Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 17. aprila 2008. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 49/08.
OBRAZLOŽENJE

Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, sutkinja

Krstan Simić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija Nikole Kisina i Ljube Kisina podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Bugojnu broj P-457/05.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stojanke Kisin podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Bugojnu broj P-457/05 zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Nikola Kisin i Ljubo Kisin (u daljnjem tekstu: apelanti), kao i Stojanka Kisin (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, podnijeli su 18. jula 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-457/05. Apelanti su 17. marta 2008. godine na zahtjev Ustavnog suda, a u smislu člana 20. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, precizirali apelaciju u pogledu podnosilaca apelacije. U njihovom podnesku je navedeno da je Stojanka Kisin zakonska nasljednica umrlog Vlade Kisina koji je zajedno sa apelantima bio tužilac u parničnom postupku u vezi sa kojim je podnesena apelacija Ustavnom sudu.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 30. maja 2007. godine zatraženo dostavljanje odgovora na apelaciju, kao i dostavljanje na uvid spisa tog suda broj P-178/02.
  • 3.
    Općinski sud je 8. juna 2007. godine Ustavnom sudu dostavio odgovor na apelaciju i spis predmeta na uvid.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantima 26. marta 2008. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Vlado Kisin (u daljnjem tekstu: prvotužilac), te apelanti Nikola Kisin (kao drugotužilac) i Ljubo Kisin (kao trećetužilac) podnijeli su 28. februara 2002. godine tužbu protiv Općine Donji Vakuf (u daljnjem tekstu: prvotužena), Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: drugotuženi) i Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: trećetužena) Općinskom sudu radi naknade štete, vs 98.000,00 KM, te predložili da sud donese presudu kojom bi se naložilo da su tuženi dužni apelantima naknaditi štetu za uništenu porodičnu stambenu kuću sagrađenu na k.č. broj 2347 iz p.l. broj 153, k.o. Novo Selo u Donjem Vakufu. Predmetna tužba je zavedena pod brojem P-178/02.
  • 6.
    Općinski sud je prvo ročište nakon predmetne tužbe održao 23. septembra 2002. godine na koje je pristupila Ružica Kisin kao punomoćnica apelanta Nikole Kisina, a apelant Ljubo Kisin i prvotužilac nisu pristupili, iako je dostavljanje bilo uredno, a također nisu bili prisutni ni drugotužena i trećetužena. Rasprava je održana u odsustvu stranaka koje nisu pristupile, a nova je zakazana za 29. oktobar 2002. godine uz nalog da se pozovu odsutne stranke.
  • 7.
    Na ročište od 29. oktobra 2002. godine nisu pristupili prvotužilac i apelant Ljubo Kisin, iako su uredno obaviješteni, a odgađanje je zatražio apelant Nikola Kisin zbog nemogućnosti njegovog advokata da pristupi raspravi.
  • 8.
    Naredno ročište je održano 9. januara 2003. godine kada ponovo nisu pristupili prvotužilac i apelant Ljubo Kisin, jer je dostavljanje bilo neuredno, a pristupio je apelant Nikola Kisin. Zbog nepostojanja procesnih pretpostavki za održavanje rasprave sud je raspravu odgodio za 20. mart 2003. godine. Advokatu apelanta Nikole Kisina je naloženo da sudu dostavi punomoć za zastupanje prvotužioca i apelanta Ljube Kisina jer se izjasnio da će ih sve zastupati u postupku.
  • 9.
    Uz prisustvo parničnih strana Općinski sud je održao ročite 20. marta 2003. godine na kojem su tužioci zatražili pribavljanje upravnog spisa Službe za geodetske, imovinskopravne poslove i katastar Donji Vakuf, kao relevantnu dokumentaciju za rješavanje spora. Na narednoj raspravi od 10. juna 2003. godine proveden je dokazni postupak i ponovo je zaključeno da se zatraži određena relevantna krivična i upravna dokumentacija. Uz saglasnost parničnih stranaka odlučeno je da naredno ročište bude održano u devetom mjesecu zbog korištenja godišnjih odmora, stoga je naredno ročište zakazano za 23. septembar 2003. godine. Na zahtjev punomoćnika prvotužioca i apelanata da se rasprava odgodi na duži period kako bi s njima stupio u kontakt, rasprava od 23. septembra 2003. godine je odgođena za 19. novembar 2003. godine.
  • 10.
    Na ročište zakazano za 19. novembar 2003. godine pristupio je punomoćnik prvotužioca i apelanata, a niko od tuženih, iako je dostavljanje uredno iskazano, nije pristupio. Sud je donio rješenje kojim je glavna rasprava zakazana za 19. decembar 2003. godine.
  • 11.
    Nakon održane glavne rasprave, Općinski sud je donio Rješenje broj P-178/02 od 19. decembra 2003. godine kojim se proglasio apsolutno nenadležnim i ukinuo sve provedene radnje i tužbu odbacio.
  • 12.
    Prvotužilac i apelanti su 30. januara 2004. godine podnijeli žalbu Kantonalnom sudu u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) protiv rješenja Općinskog suda. Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž-362/04 od 11. maja 2005. godine uvažio žalbu i ukinuo rješenje Općinskog suda, te predmet vratio na ponovno suđenje. Predmetni spis je u Općinskom sudu primljen 22. juna 2005. godine.
  • 13.
    U ponovnom postupku, Općinski sud je 21. marta 2007. godine održao ročište na koje prvotužilac i apelanti nisu pristupili kao ni prvotužena i trećetužena, pa je ročište odgođeno za 18. april 2007. godine.
  • 14.
    Općinski sud je na ročištu održanom 18. aprila 2007. godine na zahtjev punomoćnika prvotužioca i apelanata, a uz saglasnost prvotužene i drugotuženog, donio rješenje kojim je pripremno ročište odloženo za 18. maj 2007. godine. Punomoćnik prvotužioca i apelanata je obavijestio sud o poteškoćama u kontaktiranju svojih stranaka i najavio mogućnost otkazivanja punomoći.
  • 15.
    Na pripremnom ročištu koje je održano 23. maja 2007. godine punomoćnik prvotužioca i apelanata je obavijestio sud da je prvotužilac umro i predložio je da sud prekine postupak u ovoj pravnoj stvari do okončanja ostavinskog postupka iza umrlog. Također, punomoćnik prvotužioca i apelanata je obavijestio sud da ima saznanje da njegove stranke više nisu zainteresirane za vođenje ovog postupka i da će obavijestiti sud pismenim podneskom o eventualnom povlačenju tužbe.
  • 16.
    Općinski sud je donio Rješenje broj P-457/05 od 24. maja 2007. godine kojim je na prijedlog punomoćnika apelanata prekinut postupak u pravnoj stvari uslijed prvotužiočeve smrti. U obrazloženju rješenja navedeno je da će se postupak nastaviti na prijedlog parničnih stranaka, kada nasljednici preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 17.
    Apelanti su naveli da je nedonošenjem odluke o njihovoj tužbi u parničnom postupku došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelanti su naveli da se, s obzirom na to da postupak u ovoj pravnoj stvari nije okončan u razumnom roku, njima i dalje nanosi šteta jer su tužbenim zahtjevom tražili naknadu materijalne i nematerijalne štete zbog uništenja porodične stambene kuće. Apelanti tvrde da su kao tužioci preduzeli sve potrebne radnje da se njihov slučaj riješi u razumnom roku i da ničim nisu doprinijeli odugovlačenju postupka. U apelaciji su, također, naveli da je njima, kao raseljenim licima koja se žele vratiti u svoj dom, okončanje predmetnog postupka od izuzetne važnosti. Apelanti su tražili da im se solidarno isplati po 4.000,00 KM na ime nematerijalne štete zbog toga što odluka nije donesena u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

