USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 17. novembra 2008. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 20/09
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1857/06, rješavajući apelaciju Ekrema Sipovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05 i 64/08), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Krstan Simić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Ekrema Sipovića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-910/04 od 21. marta 2006. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Ekrem Sipović iz Goražda (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Esad Muminović, advokat iz Goražda, podnio je 26. juna 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-910/04 od 21. marta 2006. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Investicijske banke Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: Investicijska banka) zatraženo je 15. augusta 2006. godine, a od Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda u Goraždu ( u daljnjem tekstu: Općinski sud) 9. septembra 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 7. jula 2006. godine, Investicijska banka 30. augusta 2006. godine, Kantonalni sud 15. septembra 2008. godine, a Općinski sud 16. septembra 2008. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 18. septembra 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Republika Bosna i Hercegovine je 25. aprila 1996. godine potpisala Finansijski sporazum sa Međunarodnim fondom za razvoj poljoprivrede (IFAD) i, na osnovu tog sporazuma, Sporazum o potfinansiranju sa Vladom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) 14. juna 1996. godine. Tim sporazumom Republika Bosna i Hercegovina se obavezuje da će, pod uvjetima i pogodbama izloženim u tom sporazumu, dati u zajam Federaciji iznos u različitim valutama koji odgovara iznosu od 20,000.000 USD za izvođenje Projekta hitne rekonstrukcije farmi ( u daljnjem tekstu: Projekt). Prema Sekciji 4.05 navedenog sporazuma, ugovori čiji je predmet poljoprivredna mehanizacija, stočna proizvodnja i veterinarske usluge, a koje uvozi Federacija ili bilo koja od njenih agencija, sa privatnim ugovaračima obavezno su, između ostalog, morali sadržavati sumu glavnice sa kamatnom stopom do 8% koja će biti plaćana na period ne duži od deset godina od dana zaključenja ugovora uz greis-period od dvije godine. Predviđeno je da će, nakon povrata sredstava po pojedinačnim ugovorima, Federacija zajedno sa Bosnom i Hercegovinom odlučiti o daljnjem rasporedu tako prikupljenih sredstava.
- 7.Osim toga, Republika Bosna i Hercegovina je 24. decembra 1996. godine zaključila Sporazum o kreditu (Program rekonstrukcije u Bosni i Hercegovini) sa Saudijskim fondom za razvoj, te 28. decembra 1997. godine potpisala i amandman na taj sporazum. Na osnovu tog sporazuma Bosna i Hercegovina i Federacija su 25. decembra 1998. godine zaključile Sporazum o potfinansiranju (Program rekonstrukcije u Bosni i Hercegovini) kojim se Bosna i Hercegovina obavezuje da Federaciji, pod uvjetima i rokovima iz Sporazuma o kreditu sa Saudijskim fondom, posudi iznos od 112,500.000 saudijskih rijala po stopi od 2% godišnje sa rokom otplate od 25 godina, uključujući petogodišnji greis-period. Od navedenog iznosa 3,750.000 saudijskih rijala je bilo namijenjeno za podršku sektoru stočarstva koji predstavlja dio (4) Projekta. Cilj podrške sektoru stočarstva, prema odredbama ovog sporazuma, jeste pomaganje raseljenim seoskim domaćinstvima kao zamjena za njihove domove i uvoz i distribuciju simentalskih junica visoke steonosti za male farme sa područja Kantona Sarajevo.
- 8.Na osnovu navedenih sporazuma Vlada Federacije je sa korisnicima zaključila ugovore o kreditima kojima je plasirala sredstva u skladu sa odredbama Sporazuma, ovlašćujući UPI banku d.d. Sarajevo da naplati kreditna dugovanja. Između ostalog, Vlada Federacije, tačnije Ministarstvo, 14. decembra 1996. godine zaključila je Ugovor o kreditu broj 50/96 sa apelantom prema kome Vlada odobrava apelantu kredit u robnom obliku u iznosu od 27.256 KM sa rokom otplate od deset godina uz godišnju kamatnu stopu 2% i greis-period od dvije godine. U slučaju neplaćanja ugovorena zatezna kamata je 10% na ukupan iznos duga. Članom 4. Ugovora o kreditu apelant je obavezan da kredit sa pripadajućom kamatom, prema planu otplate koji je bio sastavni dio tog ugovora, otplaćuje na račun UPI banke d.d. Sarajevo. Članom 6. je predviđeno da će se ugovor smatrati raskinutim i ostatak duga odmah naplativim ako apelant zaostane sa plaćanjem rate do datuma određenog u članu 4. stav 3. Ugovora o kreditu, tačnije, do prvog dana u mjesecu prema sprecificiranom otplatnom planu.
