Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 32/08
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1084/06, rješavajući apelaciju "Denimexa" d.o.o. Gračanica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:

Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Krstan Simić, sudija

Usvaja se apelacija "Denimexa" d.o.o. Gračanica.

Utvrđuje se povreda člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-Ip-06-000624 od 31. maja 2006. godine.

Ova odluka se dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da bi se osigurala apelantova ustavna prava u skladu sa ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    "Denimex" d.o.o. Gračanica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gračanice, kojeg zastupa zakonski zastupnik, direktor Nedim Moralić, podnio je 6. aprila 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja izvršenja dopuštenog Rješenjem Općinskog suda I u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-2841/98 od 30. novembra 1998. godine. Apelant je dopunio apelaciju 4. aprila 2007. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i učesnika u postupku, Federacije Bosne i Hercegovine-Federalnog ministarstva odbrane, kojeg zastupa Federalno pravobranilaštvo (u daljnjem tekstu: izvršenik), zatraženo je 5. oktobra 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 26. oktobra 2007. godine, a izvršenik 25. oktobra 2007. godine.

III. Činjenično stanje

  • 4.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
  • 5.
    Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), donesenom u ponovljenom postupku broj Ps-238/97 od 18. marta 1998. godine, koja je potvrđena Presudom Vrhovnog suda broj Pž-182/98 od 30. jula 1998. godine, izvršenik je obavezan da isplati apelantu, na ime neplaćenih računa za kupljenu robu, ukupan iznos od 24.163,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 31. decembra 1996. godine pa do konačne isplate pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
  • 6.
    Odlučujući o apelantovom prijedlogu za izvršenje pravosnažne presude, Općinski sud je Rješenjem broj IP-2841/98 od 30. novembra 1998. godine dopustio izvršenje na način, u visini i obimu kako je pobliže opisano u rješenju i njime obustavio provođenje izvršenja na period od tri godine počevši od 16. oktobra 1998. godine, na osnovu čl. 1. i 2. Zakona o privremenoj obustavi od izvršenja potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 39/98).
  • 7.
    Općinski sud je, zatim, van ročišta donio Rješenje broj IP-2841/98 od 16. aprila 2002. godine kojim je izvršni postupak obustavio. U obrazloženju ovog rješenja navedeno je da je članom 4. Zakona o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 43/01) određeno da će se obaveze FBiH prema pravnim i fizičkim licima nastale za potrebe odbrane evidentirati u Federalnom ministarstvu finansija, na osnovu pravosnažnih sudskih presuda, sporazuma o naknadi zaključenih sa nadležnim organima uprave, ugovora i drugih pravnih akata donesenih na osnovu propisa iz člana 2. navedenog zakona. Potraživanja koja se utvrđuju i ostvaruju ovim zakonom, kako je dalje navedeno, proglašavaju se javnim dugom FBiH, pa će se i isplata vršiti u skladu sa članom 7. tog zakona.
  • 8.
    Rješenjem Općinskog suda broj IP-2841/98 od 15. novembra 2002. godine apelantova žalba izjavljena protiv rješenja od 16. aprila 2002. godine odbačena je kao nepravovremena, jer je podnesena po proteku pet mjeseci od dana prijema osporenog rješenja. Ovo rješenje postalo je pravosnažno 2. decembra 2002. godine.
  • 9.
    O novom apelantovom prijedlogu Općinski sud je donio Rješenje broj 065-0-Ip-06-000624 od 31. maja 2006. godine kojim je odredio predloženo izvršenje. Međutim, banka kojoj je rješenje dostavljeno na provođenje obavijestila je apelanta da mora postupiti u skladu sa Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja nastalih obaveza u FBiH, te odlukama Vlade donesenim na osnovu tog zakona, koji su lex specialis u odnosu na Zakon o izvršnom postupku. Apelantovo potraživanje, koje je nesporno, realizirat će se, kako ga je obavijestila banka, kada ga Federalno ministarstvo finansija uvrsti u red prioriteta i kad nalog dostavi banci.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 10.
    Apelant smatra da je odgađanje da se izvrši pravosnažna presuda direktno suprotno sa odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te da je zbog toga povrijeđeno njegovo pravo na život, pravo da ne bude podvrgnut mučenju, ponižavajućem tretmanu ili kazni, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku i pravo na imovinu iz čl. II/3.a), c), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant navodi hronologiju događaja u vezi sa donošenjem osporenih odluka, a povredu svojih prava vidi u tome što je Zakonom o privremenoj obustavi od izvršenja potraživanja nastalih za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti, na koji se pozvao sud u obrazloženju svojih odluka, a nakon toga i banka, onemogućeno da se izvrši pravosnažna sudska presuda iako je pravni osnov obligatornog karaktera i morao je da se izvrši. Osim navedenog, istakao je da je firma, zbog nevraćenih dugova, blokirana, pa je imovina rasprodana kako bi se vratili dugovi proistekli iz ove pravne stvari. Apelant, osim povrede prava na imovinu, nije posebno obrazlagao u čemu se sastoji povreda preostalih prava.
  • 11.
    U dopuni apelacije, 4. aprila 2007. godine, apelant je istakao da je ponovo, nakon podnošenja apelacije, zatražio da se izvrši pravosnažna presuda, nakon čega je Općinski sud donio Rješenje broj 065-0-Ip-06-000624 od 31. maja 2006. godine kojim je odredio predloženo izvršenje, ali ga je banka obavijestila da ga ne može izvršiti dok ga Federalno ministarstvo finansija ne uvrsti u prioritete.

