Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 15. januara 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 28/09>
OBRAZLOŽENJE

Seada Palavrić, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Krstan Simić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija Vlatka Tojagića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Kž-06-000466 od 12. oktobra 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-K-06-000027 od 7. jula 2006. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Vlatko Tojagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sremske Mitrovice, kojeg zastupa advokat Josip Gostić, podnio je 28. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Kž-06-000466 od 12. oktobra 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-K-06-000027 od 7. jula 2006. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Kantonalnog tužilaštva Kantona Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo), zatraženo je 22. januara 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Odgovor na apelaciju Vrhovni sud je dostavio 29. januara 2007. godine, Kantonalni sud 5. februara, a Kantonalno tužilaštvo 1. februara 2007. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 26. decembra 2008. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Presudom Kantonalnog suda broj 003-0-K-06-000027, od 7. jula 2006. godine apelant i M.V. su proglašeni krivim što su 7. aprila 2006. godine, oko 20:30 sati u Donjim Hrgovima, po prethodnom dogovoru, s ciljem da oduzmu novac i sebi pribave imovinsku korist na način pobliže opisan u dispozitivu optužnice, došli u dvorište A.P. od kojeg su prvo pokušali da uzmu novac, te ispalili hitac u njegovog brata T.P., čime su kao suizvršioci upotrebom sile i oružja pokušali oduzeti tuđu pokretnu imovinu da bi sebi pribavili protupravnu imovinsku korist, čime je apelant počinio krivično djelo razbojništva iz člana 289. Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZ), u vezi sa čl. 28. i 31. KZ, a M.V. krivično djelo razbojništva u sticaju sa krivičnim djelom nanošenja teških tjelesnih povreda, pa je sud apelanta osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, a M.V. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i 10 mjeseci.
  • 7.
    U obrazloženju presude sud je naveo da je u toku postupka utvrđeno da su optuženi kritične prilike došli u dvorište A.P. dok je on parkirao auto, prišli vozilu sa maskama na glavi i rukavicama, apelant sa lijeve a M.V. sa desne strane, sa pištoljem u ruci koji je uperio u A.P. i naredio mu da izađe iz auta. Apelant je otvorio vrata vozila i uhvatio A.P. za jaknu, a onda je došao i M.V. nakon čega su ga uhvatili za noge, izvukli ga iz vozila i oborili na zemlju, pa ga je M.V. udario kundakom pištolja u glavu dva puta tražeći od njega pare i, pošto ih nije dobio, udario ga koljenom u predio zuba, zatim pesnicom u potiljak glave, dok ga je apelant udarao nogama u leđa, nakon čega je A.P. zvao u pomoć. Njegov brat T.P. dotrčao je iz kuće, a M.V. je rekao apelantu: "Deri mu prsluk brzo!" pa je apelant uhvatio A.P. za prsluk i vukao ga. T.P. je skočio na M.V. i udario ga u predio glave, a zatim se okrenuo prema apelantu i udario ga u predio glave, usljed čega je apelant pao na zemlju, nakon čega se podigao i rekao M.V.: "Šta čekaš pucaj!" M.V. je, iako svjestan da drugome može nanijeti teške tjelesne posljedice, na to pristao i ispalio hitac u pravcu nogu T.P. kojom prilikom mu je nanio teške tjelesne ozljede opasne po život, u vidu prostrijela lijeve natkoljenice, sa oštećenjem mišića, kao i zida površne butne arterije, nakon čega su pobjegli iz dvorišta u pravcu šume.
  • 8.
    Sud je u toku postupka proveo dokaze optužbe i odbrane, saslušao oštećene kao svjedoke, saslušao D.P. i V.B., proveo vještačenje vještaka balističara, vještaka medicinske struke, vještaka biologa, vještaka za mikro tragove, te vještaka za hemijska ispitivanja, pročitao njihov nalaz i mišljenje, izvršio uvid u zapisnik MUP-a, fotodokumentaciju i skicu lica mjesta, kao i zapisnik o prepoznavanju osoba sa fotodokumentacijom, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta MUP-a, zapisnik o dobrovoljnoj predaji predmeta, službene zabilješke kriminalističke službe i drugo. Sud je iz izjava oštećenih i izjave D.P. zaključio da su apelant i M.V. počinili krivično djelo na način opisan u optužnici. Oštećeni A.P. je prepoznao počinitelje kao osobe koje su dan ranije prošle pored njegove kuće na udaljenosti od oko dva metra, a ista lica je vidio na pijaci 7. jula 2006. godine u prijepodnevnim satima. Sud je utvrdio da su optuženi počinili krivično djelo i na osnovu vještačenja povreda na njihovom licu koje su imali prilikom lišenja slobode, a koje su konstatovane u nalazu Doma zdravlja, kao i u nalazu vještaka za sudsku medicinu. Iako je apelantova odbrana smatrala da se na osnovu izjava svjedoka-oštećenih ne može van svake sumnje utvrditi da je apelant počinio krivično djelo, sud je naveo da izjave svjedoka imaju nedostatke (kao npr. visina počinitelja krivičnog djela), ali koji nisu u suprotnosti sa drugim izvedenim dokazima, pogotovo nalazom vještaka za mikro tragove i nalaza vještaka balističara.