- 9.Dalje, Investicijska banka i UPI banka d.d. Sarajevo, na osnovu Predugovora o preuzimanju Projekta, 21. decembra 1998. godine zaključile su Ugovor o komisionim poslovima čiji je predmet bilo prikupljanje novčanih sredstava od korisnika kredita kojima su plasirana sredstva iz dijela Projekta. Nakon toga, Vlada Federacije i Investicijska banka su 23. septembra 2002. godine zaključile Ugovor o komisionim poslovima čiji je predmet bio komisioni posao upravljanja Projektom u ime i za račun Vlade Federacije s ciljem naplate glavnice i kamata na kredite plasirane fizičkim licima.
- 10.Presudom Općinskog suda broj P-207/03 od 23. aprila 2004. godine odbijen je tužbeni zahtjev Investicijske banke kojim je traženo da se apelant obaveže da na ime duga koji ima prema Investicijskoj banci, kao krajnji korisnik kreditnih sredstava Projekta, plati iznos od 27.256 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Istovremeno, Investicijska banka je obavezana da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.210 KM u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude. U postupku pred Općinskim sudom je utvrđeno da je apelant 14. decembra 1996. godine, u svojstvu krajnjeg korisnika kredita, zaključio Ugovor o kreditu ( u daljnjem tekstu: Ugovor) sa Federalnim ministarstvom poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 50/06 na iznos od 27.256 KM. Rok otplate ovog kredita je 10 godina, godišnja kamatna stopa 2%, te greis-period dvije godine, koji je uključen u period od 10 godina, čija je namjena obnavljanje ratom oštećenih farmi. Osim toga, ugovorena je zatezna kamata od 10% na ukupan iznos duga. S obzirom na to da je ugovoreno korištenje kredita u robnom obliku, obaveza kreditora je bila predaja robe, i to: traktora, dvoobraznog pluga, roto freze, prikolice i rezervnih dijelova čija je fakturna vrijednost 27.256 KM, koliko iznosi i glavnica ugovora o kreditu. Apelant je 14. decembra 1996. godine preuzeo traktor sa priključcima, a kao dokaz da je preuzeo robu i da je Ministarstvo izvršilo ugovor bila je i otpremnica-izlaz robe za mašine. Općinski sud je, dalje, utvrdio da je članom 4. Ugovora predviđeno da je apelant dužan da UPI banci d.d. Sarajevo do prvog dana u mjesecu uplaćuje rate, a prema članu 6, ukoliko apelant ne izvrši plaćanje rata do ugovorenog roka, ugovor se smatra raskinutim i odmah je naplativ. U postupku je utvrđeno da apelant, zbog nesolventnosti, nije plaćao rate, te da, s obzirom na to da je kredit dospio na naplatu 30. aprila 1997. godine, apelant duguje ukupan iznos od 31.036,02 KM (glavnica 27.256 KM i ugovorena kamata 3.780 KM). Dalje je utvrđeno da je Ugovorom o komisionim poslovima broj 2796-5/98-12-21 od 21. decembra 1998. godine, koji su zaključile Investicijska banka i UPI banka d.d. Sarajevo, na osnovu Predugovora o preuzimanju Projekta kojim je Federacija ustupila Investicijskoj banci plasmane iz tog projekta u ukupnom iznosu iz 46.312.243,70 DM, ugovoreno da Investicijska banka prenosi na UPI banku d.d. Sarajevo isključivo pravo da obavlja komisione poslove iz ugovora. Ti poslovi se sastoje od prikupljanja novčanih sredstava od korisnika kredita kojima su plasirana sredstva iz dijela Projekta. Nakon toga, Zaključkom Vlade Federacije broj 529/01 od 5. novembra 2001. godine zadužena je Investicijska banka da preduzima sve mjere i akcije oko naplate kredita za hitne rekonstrukcije farmi, da Investicijska banka upravlja navedenim projektom u ime i za račun Vlade, o čemu će biti sačinjen poseban ugovor, nakon čega će sva naplaćena sredstva od ovih plasmana biti transferirana u korist budžeta Federacije. U toku postupka apelant je iznio prigovor o nedostatku aktivne legitimacije Investicijske banke, obrazlažući ga činjenicom da nije sklopio ugovor sa Investicijskom bankom, već sa Ministarstvom, te da zbog toga Investicijska banka ne može tražiti naplatu sredstava. Apelant je, dalje, naveo da je bio u pravnoj zabludi, jer je mislio da se radi o doniranim sredstvima, a ne o kreditu, da mu je bilo rečeno da će kredit moći vraćati koristeći sredstva sa jedinstvenog računa građana, te da mu je nerealno zaračunat iznos duga i kamata. Apelant je istakao da je na taj način Ministarstvo za sebe ugovorilo nesrazmjernu imovinsku korist, te da je došlo i do zastare potraživanja, jer su protekle tri godine od dana dospijeća kredita na naplatu. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da se, u konkretnom slučaju, radi o ustupanju ugovora o kreditu propisanom članom 145. Zakona o obligacijskim odnosima ( u daljnjem tekstu: ZOO) prema kojem svaka ugovorna strana može, ako na to pristane druga strana, ustupiti ugovor nekom trećem licu koje postaje nosilac prava i obaveza iz tog ugovora. Pošto je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu ustupljen UPI banci d.d. Sarajevo i Investicijskoj banci bez apelantove saglasnosti, prema zaključku Općinskog suda, takvo ponašanje je nezakonito, te Investicijskoj banci ne pripada aktivna legitimacija u ovom sporu, već isključivo Ministarstvu. Osim toga, Općinski sud je zaključio da je apelant bio u pravnoj zabludi u pogledu okolnosti u kojima je zaključen ugovor, jer je apelant smatrao da se radi o donaciji, odnosno kreditu koji će se moći otplaćivati sredstvima sa jedinstvenog računa građana (certifikati), pa je zato i potpisao ugovor. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je odbio tužbeni zahtjev Investicijske banke.
