Aktio

DOM ZDRAVLJA ZAVIDOVIĆI

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 85/09

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1072/07, rješavajući apelaciju "Saniteksa" d.d. Velika Kladuša, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Krstan Simić, sudija

Usvaja se apelacija "Saniteksa" d.d. Velika Kladuša.

Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću pod brojem Ps-6/05.

Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak u predmetu broj Ps-6/05.

Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    "Saniteks" d.d. Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše podnio je 11. aprila 2007. godine apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću pod brojem PS-6/05.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda u Bosanskoj Krupi i DJL "Jezerka" Jezerski (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 24. aprila 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 8. maja 2007. godine. Općinski sud u Bosanskoj Krupi nije dostavio odgovor na apelaciju, već je pismo Ustavnog suda proslijedio Općinskom sudu u Bihaću, koji je 4. juna 2007. godine dostavio odgovor na apelaciju. Tuženi je dostavio odgovor na apelaciju 7. maja 2007. godine.
  • 4.
    Ustavni sud je 23. juna 2009. godine zatražio na uvid spis Općinskog suda u Bihaću broj Ps-6/05. Općinski sud u Bihaću je 2. jula 2009. godine dostavio traženi spis.
  • 5.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 8. jula 2009. godine.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
  • 7.
    Apelant je 17. jula 1996. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave protiv tuženog kao dužnika. Osnovni sud u Bosanskoj Krupi (sada Općinski sud u Bosanskoj Krupi) je Rješenjem o izvršenju broj Ip-5/96 od 8. oktobra 1996. godine odredio predloženo izvršenje.
  • 8.
    Protiv navedenog rješenja tuženi je 23. oktobra 1996. godine podnio prigovor, pa je tako nastala parnica zavedena kod tog suda pod brojem Ps-3/97. Općinski sud u Bosanskoj Krupi je prigovor tuženog kao dužnika dostavio apelantu 20. maja 1998. godine. Apelant je 4. juna 1998. godine dostavio odgovor na prigovor tuženog kao dužnika.
  • 9.
    Općinski sud u Bosanskoj Krupi je 14. septembra 1998. godine u navedenom predmetu održao raspravu nakon koje je donio Presudu broj Ps-3/97 od 14. septembra 1998. godine, kojom je odredio da se Rješenje o izvršenju broj Ip-5/96 od 8. oktobra 1996. godine djelimično održava na snazi, te je, dosljedno tome, tuženom naloženo da apelantu kao tužiocu plati iznos od 21.683,00 KM sa pripadajućom kamatom po propisanoj stopi počevši od dana zakašnjenja u plaćanju do konačne isplate, te troškove postupka u iznosu od 773,00 KM, sve u roku od osam dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Određeno je da se Rješenje o izvršenju broj Ip-5/96 od 8. oktobra 1996. godine ukida u odnosu na glavni dug u iznosu od 10.500,00 KM. U obrazloženju presude je navedeno da je protiv rješenja o izvršenju tuženi podnio prigovor, te je tako nastala parnica koja je zavedena pod brojem Ps-3/97.
  • 10.
    Protiv navedene presude tuženi je podnio žalbu 13. januara 1999. godine koju je Kantonalni sud Rješenjem broj Pž-37/99 od 6. marta 2000. godine uvažio, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju je navedeno da je prvostepena presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 336. stav 2. tačka 13. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Kantonalni sud je naveo da je, u smislu odredbe člana 55.a preuzetog Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), prvostepeni sud bio dužan prvo odlučiti o prigovoru tuženog kao dužnika koji je izjavljen na predmetno rješenje o izvršenju, te u zavisnosti od te odluke nastaviti postupak.
  • 11.
    Rješenjem Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj Ip-5/96 od 2. oktobra 2000. godine stavljeno je van snage Rješenje o izvršenju broj Ip-5/96 od 8. oktobra 1996. godine i ukinute su sve provedene radnje. Određeno je da se prijedlog za izvršenje smatra tužbom, te da će se po njoj provesti parnični postupak. U obrazloženju je navedeno da je rješenje o izvršenju doneseno u smislu člana 21. ZIP-a na osnovu vjerodostojne isprave. Pošto je tuženi kao dužnik protiv rješenja o izvršenju podnio prigovor, to je, u smislu člana 55. ZIP-a, sud odlučio kao u izreci rješenja.
  • 12.
    Općinski sud u Bosanskoj Krupi je 16. novembra 2000. godine održao raspravu. Konstatirano je da nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje ročišta s obzirom na to da sud nema dokaza da je tuženi primio poziv uz Rješenje Kantonalnog suda broj Pž-37/99 od 6. marta 2000. godine. Stoga je rasprava odgođena za 22. decembar 2000. godine.
  • 13.
    Općinski sud u Bosanskoj Krupi je na ročištu zakazanom za 22. decembar 2000. godine, kojem nije pristupio niko od stranaka, donio rješenje kojim je konstatirao da je kompletan referat "PS" novim rasporedom poslova u sudu pripao sudiji Borislavu Desnici, te je određeno da će se kompletan spis dostaviti na daljni rad tom sudiji.