  • 9.
    Također, na osnovu nalaza vještaka biologa nađeni su ostaci blata na trenerici koja je pripadala apelantu, dok je vještak za mehaničke i mikro tragove u svom nalazu naveo da je analizom apelantove obuće utvrđeno postojanje zajedničkih općih karakteristika koje se ogledaju u veličini, đonu, obliku, izgledu i rasporedu šara. Sud je odbio kao neosnovan apelantov prigovor da su njegove patike dostavljene na vještačenje nakon provođenja istrage i potvrđivanja optužnice. Sud je utvrdio da su apelantove patike i nalaz vještaka uloženi u spis na glavnom pretresu, kao dokaz optužbe u skladu sa članom 285. ZKP-a. Sud je nadalje naveo da ne može da prihvati stav odbrane da su optuženi kritične večeri bili u društvu svjedoka V.B., jer navedeni svjedok nije u cijelosti potvrdio navod odbrane da su baš u vrijeme izvršenja krivičnog djela bili sa njim. Uzevši u obzir sve navedene dokaze, sud je zaključio da su optuženi počinili krivično djelo i utvrdio im kaznu.
  • 10.
    Protiv prvostepene presude žalbu su izjavili optuženi i tužilac. Vrhovni sud je donio Presudu broj 070-0-Kž-06-000466 od 12. oktobra 2006. godine kojom se žalbe odbijaju kao neosnovane i presuda Kantonalnog suda potvrđuje. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da se suština navoda odnosi na način prikupljanja dokaza, način oduzimanja predmeta (apelantove patike), na medicinsku dokumentaciju pribavljenu van naredbe suda, te na način na koji su oštećeni identificirali optužene koji su za vrijeme izvršenja krivičnog djela bili maskirani. Vrhovni sud je zaključio da medicinski pregled optuženih jeste izvršen u skladu sa naredbom, jer iz same naredbe proizlazi da se radi o naredbi za tjelesni pregled i druge radnje. Dalje, na osnovu medicinske dokumentacije Doma zdravlja vještak je objektivizirao povrede na optuženima koje su imali kada su lišeni slobode. Što se tiče navoda odbrane da prvostepeni sud nije otklonio nedoumice i nejasnoće u vezi sa prepoznavanjem optuženih, Vrhovni sud je istakao da je Kantonalni sud u skladu sa članom 16. ZKP-a, poštujući pravilo slobodne ocjene dokaza, opisao proces pojedinačne ocjene dokaza, pa tako i izjavu svjedoka A.P. i radnju prepoznavanja koju je izvršio A.P. i doveo ih u vezu sa drugim provedenim dokazima, a potom izveo zaključak. Vrhovni sud je naveo da su dokazi odbrane i optužbe cijenjeni na propisan način i takvom ocjenom prvostepeni sud je otklonio proturječnosti između ovih dokaza. Vrhovni sud je naveo da su iskazi oštećenih u najvećem dijelu potvrđeni ostalim provedenim dokazima, pogotovo provedenim vještačenjima. Također, Vrhovni sud je naveo da su neosnovani prigovori žalbe da izuzete patike nisu apelantove, jer upravo iz same naredbe, kao i iz činjenica utvrđenih ostalim dokazima, proizlazi suprotno. Prigovor odbrane da sud nije dao jasne razloge zašto nije vjerovao svjedoku odbrane V.B., Vrhovni sud nije prihvatio zbog okolnosti koje su utvrđene i toku postupka, kao i zbog neodređenosti svjedoka. Zbog svega navedenog Vrhovni sud je potvrdio prvostepenu presudu i odbio žalbe.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 11.
    Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3.c. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se žali da je u toku postupka došlo do niza povreda iz ZKP-a koje su dovele do donošenja osuđujuće presude. U tom pravcu apelant posebno ističe da su dokazi prikupljeni na način koji je suprotan ZKP-u, te se žali da sud nije imao dovoljno osnova, van svake sumnje, da utvrdi da je on počinio krivično djelo. Apelant se žali da su svjedoci optužbe davali različite izjave opisujući počinioce, da patike koje su oduzete od apelanta nisu predate sudu na čuvanje i da je vještačenje provedeno na patikama koje po opisu ne odgovaraju patikama koje su oduzete od apelanta, kao i da je medicinsko vještačenje na apelantu provedeno bez naredbe suda. Cjelokupna presuda, prema navodu apelanta, zasniva se na dokazima na kojima ne može biti zasnovana, a sud je uvažio sve dokaze optužbe, bez obzira što su oni pribavljeni suprotno zakonu. Apelant se također žali da mu je advokat dodijeljen tek dva dana nakon uzimanja patika i prvog saslušanja, tj. davanja izjave.

