Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 32/08
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1281/06, rješavajući apelaciju Ante Telena i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:

Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Krstan Simić, sudija

Djelomično se usvaja apelacija Ante, Pere i Tonke Telen.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo apelanata na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci broj Gž-1316/03 od 14. marta 2006. godine.

Odbija se kao neosnovana apelacija Ante, Pere i Tonke Telen podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj Gž-1316/03 od 14. marta 2006. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-1053/91 od 22. aprila 2003. godine u odnosu na ostale aspekte člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Ante, Pero i Tonka Telen (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Banje Luke, koje zastupa Ranko Dukić, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 28. aprila 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-1316/03 od 14. marta 2006. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci ( u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-1053/91 od 22. aprila 2003. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog i Osnovnog suda, kao i od učesnika u postupku, Grada Banja Luka i Srednje poljoprivredne škole, koje zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 5. jula 2006. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Okružni sud je 24. jula 2006. godine dostavio odgovor na apelaciju, tuženi 17. jula 2006. godine, a Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Okružnog suda i tuženih su dostavljeni apelantima 15. februara 2008. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
  • 6.
    Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-1053/91 od 17. septembra 2002. godine utvrđeno je da je usmeni ugovor o zamjeni nekretnina koji je zaključila Ljubica Marušić-Telen, s jedne strane, i Poljoprivredno-tehnički školski centar iz Banje Luke, s druge strane, pravno valjan i da su tuženi dužni da priznaju i trpe da se apelanti upišu sa pravom korištenja na nekretninama koje su bile predmet zamjene. U presudi je propušteno da se odluči o troškovima postupka.
  • 7.
    Rješenjem Osnovnog suda broj P-1053/91 od 22. aprila 2003. godine, a povodom prijedloga opunomoćenika apelanata, utvrđeno je da su tuženi obavezni da apelantima na ime troškova parničnog postupka isplate iznos od 3.632 KM u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti rješenja pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Kako je navedeno u obrazloženju prvostepenog rješenja, u troškove parničnog postupka sud je uračunao troškove advokata za sastav podnesaka i zastupanja po ročištima, porez na promet od 10 posto, te troškove dvaju vještačenja u iznosu od po 500 KM i takse na presudu od 500 KM, što sve ukupno iznosi 3.632 KM.
  • 8.
    Rješenjem Okružnog suda broj Gž-1316/03 od 14. marta 2006. godine žalba apelanata je odbijena, a žalba tuženih uvažena, te prvostepeno rješenje preinačeno i utvrđeno da su tuženi dužni da apelantima naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 210 KM, umjesto iznosa od 3.632 KM, u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Ovakvo rješenje Okružni sud je donio pozivajući se na odredbe člana 164. stav 3. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 29/90 i 35/91 i "Službeni glasnik RS" br. 17/93, 14/94 i 32/94; u daljnjem tekstu: ZPP), a u vezi sa članom 456. ZPP ("Službeni glasnik RS" br. 58/03, 85/03 i 74/05) kojim je propisano da se zahtjev za naknadu troškova postupka iznosi najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima. S obzirom na to da su apelanti do zaključenja glavne rasprave, 17. septembra 2002. godine, iznijeli zahtjev za naknadu troškova postupka koji se odnose na sastav podneska od 20. februara 2002. godine sa paušalom i porezom na promet, te zastupanjem više lica u iznosu od 245 bodova, a nalazeći da su tužioci-apelanti uspjeli u sporu, primjenom člana 154. ZPP sud je apelantima dosudio troškove parničnog postupka za sastav podnesaka sa paušalom i porezom za promet u iznosu od 210 KM, prema važećoj Advokatskoj tarifi. Dakle, Okružni sud je preinačio odluku o troškovima prvostepenog postupka smatrajući da, između ostalog, i vrijednost spora, s obzirom na iznos plaćene sudske takse, nije 10.000 KM, nego da iznosi manje od 5.000 KM. Pošto je u konkretnom slučaju bila određena vrijednost spora, nije bilo osnova, kako se navodi u obrazloženju osporenog rješenja, da se ona utvrđuje na osnovu iznosa plaćene takse.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 9.
    Apelanti smatraju da im je odlukama sudova u vezi sa troškovima parničnog postupka prekršeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti smatraju da su im ova prava prekršena zato što Osnovni sud nije pravilno utvrdio troškove postupka, jer su apelanti specificirali troškove u iznosu od 5.880 KM, a sud dosudio 3.632 KM. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da tužioci nisu specificirali troškove prije zaključenja glavne rasprave, što su oni, kako navode u apelaciji, svakako uradili, a sud im odredio samo 210 KM na ime troškova postupka. Apelanti smatraju da su sudovi morali da prihvate troškove onako kako su specificirani u troškovniku od 19. septembra 2002. godine. Također, apelanti se žale da im je odlukama sudova o troškovima postupka pričinjena šteta, pa su time što im nisu dosuđeni ti troškovi kako su zahtijevali troškovnikom, odnosno umanjenjem iznosa koji je utvrđen prvostepenim rješenjem, lišeni prava na imovinu i povrijeđeno im pravo na pravičan postupak. Konačno, oni navode da je povrijeđeno i pravo na pravičan postupak u odnosu na "razuman rok" odlučivanja s obzirom na to da postupak u kojem je trebalo odlučiti o troškovima postupka traje još od 1991. godine.

