Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 32/08
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2422/06, rješavajući apelaciju Dubravke Vranješ, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:

Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica

Valerija Galić, potpredsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Mato Tadić, sudija

Krstan Simić, sudija

Usvaja se apelacija Dubravke Vranješ.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da bez daljnjeg odlaganja donese odluku u predmetu broj RS-786/01, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da Dubravki Vranješ, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.100 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Dubravka Vranješ (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnijela je 16. augusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj RS-786/01.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 18. juna 2007. godine, a zatim ponovo 10. januara 2008. godine, da dostavi spis broj RS-786/01 kao i odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Osnovni sud je 25. februara 2008. godine dostavio traženi spis, ali nije dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

  • 4.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 5.
    Apelantica je 19. novembra 2001. godine Osnovnom sudu podnijela tužbu protiv "Product- trade" d.o.o. iz Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu.
  • 6.
    Osnovni sud je 5. marta 2002. godine održao ročište po apelanticinoj tužbi na kojem je bio prisutan njen punomoćnik, dok tuženi nije bio prisutan. Na ročištu je odbijen apelanticin prijedlog za donošenje presude zbog izostanka o čemu je doneseno rješenje.
  • 7.
    Postupak pred Osnovnim sudom je u toku, jer nakon ročišta od 5. marta 2002. godine nije više održano nijedno ročište.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 8.
    Apelantica je navela da joj je nerazumno dugim trajanjem radnog spora, koji je bio hitne prirode a pokrenut je po njenoj tužbi, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao jedan od temeljnih principa pravičnog suđenja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U apelaciji je zatražena naknada nematerijalne štete zbog neopravdano dugog trajanja postupka.

V. Relevantni propisi

  • 9.
    Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94)

"Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 426.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova."

VI. Dopustivost

  • 10.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 11.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 12.
    Apelantica se Ustavnom sudu obratila zbog činjenice da parnični postupak po njenoj tužbi nerazumno dugo traje, odnosno da u njenom slučaju nije u "razumnom roku" donesena odluka u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 13.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 14.
    Apelantica je navela da je zbog nerazumno dugog trajanja radnog spora koji je pokrenula pred Osnovnim sudom došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku Š...Ć".

a.a) Relevantni principi

  • 15.
    Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se posmatrati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 16.
    Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
  • 17.
    Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).

a.b) Period koji se uzima u obzir

  • 18.
    Apelantica je postupak pred Osnovnim sudom pokrenula u novembru 2001. godine, što znači da postupak po tužbi traje već šest godina i četiri mjeseca.

a.c) Analiza razumnosti trajanja postupka

  • 19.
    U konkretnom slučaju se radi o radnom sporu koji je apelantica pokrenula zbog otkaza ugovora o radu. Prema relevantnim zakonskim odredbama ovaj spor je hitne prirode i stoga zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da parnični postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja.
  • 20.
    Osnovni sud je u predmetnom postupku održao samo jedno ročište na kojem je bio prisutan apelanticin opunomoćenik, dok tuženi nije bio prisutan. Apelantica ni na koji način nije utjecala na trajanje postupka jer za to nije ni imala priliku budući da je Osnovni sud održao samo jedno ročište. Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju, odnosno nije pružio nikakve argumente kojima bi barem pokušao opravdati svoje nepostupanje u ovom radnom sporu.
  • 21.
    Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja niti objašnjenja zbog čega Osnovni sud nije u periodu od šest godina i četiri mjeseca okončao postupak po apelanticinoj tužbi.

a.d) Pitanje naknade nematerijalne štete

  • 22.
    Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
  • 23.
    Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na prije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je postupak po apelanticinoj tužbi trajao, do odlučivanja Ustavnog suda, šest godina i četiri mjeseca, apelantici se određuje naknada u visini od 2.100 KM. Ustavni sud je uzeo u obzir činjenicu da se radilo o radnom sporu koji je spor hitne prirode. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

  • 24.
    Radni spor koji je pokrenula apelantica pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci, koji je do odlučivanja Ustavnog suda trajao šest godina i četiri mjeseca, pri čemu je održano samo jedno ročište, a apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini postupka, trajao je nerazumno dugo, čime je došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 25.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 26.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.