b) Odgovor na apelaciju

  • 12.
    U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud i Kantonalni sud su naveli da je sve navode koji su iznijeti ispitivao Vrhovni sud u žalbenom postupku i da su oni neosnovani. Sudovi navode da apelant u apelaciji iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, koja je u suprotnosti sa činjeničnim stanjem utvrđenim u toku postupka. Zbog navedenog sudovi smatraju da je apelacija neosnovana.
  • 13.
    Kantonalno tužilaštvo je u odgovoru na apelaciju navelo da u toku postupka nije došlo do povreda koje apelant navodi u vezi sa oduzimanjem patika i pregleda apelanta. Također, u vezi sa apelantovim navodom da nije imao kontakt sa braniocem, Kantonalno tužilaštvo je navelo da je apelant već prilikom prvog saslušanja ispitan u prisustvu izabranog advokata, upoznat sa krivičnim djelom koje mu je stavljeno na teret, pravima koja ima u postupku, te se izjasnio da mu ne treba dodatno vrijeme za pripremanje odbrane. Kantonalno tužilaštvo je navelo da apelant u apelaciji iznosi svoju vlastitu ocjenu činjenica. Tužilaštvo također navodi da u toku trajanja postupka, kao učesnik u postupku pred sudom, nije primijetilo nepravilnosti koje apelant ističe.

V. Relevantni propisi

  • 14.
    Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04 i 18/05)

"Član 28.

Pokušaj

(1) Ko s umišljajem započne činjenje krivičnog djela, ali ga ne dovrši kaznit će se za pokušaj krivičnog djela ako se za to krivično djelo može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna, a za pokušaj drugog krivičnog djela kad zakon izričito propisuje kažnjavanje i za pokušaj.

(2) Učinitelj će se za pokušaj krivičnog djela kazniti u granicama kazne propisane za to krivično djelo, a može se i blaže kazniti.

Član 31.

Saučinitelj

Ako više osoba zajednički učini krivično djelo, učestvovanjem u učinjenju krivičnog djela ili preduzimajući što drugo čime se na odlučujući način doprinosi učinjenju krivičnog djela, svaka će se od njih kazniti kaznom propisanom za to krivično djelo.

Član 289.

Razbojništvo

(1) Ko upotrebom sile protiv neke osobe ili prijetnjom da će izravno napasti na njezin život ili tijelo oduzme tuđu pokretninu s ciljem da njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugome protupravnu imovinsku korist ili da je protupravno prisvoji, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(2) Ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovoga člana neka osoba s namjerom teško tjelesno ozlijeđena, ili je to krivično djelo počinjeno u sastavu grupe ljudi, ili ako je upotrijebljeno oružje ili opasno oruđe, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina."

Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04 i 28/05)

"Član 16.

Slobodna ocjena dokaza

Pravo suda, tužioca i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.

Š...Ć

Član 79.

Naredba za oduzimanje predmeta

(1) Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku privremeno će se oduzeti i na osnovu sudske odluke će se obezbijediti njihovo čuvanje.

(2) Naredbu za oduzimanje predmeta izdaje sud, na prijedlog tužioca ili na prijedlog ovlaštenog službenog lica koje je dobilo odobrenje od tužioca.

(3) Naredba za privremeno oduzimanje predmeta sadrži: naziv suda, pravni osnov za privremeno oduzimanje predmeta, naznačenje predmeta koji podliježu oduzimanju, ime lica od kojeg se oduzimaju predmeti, mjesto oduzimanja predmeta, rok u kojem se predmeti trebaju oduzeti i pouku o pravnom lijeku.

(4) Oduzimanje predmeta vrši ovlašteno službeno lice na osnovu izdate naredbe.

Š...Ć

(9) Mjere iz st. 5. i 6. ovog člana ne mogu se primijeniti na osumnjičenom odnosno optuženom niti licima koja su oslobođena dužnosti svjedočenja.

Član 80.

Privremeno oduzimanje predmeta bez naredbe

(1) Predmeti iz člana 79. stav 1. ovog zakona mogu se privremeno oduzeti i bez naredbe suda ukoliko postoji opasnost od odlaganja. Ukoliko se lice koje se pretresa izričito usprotivi oduzimanju predmeta, tužilac će u roku od 72 časa od izvršenog pretresanja podnijeti zahtjev sudiji za prethodni postupak za naknadno odobrenje oduzimanja predmeta.

(2) Ukoliko sudija za prethodni postupak odbije zahtjev tužioca, oduzeti predmeti se ne mogu koristiti kao dokaz u krivičnom postupku. Privremeno oduzeti predmeti će se odmah vratiti licu od kojeg su oduzeti.

Član 296.

Dokazi na kojima se zasniva presuda

(1) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu.

(2) Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak da li je neka činjenica dokazana.

Član 305.

Sadržaj presude

(1) Pismeno izrađena presuda mora potpuno odgovarati presudi koja je objavljena. Presuda mora imati uvod, izreku i obrazloženje.

Š...Ć

(7) Sud će određeno i potpuno iznijeti koje činjenice i iz kojih razloga smatra dokazanim ili nedokazanim, dajući osobito ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza i iz kojih razloga nije uvažio pojedine prijedloge stranaka, iz kojih je razloga odlučio ne ispitati izravno svjedoka ili vještaka čiji je iskaz pročitan, kojim se razlozima upravljao pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito pri utvrđivanju postoji li krivično djelo ili krivična odgovornost optuženog i pri primjeni određenih odredaba Krivičnog zakona na optuženog i njegovo djelo.

Član 313.

Bitne povrede odredaba krivičnog postupka

Bitne povrede odredaba krivičnog postupka postoje:

Š...Ć

(i) ako se presuda temelji na dokazu na kojem se ne može temeljiti

Š...Ć

(k) ako je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude ili ako presuda uopće ne sadrži razloge ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

VI. Dopustivost

  • 15.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 16.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 17.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Kž-06-000466, od 12. oktobra 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 2. novembra 2006. godine, a apelacija je podnesena 28. decembra 2006. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 18.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 19.
    Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su mu tim presudama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i stav 3.c. Evropske konvencije.

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
    • 20.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

  • 3.
    Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:

Š...Ć

c. da se brani sam ili uz pomoć advokata kojeg sam izabere, ili ukoliko ne raspolaže sredstvima da plati branitelja, da ga dobije besplatno, kako to nalažu interesi pravde."

