USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 11. marta 2008. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 32/08
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2633/06, rješavajući apelaciju Marka Pelivana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Valerija Galić, potpredsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Mato Tadić, sudija
Krstan Simić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Marka Pelivana podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-Kž-06-000-017 od 22. maja 2006. godine i Presude Općinskog suda u Livnu broj K-263/05 od 3. augusta 2005. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Marko Pelivan (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Goran Bradarić, advokat iz Livna, podnio je 9. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 010-0-Kž-06-000-017 od 22. maja 2006. godine i Presude Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj K-263/05 od 3. augusta 2005. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda od Kantonalnog i Općinskog suda, te učesnika u postupku, Kantonalnog tužiteljstva Kantona 10, Livno (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužiteljstvo), zatraženo je 5. januara 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Odgovore na apelaciju su dostavili Općinski sud 15. januara 2007. godine, Kantonalni sud 19. januara 2007. godine, a Kantonalno tužiteljstvo 24. januara 2007. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su 24. januara 2008. godine dostavljeni apelantu.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Presudom Općinskog suda broj K-263/05 od 3. augusta 2005. godine apelant je proglašen krivim za krivično djelo neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj 36/03, u daljnjem tekstu: KZ FBiH). Apelantu je za navedeno krivično djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine. U izrečenu kaznu apelantu je uračunato vrijeme koje je proveo u pritvoru prema rješenjima ovog suda, te je obavezan da plati troškove postupka. Oštećeni Elvir Sudar, sin Muje iz Livna, je sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućen na redovnu građansku parnicu. Naposljetku, apelantu je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja opojne droge heroin, neto mase 0,228 grama, kao predmeta izvršenja krivičnog djela.
- 7.Tokom postupka Općinski sud je proveo predložene dokaze, uključujući saslušanje svjedoka Darije Sudar, supruge oštećenog, Muje Sudara, oca oštećenog i Milenke Sudar, majke oštećenog. Pored toga u dokaznom postupku, između ostalih, na glavnom pretresu su pročitani zapisnici navedenih svjedoka dati u prethodnom postupku, pročitan je zapisnik o pretrazi stana i drugih apelantovih prostorija kojeg je sačinila PU Livno od 16. maja 2005. godine, zatim potvrda o privremeno oduzetim predmetima od 16. maja 2005. godine, izvršen je uvid u ispis dolaznih telefonskih poziva i kopiju ispisa telefonskog broja u apelantovom vlasništvu, pročitan je zapisnik o vještačenju PU Sektora kriminalističke policije Centra za kriminalističko-tehnička vještačenja Mostar, 19. maja 2005. godine sa nalazom i mišljenjem i prilogom dokaza. Na osnovu člana 288. stav 2. ZKP izdvojeno od neposrednog provođenja dokaza, zapisnik o saslušanju svjedoka - oštećenog Elvira Sudara, dat kod Sektora kriminalističke policije Livno broj 02-4/4-KU-28/05 od 17. maja 2005. godine, je na glavnom pretresu pročitan i korišten kao dokaz optužbe, jer je izvođenje ovog dokaza neposrednim saslušanjem oštećenog u svojstvu svjedoka znatno otežano, pošto se oštećeni nalazi na liječenju-odvikavanju od droga u komuni u Barceloni, Španija, a upravo njegovo odsustvo predstavlja važan razlog i izuzetak od njegovog neposrednog saslušanja i neposrednog provođenja ovog dokaza. Procesnim rješenjem je donijeta ova odluka zbog toga što je iz iskaza svjedoka Milenke Sudar, Darije Sudar i Muje Sudara, u potpunosti utvrđeno da se oštećeni nalazi na liječenju u komuni u Barceloni, gdje mora provesti najmanje 2-4 godine, što je važan razlog za odstupanje od pravila neposrednog izvođenja dokaza njegovim saslušanjem. Samim čekanjem proteka ovog vremenskog perioda znatno bi se otežalo i usporilo provođenje krivičnog postupka. Iz iskaza navedenih svjedoka, prvostepeni sud je u potpunosti utvrdio činjenično stanje. Ti iskazi se u bitnom slažu sa iskazom oštećenog Elvira Sudara i svim objektivnim dokazima, listingom telefonskih poziva oštećenog, pronađenom količinom droge u apelantovoj kući i vještačenjem otuđene droge, prema kojem je utvrđeno da se radi o opojnoj drogi heroinu. Svi dokazi porodice oštećenog se u bitnom slažu, a posljedica je kod oštećenog teška ovisnost o opojnoj drogi heroinu, koji je oštećeni kupovao jedino i isključivo od apelanta.
