Aktio

DOM ZDRAVLJA ZAVIDOVIĆI

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 8. septembra 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 85/09

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 3702/08, rješavajući apelaciju Nusreta Čančara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Krstan Simić, sudija

Usvaja se apelacija Nusreta Čančara.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-4/07.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Nusret Čančar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Emir Hasić, advokat iz Sarajeva, podnio je 28. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Sudom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) u predmetu broj P-418/05 (Gž-4/07). Apelant je zatražio i donošenje privremene mjere, međutim, nije precizirao na šta bi privremena mjera trebala da se odnosi.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH zatraženo je 27. februara 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Sud BiH je odgovor na apelaciju dostavio 23. marta 2009. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Suda BiH dostavljen je apelantu 15. aprila 2009. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Pr-2564/03-A od 20. aprila 2004. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se poništi rješenje tužene (Bosna i Hercegovina, Vijeće ministara). Tim je rješenjem apelantu 17. novembra 2002. godine prestao radni odnos. Također je tražio i da se poništi rješenje od 29. novembra 2002. godine kojim je odbijen njegov prigovor na rješenje od 17. novembra 2002. godine. Apelant je zahtijevao i da bude vraćen na posao i raspoređen na poslove za koje ispunjava uvjete stručne spreme.
  • 7.
    Postupajući povodom blagovremeno izjavljene žalbe na presudu Općinskog suda, Kantonalni sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) se Rješenjem broj Gž-1334/04 od 2. septembra 2005. godine proglasio stvarno nenadležnim i spis uputio Sudu BiH kao stvarno nadležnom sudu.
  • 8.
    Sud BiH je spis sa žalbom od Kantonalnog suda zaprimio 8. novembra 2005. godine pod brojem P-418/05.
  • 9.
    Apelant se tokom 2007. i 2008. godine u više navrata urgencijama obraćao Sudu BiH. Pri tome je ukazao na to da se u konkretnom slučaju radi o radnopravnom sporu čije rješenje za njega ima egzistencijalni značaj.
  • 10.
    Sud BiH je 15. januara 2007. godine u odgovoru na apelantovu urgenciju od 10. januara 2007. godine obavijestio apelanta da je njegov predmet dostavljen Apelacionom odjelu Suda BiH i da se vodi pod brojem Gž-4/07. Sud je istakao da se zbog velikog broja predmeta i potrebe hitnog rješavanja predmeti uzimaju u rad po hronološkom redu, tj. po redu kako su dostavljeni drugostepenom vijeću, te da će apelantov predmet biti uzet u rad kad dođe na red. U odgovoru na apelantovu urgenciju od 9. jula 2007. godine predsjednica Suda BiH je obavijestila apelanta da Apelaciono vijeće Suda BiH trenutno rješava predmete zaprimljene u 2006. godini, te da sud, uz sva nastojanja vezana za to pitanje, nije u mogućnosti da sve prispjele predmete iz radnih sporova riješi hitno. Također je konstatirano da će apelantov predmet biti uzet u rad kada hronološki bude na redu.
  • 11.
    Sud BiH je Presudom broj Gž-4/07 od 1. decembra 2008. godine odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 12.
    Apelant smatra da mu je time što Sud BiH povodom njegove žalbe nije postupao duže od tri godine osporeno "pravo raspravljanja, odnosno pristupa sudu", tj. pravo na suđenje u razumnom roku. To je rezultiralo povredom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant smatra da se radi o sporu koji je građanskopravne prirode i za čiji je konačan ishod, tj. donošenje odluke u razumnom roku, posebno zainteresiran budući da je ishod ovog postupka odlučujući za rješavanje njegovog radnopravnog statusa.
  • 13.
    U apelaciji nisu izneseni navodi kojima bi bile potkrijepljene apelantove tvrdnje o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.

