Aktio

DOM ZDRAVLJA ZAVIDOVIĆI

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 85/09

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1402/07, rješavajući apelaciju Slobodana Vasiljevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Krstan Simić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Slobodana Vasiljevića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukidaju se Rješenje Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-06-000 753 od 7. marta 2007. godine i Rješenje Općinskog suda u Visokom broj Dn. 685/05 od 13. februara 2006. godine.

Predmet se vraća Općinskom sudu u Visokom, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Visokom da u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Slobodan Vasiljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa advokat Zahid Hadžić, podnio je 12. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-06-000 753 od 7. marta 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Dn-685/05 od 13. februara 2006. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda, Općine Visoko i Doma zdravlja Visoko zatraženo je 23. juna 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 30. juna, Općina Visoko 2. jula, a Dom zdravlja Visoko 3. jula 2007. godine. Općinski sud je uz odgovor dostavio i kopiju spisa. Kantonalni sud je 16. jula 2009. godine, po istjecanju ostavljenog roka 3. jula 2009. godine, dostavio odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Općinskog suda, Općine Visoko i Doma zdravlja Visoko su dostavljeni apelantu 13. jula 2009. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
  • 6.
    Apelant je pred Općinskim sudom vodio parnični postupak protiv Doma zdravlja Visoko sa poliklinikom Visoko (u daljnjem tekstu: tuženi) i umješača na strani tuženog Općine Visoko (u daljnjem tekstu: umješač) radi utvrđivanja i ispravke upisa nekretnina.
  • 7.
    Presudom Općinskog suda broj P-301/02 od 25. septembra 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj Gž-1339/04 od 9. marta 2005. godine, utvrđeno je da je upis nekretnina u zk.ul. broj 1332 k.o Visoko, označenih kao k.č. broj 175/2 oranica, Međa, površine 780 m", prema novoj evidenciji nekretnina (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine), izvršen u korist tuženog, bez pravnog osnova, te je naloženo da na osnovu te presude Služba za geodetske poslove i katastar nekretnina umješača izvrši upis prema novoj evidenciji nekretnina u apelantovu korist, kao i da apelantu nadoknadi troškove postupka pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Tačkom dva izreke presude odbijen je apelantov zahtjev u dijelu kojim je tražio da se naloži tuženom da mu na osnovu valjanih isprava dopusti uknjižbu navedenih nekretnina. U obrazloženju presude je navedeno da je, na osnovu uvida u zk.ul. za predmetnu nekretninu, sud utvrdio da su te nekretnine uknjižene kao apelantovo suvlasništvo po osnovu Rješenja istog suda broj O-84/90 od 14. marta 1990. godine, pa je apelant, u smislu člana 50. Zakona o vlasničkopravnim odnosima, legitimiran da traži zaštitu vlasništva na cijeloj stvari. Iz kopije katastarskog plana, izdate 3. septembra 2002. godine, sud je utvrdio da je apelant upisan kao posjednik predmetne parcele. Dalje je navedeno da se kupoprodajni ugovor, na koji se pozivao tuženi, ne odnosi na predmetnu parcelu, te je utvrđeno da je apelantova tužba koja je podnesena 20. septembra 2002. godine pravovremena, u smislu člana 82. Zakona o premjeru i katastru nekretnina ("Službeni list SRBiH" br. 22/84, 12/87, 36/90 i 3/93), jer je podnesena u roku od tri godine od stupanja na snagu novog premjera za Općinu Visoko (stupio na snagu 28. novembra 2001. godine). S obzirom na navedeno, sud je zaključio da je prilikom izlaganja nekretnina upis na tuženog izvršen suprotno članu 77. stav 1. tačka 1. Zakona o premjeru i katastru nekretnina. Sud je odbio dio apelantovog tužbenog zahtjeva (da se naloži tuženom da mu na osnovu valjanih isprava dopusti uknjižbu navedenih nekretnina) s obzirom na to da se izlaganje i upis treba da izvrše na osnovu citiranog člana, a apelant ima navedene isprave, zemljišnoknjižni upis i katastarske planove, te je neosnovano tražiti dodatne isprave za njegov upis.
  • 8.
    Odlučujući o apelantovom zahtjevu, Općinski sud je donio Rješenje broj Dn-685/05 od 13. februara 2006. godine kojim je odbio uknjižbu vlasništva po pravosnažnoj Presudi istog suda broj P-301/02 od 25. septembra 2003. godine. Sud je obrazložio da je uvidom u predmetnu presudu, kojom je naložen upis prema novoj evidenciji u apelantovu korist, utvrdio da nije navedena vrsta prava s kojom bi apelant bio uknjižen, te je, stoga, apelantu, u skladu sa članom 40. Zakona o zemljišnim knjigama ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 58/02 i 19/03), ostavljen rok od 30 dana da otkloni nedostatke. Budući da apelant u ostavljenom roku nije otklonio nedostatke, sud je odbio zahtjev za uknjižbu.
  • 9.
    Rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-06-000 753 od 7. marta 2007. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba, te je potvrđeno rješenje Općinskog suda. U obrazloženju rješenja je navedeno da je neosnovan navod iznesen u žalbi da je predmetnom presudom Općinskog suda upis na nekretninama u pogledu sadržaja i obima upisa definiran, jer iz izreke presude to ne proizlazi zato što se presudom Općinskog suda samo utvrđuje da je upis predmetnih nekretnina u korist tuženog bez pravnog osnova, ali se ne navodi vrsta prava koje se upisuje u zemljišnu knjigu, u smislu člana 28. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama. Prema zaključku Kantonalnog suda, takva presuda ne može činiti pravni osnov za uknjižbu. Zbog navedenih razloga, sud je zaključio da je prvostepeni sud, nakon što je uočio nedostatke u prijedlogu za uknjižbu, pravilno postupio kada je, u smislu člana 40. Zakona o zemljišnim knjigama, naložio apelantu da otkloni nedostatke, te kad je na osnovu stava 2. navedenog člana, s obzirom na to da apelant nije u ostavljenom roku otklonio nedostatke, odbio da izvrši uknjižbu vlasništva po presudi. Dalje, sud je pojasnio da je članom 40. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama regulirano odbacivanje zahtjeva ukoliko se ne otklone nedostaci, a da se rješenje o odbijanju zahtjeva za uknjižbu može donijeti na osnovu člana 43. stav 2. tog zakona, te da je Općinski sud u tom smislu trebalo zahtjev za uknjižbu da odbaci. Međutim, pošto je ishod postupka za apelanta isti i odbijanjem zahtjeva, kao i odbacivanjem, prema zaključku Kantonalnog suda, ne postoji pogrešna primjena materijalnog prava.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 10.
    Apelant smatra da su osporenim rješenjima redovnih sudova povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi hronologiju predmetnog postupka, te ističe da je u predmetnoj presudi jasno zasnovana "obaveza upisa u apelantovu korist prema novoj evidenciji nekretnina" i navodi da je vrsta prava jasno regulirana u presudi zbog čega smatra da su redovni sudovi proizvoljno primijenili Zakon o zemljišnim knjigama na apelantovu štetu. S obzirom na to da je predmetnom presudom utvrđeno da je tuženi bez pravnog osnova uknjižen na predmetnim nekretninama, apelant smatra da mu je na taj način oduzeta imovina. Dalje, apelant navodi da je izvršenje pravosnažne presude integralni dio suđenja, te da je pogrešan zaključak redovnih sudova da presuda Općinskog suda ne može činiti pravni osnov za uknjižbu.