- 8.Kantonalni sud je Presudom broj 010-0-Kž-06-000-017 od 22. maja 2006. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu, izjavljenu uz pomoć njegovog branitelja i potvrdio prvostepenu presudu Općinskog suda. Kantonalni sud je utvrdio da prvostepeni sud nije počinio bitne povrede odredaba krivičnog postupka na koje se pozivao apelant. Ujedno, ovaj sud smatra da je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje da je apelant u označenom periodu više puta prodavao opojnu drogu oštećenom, tako što je heroin pakirao u vrećice koje su s jednog kraja spaljene, zbog toga da se heroin ne raspe, a i prilikom pretrage apelantove kuće pronađene su vrećice s drogom pakirane na isti način kao i one koje su oduzete od apelanta. Činjenice koje je utvrdila pobijana presuda daju nesumnjiv zaključak da je apelant prodavao drogu oštećenom Elviru Sudaru, te da je prilikom pretrage apelantove kuće pronađena opojna droga. Nesumnjiv je zaključak o subjektivnom odnosu apelanta prema krivičnom djelu u cjelini, to jest da je s namjerom-umišljajem počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret. Drugostepeni sud izvodi zaključak da su u pobijanoj presudi izneseni svi razlozi o odlučnim činjenicama, pa nije počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka, kako se navodi u žalbi.
- 9.U odnosu na ostale žalbene navode, po ocjeni suda nisu utemeljeni žalbeni prigovori upućeni na pravilnost i potpunost činjenične osnove pobijane presude. Po ocjeni drugostepenog suda rezultati izvedenih dokaza govore da je pravilan zaključak prvostepenog suda da je apelant prodavao drogu oštećenom. Drugostepeni sud je zaključio da je pobijana presuda u svemu pravilno i potpuno utvrdila činjenično stanje i da je apelantova žalba bez osnova. Ispitavši odluku o kazni, u vezi s prigovorima iz žalbe, ovaj sud je našao da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenice i okolnosti od kojih zavisi izbor krivične sankcije i dao im odgovarajući značaj. U ovom slučaju posljedica krivičnog djela jeste ovisnost jedne osobe o teškim drogama, koje je apelant kroz duži niz godina prodavao oštećenom, što su značajne okolnosti koje ukazuju da je radi postizanja svrhe kažnjavanja zatvorska kazna neophodna, a visina kazne nije prestrogo odmjerena. Zbog toga nije osnovano apelantovo traženje da se blaže kazni.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelant se poziva na član 6. st. 1. i 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), navodeći povredu prava na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i drugih prava vezanih za krivični postupak. Apelant ističe da je u bitnom sud svoju presudu temeljio samo na iskazu jednog svjedoka, koji nije saslušan na glavnoj raspravi i koji je tada bio odsutan iz zemlje. Svoj iskaz navedeni svjedok je dao pred organima unutrašnjih poslova, a kod tužiteljstva je istakao da samo ostaje kod tog iskaza. Time apelantu nije data mogućnost da unakrsno sasluša tog svjedoka koji je svjedočio o bitnoj činjenici - da mu je apelant prodavao opojnu drogu. Činjenice kao što su u koje vrijeme se dešavala inkriminirana radnja i o kojoj vrsti opijata se radilo, ničim nisu potvrđene. Apelant je priznao da je uživatelj opojnih droga već duže vrijeme, pa je mala količina heroina koja je pronađena u njegovoj kući bila za njegove osobne potrebe. Apelant ukazuje da je sud svoju odluku zasnovao na posrednim dokazima i pretpostavkama, jer nigdje nije potvrđeno da je apelant zaista i prodao navedenom svjedoku opojnu drogu. Apelant je pristao da se pročita iskaz tog svjedoka na glavnom pretresu, jer mu je prijetilo ostajanje u pritvoru do okončanja glavne rasprave, a ona se nije mogla okončati jer se tada svjedok nalazio izvan zemlje, gdje je po kazivanju roditelja i supruge trebao ostati više od tri godine. To bi značilo da se glavna rasprava ne bi do tada mogla okončati i da bi se apelant do tada nalazio u pritvoru, odnosno najmanje godinu dana. Apelant smatra da tužiteljstvo nije dokazalo postojanje prodaje. Samo se moglo raditi, navodi se dalje u apelaciji, o posjedovanju narkotika za osobne potrebe, a što svakako mijenja kvalifikaciju krivičnog djela i pretpostavljenu kaznu. Sud svoju odluku može temeljiti samo na dokazima koji su provedeni na glavnom pretresu, te se samo u izuzetnim slučajevima mogu koristiti iskazi koji su dati izvan glavnog pretresa i to veoma restriktivno. Apelant smatra da je sud povrijedio načela neposrednosti i usmenosti u krivičnom postupku.