  • 14.
    Raspravi zakazanoj za 11. oktobar 2001. godine pristupio je apelant, a u ime tuženog nije niko pristupio iako je uredno obaviješten. Konstatirano je da nije doneseno rješenje povodom uloženog prigovora tuženog kao dužnika protiv Rješenja o izvršenju od 8. oktobra 1996. godine, te da se parnični postupak ne može voditi dok se ne donese navedeno rješenje, a na šta je i svojim Rješenjem broj Pž-37/99 uputio Kantonalni sud.
  • 15.
    Općinski sud u Bosanskoj Krupi je Rješenjem broj Ip-5/96 od 11. oktobra 2001. godine stavio van snage Rješenje o izvršenju od 8. oktobra 1996. godine i odredio da će se postupak nastaviti kao po prigovoru uloženom protiv platnog naloga.
  • 16.
    Dopisom od 8. novembra 2001. godine apelant je urgirao da se riješi predmet, navodeći da predmetni postupak traje predugo.
  • 17.
    Raspravi zakazanoj za 27. decembar 2001. godine nije pristupio niko od stranaka. Utvrđeno je da su apelant i tuženi bili uredno pozvani. Određeno je da će se naredna rasprava zakazati kada sudu budu doznačena sredstva za materijalne troškove i plaćanje poštarine, jer pošta u Bosanskoj Krupi neće da preuzima sudsku poštu bez uplaćenog ranijeg duga.
  • 18.
    Raspravi zakazanoj za 26. mart 2002. godine nije pristupio niko. Sud je konstatirao da su stranke bile uredno pozvane. Stoga je sud donio Rješenje broj PS-16/00 od 26. marta 2002. godine, kojim je utvrdio da se smatra da je apelant povukao tužbu.
  • 19.
    Apelant je 12. aprila 2002. godine protiv navedenog rješenja podnio žalbu koju je Kantonalni sud Rješenjem broj Pž-138/02 od 9. septembra 2002. godine odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
  • 20.
    Protiv rješenja Kantonalnog suda apelant je izjavio reviziju 6. novembra 2002. godine koju je Vrhovni sud Rješenjem broj Rev-467/02 od 21. septembra 2004. godine usvojio, drugostepenu odluku ukinuo i predmet vratio drugostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja je navedeno da, prema ocjeni Vrhovnog suda, apelant nije bio uredno pozvan na ročište zakazano za 26. mart 2002. godine, čime mu nije bila data mogućnost da raspravlja pred sudom. Navedenim je, prema mišljenju Vrhovnog suda, počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka zbog čega je utvrđeno da odluka Kantonalnog suda nije pravilna i na zakonu zasnovana.
  • 21.
    Rješenjem Kantonalnog suda broj Pž-204/04 od 19. novembra 2004. godine uvažena je apelantova žalba i ukinuto Rješenje Općinskog suda broj Ps-16/00 od 26. marta 2002. godine i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja je navedeno da, prema mišljenju Kantonalnog suda, apelant nije bio uredno pozvan na ročište zakazano za 26. mart 2002. godine pred prvostepenim sudom, čime mu nije bila data mogućnost da raspravlja pred sudom, a čime je prvostepeni sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 336. stav 2. tačka 7. ZPP.
  • 22.
    Dopisom od 20. decembra 2004. godine Kantonalni sud je spis broj Ps-16/00 dostavio Općinskom sudu u Bosanskoj Krupi na daljnje postupanje.
  • 23.
    Općinski sud u Bosanskoj Krupi je dopisom od 23. decembra 2004. godine dostavio kompletan spis broj Ps-16/00 na daljni nadležni postupak Privrednom odjeljenju Općinskog suda u Bihaću.
  • 24.
    Općinski sud u Bihaću je Rješenjem broj Ps-6/05 od 21. maja 2007. godine naložio tuženom da u roku od osam dana dostavi sudu dokaze da je tuženi kao pravno lice prestao postojati odlukom Kantonalnog suda.
  • 25.
    Rješenjem Općinskog suda u Bihaću broj Ps-6/05 od 30. maja 2007. godine naloženo je apelantu da u roku od osam dana sudu dostavi izvod iz sudskog registra za tuženog kao pravnog lica. Traženu dokumentaciju apelant je dostavio 27. juna 2007. godine. Iz navedene dokumentacije proizlazi da je Rješenjem Kantonalnog suda broj U/I-1405/02 od 29. novembra 2002. godine utvrđeno da je tuženi kao pravno lice prestao da postoji. Navedeno rješenje je postalo pravosnažno 23. oktobra 2003. godine.
  • 26.
    Nakon što je apelant dostavio traženu dokumentaciju Općinski sud u Bihaću nije preduzeo niti jednu radnju.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 27.
    Apelant smatra da je u predmetnom postupku povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog toga što predmetni postupak nije okončan u razumnom roku. Navodi da Vrhovni sud nije, u skladu sa članom 252. ZPP, dostavio odluku strankama, te da je dopisom od 6. marta 2007. godine na njegovo traženje obaviješten o stanju spisa, odnosno o odluci o reviziji. Ističe da, iako je Rješenjem Kantonalnog suda od 19. novembra 2004. godine, predmet vraćen prvostepenom sudu, on još uvijek nije okončan. Navodi da se radi o privrednom sporu, te da, zbog nepostupanja sudova u skladu sa relevantnim propisima, trpi štetu.