b) Odgovor na apelaciju

  • 10.
    U odgovoru na apelaciju Okružnog suda detaljno se navode činjenični razlozi i pravni osnov koje je sud imao u vidu prilikom donošenja osporenog rješenja, koji su detaljno navedeni u obrazloženju osporenog rješenja, pa sud smatra da nisu povrijeđeni ni materijalni propisi, niti ustavna prava na koja se apelanti pozivaju.
  • 11.
    U odgovoru tuženih se navodi da je apelacija preuranjena i da nisu povrijeđena ustavna prava na koja se apelanti pozivaju, jer su oni podnijeli reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske.

V. Relevantni propisi

  • 12.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:

"Član 154.

Stranka koja u cjelini izgubi parnicu dužna je da protivnoj stranci i njenom umješaču naknadi troškove.

Š...Ć

Član 155.

Pri odlučivanju koji će se troškovi naknaditi stranci sud će uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, kao i o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

Ako je propisana tarifa za nagrade advokata ili za druge troškove, ovi troškovi odmjerit će se po toj tarifi.

Član 164.

Š...Ć

Zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna da stavi najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima Š...Ć

O zahtjevu za naknadu troškova sud će odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom. Š...Ć"

  • 13.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03 i 74/05) relevantne odredbe glase:

"Član 456.

Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona donesena prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudom završava, daljnji postupak provest će se po dosadašnjim propisima.

Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, u postupku po pravnim lijekovima u predmetima u kojima je donesena prvostepena odluka prije stupanja na snagu ovog zakona, umjesto odredaba čl. 362. do 364, čl. 369. do 373. i čl. 394. do 397. Zakona o parničnom postupku ('Službeni list SFRJ' br. 17/93, 14/94 i 32/94) primjenjivat će se odredbe čl. 217. do 220, 227. do 229. i 249. do 251. ovog zakona."

VI. Dopustivost

  • 14.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 15.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 16.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj Gž-1316/03 od 14. marta 2006. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelanti su primili 3. aprila 2006. godine, a apelacija je podnesena 28. aprila 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 17.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 18.
    Apelanti se žale da su u predmetu, koji se vodio pred Osnovnim i Okružnim sudom, u tužbi tražili da se, osim odluke o glavnoj stvari (utvrđivanje pravne valjanosti usmeno zaključenog ugovora o zamjeni nekretnina), odluči i o troškovima parničnog postupka u "razumnom roku". Zbog toga, kao i zbog nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravičan postupak koje je zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

A) Pravo na pravičan postupak

  • 19.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

A1) Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije

  • 20.
    U konkretnom slučaju je potrebno, prvo, odgovoriti na pitanje da li predmetni sudski postupak ima karakter "spora" u kojem su utvrđivana "građanska prava i obaveze" apelanata. Ustavni sud ukazuje na vlastitu jurisprudenciju i na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj pojam "spora", u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, podrazumijeva "sve postupke čiji je rezultat presudan za privatna prava i obaveze" čak i kada se postupak tiče spora između pojedinca i javne vlasti koja djeluje u okviru svojih ovlaštenja; karaktera "zakonodavstva" koje određuje kako će se problem riješiti i "ovlaštenja" koja pripadaju predmetnom organu (vidi, Ustavni sud, Odluka AP 540/04 od 18. januara 2005. godine, stav 20, i Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 28. juna 1978. godine, serija A, broj 13, stav 94).
  • 21.
    U konkretnom slučaju postupak se odnosi na pitanje da li postoji povreda prava na pravičan postupak, pa tako i prava na suđenje u "razumnom roku" pri utvrđivanju prava na troškove parničnog postupka koji je okončan Rješenjem Okružnog suda broj Gž-1316/03 od 14. marta 2006. godine, pa, stoga, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.

