Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 85/09
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2473/07, rješavajući apelaciju Velimira Vukića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Krstan Simić, sudija
Usvaja se apelacija Velimira Vukića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Bijeljini broj 080-I-05 00 1385.
Nalaže se Osnovnom sudu u Bijeljini da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 080-I-05 00 1385, u skladu sa članom II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Velimiru Vukiću u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.200,00 KM na ime nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Osnovnom sudu u Bijeljini i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Velimir Vukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ugljevika, selo Tutnjevac, podnio je apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije donesena odluka u postupku izvršenja Presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-434/98 od 27. novembra 2000. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 13. novembra 2007. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
- 3.Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 30. novembra 2007. godine.
- 4.Ustavni sud je 14. maja 2009. godine zatražio od Osnovnog suda sudski spis.
- 5.Osnovni sud je dostavio traženi spis 27. maja 2009. godine.
- 6.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 17. jula 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 7.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 8.Presudom Osnovnog suda broj K-438/98 od 27. novembra 2000. godine odbijena je optužba protiv apelanta da je počinio krivično djelo nedopuštene trgovine iz člana 129. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske. Optužba je odbijena zbog toga što je javni tužilac odustao od optužbe. Istom presudom je određeno da se na osnovu člana 215. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske apelantu: "...imaju vratiti privremeno oduzeti predmeti, tj. 13 teladi ukupne težine 2.101 kg, koji su mu oduzeti na osnovu potvrde Policijske stanice Bijeljina broj No-021590 od 4. decembra 1996. godine ili umjesto istih protuvrijednost u konvertibilnim markama dobivenu na osnovu važećeg kursa dinara u odnosu na DM na dan oduzimanja, a sve u roku od 15 dana po pravosnažnosti ove presude pod prijetnjom mjera prinudnog izvršenja".
- 9.Apelant je na osnovu navedene pravosnažne i izvršne presude kao tražilac izvršenja 13. juna 2005. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske - Centar javne sigurnosti Bijeljina (u daljnjem tekstu: izvršenik). Apelant je prijedlog podnio radi naplate revaloriziranog duga na ime oduzetih stvari u visini od 12.489,59 KM i na ime zakonskih zateznih kamata iznos od 7.645,59 KM, što ukupno iznosi 20.135,18 KM.
- 10.Nakon što je apelant, na traženje suda od 6. jula 2005. godine, dostavio uređen prijedlog za izvršenje, Osnovni sud je donio Rješenje broj I-1385/05 od 11. augusta 2005. godine. Tim rješenjem je odredio izvršenje u apelantovu korist protiv izvršenika radi naplate revaloriziranog duga za oduzete stvari u visini od 12.489,00 KM. Istovremeno je naloženo Razvojnoj banci Jugoistočne Evrope Banja Luka, u kojoj budžetski potrošači imaju tekući račun, da nakon pravosnažnosti ovog rješenja izvrši isplatu navedenog novčanog iznosa sa izvršenikovog računa na apelantov tekući račun. Istim rješenjem su utvrđeni troškovi izvršenja u iznosu od 500,00 KM.
- 11.Osnovni sud je, odlučujući o prigovoru izvršenikovog zakonskog zastupnika - Pravobranilaštva Republike Srpske sa sjedištem u Bijeljini, donio Rješenje broj I-1385/05 od 7. marta 2006. godine. Tim rješenjem je usvojio prigovor protiv Rješenja o izvršenju broj I-1385/05 od 11. augusta 2005. godine, obustavio izvršenje u cijelosti, te ukinuo sve provedene izvršne radnje.
