Aktio

DOM ZDRAVLJA ZAVIDOVIĆI

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 85/09

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1499/07, rješavajući apelaciju Amirele Plavčić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Krstan Simić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Amirele Plavčić, Halide Pinjo, Elme Brkić, Salihe Omanović, Alme Hadžiomerović i Mirhe Hajro.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0 Rev-06-00911 od 9. marta 2007. godine.

Predmet se vraća Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Amirela Plavčić, Halida Pinjo, Elma Brkić, Saliha Omanović, Alma Hadžiomerović i Mirha Hajro (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Visokog, koje zastupa Anto Petrušić, advokat iz Zenice, podnijele su 25. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0 Rev-06-00911 od 9. marta 2007. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Kantonalnog pravobranilaštva u Zenici, koje zastupa Zeničko-dobojski kanton, zatraženo je 14. maja 2009. godine da dostave odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Vrhovni sud je dostavio odgovor 22. maja, a tuženik 1. juna 2009. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori su dostavljeni apelanticama 6. jula 2009. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Apelantice su, kao zaposlenice Općinskog suda za prekršaje Visoko, tužbom od 21. marta 2005. godine pokrenule postupak protiv Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženik) radi isplate dijela neisplaćenih plaća i ostalih potraživanja iz radnog odnosa (neisplaćen regres, neisplaćeni troškovi prijevoza i ishrane). Općinski sud je 10. februara 2006. godine donio Presudu broj P-402/05 kojom je usvojio tužbeni zahtjev i obavezao tuženika da apelanticama isplati ukupan iznos od 33.189,10 KM, onako kako je precizno navedeno u dispozitivu presude. Tuženik je obavezan i da apelanticama, svakoj pojedinačno, isplati zakonsku zateznu kamatu na dosuđene iznose. Sud je u najvećem dijelu zateznu kamatu dosudio od 1. januara sljedeće godine za potraživanja iz prethodne godine. Također, sud je obavezao tuženika da apelanticama isplati troškove parničnog postupka. U obrazloženju presude sud je naveo da je tužbeni zahtjev usvojio na osnovu odredaba Zakona o radu FBiH i Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji BiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor). U vezi sa odlukom o kamatama, prvostepeni sud je objasnio da je odluka dosuđena na osnovu odredbe člana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) i člana 2. Zakona o visini stope zatezne kamate.
  • 7.
    U obrazloženju presude sud je naveo da je prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva cijenio nalaz i mišljenje vještaka finansijske struke od 4. jula 2005. godine. Provedenim vještačenjem je utvrđeno da je tuženik, primjenjujući svoje podzakonske propise, od 1. januara 2003. do 30. juna 2005. godine isplatio apelanticama plaću, naknadu plaće i ostale naknade iz radnog odnosa u visini manjoj od visine propisane Kolektivnim ugovorom. S obzirom na navedeno, sud je, primjenjujući citirane odredbe Kolektivnog ugovora, dosudio apelanticama tražene iznose kao u dispozitivu presude.
  • 8.
    Protiv prvostepene presude tuženik je izjavio žalbu koju je Kantonalni sud Presudom broj 004-0-Gž-06-000 738 od 9. maja 2006. godine odbio i potvrdio prvostepenu presudu. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo, a da pri tome nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka. U pogledu visine dosuđenog iznosa apelanticama, prema stanovištu Kantonalnog suda, Općinski sud je pravilno postupio kada je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka. Naime, razloge za prihvatanje nalaza i mišljenja vještaka kao pravilne je prihvatio i Kantonalni sud, a vještačenje nije dovedeno u sumnju ni navodima žalbe. Budući da žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost prvostepene presude, Kantonalni sud je, u smislu odredbe člana 226. Zakona o parničnom postupku, žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu kao zakonitu.
  • 9.