b) Odgovor na apelaciju

  • 11.
    U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da se apelantovi navodi ne bi mogli uvažiti kao osnovani, jer je osporena odluka tog suda donesena u svemu u skladu sa odredbama člana 40. stav 2. i člana 43. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama, te, stoga, u predmetnom postupku nije moglo doći do povrede apelantovih ustavnih prava.
  • 12.
    Općinski sud je naveo hronologiju postupka, te istakao da smatra da apelacija nije osnovana.
  • 13.
    Umješač predlaže da se apelacija odbaci kao neuredna (jer nije podnesena na posebnom obrascu), ili da se, s obzirom na to da je apelant tokom postupka pred nadležnim sudovima imao mogućnost da dokazuje činjenice na kojim zasniva svoj zahtjev, odbije kao neosnovana.
  • 14.
    Tuženi je naveo da je saglasan sa odgovorom na apelaciju koji je dao umješač.

V. Relevantni propisi

  • 15.
    Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 58/02,19/03 i 54/04) u relevantnom dijelu glasi:

Član 28. stav 1. tačka 1.

Prava koja se upisuju u zemljišnu knjigu

  • 1.
    U zemljišnu knjigu upisuju se sljedeća prava:
    • 1)
      vlasništvo, suvlasništvo, zajedničko vlasništvo,...

Član 40.

Otklanjanje nedostataka

  • 1.
    Ukoliko se zahtijevanom upisu suprotstavlja neki nedostatak, koji se može otkloniti, nadležni zemljišnoknjižni referent određuje rok za otklanjanje nedostataka, koji ne može biti kraći od 15 dana. Ako po isteku spomenutog roka podnosilac zahtjeva nije otklonio nedostatak, nadležni referent zemljišnoknjižnog ureda donosi rješenje kojim odbacuje zahtjev.
  • 2.
    Određivanje roka za otklanjanje nedostataka se upisuje u zemljišnoknjižnom ulošku. Zabilježba važi do donošenja rješenja o spomenutom zahtjevu, u skladu sa članom 36. stav 1. ovog zakona. Zabilježba se briše donošenjem rješenja o spomenutom zahtjevu.

