USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 73/09
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2095/08, rješavajući apelaciju Jugoslava Erakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 14, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Krstan Simić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Djelimično se usvaja apelacija Jugoslava Erakovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi sa lišavanjem slobode Jugoslava Erakovića na osnovu Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Kž-08-000 098 od 16. juna 2008. godine.
Odbija se kao neosnovana apelacija Jugoslava Erakovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Kž-08-000 098 od 16. juna 2008. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci, Posebni odjel za organizirani i najteže oblike privrednog kriminala, broj 011-0-Kv-08-000 009 od 3. juna 2008. godine, u odnosu na član 5. stav 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jugoslava Erakovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Kž-08-000 098 od 16. juna 2008. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci, Posebni odjel za organizirani i najteže oblike privrednog kriminala, broj 011-0-Kv-08-000 009 od 3. juna 2008. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer je preuranjena.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Jugoslav Eraković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupaju Dragiša Jokić, advokat iz Istočnog Sarajeva i Goran Nešković, advokat iz Doboja, podnio je 14. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Kž-08-000 098 od 16. juna 2008. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci, Posebni odjel za organizirani i najteže oblike privrednog kriminala (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 118-0-Kž-08-000 009-p od 3. juna 2008. godine. Apelant je istovremeno podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje osporenih rješenja.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i učesnika u postupku, Okružnog tužilaštva Banja Luka, Posebno tužilaštvo za suzbijanje organiziranog i najtežih oblika privrednog kriminala - Specijalno tužilaštvo (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo), je 18. jula 2008. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud i Tužilaštvo dostavili su odgovore 28. jula 2008. godine, a Okružni sud 31. jula 2008. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori su dostavljeni apelantu 29. septembra 2008. godine.
- 5.Na osnovu člana 33. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda je 22. aprila 2009. godine zatraženo da dostavi informaciju o apelantovom trenutnom statusu u pogledu toga da li se još uvijek nalazi u pritvoru, kao i o tome da li je predmetni krivični postupak protiv apelanta u toku.
- 6.Vrhovni sud je 29. aprila 2009. godine obavijestio Ustavni sud da je optuženi Jugoslav Eraković Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-K-08-000 009 od 5. decembra 2008. godine osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 18 (osamnaest) godina zbog krivičnog djela teškog ubistva iz člana 149. stav 2. u vezi sa stavom 1. tačka 2. Krivičnog zakona Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" broj 49/03). Postupak povodom žalbi optuženog, njegovih branilaca, roditelja optuženog i specijalnog tužioca vodi se u Vrhovnom sudu pod brojem 118-0-Kž-09-000 022. Sjednica vijeća je održana 14. aprila 2009. godine, a u toku je izrada drugostepene odluke. Jugoslav Eraković se nalazi u pritvoru u Kazneno-popravnom zavodu Banja Luka neprekidno od 4. februara 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 7.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 8.Okružni sud je Rješenjem broj 011-0-Kv-08-000 009-p od 3. juna 2008. godine, na osnovu člana 194. st. 1. i 2. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS), optuženom apelantu produžio pritvor nakon potvrđivanja optužnice Tužilaštva broj KT-ST 5/08 od 30. maja 2008. godine. Prema navedenom rješenju, pritvor može trajati najduže do jedne godine nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, s tim što će se kontrola opravdanosti pritvora vršiti nakon isteka svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru.
- 9.U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je predmetnom optužnicom Tužilaštvo apelantu stavilo na teret da je počinio krivično djelo teškog ubistva iz člana 149. stav 2. u vezi sa stavom 1. tačka 2. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS). Sudija za prethodno saslušanje je potvrdio optužnicu 2. juna 2008. godine. U navedenoj optužnici Tužilaštvo je dalo i prijedlog da se na osnovu člana 194. stav 1. ZKPRS apelantu produži pritvor nakon potvrđivanja optužnice do okončanja glavnog pretresa, zbog pritvorskih razloga iz člana 189. stav 1. tač. b) i g) ZKPRS ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 50/03).
