Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 17. septembra 2009. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 85/09
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 446/08, rješavajući apelaciju Mehmeda Čauševića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Mehmeda Čauševića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj R1-26/04.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj R1-26/04.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Mehmed Čaušević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 7. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja sudskog postupka u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-340/03 (sada zaveden pod brojem R1-26/04).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 14. februara 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Zatim je, 11. augusta 2009. godine, zatraženo od Općinskog suda da dostavi Ustavnom sudu na uvid spis broj R1-26/04.
- 3.Općinski sud je 25. februara 2008. godine dostavio odgovor na apelaciju, a 18. augusta 2009. godine traženi spis.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 22. maja 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Presudom Općinskog suda broj P-1717/97 od 24. jula 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-286/02 od 30. maja 2003. godine, utvrđeno je da je tužiteljica Emina Čaušević stekla pravo suvlasništva po osnovu bračne tekovine na nekretninama i pokretnim stvarima pobliže navedenim u izreci presude sa dijelom 1/2, što je apelant dužan priznati i trpjeti diobu predmetnih nekretnina i pokretnih stvari, te nakon diobe predati u posjed tužiteljici njenu imovinu.
- 7.Apelant je 19. augusta 2003. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženih Mehe Čauševića, Fatme Hozdić, Zahide Čaušević, Senije Ćoragić i Sefije Koštić (u daljnjem tekstu: tuženi) radi diobe i predaje u posjed. U predmetnoj tužbi je navedeno da su tuženi nasljednici Emine Čaušević koja je umrla nakon okončanja parničnog postupka utvrđenja bračne tekovine. Također je navedeno da su sve nekretnine i pokretne stvari, koje su bile predmet prethodno vođenog parničnog postupka, u posjedu tuženog Mehe Čauševića. Nadalje je navedeno da je apelant 18. jula 2003. godine uputio poziv tuženom radi sporazumne diobe predmetne imovine, ali kako na njega tuženi nije odgovorio, da se ima smatrati da nije pristao na sporazumnu diobu imovine. Također je navedeno da tuženi odbija da preda u posjed apelantu nekretnine koje su isključivo vlasništvo apelanta i u odnosu na koje je odbijen tužbeni zahtjev Emine Čaušević. Postavljenim tužbenim zahtjevom apelant je tražio da se izvrši dioba nekretnina i pokretne imovine u skladu sa Presudom Općinskog suda broj P-1717/97 od 24. jula 2001. godine, kao i da se obavežu tuženi da mu predaju u posjed i slobodno raspolaganje nekretnine pobliže navedene u tužbi (koje nisu predmet diobe).
- 8.U dnevnoj naredbi Općinskog suda u predmetu broj P-340/00 od 21. juna 2004. godine navedeno je da se "iznese predmet u 'P' upisniku kao završen", te da se predmet zavede u "R1" upisnik i dostavi sudiji u rad.
- 9.Apelant je više puta (13. augusta i 17. oktobra 2004, 7. septembra 2005. i 28. juna 2006. godine) upućivao molbe i urgencije Općinskom sudu radi zakazivanja ročišta u predmetnom postupku.
- 10.Prema dnevnoj naredbi od 29. jula 2009. godine, Općinski sud je u predmetu broj R1-26/01 zakazao ročište za 31. august 2009. godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 11.Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je Presudom Općinskog suda broj P-1717/97 od 24. jula 2001. godine utvrđeno da je tužiteljica Emina Čaušević stekla pravo suvlasništva po osnovu bračne tekovine na nekretninama i pokretnim stvarima pobliže navedenim u izreci presude sa dijelom 1/2. S obzirom da u predmetnoj presudi nije navedeno da je tužiteljica dužna trpjeti da se izvrši dioba imovine, apelant smatra da nije moguće tražiti diobu u izvršnom ili vanparničnom postupku, te da je iz tog razloga podnio tužbu parničnom sudu. Imajući u vidu da je tužba radi diobe imovine podnesena 19. augusta 2003. godine, te da postupak još uvijek traje, apelant traži od Ustavnog suda da usvoji apelaciju i naloži Općinskom sudu da u određenom roku okonča predmetni postupak.
b) Odgovor na apelaciju
- 12.U odgovoru na apelaciju, Općinski sud je naveo da se predmet ovog suda broj P-340/00 sada vodi kao predmet broj R1-26/04, budući da je predmet postupka dioba nekretnina koja se rješava prema pravilima vanparničnog postupka. Nadalje, Općinski sud je naveo da u tom sudu trenutno radi samo petoro sudija, te da duže od godinu dana raspisuju konkurs radi popune potrebnog broja sudija. Imajući u vidu veliki broj predmeta, a mali broj sudija, Općinski sud je naveo da nije u mogućnosti zbog objektivnih okolnosti okončati sve postupke u razumnom roku, te traži od Ustavnog suda da uzme u obzir naprijed navedeno pri odlučivanju o apelaciji.