- 12.Osnovni sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, naveo da je na osnovu provedenih dokaza ocijenio da je izvršenikov prigovor osnovan zbog toga što u izvršnoj Presudi Osnovnog suda broj K-434/98 od 27. novembra 2000. godine nije određena izvršenikova obaveza da apelantu vrati telad, odnosno protivvrijednost oduzete teladi. Sud je, dalje, naveo da je Ministarstvo unutrašnjih poslova - CJS Bijeljina, od apelanta oduzelo predmetnu robu prilikom obavljanja svoje redovne djelatnosti i predalo je u nadležnost Ministarstvu trgovine i snabdijevanja - Republičkoj tržnoj inspekciji. Republička tržna inspekcija je Rješenjem broj 05/2-324-III-5-187/96 od 9. decembra 1996. godine zvanično i oduzela predmetnu robu od apelanta. Sud je, dalje, istakao da je apelant, radi pribavljanja nove izvršne isprave, vodio i parnični postupak u kojem je kao izvršenika označio Općinu Bijeljina. Dalje, istaknuto je da se iz pravosnažnog Rješenja Osnovnog suda broj P-836/02 od 27. augusta 2004. godine vidi da je tužba u toj pravnoj stvari povučena. Sud je zaključio da navedena izvršna presuda, prema članu 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske, nije podobna za izvršenje jer u njoj nije označen izvršenik.
- 13.Osnovni sud je Rješenjem broj I-1385/05 od 27. aprila 2006. godine odbio apelantov prijedlog za oslobađanje od plaćanja sudske takse.
- 14.Odlučujući o apelantovim žalbama, Okružni sud u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je donio Rješenje broj 012-0-Gž-06-000 360 od 27. juna 2006. godine. Tim rješenjem je usvojio obje žalbe, ukinuo Rješenje Osnovnog suda broj I-1385/05 od 7. marta 2006. godine i Rješenje broj I-1385/05 od 27. aprila 2006. godine, te predmet vratio na ponovni postupak.
- 15.Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je Presuda Osnovnog suda broj K-434/98 od 27. novembra 2000. godine donesena u krivičnom postupku, da je pravosnažna i izvršna 6. januara 2001. godine, da nije ispunjena obaveza iz konkretne presude u roku od 15 dana nakon pravosnažnosti presude, a ni do donošenja konkretne odluke. Sud je ocijenio da je iz navedene presude jasno ko je tražilac izvršenja, zatim da su predmet, vrsta i obim obaveze odredivi, tako da se u izvršnom postupku, u skladu sa elementima iz izvršne isprave, može lako i potpuno odrediti predmet izvršenja. Sud je, također, obrazložio da je pitanje ko je izvršenik "trebalo utvrditi uvidom u spis Osnovnog suda broj K-431/98 i to konkretno u potvrdu Policijske stanice u Bijeljini broj No-021590 od 4. decembra 1996. godine, koja je citirana u izreci izvršne isprave, koja, također, daje odredivost izvršenika u konkretnom izvršnom postupku. Uvidom u ovu potvrdu (ili krivični spis) može se odrediti ko je tražiocu izvršenja oduzeo predmetnu telad ili po čijem nalogu i u čiju korist su telad oduzeta, te onaj ko je to učinio izvršenik je u ovom predmetu".
- 16.Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenio materijalno pravo, te da je to utjecalo na pravilnost donesene odluke vezane za izvršenje, a, također, i na odluku koja se odnosi na plaćanje sudske takse. Dalje je obrazloženo da sud nije izveo dokaze kako je to propisano Zakonom o parničnom postupku RS ("Službeni glasnik RS" br. 58/03, 85/03 i 74/05; u daljnjem tekstu: ZPP) na osnovu kojih bi mogao da izvede pravilne zaključke.
- 17.Osnovni sud je u ponovnom postupku, postupajući u skladu sa uputstvima Okružnog suda, Rješenjem broj 080-I-05 00 1385 od 3. januara 2007. godine odbio izvršenikov prigovor izjavljen na Rješenje o izvršenju Osnovnog suda broj I-1385/05 od 11. augusta 2005. godine, te je to rješenje u cijelosti ostavio na snazi. Sud je, također, usvojio apelantov zahtjev za oslobađanje od plaćanja sudske takse, te je izvršenika obavezao da plati sudsku taksu na prijedlog i Rješenje o izvršenju broj I-1385/05 od 11. augusta 2005. godine u iznosu od 500,00 KM. Sud je zaključio da tokom izvršnog postupka izvršenik nije sudu dostavio dokaz da su telad vraćena apelantu, te je, u skladu sa članom 49. Zakona o izvršnom postupku, donio navedenu odluku.