- 10.Vijeće Okružnog suda je, razmatrajući podneseni prijedlog Tužilaštva, odlučilo da se apelantu pritvor produži nakon potvrđivanja optužnice, iz razloga navedenih u članu 189. stav 1. tačka g) ZKPRS. Sud je istakao da je sudija za prethodno saslušanje Okružnog suda potvrdio optužnicu. Time je utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret, pa je ispunjen opći uvjet za određivanje, odnosno produženje pritvora, propisan članom 189. stav 1. ZKPRS. Sud je ocijenio da su istovremeno ispunjeni i posebni uvjeti za produženje pritvora apelantu iz razloga određenih članom 189. stav 1. tačka g) ZKPRS navodeći da je, prije svega, za produženje pritvora po ovom osnovu ispunjen objektivni uvjet, jer se za predmetno krivično djelo može izreći kazna zatvora u trajanju od 10 godina ili teža kazna (dugotrajni zatvor). Osim toga, sud je istakao da su ispunjeni i subjektivni uvjeti za produženje pritvora apelantu po ovom osnovu. Ti uvjeti, kako je sud obrazložio, proizlaze naročito iz načina izvršenja krivičnog djela koje se apelantu stavlja na teret i posljedice koja je nastupila, ali i iz drugih okolnosti koje prate način izvršenja istog djela. To sve upućuje na pouzdan zaključak da je produženje pritvora apelantu neophodno radi sigurnosti građana, naročito zbog toga "što su predmetno krivično djelo unaprijed pripremila, isplanirala i organizirala dva lica i što je učinjeno iz bezobzirne osvete, u strogom centru Bijeljine, na parking prostoru, gdje je za vrijeme rada ili prilikom zatvaranja ugostiteljskih objekata za očekivati prisustvo više građana i prolaznika". Dalje, sud je naveo da je apelant "u pravcu oštećenog ispalio šesnaest hitaca, od kojih ga je veći broj pogodio, jedan u tjeme glave, ispaljen iz neposredne blizine. Nakon toga, ŠapelantĆ je sa drugim, za sada nepoznatim licem, brzo napustio lice mjesta, udaljivši se u pravcu Janje i u putu su prethodno pripremljenim benzinom zapalili vozilo, sa svim stvarima koje su odbacili, u namjeri da unište sve tragove izvršenja djela". Predmetno vozilo, kako je dalje sud naveo, samo brzom intervencijom stanara kuće u neposrednoj blizini i stjecajem sretnih okolnosti, nije potpuno izgorjelo (tako da su ostali predmeti potrebni za različita vještačenja na osnovu kojih je i utvrđeno da je apelant počinilac predmetnog krivičnog djela). Sud je zaključio, imajući u vidu situaciju da su se građani Bijeljine već od ranije osjećali nesigurno zbog izvršenja više ubistava na tom području, od kojih mnoga nisu rasvijetljena, da je sasvim izvjesno da je izvršenjem konkretnog djela došlo do još intenzivnijeg osjećaja ugroženosti sigurnosti građana Bijeljine, pa i šireg područja, u čemu se stječe osnov za produženje pritvora apelantu i u ovoj fazi postupka, iz razloga propisanog članom 189. stav 1. tačka g) ZKPRS.
- 11.Okružni sud je, također, istakao da je prema ovom osnovu postojanje razloga za produženje pritvora već utvrđeno pravosnažnim Rješenjem sudije za prethodni postupak ovog suda broj 011-0- Kpp-08-000005-p od 6. februara 2008. godine, kao i pravosnažnim Rješenjem istog odjela ovog suda broj 011-0-Kv-08-000 003-p od 3. marta 2008. godine, te pravosnažnim Rješenjem Posebnog odjela Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Kv-08-000003 od 30. aprila 2008. godine. Sud je ustanovio da od donošenja navedenih rješenja nije dovedena u pitanje pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima su zasnovani zaključci o postojanju pritvorskog osnova, jer okolnosti koje karakteriziraju način na koji je izvršeno predmetno krivično djelo ukazuju na takav stepen opasnosti tog djela i apelanta, kao njegovog počinioca, tako da razlozi sigurnosti građana čine neophodnim da se apelant zadrži u pritvoru.
- 12.Nasuprot navedenom, sud je utvrdio da u konkretnom slučaju ne postoje razlozi za produženje pritvora apelantu prema članu 189. stav 1. tačka b) ZKPRS ističući da je produženje pritvora u smislu navedene zakonske odredbe neopravdano zbog toga što činjenično nije verificiran neposredan ili posredan apelantov pokušaj da utječe na svjedoke ili na saučesnika. Okružni sud je zaključio da otpada tzv. koluziona opasnost, odnosno opasnost da će optuženi ometati krivični postupak utjecajem na svjedoke, odnosno saučesnike djela.