V. Relevantni propisi
- 13.U Zakonu o vanparničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 2/98, 39/04 i 73/05) relevantne odredbe glase:
"Član 161.
U postupku diobe stvari i nekretnina u suvlasništvu sud odlučuje o diobi i načinu diobe tih stvari i nekretnina.
Član 162.
Postupak diobe stvari i nekretnina u suvlasništvu može prijedlogom pokrenuti suvlasnik, a prijedlog mora obuhvatiti sve suvlasnike.
Prijedlog sadrži podatke o predmetu diobe, veličini dijela i o drugim stvarnim pravima svakog suvlasnika. Za nepokretnost moraju se navesti zemljišno-knjižni ili katastarski podaci i priložiti odgovarajući pismeni dokazi o pravu vlasništva, pravu služnosti i drugim stvarnim pravima, kao i o posjedu nepokretnosti.
Prijedlog se podnosi sudu na čijem se području stvar ili nekretnina nalazi, a ako se stvari ili nekretnina u suvlasništvu nalaze na području više sudova, nadležan je svaki od tih sudova.
Član 163.
Ako sud, postupajući po prijedlogu, utvrdi da je među suvlasnicima sporno pravo na stvarima koje su predmet diobe ili pravo na imovini, da je sporna veličina dijela u stvarima, odnosno imovini u suvlasništvu ili da je sporno koje stvari, odnosno prava ulaze u nekretninu u suvlasništvu, prekinut će postupak i uputiti predlagača da u roku od 15 dana pokrene parnicu.
Ako predlagač u roku iz stava 1. ovog člana ne pokrene parnicu, smatrat će se da je prijedlog povučen.
Član 164.
Sud će po prijemu prijedloga zakazati ročište na koje će pozvati sve suvlasnike i osobe koje po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo.
Član 165.
Ako suvlasnici ili osobe koje po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo, u toku postupka postignu poravnanje o uvjetima i načinu diobe, sud će poravnanje unijeti u zapisnik kao sudsko poravnanje.
Član 166.
Ako osobe iz člana 165. ovog zakona ne postignu poravnanje o uvjetima i načinu diobe, sud će ih saslušati, provesti potrebne dokaze, a kad je to nužno i vještačenje, pa će na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odgovarajućim propisima materijalnog prava donijeti rješenje o diobi stvari ili nekretnina u suvlasništvu, vodeći računa da zadovolji opravdane zahtjeve i interese suvlasnika i osoba koje po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo.
Pri odlučivanju kome treba da pripadne određena stvar sud će naročito imati u vidu posebne potrebe pojedinih suvlasnika zbog kojih ta stvar treba da pripadne tom suvlasniku.
Ako se dioba stvari ima izvršiti njenom prodajom, prodaja će se dozvoliti i izvršiti po odredbama Zakona o izvršnom postupku."
- 14.U Zakonu o vlasničko-pravnim odnosima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 6/98 i 29/03) relevantne odredbe glase:
"Član 18.
Suvlasnik ima pravo zahtijevati diobu stvari i to pravo ne zastarijeva.
Ugovor kojim se suvlasnik trajno odriče prava na diobu stvari je ništavan.
Član 19.
Suvlasnici sporazumno određuju način diobe stvari.
U slučaju kada suvlasnici ne mogu postići sporazum o načinu diobe stvari o tome će odlučiti sud, na zahtjev svakog od suvlasnika.
Član 20.
Ako je fizička dioba stvari nemoguća ili je moguće samo uz znatno smanjenje vrijednosti stvari, sud će odlučiti da se dioba izvrši prodajom stvari.
Ako ne uspije dioba prodajom stvari sud može stvari dosuditi u vlasništvo jednom ili više suvlasnika uz obavezu isplate ostalim suvlasnicima naknade prometne vrijednosti stvari, srazmjerno njihovim dijelovima.
