USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 23/08>
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2998/07, rješavajući apelaciju Seada Jusića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Usvaja se apelacija Seada Jusića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Kantonalnog suda Bihać broj 001-0-U-06-000 271 od 5. jula 2007. godine.
Predmet se, u skladu sa članom 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, vraća na ponovno odlučivanje Kantonalnom sudu u Bihaću koji će donijeti novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu Bihać da u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove Odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove Odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Sead Jusić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Slobodan Brčin, advokat iz Bihaća, podnio je 12. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-U-06-000 271 od 5. jula 2007. godine. Apelant je kao privremenu mjeru tražio da se odloži izvršenje Presude Kantonalnog suda i naloži upravnom organu obustavljanje svake daljnje radnje u vezi sa uvođenjem u posjed stana Milorada Dragića. Apelant je 4. i 25. decembra 2007. godine dostavio nove informacije u vezi sa predmetom.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i učesnika u postupku, Milorada Dragića (u daljnjem tekstu: tužilac), zatraženo je 30. decembra 2007. godine dostavljanje odgovora na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud nije dostavio odgovor na apelaciju u ostavljenom roku, a pismo upućeno tužiocu vraćeno je Ustavnom sudu sa naznakom da je on nepoznat na navedenoj adresi.
III. Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 5.Apelant je sa Generalštabom Armije Republike Bosne i Hercegovine 4. maja 1997. godine zaključio ugovor o korištenju stana koji se nalazi u Bihaću, ulica Harmani H-15.
Postupak pred CRPC-om radi povrata stana tužiocu
- 6.Tužilac je prijeratni nosilac stanarskog prava. On je podnio zahtjev Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) radi povrata stana u posjed. CRPC je donio Odluku broj 703-562-1/1 od 27. maja 2003. godine kojom je odbačen zahtjev zbog nenadležnosti za odlučivanje, jer je utvrđeno da je tužilac bio u aktivnoj vojnoj službi u oružanim snagama izvan teritorije Bosne i Hercegovine poslije 14. decembra 1995. godine, zbog čega se ne smatra izbjeglicom.
- 7.Tužilac je podnio zahtjev za ponovno razmatranje odluke CRPC-a. CRPC je donio Odluku broj R-703-562-1/1-01-340/04 od 14. septembra 2006. godine kojom je usvojio zahtjev za ponovno razmatranje, stavio izvan snage svoju odluku od 27. maja 2003. godine i potvrdio da je tužilac bio savjestan posjednik spornog stana. U obrazloženju odluke navedeno je da je tužilac zaključio ugovor o otkupu stana 1992. godine, zbog čega je isključena mogućnost primjene člana 3.a Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. S obzirom na to da je Milorad Dragić nosilac prava i obaveza iz ugovora o otkupu stana, na njega se primjenjuju odredbe člana 39.e) Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.
- 8.Služba imovinsko-pravnih poslova i katastra nekretnina Općine Bihać (u daljnjem tekstu: Služba) donijela je Zaključak o dozvoli izvršenja Odluke CRPC-a broj 03-3-31-1444 od 14. februara 2007. godine. Tačkom 1. navedenog zaključka potvrđeno je da je tužilac bio posjednik stana 1. aprila 1992. godine, a tačkom 2. tužilac je upućen da Federalnom ministarstvu odbrane podnese zahtjev za naknadu sredstava plaćenih prema osnovu ugovora o otkupu stana, u skladu sa članom 39.e) Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.
- 9.Protiv navedenog zaključka tužilac je izjavio žalbu. Kantonalno ministarstvo za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) donijelo je Rješenje broj 11/2-23-379-UP-2/07 od 30. maja 2007. godine kojim je odbilo žalbu kao neosnovanu.
Postupak pred nadležnim upravnim organima radi povrata tužiočevog stana
- 10.Tužilac je pokrenuo postupak radi povrata stana i pred nadležnim upravnim organima. U povodu ovog zahtjeva Služba je donijela Zaključak broj 3/36-372-715 od 26. aprila 2005. godine kojim je tužiočev zahtjev odbačen zbog nenadležnosti za odlučivanje.