Član 43.

Odlučivanje o upisu

  • 1.
    Nakon provjere zahtjeva za upis, zemljišnoknjižni referent donosi rješenje da li će zahtjev potpuno ili djelimično prihvatiti.
  • 2.
    Zemljišnoknjižni referent donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za upis ako:
    • 1)
      se zemljišnoknjižno tijelo ne nalazi u zemljišnoknjižnom području dotičnog zemljišnoknjižnog ureda;
    • 2)
      lice nije ovlašteno da zahtijeva upis;
    • 3)
      pravni osnov upisa nije vidljiv iz predočenih dokumenata;
    • 4)
      postoji neka druga smetnja koja sprečava upis.
  • 16.
    Zakon o premjeru i katastru nekretnina ("Službeni list SRBiH" br. 22/84, 12/87, 26/90 i 36/90 i "Službeni list RBiH" br. 3/93,4-93, 13/94 i 20/95) u relevantnom dijelu glasi:

Član 77.

Utvrđivanje prava na nekretninama vrši se na osnovu:

  • 1.
    stanja upisanog prava u zemljišnoj knjizi ako se ustanovi da taj upis odgovara stvarnom stanju.

...

  • 2.
    pravosnažnih odluka nadležnog organa, zaključenih ugovora i drugih isprava koje su osnov za upis prava u katastru nekretnina;
  • 3.
    podataka iz katastarskog operata koji odgovara stvarnom stanju.

Ako ne postoje dokazi o pravu na nekretninama iz tač.1. do 3. prethodnog stava, upis prava na nekretninama može se odrediti na osnovu drugih provedenih dokaza (saslušanje svjedoka, posljednje stanje posjeda, izjava stranaka i dr.).

VI. Dopustivost

  • 17.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 18.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 19.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-06-000 753 od 7. marta 2007. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 16. marta 2007. godine, a apelacija je podnesena 12. maja 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 20.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 21.
    Apelant osporava navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na imovinu

  • 22.
    Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
  • 3.
    Katalog prava

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • k)
    Pravo na imovinu.
    • 23.
      Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima, ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

