Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 14. oktobra 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 99/09
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 795/07, rješavajući apelaciju Faika Dlakića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Krstan Simić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Faika Dlakića.

Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na početak toka zakonske zatezne kamate.

Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-06-000 660 od 9. januara 2007. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Faik Dlakić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Razija Huseinagić, advokatica iz Zenice, podnio je 13. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 660 od 9. januara 2007. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), Kantonalnog pravobranilaštva u Zenici, koje zastupa Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: prvotuženi), i OŠ "Mula Mustafa Bašeskija" (u daljnjem tekstu: drugotuženi) zatraženo je 16. aprila 2007. godine da dostave odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Kantonalni sud je dostavio odgovor 24. aprila 2007. godine, Općinski sud 20. aprila 2007. godine, a prvotuženi 30. aprila 2007. godine. Drugotuženi nije dostavio odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda i prvotuženog dostavljeni su apelantu 15. jula 2009. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Presudom Općinskog suda broj P-153/05 od 20. januara 2006. godine tuženi su obavezani da apelantu, zbog odlaska u penziju, solidarno isplate novčanu naknadu na ime razlike neisplaćenih plaća, toplog obroka, regresa i otpremnine, u iznosu i za relevantni period kako je pobliže navedeno u dispozitivu presude. Također, tuženi su obavezani da apelantu isplate zakonsku zateznu kamatu na dosuđene iznose i to tako što je sud odredio početak toka kamata od dana dospijeća obaveze pa do isplate, uz naknadu troškova postupka. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je odluka zasnovana na relevantnim odredbama Zakona o radu i Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor). Odluku o kamatama sud je donio primjenom člana 277. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Protiv navedene presude tuženi su izjavili žalbu.
  • 7.
    Presudom Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-06-000 660 od 9. januara 2007. godine žalba prvotuženog je uvažena. Također, prvostepena presuda je preinačena tako što je tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženog odbijen, a žalba drugotuženog je djelimično uvažena. Naime, prvostepena presuda je preinačena u pogledu odluke o zakonskim zateznim kamatama, odnosno, zakonska zatezna kamata na sve dosuđene iznose teče počevši od 24. januara 2005. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate.
  • 8.
    U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud zakonsku zateznu kamatu apelantima dosudio počevši od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zakonske zatezne kamate dosudio od dospijeća svakog pojedinačnog novčanog iznosa. S tim u vezi, Kantonalni sud je obrazložio da su u konkretnom slučaju sva dosuđena novčana potraživanja (plaća, topli obrok i regres) povremena potraživanja (član 372. stav 1. ZOO-a), te da na takva potraživanja zatezna kamata teče od dana podnošenja tužbe sudu (član 279. stav 3. ZOO-a).

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 9.
    Apelant navodi da mu je osporenom odlukom Kantonalnog suda, u vezi sa odlukom od kada teče kamata, povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, također, navodi da mu je povrijeđeno i pravo iz člana 7. Opće deklaracije o ljudskim pravima. Naime, apelant smatra da je na ovaj način doveden u neravnopravan položaj u odnosu na ostale radnike kojima je kamata dosuđena od dana dospijeća svakog pojedinog utvrđenog iznosa. Apelant se pozvao na odredbe člana 70. Zakona o radu i na odredbe Općeg kolektivnog ugovora, koje definiraju rokove i obavezu isplate plaća. Apelant navodi da se sud pogrešno pozvao na odredbu člana 279. stav 3. ZOO-a kojom je definirana zabrana plaćanja "kamate na kamatu". Na kraju, apelant je naveo i veliki broj presuda redovnih sudova sa svih instanci u državi sa skoro identičnim činjenično-pravnim problemom, koje idu u prilog njegovim navodima.

b) Odgovor na apelaciju

  • 10.
    Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je osporena presuda zasnovana na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, odnosno odredba člana 279. st. 2. i 3. ZOO-a. Zbog toga, Kantonalni sud smatra da "nije povrijeđeno ni jedno apelantovo pravo zagarantirano međunarodnim aktima i propisima BiH". Kantonalni sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
  • 11.
    Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je Kantonalni sud prvostepenu odluku preinačio u dijelu kojim je odlučeno o kamatama i pri tome se pozvao na najnoviju praksu redovnih sudova. Smatra da nisu prekršena prava navedena u apelaciji.
  • 12.
    Prvotuženi je u odgovoru na apelaciju naveo da je Kantonalni sud, donoseći osporenu presudu, postupio u skladu sa odredbom člana 279. stav 3. ZOO-a, te da je jasno i detaljno obrazložio svoje odluke, što je, prema njegovom mišljenju, pravilno i zakonito. Prvotuženi je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi

  • 13.
    U Zakonu o radu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/99, 32/00 i 29/02) relevantne odredbe glase:

Član 68.