b) Odgovori na apelaciju
- 11.Kantonalni sud je u odgovoru na navode apelacije istakao da su neosnovani apelantovi navodi da je u konkretnom krivičnom postupku došlo do navodnih kršenja njegovih prava.
- 12.Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da nisu povrijeđena apelantova prava na pravično suđenje u krivičnom postupku, jer sud nije temeljio obrazloženje presude samo na iskazu jednog svjedoka, koji nije saslušan na glavnom pretresu, a koji je bio odsutan iz domicilne zemlje i koji je bio saslušan pred organima unutrašnjih poslova, već je presudu temeljio i na drugim dokazima, kako je bliže navedeno i argumentovano u prvostepenoj presudi. Sud je koristio navedenu odredbu člana 288. stav 2. ZKP FBiH i u sklopu sa drugim dokazima donio pravilnu i zakonitu odluku o apelantovoj krivici. Pored toga, optužba i apelantova odbrana dale su pristanak da se na glavnom pretresu pročita sporni iskaz oštećenog kao svjedoka. Općinski sud smatra da je u postupku evidentno dokazano da je teže narušeno zdravlje oštećenog i da je dokazano da je apelant prodavao drogu.
- 13.Kantonalno tužiteljstvo ističe da nisu povrijeđena apelantova prava na pravično suđenje u krivičnom postupku, jer sud nije presudu donio samo na osnovu iskaza jednog svjedoka koji nije saslušan na glavnom pretresu jer je bio odsutan iz BiH, a koji je ranije saslušan pred organima policije, već je presudu temeljio i na drugim dokazima, kako je to pobliže navedeno u obrazloženju presude. Sud je u skladu s članom 288. stav 2. ZKP FBiH zapisnik o saslušanju svjedoka - oštećenog Elvira Sudara, pročitao na glavnom pretresu, uz saglasnost stranaka, kako tužitelja, tako i apelanta i njegovog branitelja. Neposredno saslušanje navedenog svjedoka bilo je znatno otežano, pošto se on nalazi na liječenju - odvikavanju od droga u komuni u Španiji, gdje mora provesti najmanje 2-4 godine, što je bio važan razlog za odstupanje od pravila neposrednog izvođenja dokaza njegovim saslušanjem, a što bi otežalo i usporilo provođenje krivičnog postupka.
V. Relevantni propisi
- 14.U Zakonu o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj 35/03) relevantna odredba glasi:
"Član 288. stav 2.
Izuzetno od stava 1. ovog člana zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu se po odluci sudije, odnosno vijeća pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo u slučaju ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele, ili se ne mogu pronaći. ili je njihov dolazak pred sud nemoguć, ili je znatno otežan iz važnih uzroka."
- 15.U Krivičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj 36/03) relevantna odredba glasi:
"Član 238. st. 1. i 4.
Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga
(1) Ko neovlašteno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju ili radi prodaje kupuje, drži ili prenosi ili posreduje u prodaji ili kupovini ili na drugi način neovlašteno stavlja u promet materije ili pripravke propisom proglašene opojnim drogama,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.
(4) Opojne droge i sredstva za njihovu proizvodnju oduzet će se."