b) Odgovor na apelaciju

  • 28.
    Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju je naveo da ostaje pri razlozima iz svoje odluke, te da je navedeno rješenje doneseno u skladu sa relevantnim materijalnim i procesnim zakonom. Predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
  • 29.
    U odgovoru na apelaciju Općinski sud u Bihaću je naveo da je odluku Kantonalnog suda od 19. novembra 2004. godine dostavio tuženom. Međutim, odluka i dopis suda su vraćeni sudu uz dopis u kojem je navedeno da je tuženi prestao da radi po sili zakona na osnovu rješenja Kantonalnog suda i da preduzeće više ne postoji. Ističe da je Općinski sud u Bihaću Rješenjem od 21. maja 2007. godine naložio tuženom da u roku od osam dana sudu dostavi dokaze da je DJL "Jezerka" Jezerski prestalo da postoji odlukom Kantonalnog suda. U odgovoru je navedeno da će, nakon dostavljanja odgovora tuženog, sud postupiti prema važećim odredbama ZPP i nastojati okončati predmet u što kraćem roku. Općinski sud u Bihaću smatra da u postupanju tog suda nije došlo do kršenja apelantovih ustavnih prava.
  • 30.
    U odgovoru tuženi navodi da je spor između apelanta i tuženog okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj Pž-138/02 od 9. septembra 2002. godine. Tuženi smatra da je navedenom odlukom predmetni sudski postupak okončan. Poslije navedenog rješenja nije bilo nikakvog sudskog procesa s obzirom na to da je navedeno rješenje konačno. U međuvremenu firma DJL "Jezerka" je ugašena i prestala je da radi na osnovu Rješenja Kantonalnog suda broj U/I-1405/02 od 29. novembra 2002. godine, te ističu da se ne radi o kršenju apelantovih ustavnih prava.