b) Odgovor na apelaciju

  • 12.
    Općinski sud u odgovoru na apelaciju hronološki je opisao preduzete radnje, od donošenja rješenja kojim je izvršenje dopušteno, obustave i, konačno, odbacivanja apelantove žalbe s napomenom da su rješenja donesena u skladu sa zakonom.
  • 13.
    Izvršenik je u odgovoru na apelaciju istakao da je apelacija nedopuštena, jer apelant nije iscrpio redovna pravna sredstva s obzirom na to da protiv osporene odluke nije izjavljivao prigovor. Osim toga, smatra da je apelacija i neosnovana, jer neizvršenje pravosnažne sudske odluke u određenim slučajevima može predstavljati povredu prava na pravično suđenje, ali ne i prava na koja apelant ukazuje. Dalje je istakao da je u međuvremenu izmijenjen Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH, te da novelirane odredbe člana 3. stav 3. spomenutog zakona glase: "Sve obaveze koje čine unutrašnji dug, definirane odredbama ovog zakona, koje su zasnovane na izvršnim odlukama donesenim u sudskom i upravnom postupku, izvršit će se na način propisan odredbama ovog zakona." Iz navedenog slijedi da se izvršenik ne protivi izvršenju sudskih odluka o pitanju obaveza koje predstavljaju unutrašnji dug s tim da se izvršenje provodi na način propisan Zakonom, a koje apelant nije ni tražio. Ograničenja koja sadrži navedeni zakon, kako dalje obrazlaže izvršenik, u pogledu roka i načina izvršenja određenih obaveza donesena su u javnom interesu a radi osiguranja makroekonomske stabilnosti i održivosti izvršenika.

V. Relevantni propisi

  • 14.
    U Zakonu o privremenoj obustavi od izvršenja potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine Federacije BiH" broj 39/98) relevantne odredbe glase:

"Član 1.

Ovim zakonom privremeno se obustavljaju od izvršenja potraživanja pravnih i fizičkih lica prema Federaciji Bosne i Hercegovine nastala za potrebe odbrane u periodu ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.

Izvršenje presuda i upravnih akata za potraživanje iz stava 1. ovog člana, ukoliko se prije ne postigne poravnanje, počinje istekom roka od tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona."

  • 15.
    U Zakonu o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine Federacije BiH" broj 43/01) relevantne odredbe glase:

"Član 3.

Pod potraživanjima koja se utvrđuju i ostvaruju ovim zakonom podrazumijevaju se potraživanja pravnih i fizičkih lica po sljedećim osnovama:

  • -
    mobiliziranih ili ustupljenih materijalno-tehničkih sredstava i opreme,
  • -
    isporuka materijala, proizvoda i robe i izvršenih usluga za potrebe odbrane,
  • -
    ustupljenih novčanih sredstava u skladu sa Zakonom, drugim propisom ili općim aktom i
  • -
    drugim osnovama za potrebe odbrane.