- 13.Dalje, sud je istakao da nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, u skladu sa noveliranim članom 194. stav 2. tačka d) ZKPRS, pritvor bi apelantu mogao trajati najduže tri godine jer se za krivično djelo teškog ubistva iz člana 149. stav 2. u vezi sa stavom 1. tačka 2. KZRS može izreći i kazna dugotrajnog zatvora. Ali, u skladu sa prijedlogom Tužilaštva, apelantu je pritvor produžen najduže do jedne godine.
- 14.Vrhovni sud je, rješavajući o apelantovoj žalbi protiv prvostepenog rješenja, donio Rješenje broj 118-0-Kž-08-000 098 od 16. juna 2008. godine kojim je odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu. Vrhovni sud je naveo da obrazloženje osporenog rješenja sadrži razloge o postojanju, kako objektivnog (u visini zaprijećene kazne za krivično djelo koje se apelantu stavlja na teret), tako i posebnih uvjeta (izvedenih iz načina izvršenja krivičnog djela i posljedice) za produženje pritvora po pritvorskom osnovu iz člana 189. stav 1. tačka g) ZKP, odnosno da se u razlozima istog rješenja pravilno naglašavaju okolnosti koje prate način izvršenja krivičnog djela. Vrhovni sud je zaključio da okolnost, koja je navedena u žalbi, da je od izvršenja krivičnog djela prošlo više od pet godina ne isključuje postojanje razloga za produženje pritvora prema ovom pritvorskom osnovu kada se ima u vidu da je izvršilac krivičnog djela u tom periodu bio nepoznat, te da je jedan od saizvršilaca, kako to proizlazi iz optužnice, još uvijek nepoznat.
15. IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 16.Apelant se žali da mu je osporenim odlukama o produženju pritvora povrijeđeno pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 1.c), 3. i 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Apelant smatra da mu je ovo pravo povrijeđeno tako "što mu je produžen pritvor bez postojanja uvjeta za produženje, odnosno bez konkretnih argumenata koji upućuju na postojanje objektivnih, konkretnih i dokazanih radnji koje su pravno valjana osnova za produženje pritvora prema osnovu člana 189. stav 1. tačka g) ZKPRS, uslijed čega se on pojavljuje kao proizvoljan". U obrazloženju svojih navoda apelant ističe da je kod predmetnog pritvorskog razloga potrebno sa sigurnošću dokazati da je uslijed načina izvršenja i posljedica krivičnog djela pritvor neophodan radi sigurnosti građana i imovine. Apelant smatra da se sud prilikom odlučivanja u ovakvoj situaciji ne može oslanjati na pretpostavke i tvrdnje in abstracto, već moraju postojati konkretne činjenične okolnosti koje će podržati tvrdnju Tužilaštva u pogledu produženja pritvora. Apelant smatra da "hipotetičko obrazloženje i Tužilaštva i sudova da je krivično djelo učinjeno na mjestu gdje je za vrijeme rada ili prilikom zatvaranja ugostiteljskih objekata za očekivati prisustvo više građana bez ikakve veze sa stvarnim događajem (nije bilo nikoga od građana na licu mjesta), kao i donošenje zaključaka o opasnosti apelanta zasnovanih na tautološkom izražaju Tužilaštva (pripremljeno, isplanirano i organizirano ubistvo) i činjenici da je na području Republike Srpske izvršeno više ubistava koja nisu rasvijetljena, daleko su od zadovoljenja minimuma uvjeta za određivanje pritvora po navedenom osnovu".