VI. Dopustivost
- 16.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 17.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 18.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 010-0-Kž-06-000-017 od 22. maja 2006. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Kako je apelant presudu Kantonalnog suda primio 11. jula 2006. godine, a apelacija je podnijeta 9. septembra 2006. godine, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 19.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 20.Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Iz apelacije proizlazi da se apelant žali na kršenje prava iz člana 6. st. 1. i 3. tačka d. Evropske konvencije.
- 21.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 22.Član 6. st. 1. i 3. tačka d. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glase:
- 22.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 3.Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:
d. da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe.Š...Ć"
- 23.U konkretnom slučaju se radi o krivičnom postupku u kojem je apelant proglašen krivim za krivično djelo propisano zakonom, te je osuđen na kaznu zatvora. Dakle, ishod predmetnog postupka bio je od odlučujućeg značaja za utvrđivanje "osnovanosti bilo kakve krivične optužbe" protiv apelanta, pa je član 6. Evropske konvencije primjenjiv. Stoga, Ustavni sud treba ispitati jesu li pobijanim presudama povrijeđena apelantova prava na pravično suđenje i na ispitivanje svjedoka. Naime, u apelaciji se naglašava da je na glavnom pretresu, kada je donesena prvostepena presuda, pročitan iskaz svjedoka-oštećenog koji je dat pred organima policije 17. maja 2005. godine, te da je na osnovu tog iskaza sud donio presudu, a da nije osigurao prisustvo tog svjedoka i na glavnom pretresu kada je donesena pobijana prvostepena presuda, čime je apelantu uskraćena mogućnost da ispita navodno oštećenog svjedoka, "na čijem se iskazu u bitnom temelji prvostepena presuda". Iz apelacije proizlazi da je "sud svoju odluku zasnovao na posrednim dokazima i pretpostavkama, jer nigdje nije potvrđeno da je apelant zaista i prodao tom svjedoku opojnu drogu" pa je time pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje na apelantovu štetu.
- 24.Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava "u principu sud ne procjenjuje jesu li izjave svjedoka bile na ispravan način usvojene kao dokazna građa" (vidi Evropski sud za ljudska prava, Kostovski protiv Holandije, presuda od 20. novembra 1989. godine, serija A-166), a takvu praksu slijedi i Ustavni sud (vidi Odluku broj AP 154/05 od 12. aprila 2006. godine, tačka 34). Osim toga, Ustavni sud, u principu, nije nadležan da vrši procjenu činjeničnog stanja koju su izvršili redovni sudovi, ukoliko utvrđene činjenice i dokazi na kojima se presuda zasniva ne izgledaju proizvoljno i neprihvatljivo.
- 25.Član 6. stav 3. tačka d. Evropske konvencije sadrži dva prava: 1) pravo optuženog da mu se omogući da ispituje svjedoka optužbe i 2) pravo na saslušanje svjedoka odbrane pod istim uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe. Ova prava su nezavisna jedno od drugog (vidi Evropski sud za ljudska prava, Unterpertinger protiv Austrije, presuda od 24. novembra 1986. godine, serija A-110). Ustavni sud smatra da ova odredba zahtijeva da se optuženi stavi u položaj potpune jednakosti sa tužiocem, te da mu se omogući da ispita i ospori svjedočenje svjedoka optužbe, kao i da pozove i ispita svoje svjedoke pod istim uvjetima. Međutim, Ustavni sud naglašava da ova odredba nema apsolutno dejstvo, tj. ovo pravo optuženog nije neograničeno. Naprimjer, postoje slučajevi kada zakon ne dozvoljava da optuženi direktno ispituje svjedoka optužbe, u slučajevima u kojima se koriste iskazi tzv. "zaštićenih svjedoka". Osim toga, postoje situacije kada, zbog objektivnih okolnosti, nije moguće na glavnom pretresu saslušati svjedoka koji je već dao iskaz u prethodnom postupku bez prisustva optuženog ili njegovog branitelja (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1492/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 24).