Š...Ć

Član 6.

Potraživanja iz člana 3. ovog zakona proglašavaju se javnim dugom Federacije i na njih se ne obračunavaju kamate za period od dana nastanka do dana realizacije.

Do donošenja propisa iz člana 7. ovog zakona potraživanja iz stava 1. ovog člana neće se isplaćivati.

Član 7.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine na prijedlog Ministarstva finansija propisat će način utvrđivanja i realizacije javnog duga iz člana 6. ovog zakona u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 8.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o privremenoj obustavi od izvršenja potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ('Službene novine' broj 39/98). "

  • 16.
    U Uredbi o načinu utvrđivanja i realizaciji javnog duga Federacije Bosne i Hercegovine nastalog za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti ("Službene novine Federacije BiH" br. 17/02, 34/02 i 34/02) relevantne odredbe glase:

"Član 2.

Javni dug Federacije u smislu ove uredbe su potraživanja iz člana 3. Zakona o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti Š...Ć (u daljnjem tekstu: Zakon) nastala u periodu od 8. aprila 1992. do 23. decembra 1996. godine, i to:

  • -
    mobilizirana ili ustupljena materijalno-tehnička sredstva i oprema,
  • -
    isporuka materijala, proizvoda i robe i izvršenih usluga za potrebe odbrane,
  • -
    ustupljenih novčanih sredstava u skladu sa Zakonom, drugim propisom ili općim aktom i
  • -
    drugim osnovima za potrebe odbrane.

Član 3.

Pravna i fizička lica koja imaju potraživanja prema Federaciji na osnovu člana 2. Zakona svoja potraživanja mogu prijaviti Komisiji za utvrđivanje i realizaciju potraživanja nastalih za vrijeme ratnih stanja i neposredne ratne opasnosti (u daljnjem tekstu: Komisija).

Š...Ć

Član 6.

Komisija će koordinirati aktivnosti na provođenju ove uredbe, utvrditi ukupan iznos potraživanja i izvijestiti Vladu Federacije Bosne i Hercegovine radi utvrđivanja konačnog iznosa javnog duga.Š...Ć

Član 12.

U slučaju pokretanja izvršnog postupka po pravosnažnim presudama nadležnog suda ili konačnim rješenjima Ministarstva odbrane i MUP-a i nadležnih organa uprave, a koje se odnose na javni dug iz člana 3. Zakona, sud će izvršnu odluku uputiti Komisiji na nadležnost."

  • 17.
    U Zakonu o privremenom odgađanju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 9/04 i 30/04) relevantne odredbe glase:

"Član 1.

Ovim zakonom se privremeno odgađaju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i općina.

Član 2.

Pod izvršnim odlukama podrazumijevaju se izvršni dokumenti doneseni u sudskom i upravnom postupku, a koji se odnose na potraživanja nastala na osnovu:

  • -
    stare devizne štednje;
  • -
    razne materijalne i nematerijalne štete;
  • -
    potraživanja nastala za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti;
  • -
    zaostalih neizmiranih obaveza korisnika budžeta.

Član 3.

Ovaj zakon će se primjenjivati do donošenja zakona kojim će se regulirati način izmirenja obaveza iz izvršnih odluka iz člana 2. ovog zakona."

  • 18.
    U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o privremenom odgađanju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj 30/04) relevantne odredbe glase:

"Član 1.

U Zakonu o privremenom odgađanju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine ('Službene novine Federacije BiH' broj 9/04) u članu 3. u drugom redu poslije riječi 'člana' dodaje se broj '2', a u trećem redu poslije riječi 'zakona' stavlja se tačka, a ostali dio teksta se briše.

Š...Ć"

  • 19.
    U Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 66/04, 49/05 i 35/06) relevantne odredbe glase:

"Član 1.