V. Relevantni propisi

  • 31.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

  • 32.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 33.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 34.
    Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 35.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

  • 36.
    Apelant je u apelaciji naveo da je u predmetnom postupku prekršeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 37.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
    • 38.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
    • 1.
      Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudomŠ...Ć.

a) Relevantni principi

  • 39.
    Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 40.
    Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

b) Period koji se uzima u obzir

  • 41.
    Ustavni sud zapaža da je postupak po apelantovom zahtjevu započeo 7. jula 1996. godine, kada je apelant podnio prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave. Prema tome, period u kojem je pokrenut navedeni postupak spada u nadležnost Ustavnog suda s obzirom na to da je započeo nakon 14. decembra 1995. godine, tj. nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Stoga, Ustavni sud smatra da predmetni postupak traje 13 godina i da još nije okončan.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

  • 42.
    U konkretnom slučaju radi se o postupku naplate duga. Ustavni sud smatra da predmetni postupak nije naročito složen kako u pogledu činjeničnog stanja, tako i u pogledu pravnih pitanja.
  • 43.
    U vezi sa apelantovim ponašanjem, Ustavni sud nalazi da apelant nije pristupio na ročište zakazano za 27. decembar 2001. godine iako je bio uredno pozvan, čime je doprinio dužini predmetnog postupka, ali ne u mjeri koja je bila odlučujuća za dužinu predmetnog postupka. Također, Ustavni sud smatra da je apelant tokom postupka urgirao da se predmetni postupak što prije okonča, naglašavajući da postupak predugo traje, čime je, dakle, pokušao isposlovati da se postupak okonča u razumnom roku.
  • 44.
    U vezi sa ponašanjem sudova, Ustavni sud je ustanovio da je u predmetnom postupku Općinski sud u Bosanskoj Krupi prigovor tuženog kao dužnika na rješenje o izvršenju, koji je tuženi kao dužnik podnio 23. oktobra 1996. godine, dostavio apelantu tek 20. maja 1998. godine, dakle, u periodu dužem od godinu dana. Dalje, Ustavni sud je utvrdio da je Općinskom sudu u Bosanskoj Krupi dva puta predmet vraćen na ponovno suđenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, što je značajno utjecalo na dužinu predmetnog postupka. Ustavni sud je ustanovio da je Općinski sud u Bosanskoj Krupi, rješavajući u izvršnom postupku, Rješenjem od 2. oktobra 2000. godine i Rješenjem od 11. oktobra 2001. godine stavio van snage Rješenje o izvršenju od 8. oktobra 1996. godine. Dakle, navedeni sud je dva puta stavio van snage rješenje o izvršenju. Općinski sud u Bihaću je tek nakon skoro dvije godine i pet mjeseci, od kada mu je Općinski sud u Bosanskoj Krupi predmetni spis dostavio na nadležni postupak, prvo zatražio od tuženog, a onda i od apelanta relevantnu dokumentaciju o statusu tuženog. Iako je traženu dokumentaciju apelant dostavio 27. juna 2007. godine, Općinski sud nije preduzeo u navedenom predmetu niti jednu radnju.
  • 45.
    Iz navedenog Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud u Bosanskoj Krupi svojim radnjama značajno doprinio odugovlačenju predmetnog postupka. Dalje, Ustavni sud smatra da je i Općinski sud u Bihaću, pred kojim se sada vodi predmetni postupak, s obzirom na to da u periodu dužem od dvije godine nije preduzeo bilo kakvu radnju u predmetnom postupku, doprinio dužini predmetnog postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da su Općinski sud u Bosanskoj Krupi i Općinski sud u Bihaću svojim ponašanjem značajno doprinijeli dužini trajanja predmetnog postupka.
  • 46.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da ukupna dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

  • 47.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da predmetni postupak po apelantovom zahtjevu traje 13 godina, te da se takvo neopravdano trajanje postupka može gotovo u cijelosti pripisati ponašanju nadležnog suda, a taj sud nije dao razumne i opravdane razloge za ovako dugo trajanje postupka.
  • 48.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 49.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.