Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 18. decembra 2008. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 17/09>
OBRAZLOŽENJE

Seada Palavrić, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Krstan Simić, sudija

Usvaja se apelacija Gorenje "Commerca" d.o.o. Sarajevo.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da Gorenje "Commercu" d.o.o. Sarajevo, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 900,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Gorenje "Commerce" d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Blažuju, kojeg zastupa Edina Demirović, dipl. pravnica, podnio je 29. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji je okončan Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj PŽ-59/04 od 15. novembra 2006. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda zatraženo je 30. januara 2007. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 23. februara 2007. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 10. decembra 2008. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
  • 6.
    Apelant je kao povjerilac Osnovnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) 9. juna 2003. godine podnio prijedlog za dozvolu izvršenja na osnovu vjerodostojne isprave radi naplate novčanog potraživanja protiv "B-Sistema" d.o.o. (u daljnjem tekstu: izvršenik).
  • 7.
    Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj IP-799/03 od 2. jula 2003. godine odredio predloženo izvršenje radi naplate novčanog potraživanja sa kamatom i troškovima izvršenja.
  • 8.
    Odlučujući o prigovoru koji je protiv navedenog rješenja o izvršenju izjavio izvršenik 10. jula 2003. godine, Osnovni sud je Rješenjem broj IP-799/03 od 21. jula 2003. godine stavio van snage Rješenje tog suda broj IP-799/03 od 2. jula 2003. godine, doneseno u smislu člana 21. Zakona o izvršnom postupku, a na osnovu vjerodostojne isprave, te ukinuo sve provedene radnje u dijelu kojim je određeno izvršenje. Navedenim rješenjem sud je, također, odlučio da će se postupak po prijedlogu za izvršenje nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
  • 9.
    Apelant je 4. septembra 2003. godine dostavio odgovor na prigovor izvršenika sa zahtjevom da se postupak po prigovoru provede pred nadležnim sudom u Sarajevu prema ugovorenoj mjesnoj nadležnosti suda. Apelant je, također, predložio da se, ukoliko Osnovni sud ne dostavi spis na odlučivanje nadležnom sudu u Sarajevu, podnesak smatra žalbom Okružnom sudu s prijedlogom da se žalba usvoji i Rješenje Osnovnog suda broj IP-799/03 od 21. jula 2003. godine preinači ili da se predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
  • 10.
    Osnovni sud je cio spis dostavio Okružnom sudu 4. marta 2004. godine, kao nadležnom sudu za rješavanje o apelantovoj žalbi.
  • 11.
    Apelant je podneskom od 21. februara 2006. godine urgirao da se predmet uzme u rad.
  • 12.
    Okružni sud je dopisom broj 011-0-Su-06-000 353 od 13. marta 2006. godine obavijestio apelanta da se predmeti rješavaju isključivo prema starosti inicijalnog akta i da se predviđa da će se predmet riješiti do kraja aprila 2006. godine.
  • 13.
    Apelant je ponovo podneskom od 17. maja 2006. godine urgirao da se predmet uzme u rad.
  • 14.
    Ustavni sud Bosne i Hercegovine, po zatraženom odgovoru od Okružnog suda, 23. februara 2007. godine, obaviješten je da je predmetni postupak okončan donošenjem Rješenja broj PŽ-59/04 od 15. novembra 2006. godine, dakle, neposredno prije izjavljene apelacije. Rješenjem broj PŽ-59/04 od 15. novembra 2006. godine Okružni sud je apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio Rješenje Osnovnog suda broj IP-799/03 od 21. jula 2003. godine. U obrazloženju ove odluke Okružni sud je naveo da je članom 55. Zakona o izvršnom postupku, koji se primjenjivao na dan donošenja osporenog rješenja, predviđena situacija da će rješenje o izvršenju doneseno na osnovu vjerodostojne isprave, u slučaju kada izvršenik protiv tog rješenja uloži prigovor, sud staviti van snage i ukinuti provedene radnje a pod uvjetom da je tražilac izvršenja u prijedlogu za izvršenje, koje se podnosi na osnovu vjerodostojne isprave, tražio da se u slučaju ulaganja prigovora prijedlog smatra tužbom. Takav prijedlog, istakao je sud, ima se smatrati tužbom, te se po njemu nastavlja redovan postupak. Sud je, također, naveo da apelant neosnovano traži da o prigovoru izjavljenom na rješenje o izvršenju odlučuje sud u Sarajevu, jer je nadležnost tog suda ugovorena za redovan postupak, a o prigovoru izjavljenom na rješenje o izvršenju odlučuje izvršni sud, tj. sud koji je odlučio o prijedlogu za izvršenje.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 15.
    Apelant je naveo da mu je nedonošenjem odluke Okružnog suda o žalbi u izvršnom postupku povodom njegovog prijedloga za izvršenje povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant je istakao da postupak pred Okružnim sudom traje nepravično dugo iako je u više navrata ulagao zamolnice da se spor riješi u razumnom roku. Apelant je predložio da Ustavni sud donese odluku kojom će usvojiti apelaciju i narediti Okružnom sudu da bez odgađanja uzme predmet u rad i da obaveže Republiku Srpsku na naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