Š...Ć"
VI. Dopustivost
- 15.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 17.Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 18.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
- 19.Apelant smatra da je u predmetnom postupku pred Općinskim sudom prekršeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 20.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 21.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 21.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 22.Ustavni sud, prije svega, primjećuje da se radi o vanparničnom postupku radi diobe nekretnina, pa će Ustavni sud prvo ispitati da li je član 6. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava koncept "građanskih prava i obveza" ne treba tumačiti isključivo pozivom na domaće pravo tužene države. Član 6. stav 1. se primjenjuje bez obzira na status stranaka, narav propisa koji uređuju način na koji se donosi odluka o sporu i karakter vlasti koja je nadležna u toj stvari; dovoljno je da ishod postupka bude odlučan za privatna prava i obaveze (vidi, inter alia, Evropski sud za ljudska prva, Debelić protiv Hrvatske, Presuda od 12. oktobra 2006. godine). Uzimajući u obzir navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom predmetu radi o postupku diobe nekretnina koje su u suvlasništvu apelanta i nasljednika tužiteljice Emine Čaušević. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je postupak utvrđenja suvlasničkih dijelova apelanta i tužiteljice po osnovu bračne tekovine okončan Presudom Kantonalnog broj Gž-286/02 od 30. maja 2003. godine. Također, Ustavni sud zapaža da je apelant, nakon neuspješnog pokušaja za sporazumnu diobu, 19. augusta 2003. godine zatražio od suda da izvrši diobu predmetne imovine. Dakle, iako je prošlo šest godina od kako je okončan postupak utvrđenja suvlasništva po osnovu bračne tekovine, apelant, zbog neokončanja postupka diobe nekretnina, još uvijek nije u mogućnosti da samostalno koristi i raspolaže svojim dijelom imovine. Stoga, Ustavni sud smatra da odluka u postupku diobe nekretnina ima odlučujući uticaj na druga građanska prava apelanta (npr. pravo svojine), te da je stoga član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv.
a) Relevantni principi
- 23.Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 24.Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
- 25.Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
- 26.Ustavni sud zapaža da je apelant 19. augusta 2003. godine pokrenuo postupak pred Općinskim sudom radi diobe i predaje u posjed i da postupak u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocijeni dužine predmetnog postupka je period od oko šest godina.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
- 27.Prije svega, Ustavni sud zapaža da su pravosnažnom presudom Općinskog suda utvrđeni suvlasnički dijelovi apelanta i tužiteljice Emine Čaušević na imovini stečenoj u toku braka sa dijelovima 1/2. S obzirom da je utvrđen predmet diobe, Općinski sud je u predmetnom postupku trebalo da izvrši diobu na jedan od načina predviđenih relevantnim zakonskim odredbama. Imajući u vidu činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom sudskom postupku.
- 28.U konkretnom slučaju apelant je 19. augusta 2003. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženih radi diobe i predaje u posjed. Predmetnu tužbu Općinski sud je zaveo pod brojem P-340/03. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud 21. juna 2004. godine izdao naredbu da se iznese predmet kao završen u "P" upisniku, te da se zavede u "R1" upisnik, jer se radi o postupku diobe nekretnina koji se vodi prema pravilima vanparničnog postupka. U vezi sa navedenim, Ustavni sud ukazuje da je Općinski sud u konkretnom slučaju bio dužan nastaviti postupak u predmetu broj P-340/03, budući da se radi o tužbenom zahtjevu za predaju u posjed nekretnina koji se rješava prema pravilima parničnog postupka. Međutim, Ustavni sud će u konkretnom slučaju razmatrati i cijeniti samo dužinu postupka radi diobe imovine, budući da je to suština apelantovih navoda iznesenih u predmetnoj apelaciji. Što se tiče postupka radi diobe imovine, Ustavni sud ponavlja da je apelant podnio tužbu 19. augusta 2003. godine, da je Općinski sud tužbu tretirao kao prijedlog, te naložio 21. juna 2004. godine da se predmet zavede u "R1" upisnik. S obzirom da apelant nije pokrenuo odgovarajući postupak radi diobe nekretnina, Ustavni sud će period od deset mjeseci, koliko je proteklo od podnošenja tužbe pa do evidentiranja predmeta u vanparnični upisnik, staviti na teret apelantu. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud tek 29. jula 2009. godine zakazao ročište u predmetnom postupku za 31. august 2009. godine. Dakle, u periodu od oko pet godina Općinski sud nije preduzeo nijednu procesnu radnju s ciljem vođenja i okončanja predmetnog postupka.
- 29.S druge strane, Ustavni sud ima u vidu da je Općinski sud kao razloge za nepostupanje u predmetnom postupku naveo veliki broj predmeta i nedovoljan broj sudija u tom sudu. Međutim, Ustavni sud je u tački 24. ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Stoga, Ustavni sud smatra da se razlozi koje je Općinski sud naveo ne mogu smatrati relevantnim da bi se opravdala potpuna neaktivnost suda u periodu od oko pet godina.
- 30.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 31.Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada sud, u predmetu koji nije naročito složen, u periodu od pet godina ne preduzme nijednu procesnu radnju u cilju vođenja i okončanja postupka.
- 32.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 33.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.