- 18.Okružni sud je, odlučujući o izvršenikovoj žalbi, donio Rješenje broj 012-0-Gž-07-000 318 od 24. maja 2007. godine kojim je Rješenje Osnovnog suda broj 080-0-I-05-001 385 od 3. januara 2007. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
- 19.Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je žalba osnovano ukazala na to da je izvršenje na predaju predmetnih stvari, koje se nisu mogle naći kod izvršenika niti kod trećeg lica, trebalo da se provede na osnovu člana 198. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik RS" br. 59/03, 85/03 i 64/05; u daljnjem tekstu: ZIP). Također je navedeno da vrijednost stvari nije mogla da se utvrdi na način na koji se i postupilo budući da je vještak ove stvari mogao vještačiti tek nakon rješenja suda, odnosno nakon što sudski izvršilac utvrdi da tih stvari nema ni kod izvršenika ni kod trećeg lica. Također je trebalo da se nalaz vještaka dostavi izvršeniku i da se taj vještak sasluša. Sud je istakao da iz dokaza spisa proizlazi da je vrijednost stvari utvrđivana prije nego što je utvrđeno da tih stvari nema kod izvršenika, da je konkretno vještačenje obavio vještak na apelantov zahtjev a bez rješenja suda i to u vrijeme prije pokretanja izvršnog postupka, te da izvršeniku nije ostavljena mogućnost da se izjasni na nalaz vještaka ekonomske struke. Time je počinjena povreda odredaba postupka iz člana 227. stav 1. tačka 2. ZPP u vezi sa članom 236. ZPP i članom 21. stav 1. ZIP-a.
- 20.Osnovni sud je, postupajući u skladu sa uputstvima Okružnog suda, Rješenjem broj 080-0-I-05-001385 od 19. oktobra 2007. godine odredio vještačenje koje će da izvrši sudski vještak ekonomske struke na okolnost utvrđivanja protivvrijednosti stvari oduzetih 4. decembra 1996. godine. Sud je nalaz sa mišljenjem vještaka od 5. decembra 2007. godine dostavio apelantu i izvršeniku. Apelant je na taj nalaz podneskom od 21. januara 2008. godine dao prigovor i dostavio nalaz drugog vještaka.
- 21.Izvršenik je podneskom od 30. juna 2008. godine osporio nalaz i mišljenje vještaka kojeg je angažirao apelant, a podneskom od 10. oktobra 2008. godine je obavijestio Osnovni sud da Rješenje broj I-1385/05 od 11. augusta 2005. godine nije izvršno, te da Trezoru RS treba dati nalog da obustavi izvršenje tog rješenja s obzirom na tok ponovnog postupka. Također, podneskom od 7. marta 2009. godine izvršenik je predložio da sud nastavi postupak u skladu sa Odlukom Okružnog suda broj 012-0-Gž-07 000 318 od 24. maja 2007. godine. Prema dokazima iz spisa, Osnovni sud nije preduzimao daljnje aktivnosti.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 22.Apelant smatra da mu je zbog neizvršenja Presude Osnovnog suda broj K-484/98 od 27. novembra 2000. godine i nedonošenja pravosnažne odluke u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u predmetu broj I-1385/ 05, odnosno broj 080-I-05 00 1385, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je istakao da je navedenom presudom Osnovnog suda odbijena optužba protiv njega zbog nedopuštene trgovine stokom, te da je naloženo MUP-u Bijeljina da mu izvrši povrat oduzete stoke ili isplati protivvrijednost u konvertibilnim markama u roku od 15 dana. Međutim, apelant je naveo da: "Republika Srpska nije u stanju izvršiti povrat oduzete imovine, na taj način je ugrožen i moj opstanak jer sam nezaposlen bez ikakvih primanja, osim onih koje ostvarujem od malo zemlje koju obrađujem". Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i naloži da se u što kraćem roku donese odluka, izvrši isplata protivvrijednosti oduzete imovine, te da mu se naknadi nematerijalna šteta prouzrokovana navedenim ponašanjem.
b) Odgovor na apelaciju
- 23.Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao redoslijed radnji koje je preduzimao sve do 23. novembra 2007. godine u izvršnom predmetu broj I-1385/05 koji je u međuvremenu dobio drugi broj 080-I-05 00 1385. Osnovni sud je naglasio da je, imajući u vidu da u izvršnom postupku žalba ne zadržava tok izvršnog postupka, rješenje od 11. augusta 2005. godine i Rješenje broj 080-0-I-05-001 385 od 3. januara 2007. godine dostavio Razvojnoj banci Banja Luka na provođenje, a prema uputstvu navedene banke rješenja je dostavio Ministarstvu finansija - Sektoru za trezor i upravljanje dugom. Međutim, sud je naglasio da je Okružni sud, odlučujući o izvršenikovoj žalbi protiv Rješenja Osnovnog suda broj 080-0-I-05-001385 od 3. januara 2007. godine, izvršenikovu žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak. Sud smatra da nije prekršio apelantovo pravo na koje se on poziva.