- 17.Apelant je, također, naveo da ranija nesigurnost građana zbog drugih krivičnih djela sa kojima apelant nema nikakve veze i hipoteza da je sada došlo do još intenzivnijeg osjećaja (kao subjektivne kategorije) ugroženosti i da on postoji nakon više od pet godina nakon izvršenja krivičnog djela, ne predstavlja osnov za produženje pritvora zbog razloga iz člana 189. stav 1. ZKPRS. Apelant predlaže da se ukine rješenje Vrhovnog suda i predmet vrati na ponovni postupak, jer mu je prekršeno i pravo na pravično suđenje ističući da sud pojedine njegove žalbene navode uopće nije razmatrao. Apelant smatra da je prijedlog za donošenje privremene mjere opravdan tražeći da se odmah pusti na slobodu do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o podnesenoj apelaciji.
b) Odgovori na apelaciju
- 18.U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud ističe da su neosnovani apelantovi navodi da mu je prekršeno pravo iz člana 5. st. 3. i 4. Evropske konvencije time što mu je produžen pritvor. Naime, Vrhovni sud smatra da je Okružni sud u rješenju o produženju pritvora na osnovu člana 189. stav 1. tačka g) ZKPRS dao valjane razloge, koje je i Vrhovni sud prihvatio, odlučujući o žalbi protiv tog rješenja, a iz kojih proizlazi da se blažom mjerom, osim mjere pritvora, ne može osigurati nesmetano vođenje krivičnog postupka protiv apelanta. Dalje, razlozi prvostepenog rješenja koji se sastoje u tome da bi boravkom na slobodi apelant mogao dovesti do ugrožavanja sigurnosti ljudi i imovine, a koji su izneseni na stranici 4. prvostepenog rješenja kao i na stranici 2. drugostepenog rješenja, predstavljaju uvjerljivu argumentaciju za pritvorski razlog iz člana 189. stav 1. tačka g) ZKPRS. Također, apelantove tvrdnje da drugostepeni sud nije odgovorio na sve njegove žalbene navode Vrhovni sud ne prihvata ističući da navodi apelacije nisu osnovani, kao ni prijedlog da se odredi privremena mjera.
- 19.Okružni sud u odgovoru na apelaciju navodi da se iz rješenja o određivanju pritvora sudije za prethodni postupak i rješenja o produženju pritvora vijeća Okružnog suda vidi da su iscrpno dati razlozi za određivanje pritvora apelantu. Također su obrazloženi i dokazi iz kojih proizlazi osnovanost sumnje da je apelant učinio krivično djelo na način i pod okolnostima kako mu je detaljno optužbom stavljeno na teret. Optužnicu je potvrdio sudija za prethodno saslušanje i prethodno su odbijeni braniočevi prigovori na istu optužnicu. U svakom rješenju sud je dao obrazloženje, razloge koji opravdavaju lišenje slobode radi pravilnosti provođenja krivičnog postupka, odnosno glavnog pretresa i presuđenja u ovom predmetu. Okružni sud smatra, imajući u vidu restriktivnost pritvora koju nalažu konvencije i odredbe ZKPRS, da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na slobodu i sigurnost, jer je pritvor jedina opravdana mjera zasnovana na razlozima i dokazima osnovanosti sumnje, pa je ta mjera opravdana i zakonita.
- 20.Tužilaštvo osporava navode apelacije i ističe da je apelant, prema optužnici Specijalnog tužilaštva od 30. maja 2008. godine, optužen da je počinio krivično djelo teškog ubistva iz člana 149. stav 2. u vezi sa stavom 1. tačka 2. KZRS i iznosi hronologiju odlučivanja prvostepenog i drugostepenog suda. Tužilaštvo smatra da se Vrhovni sud pravilno rukovodio odredbama zakona (iz člana 189. stav 1. tačka g) ZKPRS) naglašavajući da je za navedeno krivično djelo zaprijećena kazna zatvora od najmanje 10 godina ili kazna dugotrajnog zatvora čime je ispunjen prvi objektivni uvjet za produženje pritvora po ovom pritvorskom osnovu. Nadalje, način izvršenja krivičnog djela ili posljedica krivičnog djela, kao daljnji alternativno postavljeni zakonski uvjeti za produženje pritvora prema ovom pritvorskom osnovu, koji su neophodni za sigurnost građana ili imovine, također su, i to oba, ispunjeni. Apelantu se optužnicom stavlja na teret da je navedeno krivično djelo počinio 25. juna 2002. godine (zajedno sa još jednim nepoznatim licem) na organiziran način, odnosno izvršenju djela su prethodile detaljne pripreme (nabavljanje putničkog motornog vozila lažnih registarskih tablica, oružja, upotreba kapa tzv. fantomki radi maskiranja, benzina kojim je kasnije vozilo zapaljeno radi uništavanja tragova). Tom prilikom je u samom centru Bijeljine ispalio čak šesnaest projektila od kojih je osam direktno pogodilo i usmrtilo Slobodana Ilića. Dalje, Tužilaštvo smatra da opisani način izvršenja i posljedica ovog krivičnog djela ukazuju na to da je bilo neophodno produžiti pritvor apelantu radi sigurnosti građana. Okolnost da je ovo krivično djelo počinjeno u 2002. godini nikako ne utječe na to da se građani nakon šest godina osjećaju sigurni u jednoj manjoj sredini uzimajući u obzir činjenicu da je jedan izvršilac ovog teškog ubistva, koji je godinama bio nepoznat, sada otkriven i poznat, dok drugi izvršilac još uvijek nije otkriven. Također, Tužilaštvo smatra da navodi apelacije o navodno "hipotetičkom obrazloženju" Tužilaštva i nadležnih sudova, nisu osnovani, niti su povrijeđena apelantova prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije.