A2) Period koji se uzima u obzir

  • 22.
    Ustavni sud zapaža da je postupak, za koji apelanti navode da predugo traje, pokrenut 1991. godine i da je, u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka, završen Rješenjem Okružnog suda broj Gž-1316/03 od 14. marta 2006. godine. Pošto je postupak pokrenut prije 14. decembra 1995. godine, period do tog datuma je ratione temporis sa stanovišta pozivanja apelanata na povredu ustavnih prava na pravičan postupak i imovinu i taj period od pokretanja postupka do navedenog datuma ne ubraja se u nadležnost Ustavnog suda. Dakle, računajući od 14. decembra 1995. godine, postupak pred redovnim sudovima u odnosu na odluku o pravu na troškove postupka trajao je 10 godina i 4 mjeseca. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će ispitati da li je u konkretnom postupku prekršeno pravo na postupak u "razumnom roku", kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije. Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući naročito u obzir složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).

A3) Složenost predmeta

  • 23.
    Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog spora, tj. dokaza koje redovni sudovi, u konkretnom predmetu Osnovni i Okružni sud, moraju da izvedu i procijene pri razmatranju pravne prirode spora.

Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem je utvrđivana pravna valjanost usmenog ugovora o zamjeni nekretnina, kao i akcesorno pitanje - utvrđivanje prava na određivanje parničnih troškova u postupku. U toku postupka pred nadležnim sudovima je trebalo odlučiti kako o glavnom traženju, tako i o troškovima postupka, kao sporednom. Ustavni sud zapaža da je o troškovima parničnog postupka trebalo odlučiti u istoj odluci kojom je riješeno i o glavnoj stvari, kako i nalaže član 164. stav 3. ZPP kojim je precizirano da će Sud "o zahtjevu za naknadu troškova Š...Ć odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom". Također, Ustavni sud naglašava da su u predmetnom postupku uključene samo dvije strane, te da se ne smatra da se predmetni pravni slučaj može opisati kao naročito složen kako u pogledu činjenica predmetnog spora, tako i u pogledu pravnih pitanja koja predmet pokreće.

A4) Ponašanje apelanata

  • 24.
    Ustavni sud ističe da u predmetima građanskopravne prirode pravičan postupak u "razumnom roku" zavisi, s jedne strane, od ponašanja strane koja učestvuje u postupku (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava No.11541/85 od 12. aprila 1989. godine, O.I. 70). U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se dužina postupka ne može pripisati apelantima, jer, prema priloženoj dokumentaciji i predmetnom spisu, nije vidljivo da su apelanti koristili bilo kakve metode i sredstva koji bi mogli dovesti do odugovlačenja postupka. Dakle, apelanti su koristili pravna sredstva koja su im bila na raspolaganju u okviru Zakona o parničnom postupku da bi u što kraćem roku došli do odluke. U ponašanju apelanata Ustavni sud ne nalazi bilo kakve elemente koji bi ukazivali na to da su na bilo koji način doprinijeli sveukupnoj dužini konkretnog sudskog postupka.