b) Odgovor na apelaciju

  • 14.
    Sud BiH je u odgovoru na apelaciju istakao da je predmetni spis, koji je 8. novembra 2005. godine zaprimljen od Kantonalnog suda, u pisarnici Suda BiH pogrešno zaveden kao prvostepeni spis broj P-418/05. Postupajuća sutkinja je uz popratni akt broj P-418/05 od 15. januara 2007. godine predmetni spis dostavila Apelacionom vijeću Suda BiH radi odlučivanja o žalbi. Sa predmetnim spisom, u kojem je trebalo da se odluči o apelantovoj žalbi, zadužena je postupajuća sutkinja. Naime, ona je, nakon što je saznala da je u ovom predmetu ona donijela prvostepenu presudu kao sutkinja Općinskog suda, o tome obavijestila pisarnicu Suda BiH. Sljedeći sudija je 8. novembra 2008. godine zadužen sa predmetnim spisom pod brojem Gž-4/07. Nakon toga, 1. decembra 2008. godine, Vijeće Apelacionog odjela Suda BiH je donijelo Presudu broj Gž-4/07 kojom je apelantova žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda. Sud BiH je odgovor zaključio konstatacijom da su navedene okolnosti utjecale na to da su od dana zaprimanja predmetnog spisa, tj. 8. novembra 2005. godine, do donošenja odluke o apelantovoj žalbi protekle tri godine i 22 dana.

V. Relevantni propisi

  • 15.
    Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 36/04 i 84/07) u relevantnom dijelu glasi:

Član 15.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 184.

Š...Ć

(3) Drugostepeno vijeće će održati sjednicu, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog vijeća primi spise povodom žalbe.

(4) Drugostepeno vijeće će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 353.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a posebno pri određivanju rokova i ročišta, Sud će uvijek obraćati posebnu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

Član 367.

Predmeti iz nadležnosti Suda, primljeni u rad kod drugih sudova do stupanja na snagu ovog zakona, dostavit će se Sudu.

Član 368.

U periodu od tri mjeseca nakon početka primjene ovog zakona, rokovi iz člana (...) i člana 184. stav 3. ovog zakona mogu se izuzetno produžiti za najduže 30 dana, ako, s obzirom na postojeći raspored ročišta svakog pojedinačnog sudije, zakazivanje ročišta u navedenim rokovima ne bi bilo moguće.

Član 369.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".

VI. Dopustivost

  • 16.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 17.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 18.
    U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno može razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
  • 19.
    U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da postupak povodom njegove žalbe u sporu radnopravne prirode traje više od tri godine. Pri tome je naveo da o žalbi nije donesena odluka u "razumnom roku", u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 20.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 21.
    Apelant smatra da mu je zbog toga što nije donesena odluka o njegovoj žalbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravičan postupak

  • 22.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
    • 23.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
    • 1.
      Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

a) Relevantni principi

  • 24.
    Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 25.
    Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi Evropski sud, Probstmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
  • 26.
    Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

  • 27.
    Apelant je blagovremeno izjavljenom žalbom na prvostepenu presudu pokrenuo postupak pred Kantonalnim sudom. Kantonalni sud se Rješenjem broj Gž-1334/04 od 2. septembra 2005. godine proglasio nenadležnim i predmet ustupio Sudu BiH. Sud BiH je apelantovu žalbu sa cjelokupnim spisom zaprimio 8. novembra 2005. godine. Sud BiH je o žalbi odlučio Presudom broj Gž-4/07 od 1. decembra 2008. godine. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantove žalbe pred Sudom BiH trajao je pune tri godine.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