V. Relevantni propisi
- 21.U Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07 i 68/07) relevantne odredbe glase:
Član 191. stav 1.
(1) Pritvor određuje rješenjem sud na prijedlog tužioca, a nakon što sudija za prethodni postupak ili prethodno saslušanje ispita osumnjičenog, odnosno optuženog na okolnosti razloga zbog kojih se pritvor predlaže.
Član 188.
(1) Pritvor se može odrediti samo pod uvjetima predviđenim u ovom zakonu i samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom.
(2) Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće neophodno vrijeme. Dužnost je svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku i organa koji im pružaju pravnu pomoć da postupaju s posebnom hitnosti ako se osumnjičeni, odnosno optuženi nalazi u pritvoru.
(3) U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen i pritvoreno lice odmah pustiti na slobodu.
Član 189.
(1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:
Š...Ć g) ako je u pitanju krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora 10 godina ili teža kazna, a uslijed načina izvršenja ili posljedica krivičnog djela određivanje pritvora neophodno je za sigurnost građana ili imovine. U slučaju kada se radi o krivičnom djelu terorizma, smatra se da postoji pretpostavka koja se može osporavati, da je ugrožena sigurnost građana i imovine.
Š...Ć
Član 194.
Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši nakon isteka svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.
Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže:
jednu godinu u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do pet godina;
jednu godinu i šest mjeseci u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do deset godina;
dvije godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora preko deset godina, ali ne i kazna dugotrajnog zatvora;
tri godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora.
Š...Ć
VI. Dopustivost
- 22.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 23.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 24.Pri ocjeni dopustivosti apelacije u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. st. 1. i 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
- 1)Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 4)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena.
- 25.Apelant osporava navedena rješenja kojima mu je produžen pritvor navodeći, između ostalog, da mu je tim rješenjima prekršeno i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. U vezi sa ovim apelantovim navodima, Ustavni sud podsjeća da se na pitanje da li apelant ima ili da li će imati pravično suđenje pred redovnim sudovima ne može dati odgovor dok je postupak u toku. U skladu sa praksom Ustavnog suda i Evropskog suda, pitanje da li je poštovan princip pravičnog suđenja treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. S obzirom na višestepenost krivičnog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Slijedom toga, nije moguće, u principu, utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68; Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03).
- 26.U konkretnom slučaju, krivični postupak protiv apelanta u vrijeme podnošenja apelacije još nije bio okončan, već je bila donesena odluka o produženju pritvora protiv apelanta. U međuvremenu, apelant je osuđen prvostepenom presudom Okružnog suda na kaznu zatvora u trajanju od 18 godina, ali je žalbeni postupak pred Vrhovnim sudom još u toku. Stoga su navodi iz apelacije u odnosu na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije preuranjeni.
- 27.Međutim, apelant opovrgava osporavana rješenja i zbog kršenja prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 1.c), 3. i 4. Evropske konvencije. U vezi s tim navodima, Ustavni sud zapaža da protiv rješenja koje apelant osporava nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. S obzirom na to da je apelacija protiv navedenih rješenja podnesena 14. jula 2008. godine, proizlazi da je podnesena u roku od 60 dana kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u odnosu na ove navode ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, a ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 28.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u odnosu na član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. Evropske konvencije ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 29.Apelant osporava navedena rješenja tvrdeći da su mu njima povrijeđena prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. st. 1.c) 3. i 4. Evropske konvencije.
