom apelantove tužbe je spor građansko-pravne prirode u kojem se utvrđuju apelantova građanska prava pri čemu je apelant zainteresiran da se konačna odluka o njegovom tužbenom zahtjevu donese u razumnom roku. Stoga je u apelantovom slučaju član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.
- 27.Nadalje, Ustavni sud podsjeća da se prema praksi Evropskog suda za ljudska prava razumnost trajanja postupka ocjenjuje u okviru svih okolnosti predmeta, uzimajući u obzir posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane, kao i važnost onoga što se za podnosioca apelacije dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
Period koji se uzima u obzir
- 28.Ustavni sud podsjeća na praksu organa Evropske konvencije u odnosu na predmete o dužini postupka, gdje su postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije osnovali svoju vremensku nadležnost. Organi Evropske konvencije smatraju da period koji se uzima u obzir u pogledu dužine trajanja postupka počinje danom osnivanja njihove vremenske nadležnosti - u ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prekoračilo taj datum mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut tog datuma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A, broj 56, stav 53; Styranowski protiv Poljske, broj 28616/95, ECHR 1998-VIII).
- 29.Međutim, premda je u konkretnom slučaju apelant Osnovnom sudu u Lištici podnio tužbu radi naknade štete 5. novembra 1987. godine, u nadležnosti Ustavnog suda je period od 14. decembra 1995. godine kada je stupio na snagu Ustav Bosne i Hercegovine. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantove tužbe do sada traje 19 godina i pet mjeseci i još uvijek nije okončan, od čega 11 godina i četiri mjeseca spada u nadležnost Ustavnog suda.
Stadij postupka na dan stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine
- 30.Apelantov predmet se 14. decembra 1995. godine nalazio kod Osnovnog suda u Lištici u fazi prekida prema Rješenju tog suda broj P-1059/87 od 26. oktobra 1989. godine.
- a)Složenost predmeta
- a)
- 31.Složenost postupka se mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta parničnog postupka, tj. dokaza koje sud treba izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora.
- 32.Postavljenim tužbenim zahtjevom apelant je zatražio da Osnovni sud utvrdi da su tuženi dužni da mu na ime štete pričinjene pisanjem članka o njemu u "Večernjem listu" od 19. marta 1987. godine, solidarno plate iznos od 800.000,00 dinara, s kamatom od podnošenja tužbe pa do isplate i da mu naknade troškove parničnog postupka.
- 33.U konkretnom slučaju, spor se odnosi na naknadu štete. Takav spor, prema mišljenju Ustavnog suda, s obzirom na dokaze koje je potrebno izvesti i činjenice koje je potrebno utvrditi, ne bi trebao biti naročito složen.
- b)Ponašanje apelanta
- b)
- 34.Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima donošenje odluke u razumnom roku ovisi o ponašanju strane koja učestvuje u postupku (vidi Odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava broj 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, OI 70).
- 35.U konkretnom slučaju, Ustavni sud će ispitati je li apelant svojim ponašanjem utjecao da se predmet ne završi u razumnom roku. U vezi s tim, Ustavni sud ponovo konstatira da je apelant podnio tužbu 5. novembra 1987. godine, i da je dopisom od 8. septembra 1991. godine obavijestio sud da je krivični postupak u predmetu broj K-16/90 (raniji broj K-111/87) pravosnažno okončan 29. aprila 1991. godine, te je predložio nastavak postupka prekinutog Rješenjem tog suda broj P-1059/87 od 26. oktobra 1989. godine. Apelant je ponovo dopisima od 21. marta 2005. godine i 10. jula 2006. godine urgirao postupanje prema tužbi. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da apelant nije doprinio dužini postupka, niti je apelant preduzimao bilo kakve radnje koje bi eventualno mogle rezultirati odugovlačenjem postupka.
- c)Ponašanje suda
- c)
- 36.Član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Na državama ugovornicama je da svoj pravni sistem organiziraju tako da njihovi sudovi mogu ispuniti ovaj zahtjev (vidi Evropski sud za ljudska prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. maja 1991. godine, A-206-A, str. 10. i 11, stav 19).