  • 18.
    U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je postupak u predmetu broj P-457/05, raniji broj P-178/02, prekinut uslijed prvotužiočeve smrti, a na prijedlog punomoćnika apelanata i prvotužioca. Općinski sud je naveo da su neosnovani navodi apelacije o kršenju ljudskih prava s obzirom na to da se u ovoj pravnoj stvari apelantima nije uskratilo pravo na pravično suđenje, pravo pristupa pred neovisan i nepristran sud radi odlučivanja o predmetu tužbenog zahtjeva, te s obzirom na to da je i sam punomoćnik prvotužioca i apelanata upoznavao sud o teškoćama u kontaktiranju s njima, predlažući odlaganje zakazivanog ročišta, te je i sam predložio lično pozivanje apelanata radi njihovog očitovanja o tome ostaju li pri podnesenoj tužbi.

V. Relevantni propisi

  • 19.
    Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06)

"Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku."

VI. Dopustivost

  • 20.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 21.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 22.
    Ustavni sud će ispitati zadovoljava li predmetna apelacija uvjet dopustivosti koji se odnosi na lica koja su ovlaštena da podnesu apelaciju. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda koji glasi:

"Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

  • 5.
    Apelaciju je podnijelo neovlašteno lice."
  • 23.
    U konkretnom slučaju, apelaciju su podnijeli apelanti Nikola Kisin i Ljubo Kisin koji su bili podnosioci tužbe u parničnom postupku u vezi sa kojim je podnesena apelacija Ustavnom sudu i kao takvi apelanti su ovlaštena lica za podnošenje apelacije Ustavnom sudu. Apelantica nije bila parnična stranka u postupku pred Općinskim sudom nego je to bio njezin umrli otac - prvotužilac. Prema navodima u apelaciji ona je zakonska nasljednica umrlog prvotužioca i zbog toga smatra da je ovlaštena da podnese apelaciju. Međutim, kako apelantica nije bila parnična stranka u postupku čija se dužina osporava, ona nije ovlaštena da podnese apelaciju, jer se ne može smatrati "žrtvom" kršenja prava na koja se poziva, i stoga je njezina apelacija nedopustiva u smislu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda.
  • 24.
    Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je u odnosu na apelanticu odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 25.
    Što se tiče ostalih uvjeta dopustivosti u odnosu na apelante Ustavni sud je utvrdio da su se apelanti Ustavnom sudu obratili zbog činjenice da parnični postupak nakon njihove tužbe nerazumno dugo traje, iz čega proizlazi da u njihovom slučaju nije u "razumnom roku" donesena odluka u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Na kraju, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 26.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 27.
    Ustavni sud će razmotriti navode apelanata o neopravdano dugom trajanju parničnog postupka o njihovoj tužbi, a u vezi sa pravom na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a) Pravo na pravično suđenje u razumnom roku