  • 24.
    Apelant smatra da je u konkretnom slučaju, zbog odbijanja njegovog prava na uknjižbu, povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističe da je presudom Općinskog suda, po osnovu koje je tražio uknjižbu, utvrđeno da je tuženi uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine, te da je na taj način apelant lišen imovine, odnosno nekretnine koju je naslijedio i koja je njegovo isključivo vlasništvo i da mu je na taj način imovina oduzeta bez pravnog osnova.
  • 25.
    Ustavni sud podsjeća da je u svojoj jurisprudenciji usvojio stav da pojam "imovina", u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ne uključuje samo pokretnu i nepokretnu imovinu već podrazumijeva i širok spektar imovinskih interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 33/01). Pojmovi "imovina" i "vlasništvo", koji se javljaju u članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ne treba da se tumače na restriktivan način, nego ih treba shvatiti tako da imaju autonomno značenje, pa je nekada dovoljno pokazati da postoji utvrđen ekonomski interes kako bi se utvrdilo da se radi o pravu iz navedenog člana.
  • 26.
    U konkretnom slučaju iz stanja spisa proizlazi da je pravosnažnom Presudom Općinskog suda broj P-301/02 od 25. septembra 2003. godine, koja u konkretnom slučaju predstavlja izvršni naslov za upis u zemljišne knjige, utvrđeno da je upis predmetne nekretnine prema novoj evidenciji nekretnina izvršen u korist tuženog, bez pravnog osnova, te je naloženo nadležnoj službi umješača da na osnovu te presude izvrši upis prema novoj evidenciji nekretnina u apelantovu korist. S obzirom na navedeno, nesporno je da predmetna nekretnina predstavlja apelantovu imovinu zaštićenu članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 27.
    Dalje, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo pravilo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opće prirode, izražava princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, odnosi se na lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavu dva ovog člana, dopušta da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, da kontroliraju korištenje imovine u skladu sa općim interesom. Ova tri pravila nisu različita, u smislu da nisu povezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedine slučajeve miješanja u pravo na mirno uživanje imovine i treba da budu tumačena u svjetlu općeg principa izraženog u prvom pravilu (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Sporrong i Lönnorth protiv Švedske, presuda od 23. septembra 1982. godine, serija A broj 52, stav 61).
  • 28.
    Ustavni sud smatra da osporene odluke, koje se, u suštini, odnose na izvršenje presude Općinskog suda, predstavljaju miješanje u apelantovo pravo na mirno uživanje imovine. Stoga je daljnji zadatak Ustavnog suda da ispita da li je miješanje u apelantovu imovinu bilo zakonito, te da, zavisno od odgovora na to pitanje, utvrdi da li je miješanje u javnom interesu i u skladu sa principom proporcionalnosti.
  • 29.
    Razmatrajući pitanje zakonitosti miješanja u apelantovo pravo na imovinu, Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li je miješanje predviđeno zakonom, odnosno da li su odluke redovnih sudova arbitrarne. Iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu proizlazi da su predmet osporavanja apelacijom rješenja donesena u postupku povodom apelantovog zahtjeva za uknjižbu u zemljišne knjige. Međutim, prilikom razmatranja ovih pitanja Ustavni sud polazi od činjenice da se predmetni postupak praktično odnosi na izvršenje pravosnažne Presude Općinskog suda broj P-301/02 od 25. septembra 2003. godine, kojom je utvrđeno da je upis predmetne nekretnine izvršen u korist tuženog bez pravnog osnova, te je naloženo da se na osnovu te presude izvrši upis prema novoj evidenciji nekretnina u apelantovu korist.
  • 30.
    Dalje, Ustavni sud zapaža da se u postupku uknjiženja primjenjuju odredbe Zakona o zemljišnim knjigama kojim se uređuju vođenje, održavanje i uspostavljanje zemljišnih knjiga, kao i upis nekretnina i prava na nekretninama. U konkretnom slučaju je, prema apelantovom mišljenju, sporno odbijanje zahtjeva za upis zbog toga što predmetna presuda ne sadrži vrstu prava koju sud treba da upiše na apelanta. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je nesporno da je članom 28. Zakona o zemljišnim knjigama regulirano koja se prava upisuju u zemljišnu knjigu. Međutim, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi očigledno pogrešno tumačili predmetnu odredbu zakona kad su odbili apelantov zahtjev za upis prava vlasništva na apelanta, zato što je predmetnom presudom utvrđeno da je bez pravnog osnova upis koji je izvršen na tuženog, te je naloženo da se izvrši upis predmetnih nekretnina na apelanta. U takvoj situaciji presudom Općinskog suda, kojom je utvrđeno da je upis na tuženog bez pravnog osnova, praktično je određena i vrsta prava koja se upisuju na apelanta. Naime, to faktički i pravno znači da je sud dužan da uspostavi prijašnje stanje upisa, a prema kojem je (prema stanju spisa) apelant u zemljišnim knjigama bio upisan kao suvlasnik, a u katastru kao posjednik predmetne nekretnine. Ovo osobito imajući u vidu da je pravni osnov presude Općinskog suda (utvrđenja da je bez pravnog osnova upis na tuženog) član 77. stav 1. Zakona o premjeru i katastru nekretnina, a kojim je regulirano da se utvrđivanje prava na nekretninama vrši prvenstveno na osnovu stanja upisanog prava u zemljišnoj knjizi, zatim, zaključenih ugovora i podataka iz katastarskog operata koji odgovara stvarnom stanju. Dakle, apelant je prije izlaganja podataka u postupku uspostavljanja nove evidencije nekretnina, koja je u Općini Visoko uspostavljena 28. novembra 2001. godine, nesporno u zemljišnoj knjizi bio upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine, a u katastru kao posjednik. Stoga, imajući u vidu da je u parničnom postupku utvrđeno da se kupoprodajni ugovor na osnovu kojeg je izvršen upis na tuženog ne odnosi na predmetnu nekretninu, Ustavni sud smatra da nisu postojale prepreke za apelantov upis na predmetnim nekretninama sa vrstom prava koje je imao prije upisa predmetnih nekretnina na tuženog. Zbog navedenih razloga, Ustavni sud smatra da redovni sudovi nisu mogli primjenom člana 28. Zakona o zemljišnim knjigama (koji ima generalni karakter u smislu navođenja koje se sve vrste prava mogu upisivati u zemljišne knjige), a u vezi sa članom 40, odnosno 43. Zakona, odbiti apelantov zahtjev za uknjižbu.
  • 31.
    Imajući u vidu navedene razloge, Ustavni sud smatra da su se redovni sudovi, donoseći osporena rješenja pogrešnim tumačenjem odredaba Zakona o zemljišnim knjigama, nezakonito umiješali u apelantovo pravo na mirno uživanje imovine, te da je, stoga, povrijeđen člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na ovakav zaključak, Ustavni sud neće provoditi daljnju analizu u pogledu toga da li je "miješanje" bilo u javnom interesu i u skladu sa principom proporcionalnosti.

Ostali navodi

  • 32.
    Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, nije potrebno posebno razmatrati ostale apelantove navode.

VIII. Zaključak

  • 33.
    Povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju postoji u situaciji kad su redovni sudovi pogrešnim tumačenjem odredaba Zakona o zemljišnim knjigama odbili apelantov zahtjev za upis-uknjižbu prava na nekretninama.
  • 34.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 35.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.