    Odlučujući o izjavljenoj reviziji tuženika, Vrhovni sud je 9. marta 2007. godine donio Presudu broj 070-0 Rev-06-00911 kojom je reviziju djelimično uvažio i obje nižestepene presude preinačio. Vrhovni sud je preinaku presuda izvršio u dijelu koji se odnosi na zateznu kamatu na dosuđene iznose apelanticama, te je presudio da: "...zatezna kamata na dosuđene iznose Š...Ć teče počevši od 21. marta 2005. godine pa do isplate". U ostalom dijelu, Vrhovni sud je drugostepenu presudu potvrdio i reviziju odbio. U obrazloženju presude Vrhovni sud je konstatirao da vrijednost osporene pravosnažne presude ni za jednu apelanticu (član 362. stav 1. tačka 2. ZPP) ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, kako je to predviđeno odredbom člana 237. stav 2. ZPP. Međutim, Vrhovni sud je smatrao da reviziju izuzetno treba dopustiti jer bi odlučivanje o reviziji bilo značajno za primjenu prava u drugim slučajevima, kako je to predviđeno odredbom člana 237. stav 3. ZPP. Razlog za dopuštanje predmetne revizije je, prema stavu Vrhovnog suda, što su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo pri odlučivanju o zateznoj kamati na dosuđene iznose.
  • 10.
    Prema stanovištu Vrhovnog suda, dosuđeni iznosi plaća, topli obrok i regres su povremena potraživanja iz člana 372. stav 1. ZOO-a, te, prema odredbi člana 279. stav 3. ZOO-a, na takva potraživanja zatezna kamata teče od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. Vrhovni sud smatra da su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su tuženika obavezali da apelanticama plati kamatu počevši od 1. januara 2004. godine i od 1. januara 2005. godine na precizno određena novčana potraživanja za 2003. i 2004. godinu, jer je tužba podnesena 21. marta 2005. godine. Zbog toga je osporenu presudu u pogledu odluke o kamati preinačio kao u dispozitivu i to primjenom odredbe člana 250. stav 1. ZPP. Vrhovni sud je u preostalom dijelu reviziju odbio.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 11.
    Apelantice navode da im je osporenom odlukom Vrhovnog suda, zbog odluke o početku toka zakonske zatezne kamate, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantice, također, navode da su osporenom odlukom povrijeđene odredbe člana 7. stav 1. tačka a) alineja 1. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i odredbe člana 279. stav 3. ZOO-a. Apelaciju podnose protiv presude Vrhovnog suda zato što je Vrhovni sud reviziju tuženika djelimično usvojio i preinačio obje nižestepene presude tako što je utvrdio da se kamata na glavni dug dosuđuje, odnosno počinje da teče od dana podnošenja tužbe. Naime, prema navodima apelantica, pravni stav revizionog suda da zakonska zatezna kamata u ovoj pravnoj stvari teče od dana podnošenja tužbe je sporan. Prema njihovom stavu, zakonska zatezna kamata na neizmirena potraživanja za plaće teče od momenta dolaska dužnika u docnju, a prema odredbama člana 70. stav 1. Zakona o radu, odnosno prema odredbama člana 277. stav 1. ZOO-a. Drugim riječima, u momentu kada protekne rok od 30 dana, u kojem je poslodavac dužan isplatiti plaću, a ne isplati je, on pada u docnju i dužan je zbog te docnje platiti zakonsku zateznu kamatu u smislu odredaba člana 277. ZOO-a. Apelantice se pozivaju i na odredbu člana 70. stav 2. Zakona o radu kojom je propisano da je poslodavac dužan zaposleniku uručiti pismeni obračun plaće. Ovaj pismeni obračun, kako apelantice navode, predstavlja priznanje tuženog da je tužiocima trebalo da "toga i toga dana, u tome i tome mjesecu" isplati određenu plaću. Kako ta plaća nije isplaćena, po zakonu i po ugovoru o radu, poslodavac - tuženi pada u docnju i dužan je da plati zakonske zatezne kamate prema odredbama člana 277. ZOO-a, a ne prema odredbama člana 279. ZOO-a, kako to navodi reviziona presuda. Pozivanje revizionog suda na odredbe člana 279. stav 3. i član 372. stav 1. ZOO-a, kao na razlog da se zakonska zatezna kamata računa od dana podnošenja tužbe na neisplaćene plaće, apsurdna je zbog toga što plaće nisu povremena novčana davanja, već posebna vrsta isplate po odredbama Zakona o radu, koje se crpe iz radnog odnosa i koje dospijeva u skladu sa odredbom člana 70. Zakona o radu. Apelantice su zbog potraživane razlike na ime plaće, toplog obroka i regresa za cijeli utuženi period tužbeni zahtjev kapitalizirale i prikazale zbirno po godinama. To je jedino ispravno i na zakonu zasnovano rješenje prema kojem se zakonska zatezna kamata dosuđuje na način kako je to urađeno u prvostepenoj presudi, dakle, počevši od dospjelosti svakog pojedinog neisplaćenog dijela plaće, pa do konačne isplate. Ako bi se održao pravni stav iz revizione presude, to bi bio direktan poziv poslodavcima da ne isplaćuju plaću, jer za to nemaju sankciju u vidu kamate. Zbog toga, jasno je da je reviziona presuda suprotna odredbama člana 6. stav 1. Evropske konvencije zato što ne realizira pravo na fer i nezavisno suđenje, budući da se apelanticama uskraćuje pravo na isplatu zateznih kamata i pravo na naknadu za plaće suprotno odredbama člana 7. stav 1. tačka a) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Također, reviziona presuda je, prema ocjeni apelantica, suprotna odredbi člana 279. ZOO-a i odredbama člana 70. Zakona o radu FBiH.