- 37.Kada je riječ o ponašanju Osnovnog suda, Ustavni sud konstatira da je sud nakon jedne godine i 11 mjeseci od prijema tužbe zakazao i održao ročište 26. oktobra 2007. godine, na kojem je donio rješenje o prekidu postupka do pravosnažnog okončanja postupka u krivičnom predmetu tog suda broj K-111/87. Nakon što je apelant podneskom od 8. septembra 1991. godine obavijestio sud da je krivični postupak tog suda broj K-16/90 (raniji broj K-111/87) pravosnažno okončan i zahtijevao nastavak prekinutog postupka, sud je zakazao raspravu za 31. mart 1992. godine koja je odložena za 30. april 1992. godine zbog neurednog dostavljanja - poziva za prvotuženog. Ustavni sud, nadalje, konstatira da od 14. decembra 1995. godine, tj. za 11 godina i tri mjeseca, što spada u nadležnost Ustavnog suda, sud nije preduzeo niti jednu procesnu radnju sve do 30. marta 2007. godine kada je donio Rješenje broj P-1059/87 kojim je apelantu vratio tužbu radi dopune u roku od 8 dana od dana prijema, dok je u tom periodu apelant u dva navrata dopisima od 21. marta 2005. godine i 10. jula 2006. godine tražio nastavak postupka i postupanje prema tužbi.
- 38.Dakle, sud nije 11 godina i tri mjeseca nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine preduzeo nikakvu procesnu radnju. Ustavni sud zapaža da Općinski sud nije predmet uzeo u rad ni nakon apelantovih urgencija od 21. marta 2005. godine i 10. jula 2006. godine, a ni nakon što je od tog suda zatražen odgovor na apelaciju 14. marta 2006. godine. Stoga, Ustavni sud zaključuje da nema razumnog obrazloženja za odugovlačenje postupka u periodu od podnošenja tužbe do 30. marta 2007. godine, u kojem periodu je sud održao samo jedno ročište na kojem je donio Rješenje o prekidu postupka broj P-1059/87 od 26. oktobra 1989. godine.
- 39.Ustavni sud, nadalje, primjećuje da Općinski sud u svom odgovoru na apelaciju nije dao razloge kojim bi nastojao opravdati nepostupanje u predmetu, već samo navodi činjenicu da je na konkretnom predmetu bilo zaduženo više sudija koji predmete uzimaju u rad prema hitnosti i redoslijedu podnošenja tužbe. Česte promjene uredujućih sudija na konkretnom predmetu i preopterećenost sudova se, općenito, ne može prihvatiti kao opravdanje, budući da su države ugovornice Evropske konvencije dužne organizirati administriranje pravde na takav način da sudovi ispunjavanju zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije. Ustavni sud je svjestan činjenice da, općenito gledajući, sudovi u Bosni i Hercegovini, pa i Općinski sud u Širokom Brijegu, imaju veliki broj neriješenih predmeta. Međutim, Ustavni sud podsjeća da Evropska konvencija čini sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine, što je propisano članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, pa je dosljedno tome država obavezna svim licima pod svojom jurisdikcijom osigurati prava i slobode utvrđene u Evropskoj konvenciji, te svoj pravni sistem organizirati tako da osigura usklađenost sa zahtjevima iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev za suđenje u razumnom roku. Formalno, odredbama Zakona o parničnom postupku kojima su određeni rokovi u kojima su sudovi dužni preduzimati određene radnje u postupku, Bosna i Hercegovina je ispunila ovaj zahtjev.
- 40.Evropski sud za ljudska prava u predmetu Zimmermann i Steiner od 13. jula 1983. godine zaključio je da privremeni zaostatak u poslovanju suda ne povlači međunarodnu odgovornost države, pod uvjetom da država preduzme djelotvorne i hitne mjere za otklanjanje takve situacije. Međutim, u konkretnom slučaju, očigledno je da nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine nisu preduzeli konkretne mjere, ne samo formalne već i suštinske, na rješavanju problema koji se tiču velikog broja predmeta pred Općinskim sudom. Naime, premda su Zakonom o parničnom postupku propisani konkretni rokovi za preduzimanje svake pojedine procesne radnje, očigledno da se Općinski sud u apelantovom slučaju nije kretao u okviru propisanih rokova, već je upravo u znatnoj mjeri odstupao od njih.