V. Relevantni propisi
- 24.Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" br. 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07) u relevantnim odredbama glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 15.
Rokovi za postupanje
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 166. stav 5.
Sud će rješenjem o izvršenju obavezati banku da dostavi izvještaj o svim promjenama na izvršenikovom računu ako sredstava na računu nema ili su ona nedovoljna za namirenje potraživanja određenog rješenjem o izvršenju. Izvještaj obuhvata promjene na računu za period od 30 dana do donošenja rješenja o izvršenju i mora da sadrži svaku transakciju na računu. Š...Ć
- 25.Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS" br. 58/03 i 85/03)
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217. st. 3. i 4.
Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI. Dopustivost
- 26.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 27.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 28.U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 29.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
- 30.Apelant se žali na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelant pri tome navodi da Osnovni sud još nije donio pravosnažnu odluku u postupku izvršenja, iako je prema zakonu bio obavezan hitno riješiti konkretni predmet, budući da je Presuda Osnovnog suda broj K-434/98 od 27. novembra 2000. godine pravosnažna i izvršna.
Pravo na pravičan postupak
- 31.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 32.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 33.Ustavni sud zapaža da se predmetni izvršni postupak odnosi na apelantovo novčano potraživanje na ime protivvrijednosti oduzetih stvari. Dakle, radi se o zahtjevu da se u izvršnom postupku omogući izvršenje pravosnažne i izvršne presude, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.
- 32.
a) Relevantni principi
- 34.Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 35.Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaj 1997-IV).
- 36.Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
- 37.Predmetni izvršni postupak pokrenut je 13. juna 2005. godine kada je apelant podnio prijedlog za izvršenje koji je dopunio 6. jula 2005. godine. Prema dokazima iz spisa koji su dostavljeni Ustavnom sudu, predmet je pred Osnovnim sudom i postupak je još u toku. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantovog prijedloga za izvršenje pravosnažne i izvršne presude radi naplate duga na ime oduzetih stvari traje duže od četiri godine i još nije okončan.
c) Analiza postupka
- 38.Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući naročito u obzir složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane (vidi Evropski sud, Vernillo, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198. stav 30. i Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stav 24).
- 39.Složenost postupka se mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta, tj. dokaza koje nadležni sud treba da izvede i procijeni u okviru pravne prirode spora. U konkretnom slučaju, pravosnažnom presudom je određeno da se apelantu vrate privremeno oduzete stvari, koje su mu bile oduzete na osnovu potvrde nadležne Policijske stanice, ili da mu se, umjesto toga, isplati protivvrijednost u konvertibilnim markama dobivena na osnovu važećeg kursa dinara u odnosu na DM na dan oduzimanja istih stvari. U konkretnom slučaju to znači da sud treba na apelantov prijedlog da utvrdi mogućnost povrata određenih stvari ili da, u suprotnom, utvrdi novčanu protivvrijednost tih stvari na način i na osnovu elemenata koji su određeni u navedenoj presudi. Osnovni sud se nije izjasnio o složenosti predmeta. Međutim, Ustavni sud uočava da se, imajući u vidu cjelokupno stanje dokaza u spisima, konkretni predmet može smatrati relativno jednostavnim predmetom.
- 40.Što se tiče ponašanja nadležne javne vlasti, Ustavni sud je na osnovu dokaza iz spisa utvrdio da je Osnovni sud o izvršenikovom prigovoru na prvostepeno Rješenje broj I-1385/05 od 11. augusta 2005. godine odlučio tek nakon šest mjeseci. Također, Osnovni sud je u ponovnom postupku, nakon što je Okružni sud vratio predmet na ponovni postupak rješenjem od 27. juna 2006. godine, postupio tek nakon šest mjeseci kada je donio Rješenje broj 080-I-05 00 1385 od 3. januara 2007. godine. Nakon što je Okružni sud rješenjem od 24. maja 2007. godine opet vratio predmet na ponovno odlučivanje zbog propusta Osnovnog suda da provede postupak u skladu sa zakonom, Osnovni sud je tek 19. oktobra 2007. godine donošenjem rješenja odredio vještačenje i započeo ponovni postupak u skladu sa uputstvima Okružnog suda, a odluka nije donesena ni u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda.