Ovim zakonom utvrđuju se unutrašnje obaveze Federacije Bosne i Hercegovine prema fizičkim i pravnim licima nastale na osnovu: neisplaćenih invalidnina, neisplaćenih penzija, neisplaćenih naknada dobavljačima za robu, materijale i usluge, obaveze nastale na osnovu neisplaćenih plaća i dodataka, te ostale obaveze (u daljnjem tekstu: unutrašnji dug), odnosno način pojedinačne verifikacije utvrđenih potraživanja, kao i način njihovog izmirenja.

Član 2.

(2) Unutrašnji dug Federacije procjenjuje se u iznosu od 1.858,9 miliona KM.

(3) Obaveze unutrašnjeg duga iz stava 1. ovog člana izmiruju se isplatom u gotovini, putem izdavanja obveznica (u daljnjem tekstu: obveznice) i otpisivanjem, prema odredbama ovog zakona.

Član 3.

(3) Sve obaveze koje čine unutrašnji dug, definirane odredbama ovog zakona, koje su zasnovane na izvršnim odlukama donesenim u sudskom i upravnom postupku, izvršit će se na način propisan odredbama ovog zakona.

(5) Na izvršne akte koji su uređeni Zakonom o privremenom odgađanju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine ('Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine' broj 9/04) primjenjuju se odredbe ovog zakona.

Član 16.

Ratna potraživanja iz člana 3. ovog zakona su obaveze nastale u periodu od 18. septembra 1991. godine do 23. decembra 1996. godine i za koja su fizička i pravna lica propisno prijavila potraživanja, prema Zakonu o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti Š...Ć i Uredbi o načinu utvrđivanja i realiziranja javnog duga Federacije Bosne i Hercegovine nastalog za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti.

Član 17.

(1) Obaveze za ratna potraživanja izmirivat će se izdavanjem obveznica.

(2) Prije izdavanja obveznica povjerioci će, u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, svoje izvršne odluke donesene u sudskom i upravnom postupku registrirati u Federalnom ministarstvu finansija.

(3) Registriranje izvršnih odluka iz stava 2. ovog člana podrazumijeva podnošenje relevantne dokumentacije od povjerilaca neophodne za provjeru autentičnosti i registriranja iznosa koji će izvršiti.

(4) Kamata za ratna potraživanja, sadržana u izvršnoj odluci donesenoj u sudskom i upravnom postupku, u periodu od dana donošenja osnovnog zakona do dana izdavanja obveznica se otpisuje.

Član 20.

(1) Po završetku procesa registriranja izvršnih odluka iz stava 2. člana 17. ovog zakona, te završetka procesa verificiranja ratnih potraživanja iz stava 2. člana 18. ovog zakona, Vlada Federacije će početi izdavati obveznice za izmirenje obaveza za ratna potraživanja, a najkasnije do 1. januara 2008. godine.

(2) Obveznice za izmirenje obaveza za ratna potraživanja izdaju se na iznos glavnice koji ne prelazi 900 miliona KM uz sljedeće uvjete:

  • 1.
    fiksna godišnja kamatna stopa u visini od 2,5%;
  • 2.
    imaju grace period od 13 godina od datuma izdavanja;
  • 3.
    imaju datum dospijeća najkasnije do 31. decembra 2047. godine.

(3) Vlada Federacije će donijeti podzakonski akt kojim će urediti emitiranje obveznica, način rasporeda emitiranja obveznica po godinama dospijeća obveznica, te druge bitne elemente neophodne za emitiranje obveznica."

  • 20.
    U Zakonu o izvršnom postupku ("Službeni glasnik SFRJ" br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni list RBiH" br. 16/92 i 13/94) relevantne odredbe glase:

"Član 8.

Š...Ć Protiv rješenja o izvršenju dužnik može izjaviti prigovor (član 48).Š...Ć

Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti žalba.

Žalba i prigovor ne odgađaju izvršenje ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Odluka donesena po žalbi je pravosnažna.Š...Ć

Član 10.

U postupku izvršenja i osiguranja sud je dužan da postupa hitno. Š...Ć

Član 39.

Š...Ć Rješenje o izvršenju na novčanom potraživanju dostavlja se i dužnikovom dužniku, a rješenje o izvršenju na sredstvima na računu dužnika dostavlja se i jedinici Službe društvenog knjigovodstva kod koje se vode ta sredstva.