- 41.Ustavni sud podsjeća da je u apelantovom slučaju tužba podnesena 1987. godine, da su se od podnošenja tužbe do danas više puta mijenjali propisi kojim se regulira parnični postupak, budući da je do 1998. godine u primjeni bio Zakon o parničnom postupku SFRJ, koji je preuzet i primjenjivan sve do stupanja na snagu Zakona o parničnom postupku FBiH, koji je stupio na snagu 11. novembra 1998. godine, a koji je prestao važiti stupanjem na snagu novog Zakona o parničnom postupku 5. novembra 2003. godine. Osnovni sud u Lištici, odnosno Općinski sud u Širokom Brijegu je, prema odredbama propisa koji su važili, imao mogućnost, ukoliko je smatrao da je tužba nerazumljiva ili nepotpuna, tužiocima vratiti tužbu radi ispravka ili dopune, uz navođenje šta treba ispraviti ili dopuniti, određujući rok za ispravak ili dopunu podneska. Činjenica je da taj rok, prema propisima koji su važili u periodu do 2003. godine, nije bio određen, ali taj rok ne može biti neograničen, imajući u vidu odredbu člana 10. tada važećeg Zakona o parničnom postupku prema kojoj je sud dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. Ustavni sud konstatira da Općinski sud nije postupio prema navedenim odredbama člana 281. u vezi sa članom 109. st. 1. i 2. preuzetog Zakona o parničnom postupku, odnosno člana 262. u vezi sa članom 98. st. 1. i 2. ranijeg Zakona o parničnom postupku, te nije od 31. marta 1992. godine, kada je na raspravi ustanovljena pogrešna adresa tuženog u periodu od preko 15 godina, upozorio apelanta da tužba sadrži nedostatke uslijed kojih nije moguće postupati prema njoj, niti je u smislu člana 215. stav 2. preuzetog Zakona o parničnom postupku, odnosno člana 199. stav 2. ranijeg Zakona o parničnom postupku, donio rješenje o nastavku prekinutog postupka.
- 42.Nadalje, Ustavni sud zapaža da su odredbama novog Zakona o parničnom postupku, koji je stupio na snagu 5. novembra 2003. godine i koji se prema odredbi člana 454. istog zakona, primjenjuje i na apelantov slučaj, propisani konkretni rokovi za preduzimanje procesnih radnji suda i stranaka, te bi dosljednom primjenom tog zakona postupak pred prvostepenim sudom trebao biti okončan u pravilu u roku od šest mjeseci. Članom 336. stav 1, a u vezi sa članom 66. tog zakona, propisano je da u slučaju nepotpune tužbe rok za otklanjanje nedostataka ne može biti duži od osam dana. Međutim, Ustavni sud konstatira da je Općinski sud tek nakon tri godine i četiri mjeseca od stupanja na snagu novog Zakona o parničnom postupku donio rješenje kojim je naložio apelantu, kao tužiocu, da dopuni i uredi tužbu. Dakle, nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine sud je prvu i jedinu radnju preduzeo nakon 11 godina i tri mjeseca i postupak prema apelantovoj tužbi se još uvijek nalazi u početnoj fazi i krajnje je neizvjesno kada će biti donesena odluka o apelantovom tužbenom zahtjevu.
- 43.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud se poziva na svoj stav iznesen u Odluci U 23/00 od 2. februara 2001. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 10/01) koji u svom relevantnom dijelu glasi: "Ukoliko sud ne donese odluku u meritumu u roku od pet godina, a da ne iznese bilo kakvo opravdanje, dolazi do kršenja apelantovog prava na utvrđivanje njegovih/njezinih prava uz pomoć suda u razumnom roku Š...Ć". Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navedeni propusti suda za posljedicu imali kršenje apelantovih prava na pravično suđenje u smislu garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencija prema kojim "svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku" tako da se svakom garantira da u razumnom roku i uz pomoć sudske odluke okonča nesigurnost u kojoj se nalazi u pogledu svog položaja, a radi ostvarenja pravne sigurnosti kao osnovnog principa svakog modernog pravnog sistema, što je u konkretnom slučaju, budući da prvostepena odluka još uvijek nije donesena neovisno o okolnosti da je tužba podnesena prije više od 19 godina, izostalo.
- 44.S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog nedonošenja odluke o tužbi od 21. novembra 1988. godine došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje kompenzacije
- 45.Apelant je zatražio naknadu štete zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
- 46.Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM. Imajući u vidu da postupak povodom apelantove tužbe još uvijek traje i da je neizvjesno kada će biti okončan, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantu treba isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke, iznosi 1.650,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužan isplatiti Zapadnohercegovački kanton s obzirom na sjedište Općinskog suda u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
- 47.Sama činjenica da je Općinski sud nakon više od 11 godina koje ulaze u nadležnost Ustavnog suda Bosne i Hercegovine preduzeo prvu radnju u ovom postupku pri čemu apelantovo ponašanje nije uzrok što postupak toliko traje, dovoljna je Ustavnom sudu za zaključak da je povrijeđeno pravo na donošenje presude u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 48.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 49.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.