- 41.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je odugovlačenju postupka najviše doprinio prvostepeni sud kojem je trebalo duže od četiri godine, a činjenice koje su relevantne za okončanje postupka izvršenja još nisu utvrđene. Također, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud pravio velike vremenske razmake između pojedinih radnji koje je preduzimao i da više od godinu i šest mjeseci nije radio ništa na predmetu, iako je izvršenik 30. juna 2008. godine osporio nalaz i mišljenje vještaka kojeg je apelant angažirao. Osim toga, Ustavni sud uočava da je Okružni sud dva puta ukidao rješenja prvostepenog suda i predmet vraćao na ponovni postupak zbog propusta Osnovnog suda da izvršni postupak provede u skladu sa zakonom.
- 42.Ustavni sud uočava da je Osnovnom sudu opravdanje u konkretnom slučaju to što je dva rješenja, kojima je bio usvojen apelantov prijedlog, dostavio nadležnoj banci na postupanje. Međutim, Ustavni sud smatra da se ne može prihvatiti navedeno opravdanje jer se u suštini radilo o rješenjima koja nisu postala pravosnažna i izvršna u konkretnom postupku.
- 43.Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da ne postoji razumno i objektivno opravdanje za ovakvo djelovanje nadležnih sudova, prvenstveno Osnovnog suda. Također, smatra da se period odlučivanja u izvršnom postupku povodom prijedloga za izvršenje, koji traje duže od četiri godine, ne može smatrati "razumnim" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 44.Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio nerazumnoj dužini postupka, te primjećuje da je apelant svojim intervencijama i dopisima pokušao da ostvari što hitnije rješavanje predmeta.
- 45.S obzirom na činjenicu da izvršni postupak traje više od četiri godine i da se za tako dugo trajanje postupka odgovornost može u cijelosti pripisati Osnovnom sudu, Ustavni sud smatra da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
- 46.Apelant, također, smatra da mu je nedonošenjem pravosnažne odluke Osnovnog suda u konkretnom predmetu, iako postoji pravosnažna Presuda broj K-434/98 od 27. novembra 2000. godine, povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da nemogućnost da se osigura donošenje odluke povodom prijedloga za izvršenje s ciljem izvršenja konačne presude u apelantovu korist predstavlja uplitanje u pravo na mirno uživanje imovine, kao što je to navedeno u prvoj rečenici prvog stava člana 1. Protokola broj 1 (vidi Evropski sud za ljudska prava, Jeličić protiv BiH, presuda od 31. oktobra 2006. godine, aplikacija broj 41183/02, stav 47). Zbog razloga koji su navedeni u ovoj odluci, u kontekstu ispitivanja kršenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da miješanje u apelantovu imovinu nije opravdano u okolnostima konkretnog slučaja. Zbog toga je i povrijeđen član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, stav 20, dostupna na www.ustavnisud.ba).
Kompenzacija
- 47.Apelant je tražio kompenzaciju na ime nematerijalne štete. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupaka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom iznosu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
- 48.Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, 300,00 KM. Imajući u vidu da je postupak izvršenja povodom apelantovog prijedloga pokrenut 13. juna 2005. godine, zatim činjenicu da još nije pravosnažno okončan, te da je izvršni postupak hitne prirode, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantu treba isplatiti na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iznosi 1.200,00 KM. S obzirom na zaključak Ustavnog suda da je do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku i prava na imovinu došlo najviše zbog propusta Osnovnog suda, ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
- 49.Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud ovu povredu vidi u činjenici da postupak izvršenja povodom apelantovog prijedloga, u kojem je sud dužan da postupa hitno, traje duže od četiri godine, a za takvo ponašanje nisu ponuđeni razlozi koji bi se mogli smatrati razumnim opravdanjem.
- 50.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 51.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.