- 30.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- d)Pravo na ličnu slobodu i sigurnost. Š...Ć
- 31.Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne smije biti lišen slobode izuzev u niže navedenim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
- 31.
Š...Ć c. zakonitog hapšenja ili lišenja slobode u pogledu privođenja nadležnoj sudskoj vlasti, kada postoji opravdana sumnja da je to lice izvršilo krivično djelo ili kada postoje valjani razlozi da se lice spriječi da izvrši krivično djelo ili da, nakon izvršenja krivičnog djela, pobjegne;
Š...Ć
- 3.Svako ko je uhapšen ili lišen slobode prema odredbama stava 1.c) ovog člana mora odmah biti izveden pred sudiju ili drugo službeno lice zakonom ovlašteno da vrši sudsku vlast i mora imati pravo na suđenje u razumnom roku ili na puštanje na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može se uvjetovati garancijama o pojavljivanju na suđenju.
- 4.Svako kome je uskraćena sloboda hapšenjem ili lišavanjem slobode ima pravo uložiti žalbu sudu kako bi sud, u kratkom roku, razmotrio zakonitost lišavanja slobode i, ukoliko ono nije bilo zakonito, naložio oslobađanje.Š...Ć
a) Član 5. stav 3. Evropske konvencije
- 32.Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da odredba člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da je lice lišeno slobode u skladu sa članom 5. stav 1.c) Evropske konvencije, tj. da je lišenje "zakonito" u smislu navedenog člana, a obuhvata podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. Evropski sud je zaključio da poštovanje člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi sa pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne, zakonom predviđene kriterije. Pri tome je postojanje osnovane sumnje da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo koje mu se stavlja na teret conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora, ali to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi Evropski sud, Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. jula 2000. godine, aplikacija broj 25792/94, stav 63).
- 33.Ustavni sud, također, ukazuje na praksu Evropskog suda koji je zaključio da je pri odlučivanju o opravdanosti određivanja ili produženja pritvora protiv osumnjičenog ili optuženog, težina krivičnog djela koje mu se stavlja na teret svakako relevantan element za odlučivanje. Stoga, Evropski sud prihvata da ozbiljnost optužbi i težina zaprijećene kazne predstavljaju inicijalni rizik koji nadležni organi mogu opravdano uzeti u obzir. Međutim, Evropski sud je istovremeno naglasio da ozbiljnost i težina optužbi ne može biti argument koji, sam po sebi, može opravdati produženje pritvora (vidi Evropski sud, Ilijkov protiv Bugarske, presuda od 26. jula 2001. godine, aplikacija broj 33977/96, st. 80-81), već da je neophodno u takvim slučajevima utvrditi i da li postoje drugi razlozi koji takvu odluku opravdavaju. Kada su takvi razlozi "relevantni" i "dovoljni", onda se mora utvrditi i da li su nadležne vlasti pokazale "naročitu revnost" u vođenju postupka (idem, stav 77). Također, Evropski sud je istakao i da produženje pritvora može biti opravdano u datom slučaju samo ako postoje naročite okolnosti koje ukazuju da postoji opravdan javni interes koji, usprkos presumpciji nevinosti, preteže nad pravom na poštovanje slobode pojedinca (idem, stav 84).
- 34.U konkretnom slučaju, apelant osporava da su postojali relevantni razlozi da mu bude i dalje produžena mjera pritvora nakon podnošenja optužnice, odnosno tvrdi da sudovi u odlukama o produženju pritvora nisu konkretizirali i objektivizirali razloge.
- 35.U vezi sa apelantovim navodima, Ustavni sud uočava da se apelantu stavlja na teret krivično djelo "teško ubistvo" iz člana 149. stav 2. u vezi sa stavom 1. tačka 2. KZRS. Otkrivanje odgovornih za ubistvo, kao i za druga krivična djela, te potreba da se zaštiti sigurnost građana, svakako predstavlja opći (javni) interes. Ipak, nadležne vlasti ne smiju zanemariti potrebu zaštite ljudskih prava optuženih za krivična djela, već je potrebno uspostaviti ravnotežu između potreba javnog interesa i prava optuženih, što je u slučaju pritvora moguće analiziranjem razloga za određivanje ili produženje pritvora i njihovom konkretizacijom, koliko god je to moguće.