Plaće zaposlenika utvrđuju se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

Član 70. stav 1.

Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu određuju se periodi isplate plaće, koji ne mogu biti duži od 30 dana.

  • 14.
    Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 19/00) u relevantnom dijelu glasi:

Član 3. stav 2.

Poslodavac je dužan najmanje jedanput mjesečno obračunati i isplatiti plaću zaposleniku.

  • 15.
    Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89; "Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94, te "Službene novine FBiH" broj 29/03) u relevantnom dijelu glasi:

III. Zatezna kamata

Kad se duguje

Član 277. stav 1.

Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje osim glavnice i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj saveznim zakonom.

Kamata na kamatu

Član 279.

(1) Na dospjelu a neisplaćenu ugovorenu ili zakonsku kamatu kao i na druga povremena novčana davanja ne teče zatezna kamata, izuzev kada je to zakonom određeno.

(2) Na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati kamata samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njezinu isplatu.

(3) Na povremena dospjela novčana davanja teče zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

Član 372. stav 1.

Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima vremena (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

Š....Ć

VI. Dopustivost

  • 16.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 17.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 18.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 004-0-GŽ-06-000 660 od 9. januara 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 6. februara 2007. godine, a apelacija je podnesena 13. marta 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 19.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 20.
    Apelant osporava presudu Kantonalnog suda tvrdeći da mu je zbog pogrešne primjene materijalnih propisa i pravnog stava suda povrijeđeno pravo na imovinu.

Pravo na imovinu

  • 21.
    Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • k)
    pravo na imovinu.
    • 22.
      Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa.

  • 23.
    Apelant smatra da mu je donošenjem osporene odluke povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud podsjeća na to da je o istom pravnom pitanju već razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 658/07 od 10. juna 2009. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, do objavljivanja u "Službenom glasniku" dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba). Dakle, umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u vezi sa apelantovim žalbenim navodima, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Naime, Ustavni sud je u navedenom predmetu istakao da se plaća i ostala potraživanja iz radnog odnosa ne mogu definirati kao povremena davanja iz člana 372. stav 1. ZOO-a, u vezi sa članom 279. stav 3. ZOO-a. Također, Ustavni sud je zaključio da se ova potraživanja iz radnog odnosa ne mogu tretirati kao povremeno davanje u okviru zakonskih odredaba kojima se u članu 279. stav 3. ZOO-a regulira pitanje "kamate na kamatu". Plaća i ostala novčana potraživanja iz radnog odnosa dospijevaju tačno određenog datuma, te od tog dana poslodavac pada u docnju i plaća zakonsku zateznu kamatu zbog neizvršenja novčane obaveze, a što je regulirano članom 277. ZOO-a. Ustavni sud je u navedenom predmetu zaključio da se, u pogledu dosuđivanja kamata na utvrđene iznose plaća i drugih primanja iz radnog odnosa, Kantonalni sud pozvao na odredbe člana 279. stav 3. ZOO-a bez posebnog jasnog i preciznog obrazloženja. Zbog toga odluka Kantonalnog suda ne zadovoljava standard zakonitog miješanja u pravo na imovinu, te je u navedenom predmetu utvrđeno kršenje prava apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 24.
    Ustavni sud smatra da se razlozi dati u citiranoj odluci u cijelosti odnose i na ovaj predmet. Stoga, Ustavni sud utvrđuje da je osporenom odlukom povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Ostali navodi

  • 25.
    S obzirom na utvrđenu povredu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ne smatra da je potrebno da razmatra ostale apelantove navode.

VIII. Zaključak

  • 26.
    Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju zbog odluke Kantonalnog suda da apelantu na dosuđene iznose iz radnog odnosa dosudi kamatu primjenom odredbe člana 279. stav 3. ZOO-a, a u vezi sa početkom toka zakonske zatezne kamate, povrijeđeno apelantovo ustavno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 27.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 28.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.