b) Odgovor na apelaciju

  • 12.
    U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je istakao da u cijelosti ostaje pri razlozima navedenim u svojoj odluci. Smatra da je donesena presuda u skladu sa domaćim procesnim i materijalnim zakonom i odredbama Ustava BiH i Evropske konvencije.
  • 13.
    Kantonalno pravobranilaštvo je u odgovoru na apelaciju navelo da osporava navode apelantica. Naime, Kantonalno pravobranilaštvo smatra da je odluka revizionog suda kojom je, prema članu 372. stav 1. ZOO-a, ocijenio da su potraživanja apelantica povremena potraživanja na koja zatezna kamata, prema odredbi člana 279. stav 3. ZOO-a, teče od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu pravilna i na zakonu zasnovana. Zbog toga su očigledno neosnovani navodi apelantica o tome da su im povrijeđena prava na pravično suđenje. Također su očigledno neosnovani i navodi koji se odnose na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Činjenica da su odlukom revizionog suda apelanticama dosuđeni manji iznosi od onih koje su tražile ni na koji način ne pokreće pitanja iz člana 13. Evropske konvencije, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi

  • 14.
    U Zakonu o radu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99, 32/00 i 29/03) relevantne odredbe glase:

Član 68.

Plaće zaposlenika utvrđuju se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

Član 70. stav 1.

Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu određuju se periodi isplate plaće, koji ne mogu biti duži od 30 dana.

  • 15.
    Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske vlasti u FBiH ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 23/00)

Član 25.

Š...Ć

Plaća se isplaćuje jedanput mjesečno za protekli mjesec i od jedne do druge isplate plaće ne može proći više od 30 dana.

  • c)
    Naknade po osnovu rada

Član 29.

Osim naknada na plaću utvrđenih zakonom, službeniku pripada naknada za prijevoz na posao i sa posla, ishrana u toku rada (topli obrok) i regres za godišnji odmor.

Visinu naknada iz stava 1. ovog člana utvrđuju rukovodilac organa uprave i Sindikat.

Član 71.

Odredbe ovog ugovora primjenjuju se i na službenike i namještenike organa, službi i tijela iz člana 168. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine i druge službenike na koje se shodno primjenjuju odredbe tog zakona ili identičnih zakona kantona - županija.

  • 16.
    Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89; "Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93, 13/94 i "Službene novine FBiH" broj 29/03) u relevantnom dijelu glasi:

III. Zatezna kamata

Kad se duguje

Član 277.

Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje osim glavnice i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj saveznim zakonom.

Kamata na kamatu

Član 279.

(1) Na dospjelu a neisplaćenu ugovorenu ili zakonsku kamatu kao i na druga povremena novčana davanja ne teče zatezna kamata, izuzev kada je to zakonom određeno.

(2) Na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati kamata samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njezinu isplatu.

(3) Na povremena dospjela novčana davanja teče zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

Član 372.

Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima vremena (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

VI. Dopustivost

  • 17.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 18.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 19.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0 Rev-06-00911 od 9. marta 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantice su primile 28. marta 2006. godine, a apelacija je podnesena 24. maja 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 20.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 21.
    Apelantice su navele da predmetni postupak nije bio pravičan jer je Vrhovni sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je preinačio nižestepene presude u dijelu koji se odnosi na početak toka zateznih kamata.