A5) Ponašanje javnih vlasti

  • 25.
    Podnošenjem tužbe u parničnom postupku apelanti su ispoljili razuman pristup kojim su nastojali da se ovaj sudski predmet što prije okonča. Kao što je ranije izloženo, rezultat nedonošenja odluke o troškovima parničnog postupka u situaciji kad je o njima trebalo odlučiti u istoj odluci kojom je odlučeno o glavnoj stvari, kako i nalažu citirane odredbe kojim je reguliran parnični postupak, jeste da je postupak u dijelu o troškovima postupka ukupno trajao više od 10 godina i četiri mjeseca, što je period koji se obično u predmetima ovakve složenosti smatra pretjeranim u sudskim stvarima. Ni Osnovni ni Okružni sud nisu obrazložili razloge, koje bi Ustavni sud mogao prihvatiti kao razumne i opravdane, zbog čega je sudski postupak trajao, ipak, dugo za predmet ovakve složenosti, što ukazuje na propuste nadležnih redovnih sudova koji nisu okončali postupak "u razumnom roku".
  • 26.
    Ustavni sud smatra da ne postoji razumno i objektivno opravdanje za ovakvo djelovanje nadležnih sudskih organa, te da se period odlučivanja o predmetu utvrđivanja parničnih troškova ne može smatrati "razumnim" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da se ovako neprimjereno dugo trajanje postupka može u cijelosti staviti na teret nadležnim sudskim organima.
  • 27.
    Uzimajući u obzir da je sud već raspolagao jednostavnim činjeničnim supstratom, a posebno da je o parničnim troškovima morao odlučiti istom odlukom o glavnoj stvari, i uz naznaku da nije bilo neophodno da se provode daljnji dokazi i utvrđuju činjenice, nema razumnog objašnjenja za predugo trajanje sudskog postupka u stvarima ovakve složenosti. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo apelanata na donošenje meritorne odluke u "razumnom roku" u pogledu troškova postupka za šta se odgovornim smatraju Osnovni i Okružni sud. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti da se postupak vodi u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka efikasnosti i povjerenja u pravni sistem. S obzirom na činjenicu da je postupak koji se odnosi na pitanje utvrđivanja troškova parničnog postupka trajao 10 godina i četiri mjeseca, kao i da se za toliko trajanje sudskog postupka odgovornost može, u cijelosti, pripisati nadležnim sudskim organima, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo na pravičan postupak "u razumnom roku", kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

B) Ostali aspekti prava na pravično suđenje

  • 28.
    U suštini, apelanti smatraju da nisu imali pravično suđenje zbog toga što su, prema njihovom mišljenju, redovni sudovi prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka nepravilno i nepotpuno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je, prema suštini navoda iz apelacije, sporno pitanje da li su nadležni sudski organi pravilno primijenili odredbe ZPP, kao i važeću Advokatsku tarifu prilikom odlučivanja o troškovima prvostepenog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na svoj stav prema kojem nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivnopravne propise osim ako odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivnopravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan, ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03).
  • 29.
    Ustavni sud ukazuje na to da nezadovoljstvo apelanata odlukom o troškovima postupka ne pokreće, samo po sebi, pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije, a apelanti, osim navoda o dužini trajanja postupka, ne navode nikakve proceduralne greške, niti su takve greške očigledne (vidi, Evropski sud, već citirana odluka Mezotúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat). Osim toga, Ustavni sud nije pronašao bilo šta što bi ukazalo na to da su materijalnopravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na štetu apelanata, niti ima elemenata koji ukazuju na procesnu nepravičnost u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelanti navode da se postupak koji traje od 1991. godine tiče parnice u kojoj je utvrđivana pravna valjanost usmenog ugovora o zamjeni nekretnina, koja je okončana Presudom Osnovnog suda broj P-1053/91 od 17. septembra 2002. godine. S obzirom na to da je o tim troškovima valjalo odlučiti zajedno sa glavnom stvari, Ustavni sud je utvrdio da je sa stanovišta razumnog roka povrijeđeno pravo na pravičan postupak. U vezi sa ostalim aspektima prava na pravični postupak, koji se odnose na pravilno i potpuno utvrđenje činjenica i primjenu materijalnog prava, odredbi o troškovima parničnog postupka, Ustavni sud nije našao elemente koji bi mogli opravdati navode da je pravičan postupak povrijeđen na štetu apelanata. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanata o kršenju prava na pravično suđenje povodom visine parničnih troškova nema ništa što ukazuje na to da apelanti imaju "opravdan zahtjev" koji pokreće pitanja iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije, pa, zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.
  • 30.
    Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da u predmetu određivanja parničnih troškova koji pripadaju apelantima nije povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

C) Ostali navodi

  • 31.
    S obzirom na zaključke u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati ostale navode apelanata koji se tiču povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

  • 32.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u "razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak koji se odnosi na pitanje utvrđivanja troškova parničnog postupka traje 10 godina i četiri mjeseca, a takvo neopravdano trajanje postupka pred redovnim sudovima se može, u cijelosti, pripisati ponašanju nadležnih sudskih organa. Također, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno pravo apelanata na pravičan postupak u odnosu na utvrđivanje troškova parničnog postupka s obzirom na to da osporena odluka nije rezultat arbitrarno utvrđenog činjeničnog stanja, niti arbitrarne primjene propisa koji reguliraju pitanje određivanja parničnih troškova.
  • 33.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 34.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.