Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 55/08
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2383/06, rješavajući apelaciju Brankice Miljević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:

Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Krstan Simić, sudija

Usvaja se apelacija Brankice Miljević.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da bez daljnjeg odgađanja donese odluku u predmetu broj P-1347/01, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove Odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove Odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da Brankici Miljević, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove Odluke, isplati iznos od 1.050 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u roku od tri mjeseca, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove Odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Brankica Miljević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, koju zastupa Ranko Dukić, advokat iz Banje Luke, podnijela je 10. augusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-1347/01.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 17. augusta 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 14. marta 2008. godine zatraženo je da dostavi na uvid spis tog suda broj P-1347/01.
  • 3.
    Osnovni sud je 4. septembra 2006. godine dostavio odgovor na apelaciju, a 10. aprila 2008. godine dostavio je spis na uvid.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantici 11. aprila 2008. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
  • 6.
    Apelantica je 11. juna 2001. godine podnijela tužbu Osnovnom sudu protiv D.P. (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade nematerijalne štete u vezi sa saobraćajnom nesrećom u kojoj je apelantica pretrpjela teške tjelesne povrede.
  • 7.
    S obzirom na to da povodom njene tužbe Osnovni sud nije preduzeo nijednu radnju, apelantica je 7. aprila 2003. godine podnijela urgenciju u kojoj je zatražila da se zakaže rasprava.
  • 8.
    Osnovni sud je Rješenjem broj P-1347/01 od 30. septembra 2004. godine apelantici vratio tužbu da je uredi u skladu sa odredbama novog Zakona o parničnom postupku, koji je u međuvremenu stupio na snagu. Apelantica je to rješenje primila 1. oktobra 2004. godine.
  • 9.
    Uređenu tužbu apelantica je podnijela 4. oktobra 2004. godine, nakon čega je Osnovni sud 27. oktobra 2004. godine tuženoj pokušao da dostavi tužbu na odgovor, ali dostavljanje nije uspjelo jer tužena se više nije nalazila na toj adresi.
  • 10.
    Rješenjem broj P-1347/01 od 4. novembra 2005. godine Osnovni sud je vratio apelantici tužbu radi ispravke u pogledu adrese tužene, jer je utvrđeno da se tužena više ne nalazi na adresi koja je bila navedena u tužbi. Rok za ispravku tužbe je bio 8 dana, a apelantica je tražila da se produži rok kako bi pribavila novu adresu s obzirom na to da se tužena u međuvremenu preselila. Apelantica je 8. decembra 2005. godine dostavila Osnovnom sudu adresu tužene, a zatim je u februaru 2006. godine ponovo urgirala kod suda da uzme predmet u rad i zakaže raspravu.
  • 11.
    Apelantica je 3. aprila 2006. godine urgirala kod Osnovnog suda da zakaže raspravu povodom njene tužbe. Osnovni sud je u toku aprila 2006. godine nekoliko puta pokušao da dostavi obavijest tuženoj tako što joj je ostavljao pismenu obavijest, nakon čega je na kraju mjeseca još jednom pokušao da joj dostavi obavijest lično. Nakon toga, postupajuća sutkinja je dala dnevnu naredbu za dostavljanje u kojoj je navela da dostavljaču treba skrenuti pažnju na način dostavljanja prema odredbama Zakona o parničnom postupku. Ponovno dostavljanje obavijesti je izvršeno 23. juna 2006. godine, ali ovog puta je poslana na pogrešnu adresu. U toku septembra 2006. godine ponovo se nekoliko puta pokušala da dostavi obavijest, ali bezuspješno. Iako je tuženoj nekoliko puta ostavljana pismena obavijest, dostavljanje do danas nije izvršeno.
  • 12.
    Apelantica je ponovo 24. septembra 2007. godine i 15. januara 2008. godine urgirala kod suda da zakaže raspravu povodom njene tužbe.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 13.
    Apelantica je navela da je nepostupanjem Osnovnog suda povodom njene tužbe u periodu od pet godina povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, apelantica je navela da je povrijeđeno i njeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, jer joj nije na raspolaganju nikakav pravni lijek kako bi se "borila protiv takvog ponašanja suda". Apelantica je zatražila naknadu štete zbog nerazumno dugog trajanja predmetnog parničnog postupka.