- 11.Na navedenu presudu Investicijska banka je podnijela žalbu Kantonalnom sudu, koji je Presudom broj GŽ-144/04 od 8. oktobra 2004. godine žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu. Svoju presudu Kantonalni sud je zasnovao na istim razlozima kao i Općinski sud prvostepenu presudu, ističući da Investicijska banka nije aktivno legitimirana da traži naplatu kredita od apelanta, već samo Federalno pravobranilaštvo kao zakonski zastupnik Ministarstva.
- 12.Na Presudu Kantonalnog suda broj GŽ-144/04 od 8. oktobra 2004. godine Investicijska banka je izjavila reviziju Vrhovnom sudu, koji je Presudom broj Rev-910/04 od 21. marta 2006. godine reviziju uvažio i navedenu presudu Kantonalnog suda preinačio tako da se žalba Investicijske banke uvažava i Presuda Općinskog suda broj P-207/03 od 23. aprila 2004. godine preinačava tako da se Ugovor koji su zaključili Ministarstvo i apelant smatra raskinutim. Svoju presudu Vrhovni sud je obrazložio tako što je naveo da je zaključak prvostepenog suda o nedostatku aktivne legitimacije Investicijske banke pogrešan i da proistječe iz pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, iz Ugovora o komisionu koji su zaključile Investicijska banka i UPI banka d.d. Sarajevo vidljivo ?? da je on zaključen na osnovu Predugovora o preuzimanju Projekta kojim je Federacija Bosne i Hercegovine plasmane iz navedenog projekta ustupila Investicijskoj banci, a koje je Investicijska banka putem UPI banke d.d. Sarajevo plasirala krajnjim korisnicima kredita među kojima je i apelant. Osim toga, pravni osnov nastupanja Investicijske banke, prema zaključku Vrhovnog suda, nalazi se u Zaključku Vlade od 5. novembra 2001. godine. Tim zaključkom je Vlada Federacije zadužila Investicijsku banku da preduzima sve mjere i akcije u vezi sa naplatom navedenih kredita, te je s tim ciljem zaključen Ugovor o komisionim poslovima između Federacije Bosne i Hercegovine, kao komitenta, i Investicijske banke, kao komisionara. Prema tom ugovoru je Investicijska banka ovlaštena da upravlja Projektom u ime i za račun Vlade Federacije s ciljem naplate glavnice i kamata kredita iz plasiranih sredstava. S tim u vezi, Vrhovni sud je zaključio da je Investicijska banka aktivno legitimirana u ovom sporu, jer je sve vrijeme i nastupala u skladu sa ovlaštenjima iz člana 771. ZOO, kojim je reguliran ugovor o komisionu, i člana 787. ZOO kojim je propisano da komitent može zahtijevati ispunjenje potraživanja iz posla koji je komisionar sklopio sa trećim i za njegov račun tek pošto mu ih komisionar ustupi. Ali, u pogledu odnosa komitenta sa komisionarom i njegovim vjerovnicima, ova potraživanja od svog nastanka smatraju se komitentovim, te je zbog toga bilo potrebno preinačiti prvostepenu i drugostepenu presudu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 13.U apelaciji apelant navodi da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer je Vrhovni sud dopustio da se kao stranka u postupku pojavi pravno lice koje nije aktivno legitimirano, jer aktivna legitimacija pripada samo Federalnom pravobranilaštvu. Iz takvog ponašanja Vrhovnog suda proizašlo je i kršenje prava na imovinu, jer je presudom apelant obavezan da aktivno nelegitimiranom licu vrati novčana sredstva iz donacije.
b) Odgovori na apelaciju
- 14.U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da u cijelosti ostaje pri razlozima datim u obrazloženju Presude broj Rev-910/04 od 21. marta 2006. godine, te da apelaciju treba odbiti.