Rješenje o izvršenju, doneseno na osnovu vjerodostojne isprave, dostavlja se odgovarajućoj jedinici Službe društvenog knjigovodstva tek pošto postane pravosnažno.Š...Ć"

  • 21.
    U Zakonu o izvršnom postupku ("Sužbene novine Federacije BiH" broj 32/03) relevantne odredbe glase:

"Član 5.

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.Š...Ć

Š...Ć

Član 166.

Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema izvršeniku može se provesti na svim sredstvima na njegovim računima kod banke osim ako zakonom nije drukčije određeno Š...Ć

Š...Ć

Član 170.

(1) Ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvršenje po odredbama poglavlja XII ovog zakona, zadržat će rješenje o izvršenju, izvršiti pljenidbu sredstava izvršenika i o smetnjama obavijestiti sud.

(2) Ako se radi o smetnjama trajne prirode, sud će obustaviti postupak, a u slučaju drugih razloga obavijestit će tražioca izvršenja i banku o daljem postupanju.

Š...Ć

Član 226.

Postupak izvršenja započet do dana početka primjene ovog zakona okončat će se po odredbama ovog zakona.

Š...Ć

Član 228.

U izvršnom postupku reguliranim ovim zakonom ne primjenjuju se odredbe drugih zakona koje se odnose na zahtjev za odgađanje i prekid izvršenja.

Član 229.

Danom primjene ovog zakona prestaje primjena zakona kojima je uređen izvršni postupak, a koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije do dana početka primjene ovog zakona.

Član 230.

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u 'Službenim novinama Federacije BiH' a počet će se primjenjivati po isteku 60 dana od dana njegovog stupanja na snagu."

VI. Dopustivost

  • 22.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 23.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 24.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Općinskog suda broj IP-2841/98 od 15. novembra 2002. godine. Međutim, apelant je u dopuni apelacije istakao da je Općinski sud, nakon podnošenja apelacije, donio novo Rješenje broj 065-0-Ip-06-000624 od 31. maja 2006. godine kojim je određeno predloženo izvršenje, ali ga banka kojoj je dostavljeno na provođenje nije izvršila sa obrazloženjem da ga Federalno ministarstvo finansija mora uvrstiti u prioritete. Iz navedenog proizlazi da je apelacija pravovremena, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 25.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti s obzirom na to da nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija ne bi bila dopustiva.

VII. Meritum

  • 26.
    Apelant osporava rješenja donesena u izvršnom postupku, ističući da mu je tim rješenjima povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na imovinu

  • 27.
    Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

....

  • k)
    Pravo na imovinu.

..."

Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

" Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."