- 36.Okružni i Vrhovni sud su se u osporenim odlukama pozvali na način na koji je počinjeno predmetno djelo koje se apelantu stavlja na teret, posljedicu koja je nastupila i okolnosti koje su pratile način izvršenja krivičnog djela, što je, prema zaključku sudova, upućivalo na produženje pritvora apelantu radi sigurnosti građana. Ustavni sud zapaža da su sudovi navedeni zaključak o neophodnosti produženja pritvora obrazložili tako što su naveli da su "predmetno krivično djelo unaprijed pripremila, isplanirala i organizirala dva lica i da je učinjeno iz bezobzirne osvete u centru grada". Sudovi su zaključili (imajući u vidu i ranija rješenja o pritvoru) da se na osnovu toga stiče osnov za produženje pritvora apelantu i u konkretnoj fazi postupka, iz razloga propisanog članom 189. stav 1. tačka g) ZKPRS jer je "sasvim izvjesno, u situaciji kada su se građani Bijeljine već od ranije osjećali nesigurno zbog izvršenja više ubistava na tom području, od kojih mnoga nisu rasvijetljena, da je izvršenjem predmetnog krivičnog djela došlo do još intenzivnijeg osjećaja ugroženosti sigurnosti građana, pa i šireg područja".
- 37.Pri ovakvom stanju stvari, Ustavni sud, u konkretnom slučaju, imajući u vidu član 5. Evropske konvencije, prema kojem je pritvor izuzetna mjera ograničavanja prava na slobodu koja je dopuštena samo u slučajevima tačno nabrojanim u tom članu i pod striktno definiranim uvjetima (op. cit., presuda Ilijkov, stav 85), ne može prihvatiti da izneseni razlozi u osporenim rješenjima opravdavaju izrečenu mjeru. Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju izostala potrebna analiza razloga za produženje pritvora i njihova konkretizacija koliko god je to moguće. Naime, obrazloženja iz ranijih rješenja o apelantovom pritvoru ne mogu biti razlog za produženje pritvora, jer je kod svakog produženja potrebno ocjenjivati objektivne okolnosti koje postoje u vrijeme donošenja odluke. Također, produženje pritvora se ne može zasnivati na činjenicama koje se apelantu stavljaju na teret kao obilježje krivičnog djela za koje se tereti i povodom kojeg se i vodi krivični postupak u kojem će se tek dokazivati da li je optužba protiv apelanta osnovana. Ustavni sud zapaža da bi formulacija da su "predmetno krivično djelo unaprijed pripremila, isplanirala i organizirala dva lica i da je učinjeno iz bezobzirne osvete u centru grada", koja je navedena kao razlog za produženje pritvora, mogla eventualno pokrenuti i pitanje kršenja prava na presumpciju nevinosti iz člana 6. stav 2. Evropske konvencije. Međutim, kako apelant to pitanje nije postavio u apelaciji, Ustavni sud ga neće ni ispitivati.
- 38.Dalje, Ustavni sud je već ukazao da ozbiljnost optužbi i težina zaprijećene kazne predstavljaju inicijalni rizik za određivanje pritvora, ali da ne može biti argument koji, sam po sebi, može opravdati produženje pritvora, već moraju postojati drugi razlozi koji produženje pritvora opravdavaju (vidi stav 31. ove odluke). U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je kao razlog za produženje pritvora navedeno to što nadležni organi nisu riješili mnoga ubistva na konkretnom području. Međutim, ta činjenica nema nikakve veze niti utjecaja na konkretnu situaciju budući da se propust nadležnih organa da istraže i rasvijetle druga ubistva ne može staviti na teret apelantu, odnosno to ne može biti razlog da se apelantu produži pritvor. Također, samo postojanje pretpostavki o ugroženosti sigurnosti građana nije dovoljno, jer sud ne može samo pretpostavljati takvu mogućnost već mora imati argumente da postoje neke objektivne okolnosti koje opravdavaju produženje pritvora po ovom osnovu u konkretnom slučaju. Ovo naročito zato što je od izvršenja krivičnog djela koje je apelantu stavljeno na teret prošlo više od pet godina, a sudovi u osporenim rješenjima nisu obrazložili zbog čega smatraju da bi upravo zbog tog krivičnog djela došlo do narušavanja sigurnosti građana u vrijeme donošenja osporenih odluka. Osim toga, Ustavni sud zapaža da nadležni sudovi nisu ni ispitivali mogućnost izricanja drugih blažih mjera predviđenih zakonom.