  • 16.
    U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naglasio da je ovaj predmet uzet u rad prema starosti inicijalnog akta a prema programu rada u sudu. Sud je istakao da je formirano i privredno odjeljenje da bi se postigla ažurnost i dostignut je trend približne ažurnosti i mogućnosti da se predmeti hitne prirode odmah uzmu u rad. Osim navedenog, sud je istakao da treba imati u vidu činjenicu da je sam apelant, ulažući žalbu na Rješenje Osnovnog suda broj IP-799/03 od 21. jula 2003. godine, prouzrokovao žalbeni postupak zbog toga što je zahtijevao da o prigovoru izjavljenom na rješenje kojim je odobreno izvršenje odlučuje sud u Sarajevu. Inače, sam apelant je postupak izvršenja pokrenuo kod Osnovnog suda u Banjoj Luci, te nije bilo moguće da o prigovoru odlučuje sud u Sarajevu, jer tek po pravosnažnosti naznačenog rješenja prvostepeni sud bi odmah dostavio spis u nadležnost redovnom sudu, i to onom koji je ugovoren Ugovorom o poslovnoj saradnji stranaka.

V. Relevantni propisi

  • 17.
    Zakon o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03 i 64/05)

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

  • 18.
    Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03 i 85/03)

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217. st. 3. i 4.

Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

VI. Dopustivost

  • 19.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 20.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 21.
    Apelant se Ustavnom sudu obratio zbog činjenice da postupak povodom njegove žalbe pred Okružnim sudom nerazumno dugo traje, odnosno da u njegovom slučaju nije donesena odluka u "razumnom roku" u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema tome, u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija bila je dopustiva i u vrijeme njenog podnošenja iako je u međuvremenu doneseno rješenje u izvršnom postupku. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 22.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 23.
    Apelant je naveo da je, zbog nerazumno dugog trajanja žalbenog postupka pred Okružnim sudom u postupku izvršenja radi naplate novčanog potraživanja, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 24.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š�Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
    • 25.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
    • 1.
      Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š�Ć

a.a) Relevantni principi

  • 26.
    Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 27.
    Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
  • 28.
    Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
  • 29.
    Konačno, Evropski sud je ukazao da država ima obavezu da organizira sistem izvršenja presuda koji je djelotvoran kako na nivou prava, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez neopravdanog odugovlačenja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda Fuklev protiv Ukrajine od 7. juna 2005. godine broj 71186/01, stav 84). Sud je, također, istakao da se sa izvršnim postupkom, zbog same njegove naravi, treba postupati ekspeditivno (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda Comingersoll S.A. protiv Portugala ŠGCĆ broj 35382/97, stav 23, ECHR 2000-IV).