- 11.Protiv navedenog zaključka tužilac je podnio žalbu. Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 11/2-23-359-UP-2/05 od 22. augusta 2006. godine kojim je žalbu odbilo kao neosnovanu.
- 12.Protiv navedenog rješenja tužilac je tužbom pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom. Kantonalni sud je donio osporenu Presudu broj 001-0-U-06-000 271 od 5. jula 2007. godine kojom se prvostepeni zaključak i drugostepeno rješenje poništavaju i upravna stvar rješava tako što se potvrđuje da je tužilac bio posjednik stana, te mu se stan vraća u posjed i nalaže nadležnom upravnom organu da tužioca vrati u posjed stana.
- 13.Apelant je podnio zahtjev za ponavljanje postupka koji je Kantonalni sud odbacio Rješenjem broj 001-0-Uvl-07-000 009 od 7. decembra 2007. godine.
- 14.Služba je donijela Rješenje broj 3/36-372-715 od 12. novembra 2007. godine kojim je utvrđeno da apelantu prestaje pravo korištenja stana i dužan je iseliti se u roku od 90 dana od dana prijema rješenja bez prava na alternativni smještaj.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 15.Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se žali da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, kao i da mu je povrijedio pravo učestvovanja u upravnom sporu kao zainteresiranom licu, te da mu nije data mogućnost da dâ odgovor na tužbu.
V. Relevantni propisi
- 16.Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 54/04) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 1.
U Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine Federacije BiH" br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 32/01 i 15/02; u daljnjem tekstu: Zakon) član 39. mijenja se i glasi:
"Nosilac prava iz kupoprodajnog ugovora zaključenog sa bivšim SSNO-om, na osnovu Zakona o stambenom osiguranju u JNA ("Službeni list SFRJ" broj 84/90) i podzakonskih akata za njegovo provođenje, na stan koji je na raspolaganju Federalnom ministarstvu odbrane zaključio je pravno obavezujući ugovor ako je zaključio pisani ugovor o otkupu stana do 6. aprila 1992. godine i ugovor dostavio na ovjeru nadležnoj poreskoj službi, te ukoliko je kupoprodajna cijena utvrđena u skladu sa tada važećim zakonom i cijenu izmirio u cijelosti u ugovorenom roku.
Član 2.
Član 39.e mijenja se i glasi:
"Nosilac prava iz kupoprodajnog ugovora koji je zaključio pravno obavezujući ugovor iz člana 39. stav 1. Zakona, a koji je napustio stan u Federaciji Bosne i Hercegovine i nakon toga iz istog stambenog fonda ili novoformiranih stambenih fondova oružanih snaga država nastalih iz bivše SFRJ stekao novo stanarsko pravo ili pravo koje odgovara tom pravu, stjecanjem novog stana raskinut je ugovor o otkupu stana u Federaciji Bosne i Hercegovine, te nema pravo na upis prava vlasništva na tom stanu.
Nosilac prava iz kupoprodajnog ugovora koji je zaključio pravno obvezujući ugovor iz člana 39. stav 1. Zakona koji je nakon 14. decembra 1995. godine ostao u službi u oružanim snagama izvan teritorije Bosne i Hercegovine, a nije stekao novo stanarsko pravo ili pravo koje odgovara tom pravu, umjesto upisa prava vlasništva po zaključenom ugovoru ima pravo na naknadu od Federacije Bosne i Hercegovine utvrđenu u skladu sa članom 18. Zakona, umanjeno za amortizaciju.
Nosilac prava iz kupoprodajnog ugovora koji je zaključio pravno obavezujući ugovor o otkupu stana iz člana 39. stav 1. Zakona za čiji stan je sadašnji korisnik u skladu sa važećim zakonima zaključio ugovor o korištenju stana ili ugovor o otkupu stana, umjesto upisa prava vlasništva na stan ima pravo na naknadu od Federacije Bosne i Hercegovine utvrđenu na način iz stava 2. ovog člana, izuzev nosioca prava kupoprodajnog ugovora iz stava 1. ovog člana."