  • 28.
    Preduvjet za razmatranje apelantovih navoda u pogledu povrede prava na imovinu je utvrđivanje da li je apelant uopće imao "imovinu" u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 29.
    Prema praksi Ustavnog suda, koja je općenito usvojena, pojam "imovina" podrazumijeva širok spektar vlasničkih interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 33/01), te pojam imovine treba shvatiti na način "da uključuje i postojeća novčana potraživanja pojedinaca, kao i određena prava pojedinaca koja imaju ekonomsku vrijednost" (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 26/00 od 21. decembra 2001. godine). Također, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, "imovina" koja se štiti može biti samo postojeća imovina (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van der Mussele, presuda od 23. novembra 1983. godine, serija A br. 70, tačka 48), ili barem imovina za koju apelant ima "opravdano očekivanje" da će je dobiti (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Pine Valley Developments Ltd. i drugi, presuda od 29. novembra 1995. godine, serija A br. 332, tačka 31).
  • 30.
    Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o apelantovom novčanom potraživanju prema izvršeniku, na ime duga za isporučenu robu tokom 1996. i 1997. godine sa zakonskom kamatom uz naknadu troškova postupka, koje je priznato pravosnažnom sudskom presudom, a koje, prema propisima Federacije BiH, predstavlja "ratna potraživanja", te da navedeno potraživanje predstavlja apelantovu "imovinu" u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 31.
    Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo pravilo, navedeno u prvom stavu, jeste opće prirode i iskazuje princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici istog stava, obuhvata lišavanje imovine i čini ga podložnim određenim uvjetima. Treće pravilo iz stava dva navedenog člana priznaje da države članice imaju pravo, između ostalog, nadzirati korištenje imovine u skladu sa javnim interesom. Ova tri pravila nisu "različita" u smislu da su nepovezana, drugo i treće pravilo se odnose na pojedine slučajeve ometanja prava na mirno uživanje imovine, te ih, stoga, treba tumačiti u okviru općeg principa iskazanog u prvom pravilu (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Sporrong i Lönnorth protiv Švedske od 23. septembra 1982. godine, serija A broj 52, stav 61).
  • 32.
    Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP 774/04, u kojoj je odlučivao o gotovo identičnoj situaciji sa aspekta propisa Republike Srpske prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, došao do zaključka da zatezne kamate dosuđene pravosnažnom sudskom presudom i troškovi postupka, također, predstavljaju "imovinu" podnosilaca prijave u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 774/04 od 20. decembra 2005. godine, "Službeni glasnik Republike Srpske" broj 12/06). S obzirom na to da je na području Republike Srpske u međuvremenu donesen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske, koji je stupio na pravnu snagu 2. juna 2006. godine, koji predviđa nove modalitete reguliranja "ratne štete", Ustavni sud u toku 2007. godine donio je dvije odluke povodom apelacija u vezi sa zakonskom nemogućnošću da se izvrše pravosnažne sudske odluke u okviru novih zakonskih rješenja (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 619/06 od 26. juna 2006. godine i Odluku broj AP 1211/06 od 13. decembra 2006. godine). Ustavni sud je u Odluci broj AP 1211/06 analizirao period prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjem dugu i period nakon stupanja na snagu navedenog zakona. Tom odlukom Ustavni sud je zaključio da je javna vlast i u ovom zakonu ostala pri modalitetu izmirenja duga po osnovi "ratne štete" emisijom dugoročnih obveznica, te da se, zapravo, radi o kontinuiranom miješanju u imovinska prava apelanata, da "nova" zakonska rješenja prema svojoj prirodi predstavljaju kontrolu prava na imovinu i da modalitet naplate pravosnažno dosuđenih kamata zadržava karakter kontrole prava na apelantovu imovinu. Budući da je i u Federaciji Bosne i Hercegovine donesen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 35/06), koji je stupio na pravnu snagu 6. septembra 2006. godine, dakle, nakon podnošenja apelacije u konkretnom slučaju, Ustavni sud će analizom novih zakonskih rješenja sa aspekta propisa u Federaciji BiH utvrditi da li se ona bitno razlikuju od rješenja datih u propisima Republike Srpske, odnosno da li se zaključci doneseni u već citiranim odlukama Ustavnog suda br. AP 619/06 i AP 1211/06 mogu primijeniti i na konkretan slučaj.
  • 33.
    Nakon što je utvrdio da potraživanja utvrđena pravosnažnom presudom predstavljaju apelantovu "imovinu" u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud mora, dalje, ispitati da li je lišavanje apelanta sporne imovine bilo opravdano. To može biti slučaj samo ako je lišavanje imovine: (a) predviđeno zakonom, (b) u javnom interesu i (c) u skladu sa principom proporcionalnosti.
  • 34.