b) Odgovor na apelaciju

  • 14.
    Osnovni sud je iznio hronološki pregled radnji koje su se desile nakon što je apelantica podnijela tužbu tom sudu, konkretno, slanje tužbe na uređenje i pokušaji da se dostavi tužba na odgovor tuženoj. U vezi sa dostavljanjem tužbe na odgovor, na kraju je navedeno da je posljednja dnevna naredba za dostavljanje data 1. augusta 2006. godine a da prema njoj nije postupljeno zbog korištenja godišnjih odmora i bolovanja saradnice postupajuće sutkinje. Osnovni sud je naveo da se iz sadržaja njihovog odgovora može zaključiti da se postupalo u skladu sa Zakonom o parničnom postupku, ali da sud nije uspio prvobitnu tužbu i uređenu tužbu dostaviti tuženoj na odgovor, što će, svakako, i dalje pokušavati s obzirom na to da se radi o tužbi iz 2001. godine. Prema mišljenju suda, nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje i pravo na djelotvoran pravni lijek, te je predloženo da se apelacija odbije kao neosnovana, jer sud duže vrijeme pokušava da započne parnicu povodom apelanticine tužbe.

V. Relevantni propisi

  • 15.
    Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94)

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

  • 16.
    Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03 i 85/03)

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 69.

Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.

Član 184. stav 1.

Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave.

Član 345. st. 1. i 2.

  • 1)
    Ovlašteno pravno lice registrirano za obavljanje poslova dostavljanja i ovlašteno službeno lice suda dostavljanje fizičkim licima, u pravilu, obavljaju predajom pismena licu kojem se dostavljanje ima obaviti.
  • 2)
    Ako se lice kojem se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu, dostavljanje se obavlja predajom pismena nekome od njegovih odraslih članova domaćinstva koji je dužan da primi pismeno, a ako se oni ne zateknu u stanu, pismeno će se predati kućepazitelju ili susjedu ako oni na to pristanu.

Član 346.

  • 1)
    Ako se pismeno ne može dostaviti na način predviđen članom 345. ovog zakona, a dostavljač ustanovi da lice kojem se pismeno ima dostaviti stanuje na adresi na kojoj se dostavljanje pokušava da obavi, ostavit će se u stanu ili u prostorijama gdje to lice radi, ili pribiti na vrata stana ili prostorije, pismenu obavijest da će pismeno biti dostavljeno u sudu i da ga to lice tamo može preuzeti u roku od 15 dana od dana pokušaja da se dostavi. U pismenoj obavijesti navodi se predmet spora, vrsta pismena koje se ima dostaviti, datum i sat kada je obavijest ostavljena, te naziv i adresa suda gdje se pismeno može preuzeti.
  • 2)
    Tokom istog dana ili sljedećeg radnog dana nakon pokušaja dostavljanja iz stava 1. ovog člana, pismena obavijest sa podacima navedenim u tom stavu poslat će se licu kojem se dostava ima obaviti i putem pošte običnom pismonosnom pošiljkom.
  • 3)
    Dostavljanje će se smatrati obavljenim na dan kada lice kojem se pismeno ima dostaviti preuzme pismeno u sudu, a ako pismeno ne bude preuzeto, protekom roka iz stava 1. ovog člana.

Član 347. st. 1. i 2.

  • 1)
    Ako se dostavlja tužba, a tuženi kojem se tužba ima dostaviti ne zatekne se tamo gdje se dostavljanje ima obaviti, dostavljač će se obavijestiti kada bi i na kojem mjestu mogao tuženog zateći, te će mu kod jednog od lica navedenih u članu 345. st. 2. i 3. ovog zakona ostaviti, ili ako to nije moguće, na vrata stana ili prostorije gdje se dostavljanje obavlja pribiti pismenu obavijest da radi primanja tužbe bude određeni dan i sat u svom stanu, odnosno na svom radnom mjestu.
  • 2)
    Ako dostavljač i nakon što je postupio na način predviđen u stavu 1. ovog člana u vrijeme određeno u obavijesti ne zatekne tuženog kojem se tužb? ima dostaviti, dostavljanje će se obaviti prema odredbama čl. 345. i 346. ovog zakona.