a.b) Period koji se uzima u obzir

  • 30.
    U konkretnom slučaju, apelant je podnio apelaciju 29. decembra 2006. godine zbog toga što Okružni sud nije donio odluku povodom žalbe koju je ovaj sud primio 4. marta 2004. godine. Okružni sud je traženu odluku donio neposredno prije podnošenja apelacije 15. novembra 2006. godine, što znači da je postupak povodom žalbe trajao dvije godine i osam mjeseci.

a.c) Analiza razumnosti trajanja postupka

  • 31.
    U konkretnom slučaju radi se o apelantovoj žalbi izjavljenoj u izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi naplate novčanog potraživanja. Prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, ovaj postupak je hitne prirode i stoga zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja.
  • 32.
    Ustavni sud zapaža da je Okružnom sudu trebalo dvije godine i osam mjeseci da odluči o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja donesenog u izvršnom postupku, koji je apelant pokrenuo kao tražilac izvršenja radi naplate novčanog potraživanja protiv izvršenika. Ustavni sud ne može prihvatiti kao valjane argumente koje je naveo Okružni sud u svom odgovoru na apelaciju, a apelant ni na koji način nije utjecao na trajanje žalbenog postupka, već je u dva navrata podnescima urgirao da se predmet uzme u rad. Ustavni sud je svjestan činjenice da, generalno gledajući, sudovi u Bosni i Hercegovini, pa i Okružni sud u Banjoj Luci, imaju veliki broj neriješenih predmeta. Međutim, Ustavni sud podsjeća da Evropska konvencija čini sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine, što je propisano članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, pa je, dosljedno tome, država obavezna da svim licima pod svojom jurisdikcijom osigura prava i slobode utvrđene u Evropskoj konvenciji, te da svoj pravni sistem organizira tako da osigura usklađenost sa zahtjevima iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev za suđenje u razumnom roku. U ovom kontekstu Ustavni sud ukazuje na stav Evropskog suda u slučaju Mahmutović protiv Hrvatske (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda od 15. februara 2007. godine, aplikacija broj 9505/03). U njemu je, također, utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku, gdje je, između ostalog, navedeno: "..međutim, tvrdnje Vlade koje se odnose na složenost predmeta i na ponašanje podnosilaca zahtjeva ne mogu dovoljno objasniti takvo bitno odugovlačenje, koje je bilo, prema mišljenju Suda, uzrokovano uglavnom time što domaći sudovi nisu djelotvorno kontrolirali izvršni postupak."
  • 33.
    Ustavni sud smatra da, s obzirom na hitnost izvršnog postupka, relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku, relevantne principe navedene u tački 29. i prethodno elaborirane stavove odluke, nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja, niti objašnjenja zbog čega Okružni sud nije u periodu od dvije godine i osam mjeseci okončao postupak povodom apelantove žalbe.
  • 34.
    Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju nedonošenjem odluke u navedenom vremenskom periodu došlo do povrede prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Budući da je žalbeni postupak okončan, Ustavni sud smatra da nije potrebno nalagati da se preduzmu bilo kakve konkretne mjere u ovom slučaju osim u odnosu na apelantov zahtjev za naknadu nematerijalne štete.

Ostali navodi

  • 35.
    U okviru zaključka u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da nije neophodno posebno razmatrati navodne povrede prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

  • 36.
    Apelant je zatražio da mu se naknadi nematerijalna šteta zbog dužine trajanja postupka povodom žalbe pred Okružnim sudom. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
  • 37.
    Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je postupak povodom apelantove žalbe trajao dvije godine i osam mjeseci, apelantu se određuje naknada u visini od 900,00 KM. Ustavni sud je uzeo u obzir činjenicu da se radilo o izvršnom postupku koji je hitne prirode. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

  • 38.
    Postupak povodom žalbe koju je apelant izjavio u izvršnom postupku pred Okružnim sudom i koji je trajao dvije godine i osam mjeseci, a apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka, trajao je nerazumno dugo, čime su povrijeđeni član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 39.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 40.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić, s. r.