- 26.U konkretnom slučaju, iz pobijanih presuda nesumnjivo proizlazi da je iskaz svjedoka-oštećenog, koji je dat u prethodnom postupku pred organima policije 17. maja 2005. godine, pročitan na glavnom pretresu kada je donesena presuda. Redovni sudovi su dali logično obrazloženje u pogledu razloga zašto se čita iskaz ovog svjedoka, jer je njegov dolazak pred sud bio znatno otežan zato što se nalazio u inozemstvu na liječenju, odnosno odvikavanju od upotrebe teških droga, gdje mora provesti 2-4 godine, a čekanjem proteka ovog vremenskog perioda otežalo bi se i usporilo provođenje krivičnog postupka. Pored toga, sud je ovu odluku donio uz saglasnost stranaka u postupku, tužitelja i apelanta. Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali da je procesni zakon u konkretnom slučaju proizvoljno primijenjen.
- 27.Osim toga, iz obrazloženja osporenih presuda vidljivo je da se odluke redovnih sudova ne temelje isključivo ili uglavnom na iskazu svjedoka-oštećenog, već i na drugim dokazima, iz kojih je prvostepeni sud nesumnjivo zaključio da je apelant počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret. U tom pravcu sud je neposredno izveo dokaze saslušanjem još tri svjedoka, izvršio uvid u službene zabilješke Policijske uprave Livno, kao i druge materijalne dokaze, nalaze vještačenja opojne droge, zapisnik o pretresu apelantove kuće, liste telefonskih poziva. Dokazi koje je prvostepeni sud proveo u potpunosti se, prema zaključku redovnih sudova, slažu sa iskazima svjedoka-oštećenog datih pred organima policije, za šta su redovni sudovi dali uvjerljiva obrazloženja. Razloge zbog kojih su prihvaćeni kao uvjerljivi iskazi neposredno saslušanih svjedoka, sudovi su razložno obrazložili utvrdivši da je apelant počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret. Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali da su redovni sudovi proizvoljno utvrdili apelantovu odgovornost za navedeno krivično djelo ili da su u bilo kojem dijelu proizvoljno primijenili zakon. Ustavni sud također ukazuje da su svi apelantovi navodi već bili predmet apelantove žalbe protiv prvostepene presude, pa je Kantonalni sud u vezi s tim dao detaljna obrazloženja koja ni na koji način ne izgledaju proizvoljna.
- 28.Što se tiče apelantovih navoda da su sudovi svoje odluke zasnovali na posrednim dokazima i pretpostavkama i time nepotpuno i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, Ustavni sud ne nalazi da je u konkretnom slučaju u tom smislu došlo do povrede prava na pravično suđenje. Prema praksi Ustavnog suda, nadležnost Ustavnog suda u vezi sa apelacijama iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine odnosi se na "pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu", te Ustavni sud, prema tome, nije nadležan da vrši provjere utvrđivanja činjenica, kao ni da ponovo tumači odluke redovnih sudova, osim ako odluka redovnog suda krši ustavna prava. To se događa u slučaju kad odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavna prava, te u slučaju kada je primjena prava bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava (pravičan postupak, pristup sudu, efikasni pravni lijekovi i u drugim slučajevima). Apelantovi navodi vezani za pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i s tim u vezi pogrešnu primjenu materijalnog prava, zbog čega je eventualno mogao biti osuđen za blaže krivično djelo, su paušalni i nisu ničim potkrijepljeni.
- 29.Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja apelantovih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačka d. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 30.Ustavni sud zaključuje da nema kršenja člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačka d. Evropske konvencije, jer to što čitanje iskaza svjedoka koji "zbog važnih razloga" nije mogao ponovo pristupiti na glavni pretres na način propisan zakonom nije samo po sebi kršenje prava na pravično suđenje, a osporene presude se ne zasnivaju isključivo na tom iskazu već i na iskazima drugih svjedoka i drugim materijalnim dokazima. Osim toga, ne postoji kršenje prava na pravično suđenje kada se apelantovi navodi odnose isključivo na pitanje sudijske procjene dokaza u krivičnom postupku i na primjenu pozitivno-pravnih propisa na utvrđeno činjenično stanje ukoliko nema drugih, odlučujućih elemenata koji bi ukazivali da je ocjena dokaza ili primjena materijalnog prava bila proizvoljna.
- 31.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 32.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.