- 39.Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da je osporenim rješenjima prekršeno apelantovo pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije.
b) Član 5. stav 4. Evropske konvencije
- 40.Apelant smatra da mu je donošenjem osporenih rješenja prekršeno pravo iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije.
- 41.U vezi s ovim navodima, Ustavni sud ukazuje da član 5. stav 4. Evropske konvencije predviđa da lice lišeno slobode hapšenjem ili pritvaranjem ima pravo na osporavanje zakonitosti takvog lišenja slobode pred sudom, odnosno pred sudskim organom koji mora biti neovisan i nepristran i koji mora imati nadležnost da donese obavezujuću odluku koja može voditi i puštanju lica na slobodu (vidi Evropski sud, De Wilde, Ooms i Versyp protiv Belgije, presuda od 18. novembra 1971. godine, serija A, broj 12, st. 76. i 77). Ovaj organ mora, također, pružiti "proceduralne garancije koje su odgovarajuće za konkretnu vrstu lišavanja slobode", a koje nisu "značajno manje" od garancija u krivičnom postupku, kad lišavanje slobode ima za rezultat dugotrajno zatvaranje lica. Naročito, ove garancije podrazumijevaju usmenu raspravu uz pravnu pomoć u postupku u kojem učestvuju obje strane, razmatranje zakonitosti pritvora u najširem smislu, te odluku koja mora biti donesena brzo. Garancije koje pruža član 5. stav 4. moraju biti osigurane u domaćem zakonu, a pravni lijek mora biti djelotvoran i dovoljno siguran, tj. mora postojati mogućnost ispitivanja zakonitosti samog pritvora, a ne samo postupka ili zloupotrebe ovlaštenja.
- 42.U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da činjenica da je protiv prvostepenog rješenja u skladu sa relevantnim odredbama ZKP apelant mogao i da jeste uložio žalbu Vrhovnom sudu protiv prvostepenog rješenja o produženju pritvora, sama po sebi, govori da mu nije uskraćeno pravo iz člana 5. stav 4. Evropske konvencije. Naime, ZKPRS propisuje postojanje pravnog lijeka kojim se odluka o pritvoru, odnosno odluka o produženju pritvora može osporavati, te hitne rokove u kojima se, s obzirom na prirodu ove mjere lišenja slobode, mora odlučivati. Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju ove zakonske odredbe u cijelosti poštovane.
- 43.Stoga, Ustavni sud smatra da apelantu nije, na bilo koji način, bilo uskraćeno pravo da koristi propisani pravni lijek protiv rješenja o produženju pritvoru, niti da je prekršena neka procesna garancija koju zahtijeva član 5. stav 4. Evropske konvencije, pa je apelacija i u ovom dijelu neosnovana.
- 44.Imajući u vidu informacije koje je dostavio Vrhovni sud 29. aprila 2009. godine, Ustavni sud je donio odluku kao u dispozitivu ne razmatrajući eventualne nove razloge za produženje pritvora nakon podnošenja apelacije s obzirom na to da apelant u tom smislu nije obavještavao Ustavni sud, niti je dopunjavao navode prvobitno podnesene apelacije kojom je osporavao rješenje o određivanju pritvora Vrhovnog suda od 16. juna 2008. godine.
VIII. Zaključak
- 45.Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije u situaciji kada je apelantu produžen pritvor samo na osnovu pretpostavke suda da zbog prirode i težine krivičnog djela za koje se apelant tereti postoji mogućnost ugrožavanja sigurnosti građana i imovine, a takva bojazan nije obrazložena konkretnim i valjanim razlozima koji bi objektivno ukazivali da javni interes zaštite građana preteže nad pravom pojedinca iz člana 5. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje člana 5. stav 4. Evropske konvencije kad je sud o žalbi protiv odluke o produženju pritvora, koju je apelant podnio, odlučio rješenjem koje je donio u zakonom propisanom roku.
- 46.Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 14, člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 47.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić, s. r.