  • 21.
    Ustavni sud prvenstveno konstatira da se u konkretnom slučaju radi o krivičnom postupku protiv apelanta koji je okončan osporenim presudama, kojima je apelant proglašen krivim za krivično djelo razbojništva iz člana 289. stav 2. a u vezi sa čl. 28. i 31. KZ i osuđen na kaznu zatvora. Dakle, ishod predmetnog postupka bio je odlučujuće značajan za utvrđivanje "osnovanosti bilo kakve krivične optužbe" protiv apelanta, pa je član 6. Evropske konvencije primjenjiv. S obzirom na navedeno, Ustavni sud treba ispitati je li osporenim presudama povrijeđeno apelantovo pravo iz člana 6. st. 1. Evropske konvencije, budući da apelant smatra da je izostala pravilna ocjena dokaza od redovnih sudova, kao i argumentacija zaključaka povodom ocjene tih dokaza, kao i da je sud prihvatio sve dokaze optužbe, čak i one koji su pribavljeni protuzakonito.
  • 22.
    Budući da iz navoda apelacije proizlazi da apelant povredu svojih ustavnih prava vidi u, navodno, pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud podsjeća na svoj stav da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), već da ispita radi li se o povredi ustavnih prava ili zanemarivanju tih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na efektivan pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska. Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02).
  • 23.
    U kontekstu navedenog, budući da su redovni sudovi dovoljno jasno i iscrpno obrazložili svoje odluke, primjenjujući relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, Ustavni sud nije našao ništa što bi ukazivalo da su materijalnopravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na apelantovu štetu, niti je pronašao elemente koji bi ukazivali na procesnu nepravičnost prilikom vođenja postupka. Ustavni sud konstatira da su sudovi detaljno obrazložili zašto apelantovi prigovori nisu mogli utjecati na drugačije rješenje konkretne pravne stvari, smatrajući da je apelant, na način naveden u izreci presude, počinio predmetno krivično djelo. U vezi s tim, Ustavni sud konstatira da je prvostepeni sud za svaki dokaz kojem je vjerovao, kao i onaj kojem nije vjerovao, dao logično i uvjerljivo obrazloženje, koje ni u jednom dijelu ne izgleda proizvoljno ili neprihvatljivo samo po sebi, niti ima elemenata koji bi ukazali da je prvostepeni sud zloupotrijebio dokazni postupak na apelantovu štetu. Također je evidentno da je Vrhovni sud obrazložio zašto su neosnovani apelantovi prigovori u vezi sa navodno nezakonito pribavljenim dokazima, kao i apelantove tvrdnje da je sud vjerovao iskazima oštećenih i prepoznavanju koje su izvršili oštećeni, iako su počinioci djela kritičnog događaja bili maskirani. Ustavni sud primjećuje da je prvostepeni sud u svojoj presudi istakao da iskazi svjedoka-oštećenih imaju određene nedostatke (npr. oko visine i težine počinioca), ali da ti nedostaci nisu takve prirode da bi ovaj dokaz bio u suprotnosti sa drugim izvedenim dokazima. Vrhovni sud je u vezi sa ovim žalbenim navodima naveo da je prvostepeni sud postupao upravo u skladu sa članom 16. ZKP, ocjenjujući svaki pojedini dokaz i cijeneći ga skupa sa ostalim provedenim dokazima. U takvom postupanju redovnih sudova Ustavni sud ne nalazi nikakvu proizvoljnost, budući da su redovni sudovi razmotrili i apelantovu odbranu i ocijenili je u vezi sa ostalim provedenim dokazima, te dali razloge zašto apelantova odbrana i dokazi na kojima se ona zasniva, pogotovo iskaz svjedoka V.B. nisu mogli utjecati na donošenje drugačije odluke. Stoga se apelantovi navodi u vezi sa proizvoljno utvrđenim činjeničnim stanjem u ovom dijelu pokazuju neosnovanim.
  • 24.