- 17.Zakon o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 2.
Pravo pokretanja upravnog spora ima pojedinac ili pravno lice ako smatra da mu je upravnim aktom povrijeđeno neko pravo ili neposredni lični interes zasnovan na zakonu, te pod istim uvjetima pojedinac ili pravno lice koji su učestvovali u upravnom postupku radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa (zainteresirano lice).
Član 27.
Ako tužbu ne odbaci prema članu 24. stav 2. ili prema članu 25. ovog Zakona, sud će po jedan prijepis tužbe sa prilozima dostaviti na odgovor organu čiji se upravni akt osporava (u daljnjem tekstu: tužena strana) i zainteresiranim licima, ako takvih lica ima.
Član 47.
Postupak okončan presudom ili rješenjem nadležnog suda ponovit će se na zahtjev stranke:
Š...Ć
- 6)Ako stranci, odnosno zainteresiranom licu, nije bila data mogućnost učestvovanja u upravnom sporu."
VI. Dopustivost
- 18.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 19.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 20.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 001-0-U-06-000 271 od 5. jula 2007. godine protiv koje nema drugih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. S obzirom na to da se apelant žali da mu kao zainteresiranom licu nije dopušteno učestvovanje u postupku pred Kantonalnim sudom, proizlazi da se žali na povredu prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se suština apelacije odnosi na apelantovu nemogućnost učestvovanja u postupku pred nadležnim sudom koji bi rezultirao odlukom o njegovim građanskim pravima i obavezama. Osporena presuda nije dostavljena apelantu, već je on za nju saznao u organima uprave kada mu je uručena pozivom od 10. novembra 2007. godine. S obzirom na činjenicu da je apelacija podnesena 12. novembra 2007. godine, te da Kantonalni sud nije osporio navode apelacije jer nije niti dostavio odgovor na apelaciju, Ustavni sud je utvrdio da je apelacija podnesena blagovremeno, tj. u roku od 60 dana kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
- 21.Apelant osporava navedenu Presudu Kantonalnog suda broj 001-0-U-06-000 271 od 5. jula 2007. godine, tvrdeći da su mu tom presudom povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
- 22.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom."
- 23.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 23.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 24.Predmetni postupak se nesporno tiče utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza s obzirom na to da je posljedica donošenja presude Kantonalnog suda i rješenja Službe naredba apelantu da stan napusti u roku od 90 dana. Ustavni sud, stoga, ima nadležnost ispitati je li postupak bio u skladu sa standardima iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 25.Apelant smatra da mu je osporenom presudom prekršeno pravo na pravično suđenje zato što mu kao zainteresiranom licu nije dostavljena tužiočeva tužba protiv rješenja drugostepenog organa, kako to nalaže odredba člana 27. Zakona o upravnim sporovima, čime je prekršen princip kontradiktornosti postupka i ravnopravnosti stranaka u postupku.