  • 28.
    Apelant je blagovremeno izjavio žalbu na prvostepenu presudu kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev da se poništi rješenje tužene (Bosna i Hercegovina, Vijeće ministara) kojim mu je 17. novembra 2002. godine prestao radni odnos, kao i rješenje od 29. novembra 2002. godine kojim je odbijen apelantov prigovor na rješenje od 17. novembra 2002. godine, te zahtjev da bude vraćen na posao i raspoređen na poslove za koje ispunjava uvjete stručne spreme. Na osnovu onoga što je predočeno Ustavnom sudu ne može da se zaključi da se radi o kompliciranom predmetu, kako u pogledu činjeničnih, tako i u pogledu pravnih pitanja. U vezi s tim, Ustavni sud zaključuje da složenost predmeta nije odlučan razlog za njegovu dužinu.
  • 29.
    Vezano za ponašanje suda, iz odgovora Suda BiH na apelaciju proizlazi da su bile potrebne dvije godine i 11 mjeseci da se utvrdi koji sudija, odnosno vijeće, u samom Sudu BiH treba da postupa povodom zaprimljenog predmeta, te nakon toga još otprilike dva mjeseca da se odluči o apelantovoj žalbi. Na drugoj strani, u odgovorima na apelantove urgencije, Sud BiH je kao razloge za nepostupanje isticao veliki broj predmeta koji zahtijevaju hitno postupanje, te da će apelantov predmet biti riješen kada hronološki dođe na red. Međutim, u odgovoru na urgenciju od 9. jula 2007. godine predsjednica Suda BiH je obavijestila apelanta da Apelaciono vijeće Suda BiH trenutno rješava predmete zaprimljene u 2006. godini, te da Sud, uz sva nastojanja vezana za to pitanje, nije u mogućnosti da sve prispjele predmete iz radnih sporova riješi hitno. Prema tome, apelant je obaviješten da će njegov predmet biti uzet u rad kada hronološki bude na redu, iako je predmet zaprimljen u 2005. godini.
  • 30.
    U vezi sa navedenim, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194. stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Dalje, a kako je to već ukazano u stavu 28. ove odluke, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka.
  • 31.
    U konkretnom slučaju se radilo o parnici iz radnog odnosa koja, u skladu sa članom 353. Zakona o parničnom postupku, pred Sudom BiH ima karakter hitnog postupka. Dakle, radilo se o predmetu u kojem je Sud BiH trebalo da iskaže naročitu marljivost, što je već i istaknuto u stavu 29. ove odluke. Na osnovu predočenog, Ustavni sud je zaključio da pogrešno zavođenje predmeta u pisarnici Suda BiH kao prvostepenog spisa, zatim protek perioda od dvije godine da bi se ova greška otklonila, dodjeljivanje predmeta sudiji koji je donio presudu koja se žalbom osporava, pa ponovno određivanje drugog sudije izvjestioca ne mogu zadovoljiti kriterij marljivosti u pogledu postupanja u predmetima koji su zakonom određeni kao hitni. U isto vrijeme, sud je pismeno obavještavao apelanta da će njegov predmet biti uzet u rad kada hronološki dođe na red. Dalje, s obzirom na to da je apelantova žalba u Sudu BiH zaprimljena 8. novembra 2005. godine, rokovi za postupanje drugostepenog vijeća, propisani članom 184. st. 4. i 5. Zakona o parničnom postupku, nisu se mogli produžiti u smislu člana 368. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH, ako se uzme u obzir da je apelantova žalba zaprimljena nakon proteka roka od tri mjeseca od dana stupanja na snagu zakona. Najzad, u konkretnom slučaju se radilo o parnici iz radnog odnosa koja se ticala apelantovog statusa i ličnog svojstva. Naime, apelant je imao poseban interes za donošenje odluke u razumnom roku jer je ishod ovog postupka bio odlučujući za rješavanje njegovog radnopravnog statusa, a iz predočenog Ustavnom sudu ne može da se zaključi da je apelant na bilo koji način doprinio odugovlačenju postupka odlučivanja o žalbi.
  • 32.
    Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da odugovlačenje postupka u cijelosti može da se pripiše Sudu BiH, da dužina postupka nije zadovoljila zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

  • 33.
    Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i činjenicu da se iz onoga što je predočeno Ustavnom sudu i iz same apelacije nije moglo zaključiti u čemu se ogledaju povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, ti apelantovi navodi nisu ni razmatrani.

VIII. Zaključak

  • 34.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud smatra da se ova povreda ogleda u činjenici da se sveukupno trajanje postupka od tri godine, radi odlučivanja o blagovremeno izjavljenoj žalbi u parnici koja se tiče radnog spora, može, u odlučujućoj mjeri, staviti na teret ponašanju nadležnog suda. Također, Ustavni sud ističe da nadležni sud nije obrazložio niti opravdao ovako dugo trajanje postupka.
  • 35.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 36.
    S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.
  • 37.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.