    Ustavni sud podsjeća da je članom 16. ZKP propisano da pravo suda, tužioca, drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju da li postoje ili ne postoje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima. U provedenom postupku prvostepeni sud je utvrdio, a Vrhovni sud potvrdio da se u apelantovim radnjama nalaze sva obilježja krivičnog djela razbojništva iz člana 289. stav 2. u vezi sa čl. 28. i 31. KZ. Ustavni sud ne nalazi ništa što ukazuje da je u apelantovom slučaju materijalno i procesno pravo proizvoljno primijenjeno. Ovo naročito imajući u vidu da je prvostepeni sud s ciljem da utvrdi pravo činjenično stanje izveo mnogobrojne dokaze (koji su detaljno pobrojani) koje je, suprotno apelantovim tvrdnjama, i ocijenio prilikom donošenja osporene odluke. Navedena činjenica se mora dovesti u vezu sa zakonskim ovlaštenjem redovnih sudova da utvrde činjenice za koje smatraju da su bitne za donošenje odluke, te sa njihovim pravom da izvrše njihovu procjenu u smislu koji će dokaz prihvatiti, a koji ne. Ustavni sud podsjeća da član 6. stav 1. Evropske konvencije ne predviđa da redovni sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali svi oni ne moraju biti izneseni u obrazloženju presude (vidi odluke Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine i broj AP 352/04 od 23. marta 2005. godine). Stoga su apelantovi navodi o "pristranosti suda jer je uvažio sve dokaze odbrane" u situaciji kada su redovni sudovi, nakon obimnog dokaznog postupka, donijeli presude u kojima su navedeni svi potrebni razlozi i data detaljna obrazloženja, neosnovani. Osim toga, iz prvostepene presude, kao i iz same apelacije, ne proizlazi da je apelant ponudio dokaz koji nije bio izveden u toku postupka. Iz presuda proizlazi da je odbrana kao dokaz ponudila samo svjedoka V.B. Sud je obrazložio zašto nije prihvatio iskaz svjedoka V.B., dajući za to jasne i uvjerljive razloge.
  • 25.
    U vezi sa apelantovim navodima da je sud donio odluku na osnovu dokaza koji su protuzakonito pribavljeni, posebno ističući oduzimanje patika od apelanta i tjelesni pregled apelanta koji je navodno išao van obima naredbe, Ustavni sud opet primjećuje da su ti navodi bili iznijeti u žalbi i da je Vrhovni sud odgovorio na ove navode. Naime, Vrhovni sud je naveo da je temeljem naredbe za tjelesni pregled pravilno postupljeno, jer iz same naredbe i njenog sadržaja proizlazi da se radi o naredbi za tjelesni pregled i druge radnje. U vezi sa naredbom o oduzetim apelantovim patikama Vrhovni sud se također očitovao na apelantov prigovor, ističući da je ovaj prigovor suprotan svim utvrđenim činjenicama i okolnostima slučaja, kao i sa sadržajem same naredbe.
  • 26.
    Imajući u vidu navedeno, a budući da su redovni sudovi, u smislu člana 305. stav 7. u vezi sa članom 16. ZKP, dovoljno jasno i iscrpno obrazložili svoje odluke primjenjujući relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, Ustavni sud nije pronašao ništa što bi ukazivalo na to da su materijalnopravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na apelantovu štetu, niti je pronašao elemente koji bi ukazivali na procesnu nepravičnost prilikom vođenja ovog postupka, pa Ustavni sud zaključuje da osporene presude suštinski ispunjavaju proceduralne zahtjeve iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i da su donesene u skladu sa relevantnim odredbama KZ i ZKP.
  • 27.
    Također, Ustavni sud primjećuje da se apelant u apelaciji žali da mu je advokat dodijeljen dva dana nakon prvog saslušanja i davanja izjave. Kantonalno tužilaštvo je osporilo ovaj navod u odgovoru na apelaciju. Ustavni sud također primjećuje da u toku redovnog postupka apelant nije iznosio ovaj žalbeni navod. Uzimajući u obzir navode kantonalnog tužioca u tom pravcu, kao i činjenicu da apelant mora u toku postupka pred redovnim sudovima iznijeti sve navode, kako bi ih uspješno zaštitio pred Ustavnim sudom, Ustavni sud zaključuje da je i ovaj apelantov navod neosnovan i da je prvi put istaknut pred Ustavnim sudom.
  • 28.
    Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da osporene presude suštinski ispunjavaju proceduralne zahtjeve iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i da su donesene u skladu sa relevantnim odredbama KZ i ZKP, kao i apelantovim pravom da se brani uz pomoć branitelja iz člana 6. stav 3.c. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

  • 29.
    Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3.c. Evropske konvencije u situaciji kada su osporene presude donesene u skladu sa ovlaštenjem suda da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima i da na osnovu takve ocjene izvede zaključak je li neka činjenica dokazana ili ne i kada je od početka samog postupka apelant imao izabranog advokata.
  • 30.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 31.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić, s. r.