    Iz obrazloženja osporenog rješenja Općinskog suda kojim je dopušteno izvršenje i istovremeno obustavljeno može se zaključiti da je miješanje u apelantova imovinska prava zasnovano na zakonu, te da iz njih ne proizlazi proizvoljnost u primjeni važećih propisa. Ustavni sud je u već citiranoj Odluci AP 1211/06 zaključio da nova legislativa iz ove oblasti dodatno razrađuje i definira zakonske modalitete osnovnog zakona s ciljem izmirenja obaveza države po osnovu "ratne štete", kao dijela unutrašnjeg duga entiteta. Pri tome su, kako je utvrđeno, i dalje ostali na snazi definirani ciljevi zbog kojih se javna vlast miješa u pravo apelanata na imovinu, a to su makroekonomska stabilnost i fiskalna održivost entiteta, a time i ustavni poredak Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je miješanje u apelantova imovinska prava i nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije BiH zakonito.
  • 35.
    Pri odgovoru na pitanje da li je lišavanje apelanta prava na imovinu u javnom interesu i da li je u skladu sa principom proporcionalnosti, Ustavni sud se poziva na svoj stav iz Odluke broj AP 1211/06 s obzirom na to da cilj donošenja propisa koji uređuju način izmirivanja unutrašnjih obaveza Federacije BiH nije izmijenjen ni novom legislativom.
  • 36.
    Osim navedenog, Ustavni sud zapaža da citirani zakoni Federacije BiH, a imajući u vidu da su usmjereni na odgađanje izvršenja izvršnih isprava, predstavljaju, ustvari, uplitanje države u imovinska prava građana koje bi, prema članu 1. Protokola broj 1 Evropske konvencije, bilo opravdano ako bi bio uspostavljen pravedan odnos između zahtjeva za opći interes zajednice i potrebe da se zaštite osnovna prava pojedinca, odnosno ako bi postojao razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti. Osim toga, takvi zakoni morali bi biti doneseni u javnom interesu, morali bi slijediti legitimne ciljeve i morali bi ispunjavati već spomenuti princip proporcionalnosti. Potrebna ravnoteža, tj. proporcionalnost između javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinaca neće biti utvrđena ako "ta lica moraju da snose prevelik teret" (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Sporrong i Lonnorth protiv Švedske, presuda od 23. septembra 1982. godine, serija A-52, str. 26-28, st. 70-73).
  • 37.
    Kada se navedeni stavovi dovedu u vezu sa citiranim zakonima, dolazi se do zaključka da je takvim zakonima, osim toga što je upitno njihovo donošenje u smislu principa iz Evropske konvencije, narušen i princip proporcionalnosti u odnosu na osnovna prava pojedinaca. Naime, i pored evidentnog javnog interesa države da donese navedene zakone, koji se, u suštini, ogleda u rješavanju vladinih obaveza nastalih kao posljedica rata tako da se osiguraju i podrže makroekonomska stabilnost i fiskalna održivost Federacije BiH, što nedvosmisleno predstavlja javni interes, Ustavni sud smatra da je donošenjem takvih zakona stavljen "pretjeran teret na pojedince", te da zbog toga nije ispunjen uvjet proporcionalnosti između javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinaca. U okolnostima kad je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH propisano da će apelant umjesto novca dobiti obveznice, da će kamate koje su utvrđene izvršnom presudom biti otpisane do dana izdavanja obveznica, da će nakon toga fiksna godišnja kamatna stopa iznositi 2,5 posto, da obveznice koje dobije apelant imaju grace period od 13 godina, te da obveznice dospijevaju najkasnije do 31. decembra 2047. godine, Ustavni sud smatra da postoji pretjeran teret na strani apelanata, odnosno da ne postoji proporcionalnost između interesa zajednice i interesa pojedinaca. Iz navedenih razloga, iako je donesen zakon koji regulira način ostvarivanja potraživanja zasnovanog na izvršnoj sudskoj odluci, apelant se i dalje nalazi u neizvjesnoj situaciji, jer ne može realizirati svoja potraživanja na način preciziran pravosnažnom sudskom odlukom, a periodi i načini realizacije propisani Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije BiH opravdano nameću pitanje da li će apelant uopće moći ostvariti svoja potraživanja. Stoga, Ustavni sud smatra da je, s ciljem podržavanja Ustava Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije BiH obavezna apelantu osigurati ustavna prava u skladu sa ovom odlukom (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2408/05 od 20. oktobra 2006. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 14/07 od 5. maja 2007. godine).
  • 38.
    Na osnovu navedenog Ustavni sud smatra da je prekršeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Ostali navodi

  • 39.
    U skladu sa zaključcima u vezi sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati ostale apelantove navode.

VIII. Zaključak

  • 40.
    Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada zakon kojim se miješa u pravo na imovinu ima legitiman cilj koji je u javnom interesu, ali upotrijebljena sredstva nisu proporcionalna tom cilju, odnosno kada zakonom nije uspostavljena "pravična ravnoteža" između zahtjeva za opći ili javni interes i zahtjeva da se zaštiti pravo pojedinca na imovinu.
  • 41.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 42.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.