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

a.a) Relevantni principi

  • 28.
    Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 29.
    Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
  • 30.
    Na kraju, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

a.b) Period koji se uzima u obzir

  • 31.
    Apelanti su 20. februara 2002. godine Općinskom sudu podnijeli tužbu radi naknade štete, a postupak je prekinut rješenjem Općinskog suda od 24. maja 2007. godine zbog prvotužiočeve smrti uz obrazloženje da će se postupak nastaviti na zahtjev parničnih stranaka kada nasljednici preuzmu postupak, ili kada ih sud pozove na prijedlog druge strane. Dakle, do donošenja rješenja o prekidu postupka parnični postupak po tužbi apelanata je ukupno trajao pet godina i tri mjeseca. Prema raspoloživim podacima apelanti nisu podnijeli zahtjev za nastavak prekinutog parničnog postupka. S obzirom na to da apelanti imaju pravo da podnesu prijedlog za nastavak prekinutog postupka, a to još uvijek nisu učinili, Ustavni sud će svoju analizu razumnosti trajanja postupka ograničiti samo na period od podnošenja tužbe do prekida postupka.

a.c) Analiza razumnosti trajanja postupka

  • 32.
    Ustavni sud je utvrdio postojanje određenih elemenata koji su utjecali na složenost postupka: u predmetnom parničnom postupku učestvovalo je više lica, kako na strani tuženih, tako i tužioca, jedan dio postupka apelanti nisu imali punomoćnika, a također je na složenost utjecalo i miješanje upravne i sudske nadležnosti, te navodno postojanje i krivičnog postupka koji je u vezi sa predmetnim parničnim postupkom. Ustavni sud zaključuje da je postupak bio relativno složen.
  • 33.
    Ustavni sud je utvrdio da su apelanti imali značajan utjecaj na dužinu predmetnog parničnog postupka, kako nepristupanjem velikom broju ročišta, tako i zahtjevima sudu da se ročišta otkažu, kao i odgađanjem ročišta zbog njihovih zahtjeva za različitu dokumentaciju koju su smatrali relevantnom za predmetni postupak. Evidentno je da su apelanti imali lošu komunikaciju sa svojim punomoćnikom jer je jedan od zahtjeva, iznesen na ročištu od 23. septembra 2003. godine, bio zahtjev punomoćnika da se rasprava odgodi na duži period kako bi stupio u kontakt sa apelantima. Da su se problemi sa punomoćnikom nastavili i nakon podnošenja apelacije proizlazi iz činjenice da su apelanti obavijestili Ustavni sud da je njihov zastupnik pred Ustavnim sudom advokat koji ih je zastupao u postupku pred redovnim sudom, nakon čega je advokat obavijestio Ustavni sud da on nije njihov zastupnik. Nakon što je predmet sa Kantonalnog suda vraćen Općinskom sudu na ponovno suđenje, dva su ročišta odgođena na zahtjev apelanata, a na trećem je predložen prekid postupka. I na ovaj način su sami apelanti utjecali da postupak duže traje, a nisu podnijeli zahtjev za ponovno pokretanje prekinutog postupka.
  • 34.
    Ustavni sud je utvrdio da je Općinski sud, do dostavljanja spisa sa rješavanja o žalbi sa Kantonalnog suda, u razumnom roku, nakon što su stekle procesne pretpostavke, okončao prvostepeni postupak. Nakon što je spis, nakon riješene žalbe, vraćen Općinskom sudu 22. juna 2005. godine, protekao je period od nepune dvije godine za koji Općinski sud nije dao obrazloženje. Odugovlačenje ovog dijela postupka se potpuno može staviti na teret redovnom sudu.
  • 35.
    Pažljivom analizom izloženih činjenica Ustavni sud zaključuje da, iako je Općinski sud bio neaktivan u svom radu nakon predmetne tužbe gotovo dvije godine, utjecaj apelanata na dužinu postupka je značajan u toj mjeri da se ne može zaključiti da je postupak prešao granice "razumnog roka" u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 36.
    S obzirom na prethodni zaključak, Ustavni sud smatra bespredmetnim da razmatra zahtjev apelanata za naknadu štete zbog dužine trajanja postupka.
  • 37.
    Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.

b) Pravo na porodični i privatni život, dom i prepisku

  • 38.
    Ustavni sud zaključuje da, u svjetlu zaključka u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije neophodno razmatrati navode apelanata o povredi njihovog prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

  • 39.
    Ustavni sud je prilikom ocjene razumnosti trajanja ovog parničnog postupka ocijenio da su apelanti u značajnoj mjeri svojim ponašanjem u postupku utjecali da postupak o njihovoj tužbi dugo traje zbog čega je zaključio da postupak nije prešao granice "razumnog roka" u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 40.
    Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 5. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 41.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.