- 15.U odgovoru na apelaciju Investicijska banka je navela da su apelantove tvrdnje neosnovane, jer je Vrhovni sud pravilno primijenio materijalno pravo. Osim toga, Investicijska banka ističe da su bez ikakvog osnova i proizvoljni apelantovi navodi da se radilo o doniranim, a ne kreditnim sredstvima. Zbog navedenog, Investicijska banka predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 16.U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da u potpunosti ostaje pri razlozima datim u presudi.
- 17.U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je njegova presuda zasnovana na dokazima i činjenicama koje je sud prihvatio i poklonio im vjeru i pažnju, te da je donesena u skladu sa važećim zakonskim propisima i u proceduri propisanoj zakonom.
V. Relevantni propisi
- 18.U Zakonu o obligacijskim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 57/89 i "Službeni list RBiH" br. 2/92 i 13/93) relevantne odredbe glase:
Član 771.
(2) Ugovorom o komisionu obavezuje se komisionar da za naknadu (proviziju) obavi u svoje ime i za račun komitenta jedan ili više poslova koje mu povjerava komitent.
Član 780.
(1) Komisionar je dužan položiti račun o obavljenom poslu bez nepotrebnog odgađanja.
(2) On je dužan predati komitentu sve što je primio po osnovu posla izvršenog za njegov račun.
(3) Komisionar je dužan prenijeti na komitenta potraživanja i ostala prava koja je stekao prema trećem sa kojim je obavio posao u svoje ime i za njegov račun.
Član 787.
(1) Komitent može zahtijevati ispunjenje potraživanja iz posla koji je komisionar zaključio sa trećim za njegov račun tek pošto mu ih komisionar ustupi.
(2) Ali, u pogledu odnosa komitenta sa komisionarom i njegovim povjeriocima, ova se potraživanja od svog nastanka smatraju kao komitentova potraživanja.
- 19.U Zakonu o bankama ("Službene novine FBiH" br. 39/98, 32/00, 41/02, 58/02 i 19/03) relevantne odredbe glase:
Član 2.
Niko ne može u svoje ime i za svoj račun primati ili omogućiti primanje depozita u novcu, niti davati kredite na području Federacije, ako nema dozvolu Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine Š...Ć u skladu sa ovim zakonom. Š...Ć
- 20.U Odluci o osnivanju i poslovanju Investicijske banke Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 24/97) relevantne odredbe glase:
I
Ovom odlukom osniva se Investicijska banka Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Banka) radi obavljanja bankarskih poslova u zemlji i sa inozemstvom.
II
Osnivač Banke je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Osnivač).
V
Osnovni predmet poslovanja Banke je obavljanje bankarskih poslova po osnovu investicija, razvojnih programa i projekata u Federaciji Bosne i Hercegovine i projekata obnove i rekonstrukcije, investiranih od inozemnih donatora. Banka može obavljati i sve depozitne, kreditne i druge bankarske poslove u zemlji i s inozemstvom u skladu sa Zakonom o bankama i aktima Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine.
VI. Dopustivost
- 21.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 22.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 23.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-910/04 od 21. marta 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 18. maja 2006. godine, a apelacija je podnesena 26. juna 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 24.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 25.Apelant osporava navedenu presudu, tvrdeći da su tom presudom povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 26.Umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke, u pogledu apelantovih navoda vezanih za povredu prava na pravično suđenje, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge date u Odluci u predmetu broj AP 2363/06 od 8. jula 2006. godine objavljenoj u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 87/06 koja je donesena povodom istih pravnih pitanja.
- 27.Razlozi navedeni u spomenutoj odluci u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da nisu povrijeđena apelantova ustavna prava navedena u ovoj odluci.
- 28.Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nisu povrijeđeni član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.
b) Ostali navodi
- 29.U skladu sa zaključkom o navodnim povredama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodne povrede iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju se na navodima o kršenju prava na pravično suđenje, a Ustavni sud ih je već razmotrio i utvrdio da ne postoji povreda apelantovih prava.
VIII. Zaključak
- 30.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelant žali na pogrešnu primjenu materijalnog prava u revizijskom postupku, a Ustavni sud nije utvrdio da je sud proizvoljno primijenio pozitivnopravne propise, kao ni da postoje drugi elementi koji bi ukazivali na to da je postupak bio nepravičan ili da je vođen na apelantovu štetu.
- 31.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 32.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić, s. r.