VII.1. Pravo na pravično suđenje

  • 22.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
    • 23.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
    • 1.
      Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
    • 24.
      Ustavni sud ukazuje na to da je u svojoj odluci, Odluci broj AP 658/07 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu od 10. juna 2009. godine, objavljena na web-stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba), već odlučivao o istim činjeničnim i pravnim pitanjima koja se postavljaju i u ovoj apelaciji. Ustavni sud naglašava da su u navedenoj odluci apelanti pokrenuli pitanje kršenja prava na imovinu zbog odluke sudova o početku toka zatezne kamate na potraživanja iz radnog odnosa. Ustavni sud je, razmatrajući navedenu apelaciju, između ostalog, zaključio da je zbog odluke Kantonalnog suda da apelantima na dosuđene iznose iz radnog odnosa dosudi kamatu primjenom odredbe člana 279. stav 3. ZOO-a u pogledu početka toka zakonske zatezne kamate povrijeđeno ustavno pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, Ustavni sud je zaključio da je u navedenom predmetu Kantonalni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo zbog čega je miješanje u pravo na imovinu bilo nezakonito u smislu člana 1. Protokola broj 1. Također, Ustavni sud je obrazložio da se plaća i ostala potraživanja iz radnog odnosa ne mogu definirati kao povremena davanja iz člana 372. stav 1. ZOO-a u vezi sa članom 279. stav 3. ZOO-a. Plaća i neka potraživanja iz radnog odnosa, npr., naknada za troškove prijevoza, isplaćuju se mjesečno, u sukcesivnom obračunu i kontinuirano, a neka primanja, npr., regres, isplaćuju se godišnje. Ustavni sud je istakao da se ova potraživanja iz radnog odnosa ne mogu tretirati kao povremeno davanje u okviru zakonskih odredaba kojima se regulira pitanje "kamate na kamatu" u članu 279. stav 3. ZOO-a. Plaća i ostala novčana potraživanja iz radnog odnosa dospijevaju tačno određenog datuma, te od tog dana poslodavac pada u docnju i plaća zakonsku zateznu kamatu zbog neizvršenja novčane obaveze, a što je regulirano članom 277. ZOO-a.
    • 25.
      Iako se u konkretnom slučaju apelantice žale na pravo na pravično suđenje, Ustavni sud zapaža da se, u suštini, žale na proizvoljnu primjenu materijalnog prava u vezi sa potraživanjima iz radnog odnosa. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, član 6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove da, između ostalog, obrazlože svoje presude tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali (vidi Evropski sud za ljudska prava, Suominen protiv Finske, presuda od 1. jula 2003. godine, aplikacija broj 37801/97, stav 36. i, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 5/05 od 14. marta 2006. godine). U konkretnom predmetu, a imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u navedenoj Odluci broj AP 658/07 u odnosu na proizvoljnu primjenu prava i, prema tome, kršenje prava na imovinu, Ustavni sud smatra da obrazloženje osporene presude Vrhovnog suda ne zadovoljava ni standarde prava na obrazloženu odluku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud smatra da je primjena zakona u konkretnom slučaju u odnosu na početak toka zatezne kamate proizvoljno obrazložena, kao i zaključak o tome da su plaće povremena potraživanja. S obzirom na to da se i u predmetnom slučaju apelacija odnosi na pravo na zatezne kamate u istim činjeničnim i pravnim okolnostima, kao što je to bio slučaj u Odluci broj AP 658/07, Ustavni sud u ovoj odluci neće posebno obrazlagati proizvoljnost u kontekstu prava na pravično suđenje, nego se poziva na obrazloženje i razloge date u Odluci broj AP 658/07, budući da se ti razlozi, mutatis mutandis, mogu primijeniti i na ovu odluku.
    • 26.
      Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da obrazloženje odluke Vrhovnog suda u odnosu na primjenu odredbe člana 279. stav 3. ZOO-a ne zadovoljava standarde člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog čega je povrijeđeno ustavno pravo apelantica na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.2. Ostali navodi

  • 27.
    Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati ostale navode apelantica koji se tiču navodne povrede njihovog prava na pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije kao i povrede iz člana 7. stav 1. tačka a) alineja 1. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i člana 279. stav 3. ZOO-a.

VIII. Zaključak

  • 28.
    Ustavni sud zaključuje da je Vrhovni sud zbog proizvoljnog pozivanja na član 279. stav 3. ZOO-a, te propusta da obrazloži svoju odluku u pogledu početka toka zatezne kamate na iznose koje tuženik treba da plati apelanticama po osnovu radnog odnosa, na način koji bi zadovoljio standarde prava na pravično suđenje, povrijedio pravo apelantica iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 29.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 30.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.