VI. Dopustivost

  • 17.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 18.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 19.
    Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da parnični postupak povodom njene tužbe nerazumno dugo traje, odnosno da u njenom slučaju nije donesena odluka u "razumnom roku" u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 20.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 21.
    Apelantica je navela da je, zbog nerazumno dugog trajanja postupka povodom njene tužbe, povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a) Pravo na pravično suđenje

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom Š...Ć.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku Š...Ć.

a.a) Relevantni principi

  • 22.
    Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 23.
    Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
  • 24.
    Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).

a.b) Period koji se uzima u obzir

  • 25.
    Apelantica je postupak pred Osnovnim sudom pokrenula u junu 2001. godine, što znači da je postupak do podnošenja apelacije Ustavnom sudu trajao pet godina i dva mjeseca, a još uvijek nije okončan.

a.c) Analiza razumnosti trajanja postupka

  • 26.
    U konkretnom slučaju radi se o postupku radi naknade nematerijalne štete. S obzirom na to da Osnovni sud nije započeo postupak povodom apelanticine tužbe, jer u periodu od pet godina nije dostavljena tužba na odgovor, ne može se izvesti zaključak o složenosti postupka. Stoga će Ustavni sud analizu razumnosti trajanja postupka ograničiti na analizu kriterija ponašanja strana u postupku.
  • 27.
    Nakon podnošenja tužbe Osnovni sud u periodu od naredne tri godine nije preduzeo nikakvu radnju iako je bio dužan odmah dostaviti tužbu na odgovor i dalje postupati povodom tužbe. Apelantica nema nikakvu odgovornost za to nepostupanje Osnovnog suda i stoga se ovo odugovlačenje postupka u potpunosti može pripisati Osnovnom sudu. Nakon proteka perioda od tri godine, u skladu sa odredbama novog Zakona o parničnom postupku, apelantica je morala urediti tužbu, što je ona i učinila 4. oktobra 2004. godine, poslije čega je Osnovni sud pokušao da izvrši dostavljanje, ali dostavljanje nije uspjelo jer je tužena promijenila adresu. Osnovni sud je tek u novembru 2005. godine, dakle, godinu dana nakon što je apelantica dostavila uređenu tužbu, od apelantice tražio da tužbu ispravi i dopuni u pogledu adrese tužene. Adresa tužene je dostavljena 9. novembra 2005. godine i od tada Osnovni sud nije uspio da dostavi tužbu na odgovor sve do marta 2008. godine, kada je Ustavni sud izvršio uvid u predmetni spis. Iako novi Zakon o parničnom postupku propisuje rok od 30 dana za dostavljanje tužbe na odgovor, Osnovni sud je ovaj rok višestruko prekršio i na taj način, bez razumnog opravdanja, dodatno odužio ionako nerazumno dug postupak. Za ovakvo nepostupanje Osnovnog suda povodom apelanticine tužbe nema opravdanja imajući u vidu da Zakon o parničnom postupku propisuje na koji način se vrši dostavljanje u slučaju da lice kojem se treba dostaviti tužba nije zatečeno na mjestu dostavljanja, a također je propisano i kada se smatra da je dostavljanje izvršeno (čl. 345, 346. i 347. Zakona o parničnom postupku). Svojim ponašanjem apelantica nije doprinijela odugovlačenju postupka s obzirom na to da je sve procesne radnje koje je bila dužna da obavi izvršila u razumnom roku, a također je nekoliko puta urgirala Osnovnom sudu da zakaže raspravu povodom njene tužbe.
  • 28.
    Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u stavu 22. ove Odluke, odnosno ukupnu dužinu postupka od 5 godina i dva mjeseca za koje Osnovni sud nije dostavio tuženoj tužbu na odgovor, kao i apelanticino ponašanje, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a.d) Pitanje naknade nematerijalne štete

  • 29.
    Apelantica je zatražila da joj se naknadi nematerijalna šteta zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
  • 30.
    Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je postupak povodom apelanticine tužbe trajao, do donošenja odluke Ustavnog suda, nepunih 7 godina, apelantici se određuje naknada u visini od 1.050 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove Odluke.

VIII. Zaključak

  • 31.
    Parnični postupak povodom apelanticine tužbe, u kojem Osnovni sud ni u periodu od 5 godina i dva mjeseca nije dostavio tužbu na odgovor tuženoj, a da apelantica nije svojim ponašanjem doprinijela dužini postupka, trajao je nerazumno dugo, čime je povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 32.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
  • 33.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.