- 26.U vezi s tim navodima, Ustavni sud prije svega ukazuje da je svrha člana 6. Evropske konvencije, između ostalog, "tribunalu" dodijeliti dužnost provođenja propisane provjere podnesaka, argumenata i dokaza koje mu dostave strane, bez prejudiciranja njihove procjene i relevantnosti u pogledu sudske odluke (vidi Evropski sud za ljudska prava, Kraska protiv Švicarske, presuda od 19. aprila 1993. godine, A 254.B). Pri tome, član 6. stav 1. Evropske konvencije zahtijeva uspostavljanje pravične ravnoteže među stranama u postupku (vidi Evropski sud za ljudska prava, De Haes i Gijsels protiv Belgije, presuda od 24. februara 1997. godine, Izvještaji 1997-I), tj. da postoji ravnopravnost strana u postupku. Prema stavu Evropskog suda za ljudska prava, princip ravnopravnosti strana znači da stranama u postupku mora biti data razumna mogućnost izlaganja svog predmeta, uključujući i iznošenje dokazne građe pod uvjetima koji ih ne stavljaju u znatno podređen položaj u odnosu na protivnika (vidi Evropski sud za ljudska prava, Dombo Beheer B.V. protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1993. godine, serija A, broj 274). Također, Evropski sud za ljudska prava je zaključio da je u građanskim stvarima prekršen princip ravnopravnosti strana u pristupu pravnim sredstvima i kada je jednoj strani uskraćena mogućnost da odgovori na pismene podneske koje je domaćem sudu podnio državni pravobranilac (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ruiz-Mateos protiv Španije, presuda od 23. juna 1993. godine, serija A, broj 262).
- 27.Ustavni sud primjećuje da je tužilac podnio zahtjev za povrat stana koji trenutno koristi apelant. CRPC je donio odluku kojom je potvrđeno da je tužilac bio posjednik stana 1. aprila 1992. godine. Međutim, petit odluke CRPC-a nema odluku o tome ima li ili nema tužilac pravo na povrat stana u posjed, osim uputa u obrazloženju odluke da se na njega primjenjuju odredbe Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Upravni organ je pristupio izvršenju odluke CRPC-a, u skladu sa odredbama Zakona o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica. Članom 2. navedenog zakona određeno je da se izvršenje odluka CRPC-a provodi upravnim putem. U istom zakonu, članom 7. određeno je da je organ nadležan za izvršenje dužan donijeti zaključak o izvršenju koji treba sadržavati odluku o vraćanju nosioca prava u posjed stana, odluku o prestanku prava privremenog korisnika, rok za napuštanje stana i odluku o tome ima li privremeni korisnik pravo na smještaj.
- 28.Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud zapaža da član 27. Zakona o upravnim sporovima propisuje da tužba s prilozima mora biti dostavljena i zainteresiranim licima, ako ih ima. Na ovaj način Zakon o upravnim sporovima osigurava da prilikom odlučivanja o građanskim pravima sva lica, kako strane u postupku, tako i zainteresirana lica na čija prava odluka suda ima odlučujući utjecaj, dobiju priliku predočiti sudu svoje argumente i dokaze. Kantonalni sud nije dao odgovor na apelaciju i nije jasno zašto nije pozvao apelanta da učestvuje u postupku. Ustavni sud smatra da je ovakvim propustom Kantonalni sud onemogućio apelanta kao zainteresirano lice da iznese pred sud svoje argumente i dokaze u predmetu u kojem se odluka direktno tiče njegovih građanskih prava, čime je doveden u "znatno podređen položaj" u odnosu na ostale učesnike u upravnom sporu. Apelantov položaj je utoliko teži i nepovoljniji u odnosu na drugu stranu, jer on ni na jednoj instanci, niti u postupku pred nadležnim upravnim organima, niti u postupku radi izvršenja CRPC odluke nije učestvovao, a što se vidi iz nižestepenih rješenja. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da je ovakvim propustom Kantonalni sud prekršio princip ravnopravnosti strana u postupku koji je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, neobjavljena Odluka broj AP 307/06 od 18. oktobra 2007. godine).
- 29.Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je apelantovim neučestvovanjem u upravnom sporu povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 30.U skladu sa utvrđenom povredom u vezi sa pravom na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da ne mora dalje ispitivati apelantove navode.
VIII. Zaključak
- 31.Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada sud u upravnom sporu propusti dostaviti tužbu zainteresiranom licu, kako to propisuje Zakon o upravnim sporovima, iako je odluka suda odlučujuća za građanska prava zainteresiranog lica, budući da je na taj način prekršen princip ravnopravnosti strana u postupku koji je neodvojiv element prava na pravično suđenje.
- 32.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
- 33.S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.
- 34.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.